REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pp-4563/2025-8

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika HH zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, klasa: 211-07/25-5/8930 od 7. travnja 2025., nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2026., istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni:

HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. IH i H, rođen **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, vojni umirovljenik, mj. mirovina 2.000,00 eura, oženjen, otac troje  djece,  srednjeg  imovnog  stanja, državljanin RH, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je 22. veljače 2025. oko 13,00 sati u [adresa], došao do stana svoga nećaka VH na gornjoj etaži obiteljske kuće, a kada ga je imenovani odbio pustiti u stan, u namjeri ulaska rukama je nasilno gurao ulazna vrata, u čemu ga je RH onemogućio stvarajući otpor tako što je pridržavao vrata s unutarnje strane, a nakon što nije uspio ući u stan, rekao je VH: „Ja ću ti poslat jednog čovjeka, to je moje, ja ću ti zatvorit ulaz u kuću i nećeš moć uć'“, a što je kod oštećenog prouzročilo uznemirenost; te je još u vremenu od 14. travnja 2021. do 27. ožujka 2025. onemogućio nećaku VH korištenje zajedničke imovine, odnosno imovine stečene nasljeđivanjem, tako što je u [adresa], na vratima stana na drugoj etaži troetažne obiteljske kuće promijenio bravu na vratima, ne ustupivši ključeve imenovanom, a kojemu po rješenju o nasljeđivanju pripada 1/2 vlasništva dijela stana,

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo uznemirenost te počinio ekonomsko nasilje kao onemogućavanje korištenja zajedničke imovine,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točkama 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona; pa se na temelju citiranog propisa okrivljeniku

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.200,00 (tisuću dvjesto) EURA

Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, prema uplatnici priloženoj uz presudu.

Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku koji je određen za plaćanje novčane kazne.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja Split, podnijela je optužni prijedlog pod gore navedenim poslovnim brojem od 7. travnja 2025. protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Očitujući se o optužnom aktu na glavnoj raspravi, okrivljenik je izjavio kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo kako nije točno da bi se neprimjereno obraćao svome nećaku VH, dapače da je kritične prigode u veljači prošle godine izvršavao popravke u spornome stanu pa je tako sanirao i vodovodne cijevi. Također da nije točno da bi VH govorio kako neće ući i da će mu zatvoriti ulaz u kuću niti da bi nasilno gurao ulazna vrata stana. Dodao je kako je istina da je on taj stan koristio u razdoblju od 2021. do 27.03.2025., a može reći da je rješenjem o nasljeđivanju taj stan pripao njemu za jednu trećinu, a jedna trećina pripada njegovoj sestri SH i njegovom nećaku VH. Naglasio je kako je RH njemu onemogućavao zajedno s pokojnim bratom ČH da koristi taj stan, odnosno nisu mu dali ključ od 2015. – 2021. godine.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci oštećeni RH i MH te je pročitano rješenje o nasljeđivanju iza pok. IH od 17. rujna 2018., darovni ugovor između IH i GH od 22. rujna 1998. zajedno s izjavom HH o davanju suglasnosti s darovnim ugovorom od 17. studenog 2005. i punomoć – tabularna izjavu o uknjižbi prava vlasništva nad predmetnim stanom na ime GH. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenika, iz koje proizlazi da isti nije prekršajno kažnjavan.

3.1. Ispitan u svojstvu svjedoka, oštećeni RH je izjavio kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iz 2018. godine nakon smrti djeda IH RH stan u podrumu obiteljske kuće na adresi [adresa] pripao njegovom stricu HH, a stanovi u prizemlju i na prvom katu mome pokojnom ocu GH. S obzirom da je otac preminuo prije donošenja rješenja, stanovi su u suvlasništvu njega i njegove majke MH. Dodao je kako je stric HH 2021. godine nasilno ušao u posjed stana te ga koristi i dan danas, onemogućavajući pristup njemu i majci koji su stvarni vlasnici. Istaknuo je kako je prošle godine HH kompletno devastirao unutrašnjost stana, što su prijavili policiji. Dana 22. veljače 2025. godine u ranim popodnevnim satima, da je stric nepozvan došao na vrata njihovog stana na posljednjoj etaži te je pokušao nasilno ući u njega, odgurujući vrata prema unutra, a on ga je sprječavao tako što je pridržavao vrata s unutrašnje strane i jedva ga je uspio zadržati van. Te prigode da je stric vikao kako će mu "poslat čovika" i da će ostati i bez toga stana. Također je rekao kako će im blokirati put do stana dok im ga ne oduzme. Naglasio je kako ga je njegovo ponašanje uznemirilo pa je i te prigode pozvao policiju. Sve to može potvrditi njegova majka MH koja je bila u stanu iste prigode. Dodao je kako ovo nije prvi put da ih je stric uznemiravao i prijetio im, više puta su zvali policiju zbog toga ali to nije utjecalo na njegovo ponašanje.

3.2. Okrivljenik je u cijelosti prigovorio iskazu svjedoka kao neistinitom te je istaknuo kako je on novčano potpomagao njegovu obitelj u teškim situacijama, da ga oni stalno prijavljuju policiji i provociraju na razne načine, stavljaju kante za smeće ispred ulaza i slično.

3.3. Svjedokinja MH je pak navela kako je HH brat njenog pok. supruga GH i on im već dulje vrijeme pravi probleme oko imovine, tj. stanova koje je pok. suprug ostavio njoj i sinu EH. Ističe kako sin i ona žive u kući na [adresa] na adresi njenog prebivališta, točnije u stanu na posljednjoj etaži kuće. Taj stan, kao i stan na prvoj etaži odnosno prizemlju, da je u suvlasništvu nje i sina na temelju rješenja o nasljeđivanju od smrti pok. supruga, dok prostor u podrumu pripada HH. Unatoč tome da HH svojata ostale dijelove nekretnine pa je tako prošle godine krajem veljače iznenada došao na vrata njihovog stana na zadnjem katu te je pokušao nasilno ući odgurujući ulazna vrata prema unutra ali RH je s unutarnje strane nekako pridržavao vrata i jedva ga je spriječio da uđe. HH je pritom vikao kako će im poslati jednog čovjeka, da će im uzeti stan, da je to njegovo. Naglasila je kako ih je ovo njegovo ponašanje jako uznemirilo pa je sin pozvao policiju, jer ovo nije prvi put da se HH tako ponaša. Dodala je kako je HH 2021. u ožujku nasilno upao u "srednji" stan, promijenio bravu i onemogućio pristup njoj i sinu, govoreći da je to njegovo, iako je rješenje o nasljeđivanju bilo doneseno još 2018. i tu jasno stoji da je stan naš. Nakon toga da je počeo iznajmljivati stan drugim ljudima, da bi ga u veljači prošle godine kompletno devastirao bez ikakvog objašnjenja. To je napravio u više navrata, a kada bi došao uvijek bi vikao da je to njegovo. Na kraju je naglasila kako je predmetni stan još uvijek u posjedu HH i on ga odbija napustiti.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni HH počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

5. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određeno je kako je nasilje u obitelji :

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

5.1. Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će se, tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 90 dana.

6. Dakle, u postupku nije bilo sporno da je okrivljenik promijenio bravu ulaznih vrata na predmetnom stanu u [adresa] na adresi [adresa], kao i da ga je samostalno koristio u razdoblju navedenom u činjeničnom opisu izreke presude, isključivši iz posjeda oštećenog VH. Štoviše, okrivljenik ni ne spori da su oštećenik i njegova majka MH suvlasnici stana, ali problematizira vlasničke udjele i iznosi neprihvatljive razloge za neomogućavanje korištenja zajedničke nekretnine. S druge strane, iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju po nespornom prethodnom vlasniku pok. IH i darovnog ugovora između njega i GH, pokojnog oca oštećenog VH, jasno proizlazi da je vlasništvo nad predmetnim stanom preneseno na GH, a njegovom smrću na njegove pravne sljednike VH i MH. U krajnjoj liniji, HH je sam potpisao izjavu o suglasnosti s predmetnim darovanjem, koja je također pročitana u dokazne svrhe.

6.1. Ističe se kako ovaj sud nije ovlašten ni dužan ulaziti u građanskopravna pitanja osim u mjeru koja je potrebna za utvrđivanje prekršajnopravne dogovornosti, a u konkretnom slučaju iz naprijed navedenih isprava, ali i same obrane okrivljenika nedvojbeno proizlazi da je oštećenik bio u najmanju ruku suvlasnik spornog stana pa je okrivljenik onemogućavanjem korištenja istoga svome nećaku ostvario sva obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

6.2. Dodatno se ističe, a u kontekstu zastare prekršajnog progona, kako ovaj sud predmetni prekršaj tretira kao trajno djelo, gdje je počinitelj stvorio protupravno stanje koje je nakon toga održavao svojom voljom. Iz tog razloga zastara prekršajnog progona počinje teći tek od trenutka prestanka protupravnog stanja.

6.3. U odnosu na psihičko nasilje koje se prema optužbi odvilo 22. veljače 2025. ispred stana na posljednjem katu iste zgrade, iako okrivljenik negira da bi se kritične prigode neprimjereno ponašao prema svome nećaku; oštećeni RH i njegova majka MH, ispitani u svojstvu svjedoka, detaljno su i uvjerljivo opisali okrivljenikovo ponašanje te njihov iskaz ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan. Tim više što se okrivljenikove riječi i postupci uklapaju u njegovo cjelokupno ponašanje prema oštećenikovoj obitelji, odnosno u svojatanje zajedničke nekretnine protupravnim metodama. Svjedoci su ovaj događaj opisali u najvećoj mjeri suglasno, s manjim razlikama u točnom označavanju izraza koje je okrivljenik koristio, ali to se logično može pripisati proteku vremena. Kako su oštećenici izričito naveli da ih je ovo postupanje okrivljenika uznemirilo, što je i razumljivo s obzirom na dugotrajnost konfliktnog odnosa te nedvojbeno iznimno neugodnu situaciju u kojem druga osoba pokušava nasilno ući u njihov dom; okrivljenik je na opisani način ostvario sva zakonska obilježja ovog oblika nasilja u obitelji. Sud je izvršio manje korekcije činjeničnog opisa djela, prije svega u pogledu oznake stana u koji je okrivljenik pokušavao nasilno ući, sve sukladno rezultatima dokaznog postupka; čime se nije zadiralo identitet presude i optužbe.

7. Što se tiče prikladne sankcije, Sud je razmatrao sve okolnosti na strani okrivljenika u smislu članka 36. Prekršajnog zakona pa je tako kao izrazitu otegotnu okolnost tretirao jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, što se očituje, kao prvo, u činjenici da se okrivljeniku stavljaju na teret dva oblika nasilja, a zatim u trajanju onemogućavanja zajedničke imovine, što je za oštećenika i njegovu obitelj nesporno imalo značajne imovinske i druge posljedice. Sud je u tom pravcu također uzeo u obzir raširenost pojave svojatanja tuđe imovine bez pravnog temelja, što je nesumnjivo jedna od većih prepreka razvoju pravne države, a što je pak jedan od glavnih ciljeva pravosudnog sustava. Kao olakotnu okolnost sud je honorirao okrivljenikovu dosadašnju prekršajnu neosuđivanost. Polazeći od utvrđenih okolnosti, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u primjerenoj visini navedenoj u izreci presude; na koji način će se adekvatno postići svrha kažnjavanja, kako s aspekta izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, tako i u smislu ostvarivanja preventivnog efekta.

7.1. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku određenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.

8. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Split, 13. travnja 2026.

Zapisničarka

Sudac:

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja: okrivljenik, ovlaštenom tužitelju, oštećeniku, u spis