Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

74 Poslovi broj: Pn-9/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja 1. VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnici ugostiteljskog objekta" [obrt]", svi zastupani po pun. Nikoli Sabljaru, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Dušanu Trifunoviću, odvj. iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026. godine u nazočnosti pun. tužitelja Nikole Sabljara, odvjetnika iz Rijeke i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnice Vesne Trifunović, objavljene dana 13. travnja 2026. godine, temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1.tužitelju VŽ, kao vlasniku ugostiteljskog objekta „Elita“ VŽ, s osnova popravka imovinske štete isplati iznos od 2.095,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi propisanoj zakonom na taj iznos tekućom od utuženja, odnosno od 22. kolovoza 2019. godine pa do isplate, te po osnovi popravka neimovinske štete isplati iznos od 3.981,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom propisanoj zakonom koja teče od dana 22. kolovoza 2019. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se sa preostalim dijelom iznosa s osnova imovinske štete do 14.467,68 EUR odbija 1.tužitelj kao neosnovanim (za iznos od 12.372,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom).

Odbija se 2.tužiteljica LŽ sa tužbenim zahtjevom na isplatu neimovinske štete od 3.981,94 EUR i isplatom imovinske štete od 14.467,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

II. Nalaže se 1.tužitelju VŽ da naknadi tuženiku ŠŽ parnični trošak u iznosu od 4.326,36 EUR-a, u roku od 15 dana.

Nalaže se 2.tužiteljici TŽ da naknadi tuženiku ŠŽ parnični trošak u iznosu od 10.179,67 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Sud je u ovoj pravnoj stvari donio i objavio odluku 22. veljače 2024., koja je odlukom Županijskog suda u Varaždinu posl,br.Gž-594/24 24. listopada 2024. djelomično potvrđena u točki II izreke u kojoj se nalaže tuženiku da tužiteljici TŽ s osnova naknade neimovinske štete isplati 4.479,69 Eur sa zateznom kamatom od 23.8.2019. do isplate i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici ZŽ s osnova naknade neimovinske štete isplati 3.360,10 Eur sa zateznom kamatom od 23.8.2019. do isplate, dok je presuda ukinuta u točki I i IV izreke i predmet vraćen na ponovno suđenje, jer je prihvaćena žalba tužitelja i tuženika. U obrazloženju presude Žup. sud navodi ,da prvostupanjski sud u uvodu presude sukladno navodima postavljene tužbe naznačuje, da su tužitelji VŽ i TŽ kao vlasnici ugostiteljskog objekta [obrt], i da im s osnova popravka neimovinske štete isplati se dosuđeni iznos, jer da su obavljali ugostiteljsku djelatnost na adresi [adresa] temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenim s Gradom Opatija, pri čemu da nije moguće govoriti o suvlasnicima ugostiteljskog objekta, jer da spisu ne prileži izvod iz obrtnog registra za ugostiteljski obrt [obrt] iz kojeg bi proizlazilo, da su VŽ i TŽ u trenutku nastanka štete bili suvlasnici obrta, da sud nije utvrdio tko je točno vlasnik obrta u periodu od 3. do 29. srpnja 2019., pa da se ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda, da su Ton i LŽ pretrpjeli neimovinsku štetu zbog povrede prava na ugled i dobrog imena ugostiteljskog obrta, a da nije moguće niti odlučivati o naknadi izgubljene dobiti iz djelatnosti obrta [obrt] u naznačenom razdoblju, jer je potrebno utvrditi, tko je aktivno legitimiran za to potraživanje.Žup.sud dalje navodi, da je prvostupanjski sud odbio provođenje knjigovodstvenog vještačenja a da se sva knjigovodstvena dokumentacija nalazi u knjigovodstvu Medena j.d.o.o., koju treba ocijeniti sudski vještak, pa da je preuranjena odluka prvostupanjska suda o odbijanju provođenja financijskog vještačenja , koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio, jer nije moguće razlučiti gdje je vršena ugostiteljska djelatnost, odnosno dobit poslovanja na terasi i u objektu. Žup. sud navodi ,da se ne može prihvatiti ispravnim i odluka suda kojom je odbijen prijedlog za vještačenje, jer, da određena dokumentacija ne ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti a to je rješenje Ureda državne uprave PGŽ, Ispostava Opatija od 5. ožujka 2018. iz kojeg proizlazi ,da prostor za usluživanje na otvorenom – terasa ispred ugostiteljskog objekta bufeta [obrt] u [adresa] ne ispunjava minimalne uvjete, međutim, da su odluke Službe za gospodarstvo Ispostava Opatija od 25. rujna 2018. i Ureda državne uprave PGŽ od 5. ožujka 2018. donesene godinu i pol prije štetnog događaja a da nije utvrđeno da li je terasa ispunjavala uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u periodu od 3. do 29. srpnja 2019.

2.U ponovljenom sudskom postupku, tužitelj na ročištu 15. svibnja 2025. navodi da iznos koji je bio prvobitno postavljen u tužbi radi naknade imovinske štete u odnosu na 1 i 2-tužitelje, sada potražuje u odnosu na 1-tužitelja VŽ kao vlasnika obrta, s osnova neimovinske štete koji iznos je prethodno potraživao u visini od 30.000,00 HRK, sada potražuje od 3.981,94 Eur, imovinsku štetu će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja, dostavio je na uvid izvadak iz obrtnog registra, uvidom u isti sud utvrđuje, da je ugostiteljski obrt [obrt] ,vlasnik Ton VŽ iz [adresa], osnovan 29. ožujka 2000., kada je počeo s radom na adresi u [adresa], tužitelj dalje navodi, da je u periodu od 3. do **.**.2019. VŽ bio vlasnik obrta a ranije je bio vlasnik njegov brat i GŽ, potražuje naknadu štete s osnova izgubljene zarade za obavljanje obrta u tom periodu unutar objekta a ne na terasi,jer da vozilo koje je postavio tuženik onemogućavalo je ulaz u objekat i terasu, dalje je pojasnio, da se jedinstveno vodilo knjigovodstvo, nije bilo odvojeno obavljanje djelatnosti na terasi i u objektu, postojala je samo jedna kasa i obavljanje posla u unutrašnjosti i na terasi, da je tužitelj negdje tijekom 2019. uklonio terasu a sve prema rješenju Državnog inspektorata i na terasi više nije posluživao goste, u periodu od 3. do 29. srpnja 2019. nije imao odobrenje za obavljanje djelatnosti na terasi i nije obavljao ugostiteljsku djelatnost na terasi, decidirano je iskazao, da nije moguće razlučiti prihod na terasi i u ugostiteljskom objektu, jer je postojala jedna kasa, da je potrebno provesti financijsko vještačenje s usporedbom, koliko je ostvario obrt dobiti u tom periodu u odnosu na prethodni period od 3 godine, a to je 2016., 2017. i 2018.,da je u tom periodu obavljao djelatnost i na terasi i u ugostiteljskom objektu, na terasi je obavljao djelatnost u sunčanom periodu.

3.Pun. tuženika navodi, da bez obzira što je vozilo stajalo ispred objekta gosti nisu imali prepreku za prolaz i ulaz u objekat, što znači da nije postojala uzročno posljedična veza za obavljanje obrta i naknade štete, a da u periodu od 3. do 29. srpnja 2019. tužitelj nije imao pravo posluživati goste na terasi, jer u tom periodu nije imao zaključen ugovor o zakupu, pa nije jasno što zapravo tužitelj traži, kada iz provedenih dokaza nije moguće razlučiti što je obavljano na terasi, a što u objektu, protivi se provođenju bilo kakvih dokaza na okolnost visine izmakle dobiti obrta.

4.Pun. tužitelja navodi da je potrebno postupiti po uputi Županijskog suda, cjelokupna dokumentacija nalazi se u knjigovodstvenom servisu Medena na Viškovu, moguće je utvrditi poslovanje objekta unazad 3 godine i za utuženi period, pa se ustraje na provođenju financijskog vještačenja.

5.Uz suglasan prijedlog pun. stranaka sud je proveo dokaze uvidom u presliku ugovora o zajedničkom zakupu od 2. ožujka 2010. za poslovni prostor u [adresa], zaključen između grada [adresa] i 1. i 2. tužitelja (list 9-11 spisa), uvid u izvješće PP Opatija od 19. prosinca 2018. (list 15-16 spisa), uvid u mjesečni troškovnik ugostiteljskog objekta sačinjen po TD Medena j.d.o.o. iz Viškova (list 54 spisa), pročitan je iskaz tužitelja VŽ (list 75-76 spisa), tuženika ŠŽ (list 78 spisa), svjedokinje ČŽ (list 82 i 83 spisa), svjedoka JŽ (list 83-84 spisa),svjedokinje AŽ ( list 84-85 spisa),svjedoka MŽ (list 85-86 spisa), PŽ (list 86-87 spisa), svjedoka OŽ (list 90 spisa), VŽV (list 91-92 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Opatiji P-850/03, uvid u spis Psp- 48/19,provedeno je financijsko vještačenje sa zadaćom ,kao na listu (431 spisa),po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameša dipl.oec.,izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka(list 442-446) i dopunsko vještačenje (list 473 -474 spisa).

6.Uvidom u izvješće PP Opatija od 19. prosinca 2018., sud utvrđuje, da je **.**.2018., VŽ zatražio intervenciju policije, jer, da je BŽ ČŽ na ulazna vrata restorana [obrt] postavio palete s kamenjem i žicom i da je terasa ograđena lancem, a prilikom vršenja očevida BŽ je kazao, da je tokom noći postavio ogradu i paletu s kamenjem ,jer da VŽ ima zabranu zadržavanja i prilaska po terasi, iz istog izvješća vidljivo je, da su stanari zgrade uklonili zapreke i oslobodili prolaz, zbog čega je BŽ narušavao javni red i mir te je protiv njega podnesen optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Opatiji.

7.Uvidom u spis Općinskog suda u Opatiji P-850/03 sud utvrđuje, da je odluka pravomoćna, odlukom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-562/08 od dana 16. srpnja 2008.,kojom je naloženu tamo tuženiku ( ovdje 1.tužitelju VŽ) predati tužiteljima, suvlasnicima u stambenoj zgradi na adresi u [adresa] (gdje je pravni prednik ovdje tuženika majka CŽ), u osobni posjed slobodan od osoba i stvari dio grč. 179 k. o. [katastarska općina] u naravi terasa,ispred ugostiteljskog objekta [obrt].

8.Uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, Psp-48/19 sud utvrđuje, da je postupak pravomoćno okončan10. rujna 2020. odlukom Žup. suda u Varaždinu posl. br. Gž-1901/19-2, te je utvrđeno, da je tuženik BŽ smetao tužitelje VŽ i LŽ u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa] na terasi ispred ulaza u ugostiteljski objekt, tako što je postavio osobno vozilo marke Renault registarske oznake [registarska oznaka] i onemogućio ulaz tužiteljima u poslovni prostor, te mu se zabranjuje takvo i slično smetanje.

9.Iz iskaza 1. tužitelja VŽ, u bitnome proizlazi, da kada je 3. srpnja 2019. došao na posao, nije mogao ući u poslovni prostor, jer je ispred poslovnog prostora bilo postavljeno vozilo tuženika na kojem su bili skinuti kotači i na tome dijelu nisu mogli biti postavljeni niti stolovi za rad na terasi, niti je mogao raditi u zatvorenom prostoru, jer nije mogao otvoriti vrata radi tog postavljenog vozila, to je trajalo sve do 20. srpnja 2019. i za taj period potražuje izmaklu dobit, na temelju podataka koje je izračunala knjigovođa, knjigovođa je uzela jedan prosjek za mjesec srpanj u prethodnoj godini i usporedila je prihod i tako izračunala izgubljenu dobit, takvim ponašanjem tuženika narušen je ugled i dostojanstvo njegovog obrta, jer tuženik dolazi na terasu, slika goste fotoaparatom kada jedu, stoga se obratio liječniku i dobio je tablete, ali se ne može sjetiti koje, sram ga je zbog svega toga ispred gostiju, a ne može objasniti gostima što se zapravo dešava, gospodin BŽ poziva inspekcije vrlo često koji kod njega rade inspekcijski nadzor.U ponovljenom sudskom postupku na ročištu dana 15.5.2025.,tužitelj osobno pojašnjava sudu,da potražuje naknadu štete u vidu izmakle dobiti za poslovanje unutar objekta a ne na terasi,jer da u tome periodu ,niti nije imao odobrenje za obavljanje rada na terasi.

10.Iz iskaza tuženika BŽ, u bitnome proizlazi, da se na radi o viličaru, već da se radi o paletaru kojeg je ručno gurao, na kojem je bilo 5 komada paleta – stepenica, svaka stepenica je bila teška 500-700 kg, želio ih je vratiti na mjesto gdje su se nalazile prije i u tom momentu iz lokala je izašao sin tužitelja, a za njim i 1. tužitelj, da ga je pokušao udariti sin od 1. tužitelja, a da ga je tužitelj udario u nogu, ne sjeća se koja noga, ali moguće je da je bila lijeva, te da bi se obranio od njih, da je pustio paletar i da je naletjela 3. tužiteljica i udarila u paletu, nakon toga da se paletar nastavio sam kretati, sjeća se ,da je toga dana intervenirala policija.

11.Iz iskaza svjedokinje ČŽ, u bitnome proizlazi, da je tuženik njezin suprug, kritičnog dana prevozio je kamene stepenice na paletaru nakon provedene ovrhe u kojoj je tužitelj bio uveden u posjed dijela terase, imao je namjeru preložiti palete i u tom momentu su iz restorana istrčali VŽ i njegov sin, kao i SŽ, oni su zamahnuli prema njenom suprugu, on je tada ispustio paletar i SŽ je naletjela na paletar, a s njom je bila i LŽ, vidjela je nakon toga da se ZŽ uhvatila za nogu, kasnije je saznala od stanara, da je NŽ zatražila hitnu pomoć, jer da je imala oštetećen palac na nozi, znade, da je suprug parkirao vozilo na terasi, ali da su nesmetano mogli tužitelji ulaziti u lokal u zatvoreni dio objekta.

12.Iz iskaza svjedokinje JŽ, u bitnome proizlazi, da je vidjela blokete na stepenicama na ulazu u ugostiteljski objekt tužitelja, nema saznanja tko je stavio blokete, vidjela je gospodina OŽ, V i L da miču blokete strojem, vidjela je tamo više susjeda, između ostalog i tuženika, po njezinom saznanju blokete na ulaz stavio je gospodin ČŽ, sjeća se, da je jednom prilikom vidjela da je ČŽ parkirao vozilo na terasi, auto je i danas tamo parkiran, ali ne više ispred ulaza u caffe bar već sada na samoj terasi, pomaknut od ulaza.

13.Iz iskaza svjedokinje AŽ, u bitnome proizlazi, da je gledala štetni događaj jer je bila na prozoru stana i da tuženik premješta palete s paletarom i da je VŽ istrčao iz caffe bara, zamahnuo je rukom prema tuženiku, i udario ga nogom, da je tuženik u tom momentu spustio paletar i da je paletar sam klizio, ne zna iz kojeg razloga je tuženik parkirao vozilo na terasi ispred ulaza u ugostiteljski objekt [obrt].

14.Iz iskaza svjedoka MŽ u bitnome proizlazi, da sukob između tužitelja i tuženika oko okućnice traje više godina, ima saznanje da premještanje bloketa na terasi vrši tuženik po noći, nije bio prisutan kada se desio štetni događaj, često vidi tuženika da obilazi terasu i slika terasu, stavio je vozilo na terasu i spava u vozilu sve kako bi spriječio tužitelje da ne dolaze u lokal, vozilo je postavljeno na terasi objekta kako bi se onemogućio ulaz u objekt, jer na terasi objekta nije parkirni prostor, te se i sam pita kako je tuženik uspio vozilo popeti na terasu, vidio je da tuženik na terasi se zaustavi ispred gostiju i da ih fotografira, takvo ponašanje tuženika nanijelo je štetu i njima kao stanarima i ugostiteljskom objektu, odnosno ovdje tužitelju.

15.Iz iskaza svjedokinje OŽ u bitnome proizlazi, da stanuje u istoj zgradi gdje se nalazi sporni poslovni prostor, u istoj zgradi stanuje i tuženik kojeg se osobno boji, jer je jednom prilikom nasrnuo na nju, tužitelja poznaje iz poslovnog odnosa kada su od stanara iznajmljivali dio terase da bi mogli staviti stolove radi posluživanja gostiju, jer su imali ugostiteljski objekt [obrt] u poslovnom prostoru koji je u vlasništvu Grada Opatije, to su učinili jer im prihod od pričuve nije bio dovoljan za uređenje i održavanje zgrade, tamo stanuje 35 godina i od useljenja u stan uvijek znade da su na terasi bili stolovi, tuženik nije bio voljan da se iznajmi prostor tužiteljima, vidio je da stolovi više nisu na terasi, tuženik je nastojao zatvoriti prolaz tužiteljima u objekt ,te je stavio neku željeznu armaturu koju su tužitelji željeli ukloniti i tada je došlo do fizičkog nasrtaja, jer je tuženik na njih nasrnuo, nije želio da se ta armatura makne, dok su drugi stanari željeli da se makne i da se oslobodi prolaz za ulaz u objekt i terasu, sjeća se, da je tuženik stavio vozilo na kojem nije bilo niti tablice niti kotača, to vozilo svima njima stanarima smeta na terasi, pa su svi oni pokrenuli tužbu protiv gospodina ČŽ da ukloni vozilo, vozilo je bilo parkirano na mjestu gdje se nalaze stolovi, na samom ulazu u objekt, kasnije je pomaknuto na drugi dio terase.

16.Iz iskaza svjedokinje LŽV, u bitnome proizlazi, da tužitelja poznaje iz poslovnog odnosa, a tuženik je njezin susjed, u životnoj je dobi od 36 godina i od kada se sjeća u tom prostoru uvijek se obavljala ugostiteljska djelatnost, ne sjeća se tko su bili zakupnici prije VŽ, moguće da je bio i brat od gospodina DŽ, sjeća se, da su se oni kao suvlasnici dogovorili zaključiti Ugovor o zakupu tog dijela terase s 1. tužiteljem, da bi to bio prihod od zgrade, jer su željeli sanirati krov, sjeća se da je moguće 2020. i 2019. tuženik postavio vozilo na terasu gdje su bili stolovi ugostiteljskog objekta, pa se u tom dijelu terasa više nije mogla koristi za ugostiteljsku djelatnost, vozilo je bilo postavljeno na sam ulaz u objekt, pa je po odluci suda morao ukloniti vozilo, pomakao ga je 2 m dalje, da bi se moglo ulaziti u ugostiteljski objekt, ali je vidjela da više nema stolova na terasi, međutim, stanari su sami donijeli jedan stol pa tamo znaju sjesti i družiti se, po njezinom sjećanju 2020. objekt [obrt] je radio, ali bez terase, sjeća se, da je tuženik stavio neki građevinski materijal na dio terase kako bi tužiteljima onemogućio korištenje terase .

17.Uvidom u nalaz i mišljenje financijskog vještaka,sud utvrđuje,da je uslijed nemogućnosti rada na terasi u periodu od 3-29.srpnja 2019.,tužitelj mogao izgubiti na zaradi 2.095,15 Eur-a,sve usporedbom s proporcionalnim iznosima iz prethodne 3 godine,koji su iznosili za ukupan rad u objektu i na terasi 67.665,36kn,polovica toga iznosa se može pripisati terasi,od 33.832,68 kn/4.490,37 Eur-a,pa kada se taj iznos podijeli s 31 dan,za 26 dana ,mogao je izgubiti na zaradi 2.095,15 Eur-a. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka ,prema prigovoru tužitelja ,vještak navodi,da se zarada ima računati za period od 3-29.7.2019.,a ne za čitav mjesec,i da za taj period ukupna zarada u objektu prema usporednim proporcinalnim iznosima za prethodne tri godine , bi iznosila 4.190,30 Eur-a,te ako se umanji za izgubljenu zaradu na terasi od 2.095,15 Eur-a,imovinska šteta bi u unutrašnjosti objekta za 26 dana utuženog perioda u usporedbi s proporcionalnim iznosima iz prethodne tri godine iznosila,2.095,15 Eur-a.

18.Cijeneći sve naprijed navedeno, svaki dokaz posebno i sve zajedno, sud utvrđuje, da je 1. tužitelj u utuženom periodu bio vlasnik obrta [obrt],što je sud utvrdio uvidom u obrtni registar ,koji je dostavljen na uvid sudu,i da u utuženom periodu,1.tužitelj kao vlasnik obrta [obrt] nije obavljao ugostiteljsku djelatnost na terasi,što proizlazi iz iskaza tužitelja, da mu je bio zabranjen rad rješenjem Državnog inspektorata,a što je sud utvrdio uvidom u rješenje Službe za gospodarstvo,Ispostava Opatija od 25.9.2018.,(list 66-68 spisa),jer da prostor na otvorenom ne ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,stoga osnovano navodi tuženik,da nastala šteta koju potražuje tužitelj u vidu izmakle dobiti na terasi,nema uzročno-posljedičnu vezu s ponašanjem tuženika,odnosno postavljanjem vozila na terasi od strane tuženika u utuženom periodu.Da je tuženik onemogućavao poslovanje obrta tužitelju u utuženom periodu ,proizlazi iz sukladnih iskaza saslušanih svjedokaMilivoja i OŽ, JŽ, LŽV,koji su sukladno iskazivali o odnosu između stranaka ,da imaju sukobe ,da tuženik fotografira goste tužitelja i da postavlja vozilo na ulaz od ugostiteljskog objekta u namjeri da mu onemogući rad,stoga je sud stava ,da u utuženom periodu ,tužitelj nije mogao obavljati ugostiteljsku djelatnost u unutrašnjosti objekta.Sud je iskaze ovih svjedoka cijenio istinitim,susjedi su i odnosi su im poznati između stranaka i imaju neposredna saznanja o ponašanju tuženika,a u što se sud uvjerio i uvidom u ovosudni spis posl,br.Psp-48/19 ,da je tuženik smetao tužitelje u poslijednjem mirnom posjedu poslovnog prostora,tako što je vozilo postavio ispred ulaza u ugostiteljski objekat,pa mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje ubuduće.

Sud je s osnova povrede prava osobnosti na ugled,čast ,dobro ime u poslovanju vlasnika obrta [obrt] tužitelju dosudio kao neimovinsku štetu utuženo potraživanje od 3.981,94 Eur-a,jer prema odredbi čl.19.st.1 ZOO-a,svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti,pod pretpostavkom utvrđenih zakonom,dok je kao imovinsku štetu dosudio iznos od 2.095,15 Eur-a.

19.Prema odredbi čl. 1046 ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Prema odredbi čl. 1045 st. 1 ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi, osim, ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 1049 ZOO-a, krivnja postoji kada je štetenik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Prema odredbi čl. 1100 st. 1 ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe, da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, st. 2 cit. čl. 1100 ZOO-a, propisano je, da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

20. Tužitelj je prvobitno u tužbi potraživao kao u podnesku od 08.studenog 2023. da 1. i 2.tužiteljima naknadi imovinsku štetu od 14.467,48 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom i s osnova neimovinske štete 3.981,94 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 22.kolovoza 2019. pa do isplate.

Tužitelj je podneskom od 30.siječnja 2025.uredio tužbeni zahtjev sukladno uputi Županijskog suda, tako da potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u utuženom iznosu u odnosu na 1.tužitelja VŽ, dok u odnosu na LŽ ne potražuje naknadu štete, stoga tuženik u svojem podnesku od 15.prosinca 2025.navodi da se protivi povlačenju tužbe za utuženi iznosu u odnosu na LŽ, te potražuje parnični trošak kao u troškovniku na listu 463 spisa. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 30.siječnja 2026., te potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u odnosu na tužitelja VŽ u ukupnom iznosu od 8.182,24 Eur-a,od toga s osnova neimovinske štete 3.981,94 Eur-a i s osnova imovinske štete 4.190,30 Eur-a, tuženik se protivi povlačenju tužbe u odnosu na tužitelja VŽ podneskom od 11.veljače 2026. i navodi da je tužitelj prethodno potraživao 14.467,68 Eur-a s osnova imovinske štete a sada potražuje 4.190,30 Eur-a te da je povukao tužbeni zahtjev za iznos od 10.277,38 Eur-a kojem se protivi tuženik i potražuje naknadu parničnog troška prema troškovniku na listu 482 i 483 spisa.

21.Prema odredbi čl.193 st.2 ZPP-a tužba se može povući sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristaje a ako se u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrati će se da je pristao na povlačenje. U tome slučaju tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj suglasnosti za povlačenje tužbe. Kako se tuženik protivi povlačenju tužbe, stoga je sud u odnosu na 1.tužitelja i 2.tužiteljicu odbio tužbeni zahtjev.

22.Na temelju svega naprijed iznesenog sud je odlučio kao u izreci.

23.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 i čl.155 ZPP-a. Prema stavu ovog suda, svaki od 1. i 2.tužitelja je samostalna stranka i prema odredbi čl.200 ZPP-a, njihove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima. Prema odredbi čl.161 st.3 ZPP-a, za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju.1.tužitelj VŽ prvobitno je potraživao naknadu štete u ukupnom iznosu od 18.449,42 Eur-a, a sud je dosudio iznos od 6.077,09 Eur-a, što znači, da je u postupku ostvario 33 % uspjeha. 2.tužiteljica LŽ, prvobitno je potraživala 22.929,11 Eur-a, sud je dosudio 4.479,69 Eur-a, što znači da je u postupku ostvarila 20% uspjeha u sporu, dok je tuženik u odnosu na 1.tužitelja ostvario 67% uspjeha a u odnosu na 2.tužiteljicu 80% uspjeha. Prema odredbi čl.154. st.2 ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici. Stoga je sud tuženiku u odnosu na 1.tužitelja dosudio trošak od 34% uspjeha u parnici a u odnosu na 2.tužiteljicu od 80%. Prema troškovniku tuženika (list 488 i 489 spisa) sud utvrđuje osnovanim trošak tuženika u ukupnom iznosu od 12.724,59 Eur-a, za poduzete radnje po punomoćniku odvjetniku, pa je sud u odnosu na uspjeh u odnosu na 1.tužitelja, tuženiku dosudio trošak od 4.326,36 Eur-a a u odnosu na 2.tužiteljicu LŽ, sud je dosudio tuženiku trošak postupka u iznosu od 10.179,67 Eur-a.

U Opatiji, 13. travanj 2026.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika