REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-663/2022-31

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 25, koju zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženog IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Tućan-Kljaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vedriš & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane dana 10. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, dana 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 25, vlasnica dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane kao vrt površine 381 m[2] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji ima površinu 161 m[2] i označen je slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, A na geodetskom situacijskom nacrtu od 1. srpnja 2022. sačinjenom od dipl. ing ŠF, a koji nacrt čini sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje temeljem ove presude i ovjerenog prijavnog lista nadležnog katastra upisati s pravom vlasništva na novoformiranoj čestici uz brisanje tog prava sa imena tuženika IF, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.526,00 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica putem svojih prednika (majke i djeda) još od 60-tih godina prošlog stoljeća u kvalificiranom posjedu zemljišta istočno od njezine obiteljske kuće u [adresa], a riječ je o točno određenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 161 m[2] . Još je njezin djed, tvrdi tužiteljica, na jednom dijelu tog zemljišta napravio kokošinjac i uzgajao povrće, gradnjom magazina zahvatio je dio terena a na preostaloj površini održavao i koristio masline. Tuženik je, kako se dalje navodi u tužbi, upisan kao vlasnik cjeline kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] no na naprijed napisanom dijelu čestice to mu pravo ne pripada pa je upravo iz tog razloga tuženik i izgubio parnicu pokrenutu radi vlasničkopravne zaštite u predmetu ovoga suda pod posl.br. P-1461/19. Stoga, a pozivajući se na dosjelošću stečeno pravo točno određenog dijela utužene nekretnine s površinom od 161 m[2] , tužbom od 21. rujna 2022. tužiteljica zahtjeva da je sud ovlasti zatražiti postupak parcelacije te upis prava vlasništva na novoformiranoj katastarskoj čestici a uz tužbu je priložila skicu ovlaštenog mjernika na kojoj je utuženi dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obilježen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, A.

2. Tuženik se usprotivio tužbi s tvrdnjom da tužiteljica ničim nije dokazala pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću jer nema niti valjani temelj posjeda niti je riječ o poštenom posjedu. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije naglašavajući da je on knjižni vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je takvo njegovo pravo utvrđeno i pravomoćnom sudskom odlukom u parnici ovoga suda pod br. P- 607/2013 s time da kod provedbe pravomoćne presude iz te parnice u zemljišnoj knjizi nije postojala bilo kakva plomba ili zabilježba koja bi ukazivala da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnome stanju.

3. Proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost mjernika dipl. ing Miša Biliš, saslušanjem svjedoka ĆF, DF, FF, BF, KF, GF, HF, JF, OF, UF, RF i PF, saslušanjem parničnih stranaka te pregledom ovosudnih parničnih spisa pod br. P-1461/2019, Psp- 21/2016, Psp-36/2022 i P-607/2013.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmetom raspravljanja u ovoj je parnici kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiji je izgled i oblik prikazan na kopiji katastarskog plana priloženoj na listu br. 51 s time što tužiteljica polaže pravo samo na jedan dio (središnji) ove katastarske čestice koji ima površinu od 161 m[2] i označen je slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, A na skici ovlaštenog mjernika dipl.ing ŠF priloženoj na listu br. 13.

5. 1. U zemljišnoj je knjizi ova nekretnina upisana s pravom vlasništva na ime tužitelja (list spisa br. 14), a neprijeporno je među strankama da je takav upis izvršen temeljem tabularnih izjava od 23. travnja 2012. te od 2. listopada 2013. kao i temeljem presude Općinskog suda u Korčuli pod posl.br. P-607/13 od 12. veljače 2015. (list spisa br. 35-45).

5. 2. Prema podacima iz katastra ova je nekretnina upisana kao oranica i voćnjak ukupne površine 381 m[2] a kao posjednik je upisan zemljišnoknjižni vlasnik u posjedovnom listu 1011 k. o. [katastarska općina] (lis spisa br. 49).

5. 3. Stvarni izgled nekretnine koja je predmetom spora utvrđen je neposrednim opažanjem suda uz nazočnost vještaka dipl.ing. Miša Biliš. Tako je utvrđeno da se na utuženo zemljište pristupa preko betonirane terase ispred kuće tužiteljice, uz tu terasu proteže se vrt sa dva velika stabla masline i par ukrasnih biljaka. Prema susjednom zemljištu u pravcu mora vrt je omeđen kamenim suhozidom i tako odvojen od zemljišta niže razine dok je prema brdu podignut betonski zid. Na zemljište iznad vrta može se pristupiti sa par stepenica uz jedan betonski objekt koji je u naravi cisterna i magazin, a sve to vidljivo je i na fotografijama na listu br. 53 i 54.

5. 4. Nakon što je na terenu tužiteljica pokazala koje zemljište je predmetom podnesene tužbe, sud je pozvao mjerničkog vještaka da pokazano zemljište identificira katastarskom oznakom. Postupajući po takvom nalogu mjernički vještak dipl. ing Mišo Biliš je iskazao da pokazano zemljište predstavlja dio katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se radi o središnjem dijelu te čestice i da je riječ baš o dijelu zemljišta koji je prikazan na geodetskoj skici sačinjenoj u srpnju 2022. koja je priložena uz tužbu i na kojoj je ovaj dio zemljišta označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, A.

6. Sporno je zemljište u naravi pokazano i svjedocima koji su dana 9. travnja 2025. bili nazočni sudskom očevidu i koji su u postupku iskazivali o svojim saznanjima.

6. 1. Svjedokinja ĆF živi u [adresa] od 1974. godine, njena obitelj posjeduje nekretnine u neposrednoj blizini utužene čestice, vrlo dobro se sjeća roditelja tužiteljice a isto je tako poznavala i tuženikovog djeda pok. ŽF. Ona ističe da su tužiteljičini roditelji uz svoju kuću koja je postojala u vrijeme kad se ona doselila u [adresa] koristili i obrađivali pokazani vrt, a jednako je tako već tad bila na terenu i cisterna i to na mjestu gdje je danas betonski ogradni zid. Ova svjedokinja sjeća se i kokošinjca koji je bio na spornom zemljištu dok je dalje prema brdu bio jedan pomoćni objekt, u naravi radionica tužiteljičinog oca s time da su i taj objekt i kokošinjac stradali u požaru 1998.

6. 2. Svjedok ČF stanuje u neposrednoj blizini nekretnina stranaka, vrlo je dobro poznavao tuženikovog djeda kao i roditelje tužiteljice. On se sjeća da su tužiteljičini roditelji 1960-tih godina gradili kuću u ovom predjelu zapravo u isto vrijeme kada je i on gradio svoju kuću, odnosi među susjedima su bili jako dobri, a tužiteljičini roditelji su uz kuću faktično držali i obrađivali vrt kojega je na terenu identificirao mjernički vještak. Imenovani svjedok potvrđuje da je tužiteljičin otac imao traktor i sav potreban alat za obradu zemlje a u neposrednoj blizini kuće postojao je kokošinjac dok je iznad kuće prema brdu bila jedna alatnica sa nadstrešnicom no to je stradalo u požaru iz 1998. On se nikada nije raspitivao o vlasničkom statusu ovog zemljišta no sjeća se da je tužiteljičin otac bio ovdje zasadio i jednu trešnju koja mu je nakon nekog vremena propala, bila je tu i smokva koje danas više nema jer je stradala u požaru.

6. 3. Svjedok FF je poznat izgled tužiteljičine kuće i okolnog zemljišta još od vremena kada se kuća gradila jer je tad tu češće dolazio, dobro je poznavao tužiteljičinog djeda pok. VF a jednako je tako poznavao i tuženikovog djeda pok. ŽF koji je često znao boraviti u kući tužiteljičinih roditelja. Imenovani se svjedok sjeća da se za vrijeme gradnje kuće sporni pojas zemljišta koristio za potrebe gradnje i odlaganje zemlje, a da je kasnije tu formiran vrt i postavljen kokošinjac. On nikada nije čuo da bi oko toga postojao bilo kakav spor.

6. 4. Svjedokinja BF je kod tužiteljičinih roditelja ranije znala češće dolaziti, sjeća se da je istočno od njihove kuće i terase bio jedan kokošinjac i okolo vrt. Ona je par puta navratila i dok je tužiteljica renovirala staru kuću te je vidjela da tom prilikom tužiteljica koristi predmetno zemljište a tad je dala napraviti i betonski potporni zid prema brdu.

6. 5. Svjedok EF je duže vrijeme radi kao poštar je vršeći dostavu pošiljku zalazio i u kuću koja danas pripada tužiteljici, on ističe da je u međuvremenu kuća renovirana, da su umjesto starih suhozida napravljeni betonski zidovi a tamo gdje su bile zemljane stepenice da su danas betonske no da je i pored tih izmjena obim posjeda potpuno isti. Tako ovaj svjedok navodi da se vrlo dobro sjeća stabala maslina pored kojih je bio kokošinjac, a iznad toga se sa par skalina dolazilo do radionice tužiteljičinog oca.

6. 6. Svjedokinja GF živi u [adresa] od 1972., sjeća se nekadašnjeg izgleda i tužiteljičinog oca koji je obrađivao sporni vrt u kojemu je nekada bila i trešnja i smokva pored stabala maslina, a isto je tako tu bio i kokošinjac gdje je tužiteljičina obitelj držala kokoši i zečeve. Dolazila je u ovu kuću jednako kao i u kuću obitelji ŽF no nikada nije čula da postoji bilo kakav spor oko granice posjeda.

6. 7. Svjedokinja HF je u kuću gdje su stanovali tužiteljičini roditelji te baka i djed znala dolaziti kao medicinska sestra, ona ističe da je kuća u međuvremenu renovirana i da se izgleda pomalo drugačije no sjeća se vrta istočno od kuće gdje su i tada bile masline i neke voćke te jedan kokošinjac.

6. 8. Svjedokinja JF navodi da je njezin otac bio vjenčani kum tužiteljičin roditelja i da im je baš zato u vrijeme kada su gradili kuću dopustio koristiti i njegovu katastarsku česticu, a posebice jer je građevna čestica na kojoj su podizali kuću bila male površine. Ta katastarska čestica je neposredno uz današnju terasu tužiteljice a dalje u pravcu istoka je vrt gdje su vidljiva stara stabla maslina i to je zemljište po njenom saznanju pripadalo obitelji ŽF.

6. 9. Svjedokinja OF iskazuje kako joj je poznato da su prednici njenog supruga AF nekada bili vlasnici terena u ovom predjelu, da su zaključivali neke pravne poslove sa obitelji ŽF i to ugovor o prodaji odnosno zamjeni nekretnina te da je upravo pozivajući se na to njen suprug potpisao jednu tabularnu izjavu radi usklađenja ZK stanja.

6. 10. Svjedokinja UF u svome iskazu navodi da je nekadašnji vlasnik ovog zemljišta bio njen otac, da je to pravo stekao kupoprodajom, da je poslije njegove smrti ona sama postala vlasnica s time što je svoju nepokretnu imovinu darovala sinu tj. tuženiku. Ona također ističe da je njezin otac za života jedan komad zemljišta koji se nalazi između kuća obitelji ČF i obitelji VF (djed i baka tužiteljice) poklonio kako bi tim obiteljima omogući povećanje okućnice. Svjedokinja dalje navodi da su odnosi između njezine obitelji i tužiteljičinih roditelja odnosno bake i djeda bili jako dobri, da je njezin otac njima dopustio korištenje jednog užeg pojasa zemljišta uz samu kuću, da su tu oni držali kokošinjac, da je majka tužiteljice u znak zahvalnosti donosila jaja i neke druge proizvode obitelji UF no da se radilo samo o dozvoli korištenja a ne o darovanju ili ustupanju vlasništva.

6. 11. Svjedok ĐF ističe da je do 1959. živio u [adresa] sa djedom NF i bakom M, u to vrijeme ovo je zemljište bilo ledina, nije bilo privedeno kulturi, a jednako mu je tako poznato da je njegov ujak SF dao izgraditi kamenobetonski zid koji je odvajao zemljište različitih razina nakon čega se baš u ovaj sporni vrt nije niti moglo više pristupati iz okućnice obiteljske kuće SF već isključivo sa gornje strane.

6. 12. Svjedokinja PF navodi da se ne posredno uz kuću tužiteljice, uz samu terasu, nalazi jedna katastarska čestica koja je pripadala njezinome ocu, da je zbog dobrih međusobnih odnosa njen otac dopustio tužiteljičinom djedu tu držati materijal kod gradnje kuće. Od tog pojasa zemljišta pa prema istoku je zemljište za koje je ona čula da tužiteljica na istog polaže pravo no smatra da sama činjenica korištenja zemljišta nije dovoljna da bi se na istome steklo vlasništvo.

7. Upitana na iste okolnosti tužiteljica u svome iskazu tvrdi da sporno zemljište putem svojih prednika drži u posjedu još od 1962. godine kada je građena kuća te da je još njezin djed pok. LF za života dosjelošću stekao vlasništvo (umro je 1992.). Na istom zemljištu, tvrdi tužiteljica njena je obitelj držala kokošinjac, tu su sadili povrće, koristili plodove sa dva stabla maslina i jedne smokve, ranije je tu bilo i stablo trešnje, a jedan dio zemljišta je obuhvaćen gradnjom cisterne odnosno komina. Ovo je zemljište, kako dalje tvrdi tužiteljica, bilo vidljivo odvojeno od preostale površine iste katastarske čestice, a posebice nakon što je pok. SF 1974. godine izgradio potporni zid koji je potpuno odvojio ovaj vrt od zemljišta južno od istoga. Poslije djedove smrti vlasnički je posjed, tvrdi tužiteljica, nastavila njena majka, ona je umrla 2018., a poslije toga takav posjed vrši ona sama s time što je tijekom 2016. po prvi puta njezin posjed ometan te je pokrenula i sudski postupak, a sve to se dogodilo nakon što je cjelokupno imanje pok. ŽF prodano državljanina Kanade. Tužiteljica dalje navodi da je pred dvadesetak godina započela s renoviranjem obiteljske kuće, u tom trenutku na ovom spornom zemljištu bila su dva velika stabla maslina, jedna trešnja, tad je još uvijek na zemljištu bio kokošinjac i jedna veća hrpa zemlje gdje je njena majka sadila tikvice i drugo povrće. Prilikom renoviranja kuće ona je nekadašnji stari suhozid zamijenila betonskim zidom kako bi spriječila odronjavanje zemljišta, a vremenom se izgled okućnice i mijenjao i prilagođavao činjenici da je obiteljska kuća sada pretvorena u kuću za odmor.

7. 1. Tuženik IF iskazuje da je on knjižni vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je zemljišnoknjižno stanje usklađeno sa stvarnim stanjem na temelju dvaju tabularnih isprava te pravomoćne sudske presude, da ova katastarska čestica ima svoj južni, središnji i sjeverni dio pri čemu tužiteljica svojata pravo vlasništva upravo na središnjem dijelu. Tuženik dalje navodi da je ovaj središnji dio čestice od južnog dijela ograđen visokim zidom kojega je, a kako je on čuo, gradio njegov djed 1970-tih godina s time što, smatra tuženik ovaj zid nije predstavljao granicu okućnice obitelji ŽF već je napravljen zbog vrste terena i sprječavanja odrona. Još kao dijete, tvrdi tuženik, on bi znao preskakati i penjati se po tom ogradnom zidu kako bi došao na gornju razinu gdje su bila dva stabla maslina, a on se ne sjeća da bi t bio kokošinjac.

8. Upravo utuženi dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio je predmetom ovosudne parnice pod posl.br. P-1461/19, a pregledom istog spisa je utvrđeno:

- da je tužitelj IF dana 25. svibnja 2016. podnio tužbu protiv tužene MF radi prestanka uznemiravanja nekretnine u [adresa] i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pozivajući se na tvrdnju da je on knjižni vlasnik istog zemljišta, da je to zemljište po ugovoru o zakupu od 7. prosinca 2015. predao u posjed zakupoprimcu i odobrio mu izvođenje radova na predmetnom zemljištu u svrhu uređenja okoliša

- da je svoj postavljeni zahtjev tužitelj temeljio na tvrdnji da se tužena MF usprotivila izvođenju radova svojatajući pri tome pravo posjeda, da je ometala zakupoprimca u planiranim radovima, da je neovlašteno prolazila preko istog zemljišta i time uznemiravala pravo vlasništva slijedom čega je tužbom zatražio prestanak daljnjeg uznemiravanja

- da je izgled predmeta spora u toj parnici utvrđen neposrednim opažanjem suda na licu mjesta dana 2. srpnja 2020. kada je mjernički vještak utvrdio da je riječ o dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš onom dijelu zemljišta koje je i ovdje predmetom raspravljanja

- da je presudom ovoga suda pod posl.br. P-1461/19 od 12. listopada 2020. odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženici MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da prestane uznemiravati tužitelja TF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u vršenju njegovih vlasničkopravnih ovlaštenja glede čest. zem. [katastarska čestica] u naravi vrt, površine 381 m[2] , upisanoj u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neovlaštenim pristupanjem i prelaženjem tuženice preko predmetne nekretnine, ometanjem i sprečavanjem izvođenja radova na uređenju nekretnine i pristupa mehanizacije angažiranih djelatnika tužitelja ili trećih osoba ovlaštenih od strane tužitelja odnosno poduzimanjem bilo kakvih posjedovnih čina na predmetnoj nekretnini, slijedom čega se zabranjuje tuženici da na takav ili sličan načinu buduće uznemirava tužitelja ili treće osobe posjednike ovlaštene od tužitelja u posjedovanju i vršenju vlasničkopravnih ovlaštenja na navedenoj nekretnini."

- da je ovakva presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Zadru pod posl.br. Gž-1295/20 od 27. siječnja 2022.

- da iz obrazloženja pravomoćne presude kojom je odbijen tužiteljev zahtjev proizlazi da tužitelj nije ovlašten na podnošenje vlasničke tužbe za prestanak uznemiravanja obzirom da on nije ujedno i posjednik te nekretnine već je u istom postupku utvrđeno da je upravo tužena MF putem svojih prednika dugogodišnja posjednica dijela čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji predstavlja njezinu okućnicu, a riječ je o vrtu koji je prema moru omeđen kamenim suhozidom i odvojen od zemljišta niže razine dok je prema brdu ograđen betonskim zidom

9. Pregledom ovosudnog parničnog spisa Psp-21/2016 utvrđeno je da je tužbom od 16. travnja 2016. tužiteljica MF zahtijevala posjedovnu zaštitu u odnosu na tužene pod 1 TF i pod 2 Viganj Holdings Kft. i to u pogledu nekretnina u [adresa] bilježenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i dijela čest. zem. [katastarska čestica], a povodom radnji koje su ti tuženi na predmetnom zemljištu poduzeli 17. ožujka 2016. (rušenje ogradnog betonskog zida, formiranje puta, nasipanje zemlje, čupanje ukrasnog grmlja i mladih maslina i dr.). Takav je zahtjev za posjedovnu zaštitu pravomoćno odbijen rješenjem pod br. Psp-21/2016 od 23. srpnja 2024. s time što iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da je u postupku utvrđeno da je upravo tužiteljica stvarna posjednica zemljišta koje se proteže iznad kamenobetonskog zida, a riječ je o dijelu kat. čest. [katastarska čestica] te dijelu susjednih čestica 2928/1 i 2928/2 k. o. [katastarska općina]. Zahtjev za posjedovnu zaštitu je odbijen iz drugih zakonskih razloga dakle ne zbog toga što tužiteljica nije dokazala svoj posjed već zbog toga jer je koristila pravo na dopuštenu samopomoć te iz razloga jer uspostava prijašnjeg stanja nije bila moguća.

10. U ovosudnoj parnici Psp-36/2022 tužiteljica MF je tužbom od 21. listopada 2021. zatražila posjedovnu zaštitu u odnosu na tužene ZF i CF a u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljeći takav zahtjev na tvrdnji da su tuženi na spornom zemljištu bez njezinog odobrenja postavili plastenik dimenzija 3 x 3 m namijenjen sadnji povrća. Postupak je okončan pravomoćnim rješenjem ovoga suda od 21. prosinca 2023. kojim je tužiteljici pružena zaštita posjeda nakon što je utvrđeno da je upravo tužiteljica posjednica spornog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojemu su pored postojećih stabala masline tuženi u rujnu 2021. postavili plastenik.

11. Osporavajući osnovanost vlasničkopravnog zahtjeva i kvalitetu tužiteljičinog posjeda tuženik se u postupku poziva na sadržaj pravomoćne presude Općinskog suda u Korčuli pod posl.br. P-607/13 od 12. veljače 2015. s tvrdnjom da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno njegovo vlasništvo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz sadržaja navedenog parničnog spisa proizlazi da je ovakvom tužbom IF zatražio utvrđenje prava suvlasništva za 6/20 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te brisanje tog suvlasničkog omjera sa imena knjižnih suvlasnika MN, IN i ŠN a temeljeći ovakav tužbeni zahtjev na tvrdnji da je već upisan kao suvlasnik za 14/20 dijela i da je cjelinu vlasničkog prava stekao darovanjem od majke UF. Ova je parnica okončana pravomoćnom presudom od 12. veljače 2015. kojom je usvojen postavljeni tužbeni zahtjev nakon što je utvrđeno da je UF svome sinu IF darovala svu svoju nepokretnu imovinu u [adresa] koju je naslijedila od oca pok. ŽF, među ostalim i spornu katastarsku česticu.

11. 1. Jednako tako tuženik u spis prilaže uvjerenje katastra od 21. lipnja 2021. (list spisa br. 48) iz kojeg proizlazi da na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema postojećim snimkama iz zraka koje datiraju iz 1966. nije vidljiva bilo kakva građevina. Ovakvom ispravom tuženik želi potkrijepiti svoju tvrdnju o tome da tužena nije poštena posjednica, da je betonski magazin koji se dijelom nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k.o.

[adresa] građen znatno kasnije i sl.

11. 2. Međutim, ni sadržaj parničnog spisa pod posl.br. P-607/2013 kao ni druge isprave na koje se tuženik poziva nisu doveli u sumnju kvalitetu posjeda tužiteljice. Naime, tužiteljica i ne osporava da je tuženik knjižni vlasnik opisane nekretnine te ona polaže pravo na jedan točno određeni dio tog zemljišta koji je još od 60-tih godina prošlog stoljeća u posjedu njezine obitelji. Stoga je očito da se u ovom slučaju katastarske granice utužene nekretnine ne slažu sa stanjem na terenu i da tuženik, neovisno o knjižnom stanju nije vlasnik cjeline utužene katastarske čestice.

11. 3. Kada se pogleda oblik i položaj utužene nekretnine na katastarskoj mapi jasno je da se ova nekretnina zapravo sastoji od tri zasebna dijela koja su i razinom i izgledom posve različita, a što u svome iskazu potvrđuje i sam tuženik. Dio zemljišta koji je najbliži moru je obrastao šumskim raslinjem i ograđen kamenim zidom te se iz tog dijela zapravo i ne može pristupati na zemljište više razine tj. obrađeni vrt uz kuću i terasu tužiteljice. Iznad ovog vrta je preostala površina zemljišta koje je opet više razine i do kojega vode betonske stepenice.

11. 4. Svi saslušani svjedoci iskazuju da je obitelj LF (prednici tužiteljice) faktično posjedovala jedan dio utužene nekretnine i to zemljište istočno od njihove kuće držeći ga kao svoju okućnicu, da je na istome zemljištu izgrađen jedan pomoćni objekt, zasađene stare masline, a tužiteljica je prilikom renoviranja kuće podigla potporni betonski zid. Također je neprijeporno utvrđeno da se taj dio zemljišta znatno izgledom razlikovao od preostale površine predmetne katastarske čestice i da je kameno betonskim zidom još prije 30-tak i više godina potpuno odvojen od južnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz provedenih dokaza nedvojbeno je da je ovakav ogradni zid podigao tuženikov djed nakon čega više nije postojala mogućnost da se sa južnog dijela utužene nekretnine pristupa na ovaj sporni dio zemljišta u posjedu obitelji tužiteljice, a koji je i svojom razinom bio više od ostaloga.

11. 5. Tvrdnja tužiteljice da je još 1965. njezin djed na dijelu utužene nekretnine izgradio cisternu i da je od tada ovaj dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu njezine obitelji u postupku je potkrijepljena sadržajem pregledanih isprava te ranije vođenih sudskih postupaka. Na ovakav zaključak ukazuje i sadržaj ovosudnog parničnog spisa pod posl.br. P-1461/19 (ranije P-562/16) u kojemu su priložene i fotografije na kojima se jasno vidi izgled kuće tužene, pripadajuća okućnica, terasa, ogradni zid i sporni betonski magazin. U navedenoj je parnici dana 2. srpnja 2020. održan očevid na licu mjesta uz nazočnost mjernika ĆN (list tog spisa br. 55) koji je tom prilikom utvrdio da se betonske stepenice i potporni zid te jedan manji dio cisterne i magazina nalaze i na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Svi svjedoci saslušani u tom parničnom postupku izričito su potvrdili da je tužiteljica MF putem svojih prednika dugogodišnji neometani posjednik kako kat. čest. [katastarska čestica] odnosno točno određenog dijela te nekretnine tako i susjednih nekretnina koje predstavljaju sastavni dio njezine okućnice.

12. Podnesenom tužbom tužiteljica je zatražila da se utvrdi njezino pravo vlasništva na opisanom dijelu utužene nekretnine pozivajući se na kvalificirani posjed svojih prednika. Ocjenom svih provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da su na strani tužiteljice ispunjene sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

12. 1. Djed tužiteljice pok. DN ovakav je neometani posjed točno određene površine zemljišta vršio za života, umro je 1992. a nakon toga je zakoniti posjed nastavila njegova kćerka tj. majka tužiteljice. Neovisno o tome je li djed tužiteljice bio pošteni posjednik tj. je li sporno zemljište koristio po valjanom osnovu, nedvojbeno je da je nakon smrti pok. FN majka tužiteljice počev od 1992. poštena posjednica. Ovo stoga jer nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva čak i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik a sukladno odredbi čl. 160. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje ZV).

12. 2. Prema odredbi čl. 17. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Roditelji tužiteljice, odnosno njezina majka, u svim okolnostima u kojima je vršen posjed nisu imali bilo kakvog ozbiljnog razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Nastavivši vršiti posjed u onom opsegu u kojemu ga je do tada vršio njezin otac majka tužiteljice je utuženi dio predmetne katastarske čestice smatrala svojim, ni tuženik a ni njegovi prednici nisu joj osporavali takvo pravo, sporno je zemljište predstavljalo sastavni dio okućnice, a na istu se nekretninu zapravo ni od kuda nije ni moglo pristupiti osim uz kuću tužiteljice.

13. Pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću propisane su odredbom čl. 159. ZV-a po kojoj, između ostalog, samostalni posjednik nepokretne stvari čiji je posjed zakonit stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13. 1. Neprijeporna je činjenica da majka tužiteljice opisane nekretnine posjeduje samostalno nakon smrti svog oca i da je njezin posjed zakonit jer se temelji na valjanom pravnom osnovu, a takav posjed traje od 1992., sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod posl.br. O-80/92 od 12. veljače 2008. (list spisa br. 4 i 5).

13. 2. Po pitanju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva mjerodavna su pravila koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a sve sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a. U vrijeme kada je prednica tužiteljice preuzela posjed na snazi su bile odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997.). Istim je Zakonom u čl. 28. bilo propisano da je za redovitu dosjelost potreban rok od deset godina a za izvanrednu dosjelost rok od dvadeset godina.

13. 3. Majka tužiteljice ad 1 posjed opisanih nekretnina počev od smrti svog oca (1992.) i to po valjanom pravnom osnovu slijedom čega su protekom deset godina a to znači 2002. godine istekli zakonski rokovi za stjecanje vlasništva dosjelošću propisani naprijed citiranim propisima.

14. Utvrdivši u ovoj parnici da je tužiteljica, kao nasljednica svoje majke (list spisa br. 6), dugotrajnim kvalificiranim posjedom ostvarila sve zakonske pretpostavke potrebne za stjecanje vlasništva dosjelošću sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev. Pri tome je držeći se načela da opseg posjeda određuje i opseg dosjelosti sud utvrdio da je na ovaj način vlasništvo stečeno na točno određenom dijelu katastarske čestice koji je prikazan na geodetskoj skici koja čini sastavni dio presude. Stoga je i odlučeno kao u toč. I izreke.

15. O parničnim je troškovima odlučeno prema odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP) pa je sud obvezao tuženika naknaditi tužiteljici sve troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Odmjereni se troškovi sastoje od sudskih pristojbi na tužbu (26,54 €) i odluku (53,09 €), troškova provedbe dokaza očevidom na licu mjesta (246,38 €) te izdataka tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno propisanoj Tarifi. Tako je sud primjenom čl. 155. ZPP-a priznao tužiteljici izdatke njenog punomoćnika za sastav tužbe i sastav jednog obrazloženog postupka te na ime zastupanja na četiri održana ročišta, za svaku radnju po 100 bodova odnosno 200,00 € što iznosi 1.200,00 €. Shodno tome cjelokupan trošak ove parnice za kojega je tuženik obavezan naknaditi ga tužiteljici iznosi 1.526,00 €.

U Korčuli, 13. travnja 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).