Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1888/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2107/2022 od 23. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2107/2022 od 23. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate, uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Žalbu protiv te presude podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže ukinuti pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud utvrđuje da između stranaka nije sporno:

-da je 16.09.2008. zaključen Ugovor o financijskom leasingu br. 01304 između društva Impuls Leasing d.o.o. Zagreb i Senex d.o.o. radi kupnje motornog vozila;

-da je tužitelj 16.09.2008.. kao jamac platac potpisao izjavu kojom solidarno odgovara za ispunjenje svih obveza koje je primatelj Leasinga Senex d.o.o. preuzeo prema Impuls Leasingu d.o.o. te svih obveza koje proizlaze iz ugovora ili u vezi s Ugovorom o Leasingu broj 01304 od 16.09.2008.;

-da je tužitelj u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 30.631,70 CHF, koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević br. OV-5086/08 od 16.09.2008.;

-da je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem te zadužnice zatražio od FINA-e namirenje tražbine, prijenosom sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava tužitelja po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, u ukupnom iznosu od 505,03 kn;

-da je između tuženika i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. 01304 od 16.09.2008.,

-da je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. te okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018., iz razloga insolventnosti dužnika (čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima – ''Narodne novine'' br. 68/18, dalje: ZPNS),

-da je tuženik, kao ovrhovoditelj, 25. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja, kao ovršenika, a temeljem predmetne zadužnice;

-da je rješenjem posl. br. Ovr-1264/22 od 3. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod FINA-e 24. ožujka 2022. podnesenog temeljem predmetne zadužnice;

-da je Zaključkom posl.br. Ovr-1264/22 od 3. svibnja 2022. ovršenik, ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 24. ožujka 2022., iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st.1. toč.7. i 11. Ovršnog zakona.

5. Prvostupanjski sud spornim utvrđuje pitanje je li tuženik, kao ovrhovoditelja, ovlašten tražiti ovrhu spram tužitelja, kao ovršenika te pitanje zastare naplate tražbine temeljem predmetne zadužnice.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti pa niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime u presudi su, temeljem analiziranih i obrazloženih dokaza izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati.

7. Prvostupanjski sud navodi da se prema odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, dalje OZ), u vezi sa čl. 52. st. 5. OZ-a, tužba kojom se pokreće parnica na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu te da sud može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima.

8. U odnosu na predmetnu ovršnu ispravu – zadužnicu koju je 15. rujna 2008. izdao tužitelj radi naplate tražbine vjerovnika – Impuls Leasing d.o.o. iz ugovora o financijskom leasingu br.01304, na kojoj je ovjeren potpis tužitelja, (što je sukladno čl. 183. tada važećeg Ovršnog zakona - "Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 I 67/08), ističe da se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

9. Prvostupanjski sud razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a (aktivna odnosno pasivna legitimacija) pravilno ocjenjuje neosnovanim.

10. Naime, tuženik je s društvom Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključio ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), u što ulaze i dugovanja društva Senex d.o.o. ''u stečaju'', među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. 01304 od 16.09.2008., te je stoga na njega, sukladno čl. 80. st. 1. ZOO-a prešla i predmetna tražbina, kao i sva sporedna prava (čl. 81. ZOO-a) i ovlašten je ostvariti tako stečeno pravo u odnosu na tužitelja.

11. Prvostupanjski je sud pravilno otklonio i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

12. Naime, prema čl. 215. st. 1. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ne od dana izdavanja zadužnice, kako žalbenim navodima ističe tužitelj, s time da prema odredbi čl. 216. ZOO-a, zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

13. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je Impuls Leasing d.o.o., kao ovlaštenik tražbine koju je tuženik preuzeo, pravodobno, sukladno ovlaštenju iz čl. 183. tada važećeg Ovršnog zakona, 1. srpnja 2011. dostavio na naplatu predmetnu zadužnicu radi naplate dospjelih a neisplaćenih obveza tužitelja te do podnošenja zadužnice na naplatu tražbina koju je tuženik preuzeo nije bila u zastari.

14. Valja istaknuti da do izvršenja osnove za plaćanje nije došlo budući da nije bilo sredstava na računu dužnika te FINA predmetnu osnovu evidentirala u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje, 5. kolovoza 2018.

15. 1. siječnja 2011. stupio je na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (“Narodne novine” br. 91/10 dalje ZPONS) kojim je provedba izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima povjerena Financijskoj agenciji te je određeno da će tim danom Financijska agencija preuzeti od banaka osnove za plaćanje upisane u njihovim očevidnicima po kojima postupak ovrhe, odnosno postupak osiguranja još uvijek traje, s time da se u osnove za plaćanje ubrajaju i zadužnice (čl. 32. st. 1. i čl. 33. ZPONS-a).

16. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je prekid zastare nastao podnošenjem zadužnice na naplatu, a koji prekid zastarijevanja traje sve do okončanja postupka, do kojeg dolazi ili povlačenjem zadužnice s naplate ili namirenjem na temelju iste ( čl. 29. st. 3. Zakona o platnom prometu u zemlji – Narodne novine br.117/01,132/06,91/10 i 133/09 te čl. 4. do 11. ZPONS-a).

17. U konkretnom slučaju, kao što je navedeno, prednik tuženika je temeljem predmetne zadužnice zahtjev za izravnu naplatu podnio 1. srpnja 2011. radi naplate dospjelih tražbina. Zbog nedostatka novčanih sredstava temeljem čl. 12. ZPONS-a, FINA je prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018.

18. Obzirom da je tuženik, a temeljem predmetne zadužnice, zatražio od FINA- e izravnu naplatu 25. ožujka 2022., pravilan je stav prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tražbine, budući da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

19. Dodaje se da se prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom pred sudom li drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine. Podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji nepobitno predstavlja radnju kojim se zastara prekida. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem na zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

20. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog prava, osnovano odbio tužbeni zahtjev te je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

21. Tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku nije priznat trošak tog postupka (čl. 166., u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec