Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1569/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d. d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 109 P-3477/2021-21 od 01. srpnja 2025. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 13. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 109 P-3477/2021-21 od 01. srpnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 17.870,68 kuna, s kamatama koje na taj iznos teku od dana podizanja tužbe do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije i uvida u spis tužitelja IN-28919 u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za isplatu 50% iznosa invalidske mirovine koju je isti isplatio svojem osiguraniku u razdoblju od 01. kolovoza 2018. godine do 30. studenoga 2020. godine, a kojem je ta mirovina priznata zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.
6. U vezi toga, a pozivom na pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-12/2022, Rev-x-388/2018 i Rev- 5292/2019, utvrđuje da je za odluku u predmetnom sporu mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u nastavku teksta: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (razdoblje od 01. kolovoza 2018. godine do 30. studenoga 2020. godine), a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nesreće), odnosno Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 102/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, u nastavku teksta: ZMO).
7. Stoga utvrđuje da bi tužitelj u skladu s odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP-a bio ovlašten potraživati od tuženika iznos u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a da isti nije dokazao, niti je predložio dokaze na okolnost da postoji razlika invalidske mirovine u smislu potonje odredbe ZOOP-a, odnosno da bi invalidska mirovina njegovog osiguranika u slučaju povrede na radu bila manja od one utvrđene rješenjem prednika tužitelja broj IN-28919 od 24. prosinca 1992. godine.
8. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 27. stavak 1. i 2. ZOOP- a, te odredbe članaka 8. i 221.a ZPP-a, odlučuje kao u izreci pobijane presude.
9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
10. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može valjano ispitati.
10.1. Naime, na tvrdnje tužitelja da sud prvog stupnja nije obrazložio zbog čega smatra da je ZOOP specijalni (posebni) propis u odnosu na ZMO, pa da u konkretnom slučaju treba primijeniti prvonavedeni propis (ZOOP), a ne ZMO, te da nije u skladu s načelom „lex posterior derogat legi priori“ obrazložio niti zbog čega u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba ZMO-a kao kasnijeg propisa u odnosu na odredbe ZOOP-a kao ranijeg zakona, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud svoje utvrđenje o primjeni u konkretnom slučaju odredaba ZOOP-a u odnosu na odredbe ZMO-a utemeljio na sadržaju odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a, koja i prema stajalištu ovog suda ima prednost u primjeni u odnosu na odgovarajuće odredbe ZMO-a kada se radi o tražbini tužitelja na ime naknade izdataka koji su izvršeni na ime invalidske mirovine, kao što je slučaj u ovom postupku.
11. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, a to iz slijedećih razloga.
11.1. Naime, obveza tuženika kao osiguratelja na naknadu stvarne štete tužitelju bi u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a, u vezi s odredbom članka 27. stavak 1. i 2. tog Zakona, egzistirala samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne povreda izvan rada, zbog koje ozljede je osiguraniku tužitelja i priznato pravo na invalidsku mirovinu.
11.2. Budući da je, kao što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, teret potonjeg dokaza bio na tužitelju (članak 7. stavak 1. ZPP-a), koji nije dokazao, niti je predložio dokaze na okolnost da postoji razlika invalidske mirovine u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno na opisani način, slijedom čega su za odluku o žalbi bez utjecaja preostali žalbeni navodi tužitelja.
12. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 13. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Brankica Malnar
