Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1615/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Javna ustanova Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje br.3., OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnicima iz OD Maja Čuljak odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice TF iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Pl 270/2025 od 14. kolovoza 2025., 13. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Javna ustanova Hrvatska radiotelevizija, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Pl 270/2025 od 14. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja od 6. kolovoza 2005., točkom II. izreke potvrđeno je rješenje od 6. kolovoza 2025.
2.Prvostupanjsku odluku pobija tužitelj iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužitelja nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga tužitelja, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.
6.Nije u pravu tužitelj kada upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
7.Naime, donoseći pobijanu odluku, prvostupanjski sud utvrđuje da je pobijanim rješenjem tužitelj pozvan na plaćanje sudske pristojbe na rješenje o izdavanju platnog naloga; da je u pravovremeno izjavljenom prigovoru, tužitelj osporio svoju obvezu plaćanja predmetne sudske pristojbe, držeći da je tužitelj javna ustanova osnovana zakonom i čije ovlasti proizlaze iz Zakona o HRT-u, da kad djeluje u sklopu javnih ovlasti da tada djeluje i u ime i za račun RH, a da je jedna od javnih ovlasti i pokretanje ovršnih i drugih postupaka, pa da je tako temeljem javnih ovlasti pokrenula i ovaj spor, upirući pri tome na čl. 11. st.1. t.2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018 i dr., dalje: ZSP-a).
No, sud prvog stupnja, za ovaj prigovor zaključio je da je neosnovan. U vezi toga uvažio je odredbe ZSP-a, kao i to da je tužitelj pravna osoba koja obavlja javnu službu, no da nema status pravne osobe s javnim ovlastima, već da je samo javna osoba u smislu čl. 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/1993 i dr., dalje. ZJU-a). Ujedno sud zaključuje da tužitelj iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, da isti nema status pravne osobe s javnim ovlastima u postupcima naplate sudske pristojbe, jer da tu djeluje kao subjekt privatnog prava u odnosu s korisnicima, a da obveza plaćanja sudske pristojbe proizlazi iz čl. 11. st.1. t.2. ZSP-a, te se u svezi toga poziva i na Zaključak Vrhovnog suda RH zauzet na sjednici Građanskog odjela od 11. studenog 2022., slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.
8.Obzirom na prednje, ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljeni opširni žalbeni navodi tužitelja, kojima i dalje ustraje na stajalištu da iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu vlast, da nema status osobe s javnim ovlastima. Naime, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, postupio prvostupanjski sud kada je pozivom na čl. 11. st.1. t.2. ZSP-a, zaključio da je tužitelj obveznik plaćanja sporne sudske pristojbe, budući da isti nema status pravne osobe s javnim ovlastima, već da je samo javna osoba u smislu čl. 6. ZJU-a, uvažavajući pri tome i Zaključak Vrhovnog suda od 11. studenog 2022.
U svezi prednjeg, valja dodati da okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba, čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga. Dakle, upravo polazeći od toga da tužitelj iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, da nema status pravne osobe s javnim ovlastima, ima za posljedicu da podliježe obvezi plaćanja sudskih pristojbi sukladno pored ostalog i temeljem čl. 11. st.1. t. 2. ZSP-a, kako to pravilno tumači i sud prvog stupnja.
9.Kako, se slijedom svega izloženog, pravna stajališta navedena u pobijanoj odluci zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija, to se nameće zaključak da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.
10.Zbog svih prethodno navedenih razloga, valjalo je odbiti tužitelja, potvrditi prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.
U Rijeci 13. travnja 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
