REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-4453/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Maji Župančić Ukropina, a po nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničarke Lee Jagatić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČI, zbog prekršaja iz čl. 216. st. 3., čl. 282. st. 9., čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) i čl. 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine 62/15., 42/20., 144/20., 114/22., 18/24.), pokrenutog povodom optužnog prijedloga PUZ, II Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/26-5/7879, URBROJ: 511-19-45-26-1. od 30. ožujka 2026., nakon provedenog žurnog postupka, javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik LI, sin Č i L, djevojačko prezime majke I, rođen **.**.1981. u [adresa], državljanin RH-e, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, automehaničar, zaposlen, auto otpad Ve-mir d.o.o., s mjesečnim primanjima od 1.200,00 eura, izvanbračna zajednica, otac dvoje mldb. djece, prekršajno kažnjavan, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], boravi na adresi u [adresa],

kriv je

1. što je 29. ožujka 2026. u 20:10 sati u Zagrebu, upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući se kolnikom [adresa] u smjeru sjevera, te je dolaskom do kućnog broja 23 [adresa], izvršenom kontrolom vozila i vozača po policijskim službenicima Mobilne jedinice prometne policije Ravnateljstva policije te uvidom u Informacijski sustav MUP-a RH, utvrđeno da upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na samostalno upravljanje vozilom odnosno bez položenog vozačkog ispita,

dakle, upravljao je motornim vozilom bez položenog vozačkog ispita odnosno prije stjecanja prava na samostalno upravljanje,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 216.st.1.toč.3. kažnjivo po članku 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

2. što je istom prilikom kao pod točkom 1. izreke, prilikom kontrole vozila i vozača, odbio ponuđeno preliminarno ispitivanje na prisutnost opojnih droga u organizmu kao i liječnički pregled - izuzimanje uzoraka krvi i urina radi analize,

dakle, na zahtjev policijskog službenika odbio se podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima te vađenju krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled

čime je počinio prekršaj opisan u članku 282. stavak 1. i kažnjiv po članku 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

3. što je istom prilikom kao pod točkom 1. izreke, upravljao predmetnim vozilom, a tijekom vožnje nije koristio sigurnosni pojas na način koji je odredio proizvođač vozila iako je uredno ugrađen u vozilu,

dakle, kao vozač motornog vozila nije tijekom vožnje koristio sigurnosni pojas na način koji je odredio proizvođač vozila,

čime je počinio prekršaj opisa u članku 163. stavak 1. i kažnjiv po članku 163. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

4. što je istom prilikom kao pod točkom 1. izreke utvrđeno da kod sebe nema osobnu iskaznicu, kao niti bilo koji drugi dokument kojim bi potvrdio svoj identitet,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 16. stavak 1. i kažnjiv po članku 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici

pa mu se temeljem citiranih propisa utvrđuje:

za djelo pod toč. 1. kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana

za djelo pod toč. 2. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) dana

za djelo pod toč. 3. novčana kazna u iznosu od 130,00 (sto trideset) eura

za djelo pod toč. 4. novčana kazna u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura

II.) Temeljem članka . 1. točka 1. Prekršajnog zakona, okrivljenom se izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana

Temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona u vezi s čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, okrivljeniku se uračunava vrijeme uhićenja po policiji od 29. ožujka 2026. u 20:10 sati do 30. ožujka 2026. u 16:00 sati i vrijeme provedeno u zadržavanju po rješenju suda od 30. ožujka 2026. u 16:00 sati do 12. travnja 2026. u 13:00 sati kada je pušten na slobodu kao 15 (petnaest) dana zatvora, pa više nema za izdržati ništa.

III.) Temeljem članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče jedinstvena novčana kazna u iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura.

Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18., 114/22.) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem članka 152. stavak 3. i članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona, u svezi članka 48. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13.), sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV.) Temeljem čl. 76a st. 1. Prekršajnog zakona uz svezi čl. 229. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama od okrivljenika se trajno i bez naknade oduzima vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo II, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođenog **.**.1954. marke Chevorlet Lacetti 1.4, s brojem šasije [broj šasije], crne boje s efektom, godine proizvodnje 2007. s pripadajućim ključem koje postaje vlasništvo Republike Hrvatske te se po pravomoćnosti ove presude stavlja na raspolaganje tužitelju MUP-u, PUZ-u, II. Postaji prometne policije Zagreb, radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koju su postali vlasništvo Republike Hrvatske (NN 38/14).

V.) Odbija se ovlašteni tužitelj sa zahtjevom za izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

VI.) Temeljem članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) stvarni trošak premještanja vozila prema računu 2686-A-4, izdan od grupe Oryx assistance u iznosu od 51,24 (pedeset jedan euro dvadeset četiri centa) u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude, putem priložene uplatnice, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. PUZ, II Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/26-5/7879, URBROJ: 511-19-45-26-1. dana 30. ožujka 2026., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljenik LI je na raspravi kod ovog suda, ispitan na okolnosti iz optužnog prijedloga iskazao da se djelomično smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. U odnosu na navode optužbe okrivljenik je iskazao da je točno je da je 29. 3. 2026. u 20,10 sati u Zagrebu, upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], krećući se kolnikom [adresa] u smjeru sjevera. Okrivljenik je naveo da to vozilo nije njegovo, već od njegovog poslodavca II i to kao zamjensko vozilo koje su dali jednoj gospođi, međutim ona ih je nazvala da se vozilo pokvarilo i da se parkirala na navedenoj lokaciji pa da dođu pregledati vozilo. Budući da u subotu nije radio, jer je slavio rođendan kćeri i svoj, dogovorio je s poslodavcem da ću u nedjelu odraditi zaostatke. Tako su dolaskom do navedenog vozila vidjeli da je isto nepropisno parkirano, netko je iščupao brisače. Njegov poslodavac je rekao da ide do radione, a da mu okrivljenik javi što je s autom, kako bi donio dijelove. Međutim, kada je pokušao upaliti auto, uspio je to bez problema pa ga je htio preparkirati tri mjesta dalje, kako ne bi bilo nepropisno parkirano. Međutim, na tom mjestu koje je ugledao parkirno mjesto nije mogao stati zbog parkiranog Smarta. Tražio je drugu opciju i u tom trenutku je do njega došla Škoda Oktavia i čuo se nekakav zvuk upozorenja na koji se prestrašio, a policajac iz vozila mu je rekao da se makne, pri čemu je pokazivao rukom prema naprijed. Uhvatila ga je panika i krenuo je s vozilom tražiti drugo parkirno mjesto pa se tako vozio otprilike 25 metara međutim, tada su druga policijska kola, isto civilna, došla njemu iza leđa i zaustavili ga. Što se tiče navoda da ne bi bio vezan, okrivljenik je to poricao navodeći da je uredno koristio pojas, a što se tiče testiranja na prisutnost droga da nije točno da je to odbio. Po dolasku u postaju ponuđeno mu je alkotestiranje, što je prihvatio i test je bio negativan, a onda ga je policajac pitao hoće li se testirati na droge, na što je pitao je li to mora, a on je odgovorio da ne mora pa je okrivljenik odgovorio da neće, no nije mu rečeno da time čini prekršaj i da će imati posljedice. Na upit suda je li policijski službenik ponudio okrivljeniku vađenje krvi i urina, okrivljenik je iskazao da nije. Što se tiče osobne iskaznice, okrivljenik je iskazao da mu je ona doista ostala u ruksaku, a ruksak u autu kod gazde. Na upit suda zna li poslodavac okrivljenika, odnosno vlasnik predmetnog vozila da je okrivljeniku vozačka dozvola oduzeta i poništena, isti je iskazao da vlasnik to zna, ali da doista ne vozi, niti je to planirao ovom prilikom. Obzirom na obranu okrivljenika sud je telefonskim putem stupio u kontakt s vlasnikom vozila, koji je naveo da okrivljenik nije njegov zaposlenik, već je ranije od njega uzimao dijelove, a vozilo je uzeo, a nije ga vratio te se obvezao pristupiti sudu radi davanja izjave.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće Mobilne jedinice prometne policije, broj: 1076048374, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika br. 1076048463, izvješće Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba, izvješće o uhićenju, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ser. br. [serijski broj], na što okrivljenik ni tužitelj nisu stavili primjedbe, te evidenciju o kažnjavanosti ovog suda, pri čemu je utvrđeno da je okrivljenik do sada više puta prekršajno kažnjavan za istovrsna djela prekršaja, tj. za upravljanje motornim vozilom bez stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom i to po presudama Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Pp14039/2024 pravomoćna 11.11.2024. i Pp-1444/2026. pravomoćno 6.2.2026. te po presudi Općinskog suda u Zlataru pod brojem Pp-2670/2025, pravomoćno 27.1.2026. te je u svojstvu sudionika postupka saslušao vlasnika vozila kojim je počinjen prekršaj kao i svjedoke policijske službenike EI i DI.

3.1. Iz zapisnika o ispitivanu prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ser. broj [serijski broj] utvrđeno je da je na istom navedeno da je ispitanik upoznat s uputama o načinu uporabe uređaja i postupkom ispitivanja i upozoren da odbijanjem čini prekršaj iz članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pri čemu je isti odbio ispitivanje kao i stručni pregled - uzimanje krvi i urina radi analize a koji zapisnik je okrivljenik potpisao bez primjedbi.

3.2. Uvidom u izvješće o uhićenju utvrđeno je da je okrivljenik bio uhićen 29. ožujka 2026. u 20:10 sati.

3.3. Iz potvrde kao i iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] utvrđeno je da je u vrijeme događaja od okrivljena privremeno oduzeto osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], marke Chevrolet Lacetti 1.4, vlasnika GI.

3.4. Iz iskaza saslušanog vlasnika vozila proizlazi da u odnosu na predmetno vozilo može reći da je isto njegovo vlasništvo, kao i veći broj drugih vozila koje ima registrirane na svoje ime. Okrivljenik LI je radio kod njega, međutim on je "zločesti dečko" te ispitanik navodi kako misli da ima nekakvih problema, čak sumnja na drogu, ali ne može to izričito tvrditi. To je samo njegovo mišljenje. Dok je radio kod njega, zbog potreba posla je uzeo predmetno vozilo i ključeve, nakon čega je otišao i više ga nije vratio, niti je vlasnik kao takav znao gdje je to vozilo. Kod njega nije dolazio zadnjih mjesec dana. Na upit suda zašto vlasnik nije prijavio to kao krađu, isti je iskazao da je star i bolestan, radi na dva auto otpada te ima preko dvjesto vozila. Kod njega znaju dolaziti djeca i porazbijati stakla i drogirati se i ima velikih problema zbog čega je već razmišljao od svega toga odustati. Na upit je li vlasnik znao da je okrivljeniku vozačka dozvola oduzeta i ukinuta isti je iskazao da je imao saznanja da ima položen vozački ispit, a ne zna što se možda kasnije dogodilo. Na upit koliko dugo vlasnik vozila poznaje okrivljenika i koliko dobro, isti je iskazao da ga poznaje već jedno dvadesetak godina, jer su blizu stanovali u [adresa], ali sada je otišao negdje drugdje živjeti, misli da u Dubravu. Kod njega je radio prije nekih sedam godina, možda i više i to vrlo kratko vrijeme, a nakon toga je znao povremeno doći po neke dijelove ili pak posuditi alat. Na upit vlasniku vozila je li isti 29. 3. 2026. u večernjim satima bio na adresi [adresa] u [adresa], isti je iskazao da nije. Okrivljenik i predstavnik tužitelja nisu imali primjedbi niti pitanja na iskaz vlasnika vozila.

3.4. Svjedok EI je na raspravi iskazao da se sjeća kontrole prometa koju je obavljao dana 29. ožujka 2026. sa kolegom DI i oko 20:00 u Zagrebu uočili su vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] koje se uključivalo u promet sa BP Antunović i započelo kretanje kolnikom [adresa] u smjeru sjevera. Kod kućnog broja 23 navedene ulice izvršena je kontrola vozila i vozača te je utvrđeno da istim upravlja okrivljenik LI za kojeg svjedok navodi da je provjerom putem IS MUP-a RH utvrdio da nema položen vozački ispit budući da mu je vozačka dozvola poništena i ukinuta. Sa njim je bio još jedan muškarac koji je naveo da su kumovi iako je okrivljenik prvotno govorio da su se prvi put sreli. Pregledom vozila i okrivljenika te navedene muške osobe imenom PI utvrdili su da okrivljenik kod sebe nije imao nikakve nedozvoljene tvari, ali je taj njegov kum ili prijatelj imao oko 2,5 grama amfetamina. Prilikom prijevoza okrivljenika do II. PP Zagreb, iz razloga što je suvozač imao kod sebe opojnu drogu, cijelo vrijeme je objašnjavao okrivljeniku koje su posljedice ako se ne podvrgne preliminarnom testiranju na prisutnost opojnih droga. On je tijekom vožnje pristajao na taj test, ali kad su došli u službene prostorije II. PP Zagreb i kad mu je kolega FI ponudio testiranje, isti je rekao da se radije ne bi testirao ako ne mora na što mu je kolega rekao da niti ne mora jer ga nitko na to ne može prisiliti. Svjedok je naveo da se ujedno sjeća da okrivljenik tijekom vožnje nije koristio sigurnosni pojas koji je ugrađen u vozilo. Prilikom kontrole vozača, kada su tražili na uvid njegove osobne dokumente, isti kod sebe nije imao osobnu iskaznicu niti bilo koji drugi dokument kojim bi potvrdio svoj identitet. Na navedeni iskaz svjedoka okrivljenik se obratio istom pitanjem, zar može zaista reći da mu je cijelim putem objašnjavao, na što je svjedok pogledao u okrivljenika i naveo: "Da, cijelim putem", a okrivljeni se obratio svjedoku riječima:" Lažeš kao cigan" zbog čega je usmeno opomenut.

3.5. Svjedok FI je na raspravi iskazao da se sjeća kontrole prometa koju ju obavljao 29. ožujka 2026. sa kolegom EI na području oko BP Antunović gdje su uočili vozilo okrivljenika koje se sa navedene pumpe uključivalo u promet. Svjedok je iskazao da se sjeća da je sa okrivljenikom bio i neki prijatelj ili kum kod kojeg je pregledom pronađeno neka manja količina droge. Provjerom putem IS MUP-a RH utvrdili su da je okrivljeniku vozačka dozvola poništena te da ima status osobe bez položenog ispita. Svjedok je dalje naveo da se sjeća da su okrivljeniku nudili preliminarno testiranje na prisutnost opojnih droga na koji test se okrivljenik nećkao bi li mu pristupio ili ne. Na kraju, kada su došli u II. PP Zagreb i kada mu je ponuđeno testiranje, isti je to odbio. Sjeća se da tijekom vožnje nije koristio sigurnosni pojas, a identitet je utvrđenu pregledom slika u IS MUP-a jer okrivljenik nije imao kod sebe nikakav dokument kojim bi dokazao identitet pa tako niti osobnu iskaznicu. Na upit suda je li svjedok upozorio okrivljenika na posljedice ne pristupanja testiranju na prisutnost opojnih droga, isti je iskazao da nije detaljno, ali da mu je kolega tijekom vožnje to objašnjavao.

4. Na temelju obrane okrivljenika, kojom isti djelomično priznaje počinjenje predmetnih djela prekršaja na način da ne osporava činjenicu da mu je vozačka dozvola oduzeta i ukinuta čime ima status osobe bez položenog vozačkog ispita te da kod sebe nije imao osobnu iskaznicu kao niti bilo koji drugi dokument kojim bi dokazao svoj identitet dok je osporavao navod tužitelja da bi predmetnim vozilom upravljao a tijekom vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom te da bi se odbio podvrgnuti preliminarnom testiranju na prisutnost opojnih droga, kao i na temelju provedenog dokaznog postupka izvođenjem materijalnih i personalnih dokaza, cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, na način i pod uvjetima kako se to navodi u izreci ove presude. Ovakvo činjenično stanje proizlazi prije svega iz iskaza saslušanih policijskih službenika, koji su svoje iskaze dali jasno, određeno i precizno, te u bitnim dijelovima podudarno, prisjećajući se detalja predmetnog događaja, zbog čega je ovaj sud njihove iskaze uzeo kao vjerodostojne, tim više što okrivljenik nakon iskaza svjedoka nije imao primjedbi na iskaz svjedoka DI, a niti pitanja u odnosu na svjedoke, zbog čega je ovaj sud smatrao da je kritične zgode došlo do ostvarenja obilježja svih djela prekršaja koja su okrivljeniku stavljeni na teret optužnim prijedlogom i to upravo na način kako se to okrivljeniku stavlja na teret u izreci ove presude. Obranu okrivljenika ovaj sud nije prihvatio, već je ovu obranu smatrao neuvjerljivom, nelogičnom te iskazanom s očitim ciljem izbjegavanja njegove prekršajne odgovornosti za navedena djela prekršaja, budući da je ista bila posve životno nelogična te u suprotnosti i sa iskazima svjedoka policijskih službenika kao i sa iskazom sudionika vlasnika vozila. Naime, sudu je nelogična obrana okrivljenika da nije sve obveze odradio u subotu pa je zato to činio u nedjelju pri čemu ističe da je predmetno vozilo bilo kod "neke gospođe" kao zamjensko, ali da je ista javila da se pokvarilo. U ovom početnom opisu sudu je posve neuvjerljivo da bi vlasnik vozila, navodni poslodavac okrivljenika otišao u radionu i ostavio okrivljenika da sam provjeri vozilo i pronađe kvar, a pogotovo da bi se to odrađivalo u nedjelju navečer. Dakle, od cijelog dana, pogotovo imajući u vidu da se radi o neradnom danu - nedjelji, okrivljenik tek navečer ide pogledati što bi mogao biti kvar na vozilu i to bez alata (jer je poslodavac otišao po njega u radionu) i navodno sam (iako se kasnije utvrdilo da nije bio sam već u društvu sa kumom kod kojeg je pronađena manja količina droge) i sasvim "slučajno" je to vozilo ipak upalilo. Suprotno ovom navodu je upravo iskaz vlasnika vozila koji navodi da nije poslodavac okrivljeniku, da mu nije dao predmetno vozilo već ga je okrivljenik samovoljno uzeo davno prije što znači da vozilo nije bilo zamjensko i dano nekoj gospođi. Isto tako u odnosu na optuženje da se odbio podvrgnuti testiranju na prisutnost droga u organizmu, sud ne prihvaća obranu okrivljenika gdje navodi da mu nitko nije rekao da time čini prekršaj. Sud je na temelju iskaza policijskih službenika koji su podudarno iskazivali, a koje iskaze sud smatra nepristranima i objektivnima, naveli da je upravo policijski službenik EI cijelim putem do II. PP objašnjavao što znači odbijanje testiranja i koje su posljedice tog čina. U ovom slučaju sud bi rekao da ionako svaki vozač mora biti upoznat sa svojim pravima i obvezama u prometu pa tako i u pogledu postupanja službenih osoba u prometu što znači da svaki vozač mora imati znanje da se na zahtjev policijskih službenika dužan zaustaviti, podvrgnuti ispitivanju pomoću tehničkih sredstava i uređaja sve na način kako to propisuje zakon. Prema tome, da policijski službenici i nisu okrivljeniku posebno objašnjavali koja je posljedica odbijanja podvrgavanju testiranja na prisutnost opojnih droga, okrivljenik kao vozač to mora znati. Jedino opravdanje u ovom slučaju moglo bi biti činjenica da je okrivljenik izgubio status vozača jer mu je vozačka dozvola ukinuta i poništena te se isti smatra osobom bez položenog vozačkog ispita, pa bi se moglo reći da nije naučio prometna pravila i obveze kojima su vozači podvrgnuti. Budući da su svjedoci policijski službenici isto tako podudarno naveli da su jasno vidjeli da okrivljenik tijekom vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a isti doista nemaju razloga neopravdano teretiti okrivljenika za počinjenje ovog djela prekršaja da do njega nije došlo, sud smatra utvrđenim da na strani okrivljenika postoji odgovornost za počinjenje svih djela prekršaja koja su mu stavljena na teret optuženjem te je istoga proglasio krivim.

5. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku kao otegotno cijenio činjenicu da je isti u više navrata kažnjavan zbog počinjenja djela prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pri čemu valja istaknuti i činjenicu da su isti počinjeni u kratkom vremenskom periodu pri čemu je okrivljeniku izricana i uvjetna osuda i novčana kazna koje sankcije nisu dovoljno utjecale na okrivljenika da više ne čini prekršaje. Uzimajući u obzir značaj i težinu djela prekršaja iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a koji su opisani pod točkama 1. i 2. izreke, sud je okrivljeniku za svako ovo djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju za koje smatra da je primjereno stupnju njegove odgovornosti, težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, okrivljeniku su utvrđene teže, zatvorske kazne za navedena djela, držeći da će se jedino takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja. Sud smatra da je u konkretnoj situaciji nužno reagirati takvom kaznom, čime će se okrivljeniku jasno staviti do znanja da je nepoštivanje pozitivnih propisa RH i pravnog poretka u cjelini, te grubo kršenje prometnih pravila, pri čemu se ostvaruju obilježja najtežih prometnih prekršaja, apsolutno neprihvatljivo, a time će se i svima ostalima dati do znanja da je ovakvo ponašanje zabranjeno i štetno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Ovako utvrđene zatvorske kazne sud je temeljem članka 39.st.1.toč.1. Prekršajnog zakona zbrojio i okrivljeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora koja odgovara zbroju pojedinačno utvrđenih kazni. U tako izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, okrivljeniku je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode u vezi prekršaja na način da se izjednačava jedan dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa jednim danom zatvora, a kako je okrivljenik bio lišen slobode u trajanju od 15 dana tako se navedeno lišenje slobode uračunava u zatvorsku kaznu u trajanju od 15 dana pa okrivljenik nema više ništa za izdržati.

6. U odnosu na djela prekršaja pod točkama 3. i 4. izreke, okrivljeniku su utvrđene novčane kazne u zakonom propisanom fiksnom iznosu te su iste temeljem članka 39.st.1.toč.2. Prekršajnog zakona zbrojene i okrivljeniku je izrečena jedinstvena novčana kazna koja odgovara zbroju pojedinačno utvrđenih kazni s time da, ukoliko okrivljenik u roku koji mu je za to ostavljen, plati dvije trećine ovako izrečene kazne, smatrat će se da je ista plaćena u cijelosti.

7. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ocjenjujući predmetnu mjeru ovom trenutku neprimjerenom i nesvrhovitom obzirom da je okrivljeniku vozačka dozvola poništena i oduzeta te je isti u statusu osobe bez položenog vozačkog ispita slijedom čega ionako ne smije upravljati motornim vozilima zbog čega je i bio procesuiran.

8. Što se tiče prijedloga tužitelja da se od okrivljenika trajno i bez naknade oduzme vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], valja navesti da se radi o vozilu koje je u vlasništvu treće osobe i to II kojeg je sud na okolnosti činjenice vlasništva te odnosa sa okrivljenikom i povezanosti sa samim događajem saslušao te je isti naveo da nije znao za okolnosti događaja, nije imao saznanja da je okrivljenik osoba sa statusom osobe bez položenog vozačkog ispita, pri čemu je istaknuo da je okrivljeni prije 7 ili više godina radio kod njega i to vrlo kratko te mu je uzeo predmetno vozilo i nikada ga nije vratio, a on to nije prijavio kao krađu jer ima dva auto otpada i preko 200 vozila registriranih na svoje ime pri čemu navodi kako okrivljenika poznaje 20-ak godina jer su živjeli u susjedstvu. Iako se vlasnik vozila protivio oduzimanju istog, sud je prihvatio prijedlog tužitelja kao osnovan budući da je okrivljenik u više navrata počinio prekršaj iz članka 216. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a sam vlasnik vozila očito nije bio dovoljno zainteresiran kako bi vratio svoje vozilo koje je, prema njegovom iskazu, okrivljenik očito uzeo prije 7 ili možda i više godina dok je radio kod vlasnika vozila s time da je vlasnik naveo kako je okrivljenik kod njega zadnji put bio prije mjesec dana. Slijedom navedenog, da je vlasniku vozila predmetno vozilo doista neophodno, sud je mišljenja da bi poduzeo sve moguće radnje vratiti vozilo u svoj posjed što isti nije učinio. Da vlasnik vozila doista trpi štetu, da mu je predmetno vozilo doista neophodno, zasigurno bi drugačije reagirao na čin okrivljenika kojim mu je uzeo vozilo i nikada ga nije vratio posebice ako se uzme u obzir, a mora se uzeti u obzir, navod samog vlasnika vozila da je okrivljenik predmetno vozilo uzeo prije dosta vremena, no da je dolazio kod vlasnika vozila po alat ili dijelove slijedom čega je vlasnik vozila ima više mogućnosti vratiti svoje vozilo u posjed pa time i spriječiti okrivljenika u činjenju prekršaja. Nadalje, sud je uočio nesigurnost u iskazu vlasnika vozila pri davanju odgovora na pitanje je li znao da je okrivljeniku vozačka dozvola poništena i oduzeta. Na ovo pitanje vlasnik odgovara neodređeno ističući da je znao da je okrivljenik položio vozački ispit "ali ne zna da bi se nešto kasnije promijenilo" koji odgovor sud ocjenjuje nesigurnim i nepreciznim. Sud smatra da je opravdano traženje tužitelja za primjenom mjere oduzimanja predmeta, u ovom slučaju vozila koje je poslužilo i za koje postoji opasnost da bi i dalje bilo upotrebljavano, u svrhu činjenja prometnih prekršaja od strane okrivljenika te je udovoljio prijedlogu tužitelja da se trajno i bez naknade oduzme vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] sa pripadajućom prometnom dozvolom, vlasništvo II. Naime, odredbom čl. 76.a st. 4. Prekršajnog zakona, propisano je da predmet može biti oduzet i od ne vlasnika i da to ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva. Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz Državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje. Ovome sudu je jasno da je svako oduzimanje predmeta svojevrsno zadiranje u pravo vlasništva neke osobe, a pravo vlasništva zajamčeno je čl.48. Ustava RH i čl.1. Protokola br.1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je sud prije donošenja odluke o mjeri oduzimanja vozila izvršio test razmjernosti oduzimanja predmeta, sukladno pravnim stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava. Po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju razmjernost kod oduzimanja predmeta prekršaja odgovara ozbiljnosti povrede, a sankcija (kazna zatvora) odgovara težini djela za čije kažnjavanje je predviđena. Stoga po mišljenju ovoga suda postoji odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila kojim je okrivljenik u povratu počinio prekršaj iz čl. 216. st. 1. toč.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 216. st. 3. istog Zakona i zaštite prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva, ukoliko je okrivljenik doista vlasnik predmetnog vozila. Naime, po mišljenju ovoga suda ponašanje okrivljenika na način da opetovano ponavlja isti prekršaj, koji spada među najteže prekršaje protiv sigurnosti prometa na cestama, kojim učestalo ugrožava ne samo vlastitu sigurnost nego i sigurnost svih drugih sudionika u prometu na cestama, kao i do sada bezuspješno primijenjene sankcije prema okrivljeniku radi odvraćanja od počinjenja istog prekršaja u budućnosti, ukazuju da sankcija koja je izrečena okrivljeniku radi počinjenja ovoga prekršaja, očito ne pruža dovoljnu garanciju da će okrivljenik u budućnosti prestati ponavljati ovaj prekršaj jer je isti tijekom postupka pokazao krajnju ne samokritičnost spram svojih postupaka vezanih za počinjenje prekršajnih djela. Tim više što je sam okrivljenik priznao da mu je vozačka dozvola ukinuta i oduzeta. Stoga je po mišljenju ovoga suda bilo neophodno prema okrivljeniku pored kazne zatvora primijeniti i zaštitnu mjeru oduzimanja vozila kojim je počinjen prekršaj, kako bi izrečena sankcija bila dodatno pojačana tom mjerom i kako bi primijenjena mjera zajedno sa izrečenom sankcijom bila dovoljno odvraćajuća za okrivljenika od ponavljanja istih prekršaja. Stoga po mišljenju ovoga suda primijenjena mjera oduzimanja vozila nije nerazmjerna prema okrivljeniku te ne predstavlja prekomjerni teret, te da je time sud ispoštovao odredbe Konvencije. Po mišljenju ovoga suda, s obzirom da je okrivljenik počinio ovaj prekršaj u višestrukom povratu, u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se predmetno vozilo ponovo uporabiti za počinjenje prekršaja, pa razlozi za oduzimanje postoje sukladno članku 76a. st.1. Prekršajnog Zakona. Sud je odluku o trajnom oduzimanju predmeta donio u zakonom propisanom roku iz čl. 229. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Oduzeto vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske po pravomoćnosti ove presude te se stavlja na raspolaganje tužitelju MUP-u, PUZ-u, I. PPrP Zagreb, radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koju su postali vlasništvo Republike Hrvatske

9. Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljenik je oslobođen dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka, jer bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, obzirom na njegove imovinske prilike.

Zagreb, 12. travnja 2026.

Viša sudska savjetnica, specijalist

Marijana Đurinac

Zapisničarka

Sutkinja

Lea Jagatić

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku – KI (Zatvor u Zagrebu), elektroničkom poštom

2. Vlasniku vozila II, [adresa]

2. Tužitelju - PU Zagrebačka, II Postaja prometne policije Zagreb

3. Pismohrana – ovdje.