Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-940/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka 107, koju zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, koju zastupa punomoćnica FK, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-162/2020-22 od 28. travnja 2023., dana 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-162/2020-22 od 28. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-162/20-22 od 28. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod t. II. izreke te u dijelu pod t. III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka ul.107, Požega, OIB: 40589450667, isplatiti tužiteljici UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 234,55 eura/1.767,251 kuna bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za srpanj 2015.godine na iznos od 8,39 eura/63,20 kune od 06.08.2015.

- za kolovoz 2015.godine na iznos od 18,41 eura/138,71 kune od 07.09.2015.

- za listopad 2015.godine na iznos od 47,61 eura/358,69 kuna od 06.11.2015.

- za studeni 2015.godine na iznos od 23,42 eura/176,46 kuna od 09.12.2015.

- za prosinac 2015.godine na iznos od 40,49 eura/305,08 kuna od 12.01.2016.

- za siječanj 2016.godine na iznos od 25,75 eura/194,01 kuna od 09.02.2016.

- za ožujak 2016.godine na iznos od 16,98 eura/127,94 kune od 08.04.2016.

- za travanj 2016.godine na iznos od 1,43 eura/10,78 kune od 10.05.2016.

- za svibanj 2016.godine na iznos od 13,65 eura/102,88 kuna od 08.06.2016.

- za srpanj 2016.godine na iznos od 28,88 eura/217,62 kune od 08.08.2016.

- za kolovoz 2016.godine na iznos od 10,07 eura/75,88 kuna od 07.09.2016. do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015 do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku 15 dana.

II U preostalom dijelu tužba i tužbeni zahtjev se odbijaju za iznos od 859,20 eura/6.473,62 kune.

III Nalaže se tužiteljici UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženici Opća županijska bolnica Požega, Osječka ul.107, Požega, OIB: 40589450667, naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu 189,45 eura/1.427,41 kunu zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv dijela navedene presude pod t. I. izreke žali se umješač na strani tuženika zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Protiv dijela navedene presude pod t. II. i III. izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. ZPP-a, predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, jer postoje jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga pobijane presude i stanja spisa, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju tužiteljica i umješač u žalbama ističu.

6. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eur-a pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st.1 ZPP).

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja i počinjenja relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu cijenjeni.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za prekovremene sate rada, razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja i isplata prekovremenih sati rada.

10. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, dalje: KU/13) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).

11. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 141/12, dalje: TKU) plaća radnika je regulirana na isti način.

12. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 propisano je pravo na dodatak na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada, a prema odredbi čl. 59.a KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

13. Po shvaćanju ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i uvećanja utvrđenih citiranim odredbama KU/13.

14. Za ocjenu pravilnosti takvog pravnog stava nije odlučna samo odredba čl. 47. KU koja definira plaću radnika, već prije svega treba primijeniti Zakon o radu kao opći propis o radu.

15. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (“Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZR) je propisao pravo na povećanu plaću, a prema kojoj za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

16. Odredbama navedenog članka propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daje pravo na ostvarivanje povećane plaće, međutim iz njih ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od navedenih okolnosti, međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.

17. Iz izloženog proizlazi da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužiteljice da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću za otežane uvjete rada, jer odredbama KU to izrijekom nije određeno, dok je naprotiv citiranim odredbama čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14, te odredbama čl. 47., čl. 57. KU/13 djelatnicima u zdravstvu, uključujući i tužiteljicu priznato. Također, po prirodi stvari, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na dodatke za otežane uvjete rada jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću.

18. Navedeno stajalište sukladno je i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18, zauzetom na sjednici 9. prosinca 2019., a prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

19. Pri tom ovaj sud ističe da je, suprotno žalbenim navodima umješača, nalaz i mišljenje vještaka, a na temelju kojeg je prvostupanjski sud utvrdio broj prekovremenih sati te posljedično i visinu tužbenog zahtjeva, sačinjen primjenom zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to Zaključka broj 148 za period do 21. prosinca 2015., a nakon toga Zaključak br. 153.

20. U odnosu na žalbene navode tužiteljice koji se odnose na nedostupnost dokumentacije na temelju koje je vještak sačinio nalaz i mišljenje te žalbene navode umješača na strani tuženika, a kojim ističu kako sud nije valjano utvrdio koji su prekovremeni sati iskorišteni kao slobodni dani te jesu li tužiteljici tijekom eventualno korištenih slobodnih dana isplaćivani dodaci, a o čemu je sud prvog stupnja donio zaključak, ovaj sud ističe da navedenim žalbenim navodima stranke sadržajno ističu žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog navedenog se, s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 467. st. 1.

ZPP-a, presuda ne može pobijati.

21. Nadalje, glede navoda kojima tužiteljica osporava pravilnost primjene odredaba postupka u dijelu u kojem je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, ovaj sud ističe da, s obzirom na to da se sadržajno radi o žalbenom razlogu relativno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 190. st. 3. ZPP- a, a po istoj se odredbi (čl. 467. st. 1. ZPP-a) presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati, niti predmetni žalbeni navod ovaj sud nije cijenio.

22. Iz istoga razloga sud nije cijenio niti navode umješača kojima osporava pravilnu primjenu odredbe čl. 186. b. ZPP-a, smatrajući kako nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe.

23. Žalbeni navodi umješača i tužiteljice kojima ističe da sud nije obrazložio presudu i da je ono što se u presudi navodi nejasno i proturječno, a vezano za utvrđenje činjenice korištenja slobodnih dana, nisu osnovani te pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Suprotno proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude jer je sud obrazložio da iz priložene dokumentacije tuženika ne proizlazi da je tužiteljica koristila slobodne dane, a to se temelji i na nalazu i mišljenju vještaka koji u istome navodi kako nije moguće utvrditi je li tužiteljica, kada i za koje prekovremene sate koristila slobodne dane.

24. Žalbenim navodima tužiteljica neosnovano osporava dio pobijane odluke pod toč. II. izreke u kojem sud odbija dio tužbenog zahtjeva zbog nastupa zastare. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i obrazložio da je tužiteljica, nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, preinačila tužbeni zahtjev, i to na način da je promijenila istovjetnost tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, a žalbeni navodi kako se isključivo radi o uređenju zahtjeva, nisu utemeljeni.

25. Naime, iz historijata tužbe jasno proizlazi da je tužiteljica prvenstveno utužila dodatke (za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) za sve efektivno odrađene sate odnosno za sate određene u prekovremenom radu te posljedično i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja. Tek nakon nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu i samih prekovremenih sati rada. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako se radi o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva, a koju je preinaku sud dopustio kao svrsishodnu za konačno rješenje radnopravnog odnosa tužiteljice i tuženika.

26. U odnosu na taj preinačeni dio tužbenog zahtjeva, kojim tužiteljica potražuje i isplatu prekovremenih sati rada za utuženo razdoblje od travnja 2015. do kolovoza 2016., sud prvog stupnja također je pravilno utvrdio kako je za navedeno, primjenom čl. 139. ZR-a, nastupila zastara potraživanja. Naime, s obzirom na to da se u tužbenom zahtjevu, kako je preinačen podneskom od 21. listopada 2022. (koji se tiče isplate prekovremenih sati rada), radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od one kako ju je tužiteljica naznačila u tužbi, u odnosu na isti podnošenjem tužbenog zahtjeva 21. listopada 2022., nije prekinuta zastara već je to moglo biti učinjeno tek opisanom preinakom. Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe (ovdje zbog promijenjene istovjetnosti zahtjeva) u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, od trenutka kada je preinaka izvršena teče nova parnica sa svim procesnopravnim i građanskopravnim učincima. Zbog toga se i pretpostavke o osnovanosti tog dijela zahtjeva tužiteljice prema istaknutom prigovoru zastare imaju prosuđivati od trenutka kada je tužba preinačena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 1150/2016-3 od 28. travnja 2021.).

27. Slijedom navedenog, imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica preinačenim zahtjevom potraživala iznose po novoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, za razdoblje od travnja 2015. do kolovoza 2016., razvidno je kako je za odbijeni dio tužbenog zahtjeva nastupio petogodišnji zastarni rok, pa stoga niti navodi tužiteljice kako u odnosu na odbijajući dio nije nastupila zastara, nisu osnovani.

28. U odnosu na žalbene navode umješača kojima u bitnom osporava pravilnost odluke o tijeku zateznih kamata valja navesti da se plaća isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za prethodni mjesec pa kod činjenice da je tuženik plaću u pojedinim mjesecima isplaćivao ranije osnovano je sud prvog stupnja odredio tijek zateznih kamata imajući u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o isplati razlike plaće.

29. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, time da se određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

30. Slijedom svega iznesenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 10. travnja 2026.

Sudac:

Tomislav Aralica