REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1225/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u pravnoj stvari tužitelja FV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 16. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika GV, odvjetničke vježbenice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba ugovora o namjenskom kreditu broj 3208504159, partije kredita 7103524179 koji je zaključen 26. veljače 2007. te ovjeren kod javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga poslovni broj OV-2078/07 28. veljače 2007., između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10 isplatiti tužitelju FV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 4.711,68 eura na ime više plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 1,08 eura od 15.03.2008. do isplate,

- 0,65 eura od 15.04.2008. do isplate,

- 1,06 eura od 15.10.2008. do isplate,

- 3,00 eura od 15.11.2008. do isplate,

- 0,24 eura od 15.12.2008. do isplate,

- 7,69 eura od 15.01.2009. do isplate,

- 7,77 eura od 15.02.2009. do isplate,

- 5,27 eura od 15.03.2009. do isplate,

- 5,84 eura od 15.04.2009. do isplate,

- 5,95 eura od 15.05.2009. do isplate,

- 4,97 eura od 15.06.2009. do isplate,

- 5,14 eura od 15.07.2009. do isplate,

- 4,57 eura od 15.08.2009. do isplate,

- 5,69 eura od 15.09.2009. do isplate,

- 4,45 eura od 15.10.2009. do isplate,

- 5,25 eura od 15.11.2009. do isplate,

- 5,12 eura od 15.12.2009. do isplate,

- 7,28 eura od 15.01.2010. do isplate,

- 8,66 eura od 15.02.2010. do isplate,

- 8,36 eura od 15.03.2010. do isplate,

- 9,73 eura od 15.04.2010. do isplate,

- 12,25 eura od 15.05.2010. do isplate,

- 12,49 eura od 15.06.2010. do isplate,

- 15,38 eura od 15.07.2010. do isplate,

- 15,28 eura od 15.08.2010. do isplate,

- 21,28 eura od 15.09.2010. do isplate,

- 17,79 eura od 15.10.2010. do isplate,

- 18,59 eura od 15.12.2010. do isplate,

- 21,25 eura od 15.12.2010. do isplate,

- 843,84 eura od 22.12.2010. do isplate,

- 21,57 eura od 15.01.2011. do isplate,

- 20,29 eura od 15.02.2011. do isplate,

- 22,73 eura od 03.03.2011. do isplate,

- 601,04 eura od 03.03.2011. do isplate,

- 503,72 eura od 17.03.2011. do isplate,

- 12,88 eura od 15.04.2011. do isplate,

- 14,33 eura od 15.05.2011. do isplate,

- 17,40 eura od 15.06.2011. do isplate,

- 264,46 eura od 09.06.2011. do isplate,

- 18,27 eura od 15.07.2011. do isplate,

- 580,65 eura od 19.07.2011. do isplate,

- 15,99 eura od 15.08.2011. do isplate,

- 12,09 eura od 15.09.2011. do isplate,

- 10,78 eura od 15.10.2011. do isplate,

- 425,62 eura od 12.10.2011. do isplate,

- 7,47 eura od 15.11.2011. do isplate,

- 7,59 eura od 15.12.2011. do isplate,

- 8,37 eura od 15.01.2012. do isplate,

- 8,60 eura od 15.02.2012. do isplate,

- 8,35 eura od 15.03.2012. do isplate,

- 8,31 eura od 15.04.2012. do isplate,

- 8,44 eura od 15.05.2012. do isplate,

- 8,66 eura od 15.06.2012. do isplate,

- 8,38 eura od 15.07.2012. do isplate,

- 8,31 eura od 15.08.2012. do isplate,

- 1.001,46 eura od 14.08.2012. do isplate, s time da se kamatna stopa određuje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 609,46 eura (4.592,00 KN) na ime više plaćenih redovnih kamata, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koje teku:

-na iznos od 45,35 kn tekućom od 15.11.2007.,

-na iznos od 44,58 kn tekućom od 15.12.2007.,

-na iznos od 45,92 kn tekućom od 15.1.2008. ,

-na iznos od 45,71 kn tekućom od 15.01.2008.,

-na iznos od 46,95 kn tekućom od 15.03.2008.,

-na iznos od 89,23 kn tekućom od 15.04.2008.,

-na iznos od 86,31 kn tekućom od 15.05.2008.,

-na iznos od 87,41 kn tekućom od 15.05.2008.,

-na iznos od 86,55 kn tekućom od 15.06.2008.,

-na iznos od 86,37 kn tekućom od 15.07.2008.,

-na iznos od 86,33 kn tekućom od 15.09.2008.,

-na iznos od 89,64 kn tekućom od 15.10.2008.,

-na iznos od 91,66 kn tekućom od 15.11.2008.,

-na iznos od 88,80 kn tekućom od 15.12.2008.,

-na iznos od 96,52 kn tekućom od 15.01.2009.,

-na iznos od 96,60 kn tekućom od 15.02.2009.,

-na iznos od 94,00 kn tekućom od 15.03.2009.,

-na iznos od 94,60 kn tekućom od 15.04.2009.,

-na iznos od 94,72 kn tekućom od 15.05.2009.,

-na iznos od 93,69 kn tekućom od 15.06.2009.,

-na iznos od 93,87 kn tekućom od 15.07.2009.,

-na iznos od 133,68 kn tekućom od 15.08.2009.,

-na iznos od 135,25 kn tekućom od 15.09.2009.,

-na iznos od 133,51 kn tekućom od 15.10.2009.,

-na iznos od 134,63 kn tekućom od 15.11.2009.,

-na iznos od 134,45 kn tekućom od 15.12.2009.,

-na iznos od 137,48 kn tekućom od 15.01.2010.,

-na iznos od 139,42 kn tekućom od 15.02.2010.,

-na iznos od 139,00 kn tekućom od 15.03.2010.,

-na iznos od 140,93 kn tekućom od 15.04.2010.,

-na iznos od 144,46 kn tekućom od 15.05.2010.,

-na iznos od 127,06 kn tekućom od 15.06.2010.,

-na iznos od 130,70 kn tekućom od 15.07.2010.,

-na iznos od 130,57 kn tekućom od 15.08.2010.,

-na iznos od 138,11 kn tekućom od 15.09.2010.,

-na iznos od 133,72 kn tekućom od 15.10.2010.,

-na iznos od 134,74 kn tekućom od 15.12.2010.,

-na iznos od 97,06 kn tekućom od 15.12.2010.,

-na iznos od 97,36 kn tekućom od 15.01.2011.,

-na iznos od 96,17 kn tekućom od 15.02.2011.,

-na iznos od 98,42 kn tekućom od 03.03.2011.,

-na iznos od 37,14 kn tekućom od 15.04.2011.,

-na iznos od 37,97 kn tekućom od 15.05.2011.,

-na iznos od 39,75 kn tekućom od 15.06.2011.,

-na iznos od 36,06 kn tekućom od 15.07.2011.,

-na iznos od 22,36 kn tekućom od 15.08.2011.,

-na iznos od 20,59 kn tekućom od 15.09.2011.,

-na iznos od 19,99 kn tekućom od 15.10.2011.,

-na iznos od 13,32 kn tekućom od 15.11.2011.,

-na iznos od 13,37 kn tekućom od 15.12.2011.,

-na iznos od 13,71 kn tekućom od 15.01.2012. ,

-na iznos od 13,70 kn tekućom od 15.03.2012.,

-na iznos od 13,69 kn tekućom od 15.04.2012.,

-na iznos od 13,74 kn tekućom od 15.05.2012.,

-na iznos od 13,84 kn tekućom od 15.06.2012.,

-na iznos od 13,72 kn tekućom od 15.07.2012.,

-na iznos od 13,72 kn tekućom od 14.08.2012. sve do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10 naknaditi tužitelju FV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 2.042,26 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

r i j e š i o  j e

I. Tužba se smatra povučenom u odnosu na zahtjev tužitelja kojim predlaže utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208504159 od 26. veljače 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada tuženika, a odnosi se na obradu kredita kao i u dijelu točke 23. ugovora kojom se korisnik kredita obvezuje u slučaju prijevremene otplate kredita platiti naknadu prema Odluci o Tarifi naknada za usluge tuženika odnosno prema Općim uvjetima tuženika važećim u trenutku prijevremene uplate kao i u dijelu kojim predlaže naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 328,95 kn na ime ulazne naknade za obradu kredita s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2007. kao i iznosa od 260,37 kn na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zateznom kamatom na iznos od:

- 91,05 kn tekućom od 22.12.2010.,

- 6,37 kn tekućom od 03.03.2011.,

- 43,05 kn tekućom od 17.03.2011.,

- 9,53 kn tekućom od 09.06.2011.,

- 37,90 kn tekućom od 19.07.2011.,

- 20,40 kn tekućom od 12.10.2011.,

- 52,07 kn tekućom od 14.08.2012. pa do isplate.

II. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku od 2. prosinca 2022. u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 4.711,68 eura s pripadajućom zateznom kamatom s osnova više plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule.

Obrazloženje

1. Tužitelj FV (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je 26. veljače 2007. sklopio ugovor o namjenskom kreditu broj 3208504159 za adaptaciju stana s tuženikom kojim mu je odobren iznos od 24.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Navodi da se obvezao kredit vratiti u 337 mjesečnih anuiteta uz redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i Istraturista Umag d.d. i Istra Golf- Umag d.o.o. od 26. siječnja 2004. i Dodatka Ugovoru o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima društva Istraturista Umag d.d. i Istra Golf-Umag d.o.o. koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,30 %. Smatra ništetnim odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada tuženika, a odnosi se na obradu kredita kao i u dijelu točke 23. ugovora kojom se korisnik kredita obvezuje u slučaju prijevremene otplate kredita platiti naknadu prema Odluci o Tarifi naknada za usluge tuženika odnosno prema Općim uvjetima tuženika važećim u trenutku prijevremene uplate. Poziva se na pravna shvaćanja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Navodi da nije bio upozoren na značenje i mogućnost bitnog povećanja tečaja švicarskog franka, niti je ugovoreno na koji način i iz kojih razloga i parametara se mijenja kamatna stopa, niti je u pregovorima bilo riječi o visini i plaćanju ulazne naknade niti je bilo pregovora o visini i načinu obračuna naknade za prijevremeno plaćanje koju mu je tuženik naplatio kod svake od sedam uvećanih uplata. Predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi ništetnim odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada tuženika, a odnosi se na obradu kredita kao i u dijelu točke 23. ugovora kojom se korisnik kredita obvezuje u slučaju prijevremene otplate kredita platiti naknadu prema Odluci o Tarifi naknada za usluge tuženika odnosno prema Općim uvjetima tuženika važećim u trenutku prijevremene uplate te traži isplatu iznosa od 4.592,00 kn na ime više plaćenih redovnih kamata zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, iznosa od 35.089,46 kn na ime više plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, iznosa od 328,95 kn na ime ulazne naknade za obradu kredita s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2007., iznosa od 260,37 kn na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zateznom kamatom od dana svake pojedine uplate tuženiku te traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik Zagrebačka banka d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, osporava pravilnost i zakonitost odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Ističe ako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Smatra da je deklaratorna zaštita koju tužitelj potražuje u ovoj pravnoj stvari usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Osporava da bi odredba članka 2.5. o naknadi za obradu kredita bila ništetna navodeći da je ista jasna, lako razumljiva i uočljiva niti bi ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra da iznos od 328,95 kn, koji je naplaćen kao naknada za obradu kredita, je zanemariv u odnosu na vrijednost ugovora te nije mogao dovesti do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Spori i da bi odredba o izlaznoj naknadi bila nepoštena. Ističe da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj potencijalnoj obvezi na plaćanje naknade za prijevremeni povrat kredita. Spori i iznos za koji tužitelj tvrdi da mu je naplaćen na ime navedene naknade (260,37 eura) jer mu je naplaćen iznos od 235,10 kn s danom 14. kolovoza 2012. Predlaže odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane te naložiti mu naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U podnesku od 4. svibnja 2022. tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se stan adaptiran sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe.

4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 2. prosinca 2022. naveo da, uvažavajući postojeću sudsku praksu, prigovor zastare u pogledu tužbenog zahtjeva vezan za ništetnu odredbu o kamatnoj stopi koja je u zastari kao i nalaz vještaka, precizirao i uskladio tužbeni zahtjev te je predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnim odredbe ugovora o namjenskom kreditu broj 3208504159 od 26. veljače 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika te naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 4.711,68 EUR/35.499,92 kn na ime više plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule zajedno sa zateznim kamatama tekućim od svake pojedine uplate do isplate.

5. U podnesku od 30. siječnja 2023. tuženik se protivio povlačenju kondemnatornog zahtjeva po osnovi navodne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te preinaci tužbenog zahtjeva na način da umjesto iznosa od 35.089,46 kuna, tužitelj potražuje iznos od 35.499,92 kn, sve prema podnesku tužitelja od 2. prosinca 2022. Također, ističe prigovor zastare u odnosu na povećani dio u iznosu od 410,46 kn. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Kako je tužitelj podneskom od 2. prosinca 2022. djelomično povukao tužbu, to je za isto potreban pristanak tuženika u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. Tuženik se u podnesku od 30. siječnja 2023. pravovremeno djelomično protivio djelomičnom povlačenju tužbe (isti je podnesak tužitelja od 2. prosinca 2022. primio 23. siječnja 2023.) pa se postupak u odnosu na povučenu tužbu nastavlja kao da nije bilo povlačenja zbog čega sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka (tako i VSRH u Rev-1367/2024-2 od 12. studenoga 2024.). Naime, tužitelj je djelomično povukao tužbu u odnosu na deklaratorni zahtjev kojim je tražio utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u odnosu na dio kojim se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada tuženika, a odnosi se na obradu kredita kao i u dijelu točke 23. ugovora kojom se korisnik kredita obvezuje u slučaju prijevremene otplate kredita platiti naknadu prema Odluci o Tarifi naknada za usluge tuženika odnosno prema Općim uvjetima tuženika važećim u trenutku prijevremene uplate, zatim je djelomično povukao tužbu kojom traži isplatu iznosa od 4.592,00 kn na ime više plaćenih redovnih kamata s pripadajućim zateznim kamatama, iznosa od 328,95 kn na ime ulazne naknade za obradu kredita s pripadajućim zateznim kamatama te iznosa od 260,37 kn na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik se u podnesku od 30. siječnja 2023. djelomično protivio povlačenju tužbe i to u odnosu na povlačenje kondemnatornog zahtjeva po osnovi navodne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok se nije protivio povlačenju dijela deklaratornog zahtjeva (u odnosu na ulaznu naknadu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita) te kondemnatornog zahtjeva za isplatu iznosa od 328,95 kn na ime ulazne naknade za obradu kredita s pripadajućim zateznim kamatama te iznosa od 260,37 kn na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama pa se u odnosu na te zahtjeve tužba smatra povučenom, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a (stavak I. rješenja).

6.1. U odnosu na dio čijem se povlačenju tuženik protivio (zahtjev za isplatu iznosa isplatu od 4.592,00 kn na ime više plaćenih redovnih kamata s pripadajućim zateznim kamatama), odlučivano je o zahtjevu tužitelja kako je zatražen u tužbi.

7. Kako je zahtjevom iz podneska od 2. prosinca 2022. tužitelj djelomično povećao tužbeni zahtjev odnosno preinačio tužbu (čl. 191. st. 1. ZPP-a) u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa s osnova više plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule, a tom se povećanju tuženik protivio, sud je istu dopustio jer smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, već je isto mogao učiniti tek nakon provedenog vještačenja, pa je valjalo dopustiti preinaku sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja stavak II.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao: pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103524179 (list 11 spisa), promet po kreditu (list 22-26 spisa), ugovor o namjenskom kreditu (list 27-33 spisa), početni otplatni plan (list 34-42 spisa), promet po kreditu (list 60- 66 spisa), izvod iz edukacijskog materijala za zaposlenike tuženika (list 67 spisa), Opće uvjete poslovanja tuženika (list 68-72 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. te je pročitan njegov nalaz i mišljenje (list 142-152 spisa) te je saslušan tužitelj (list 174-175 spisa). Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka UV jer je tuženik odustao od navedenog prijedloga.

9. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev pretežito osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o namjenskom kreditu broj 3208504159 od 26. veljače 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezan glavnica švicarski franak, zahtjev za isplatu iznosa od 4.592,00 kn (609,46 eura) na ime više plaćenih redovnih kamata s pripadajućim zateznim kamatama te iznosa od 4,711,68 eura na ime više plaćenih mjesečnih anuiteta s pripadajućim zateznim kamatama zbog nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli.

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu 26. veljače 2007. broj 3208504159 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.000,00 CHF koji je isplaćen po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita te po kojem se tužitelj obvezao kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima 28 godina u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 121,83 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan ispunjenja obveze.

9. Sporna je sporna valjanost ugovora o kreditu u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, je li riječ o potrošačkom ugovoru, osnovanost te je li potraživanje tužitelja u zastari.

10. Uvidom u ugovor o kreditu broj 3208504159 utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja i tuženika 26. veljače 2007. Riječ je o potrošačkom kreditu na iznos kunske protuvrijednosti 24.000,00 CHF obračunate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, za adaptaciju stana. Člankom 7. Ugovora ugovoreno je da se tužitelj obvezuje kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 121,83 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan ispunjenja obveze. Prvi anuitet dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu ili od onoga mjeseca u kojem je istekao poček otplate kredita. U ugovoru je navedeno da je korisnik kredita upoznat s činjenicom da su kredit i sve obveze vezane uz valutnu klauzulu i da potvrđuje da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa.

11. Iz prometa po kreditu (list 22-26 spisa) razvidne su uplate tužitelja po navedenom kreditu.

12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je između ostalih, i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03) u razdoblju od 01.04.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. U smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 – koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Također je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kad obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

18. S obzirom na to da je predmetnim ugovorom o kreditu između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP vezan tim pravnim utvrđenjima u ovom postupku.

19. Pritom se napominje da su, prema stavu ovog suda, i tužitelj, kao i drugi potrošači, u ovom i drugim istovrsnim ugovorima o kreditu razumjeli opći rizik i značaj promjene tečaja uslijed primjene valutne klauzule i na taj opći rizik su i pristali, a kako je to formalno navedeno u svakom takvom ugovoru.

20. Ono što tužitelj nije razumio, a što skriva pozadina takve odredbe jest specijalan (a ne opći) rizik porasta vrijednosti švicarskog franka, kao valute koja se koristi u valutnoj klauzuli. To je ono što tuženik tužitelju prilikom sklapanja ugovora nije objasnio niti ga je upozorio na takav rizik, a s druge strane je kao stručna financijska institucija raspolagao informacijama koje su mogle utjecati na odluku tužitelja da ne odabere kredit s valutnom klauzulom u CHF ili da odustane od takvog prethodnog odabira.

21. Umjesto toga tuženik je nudio sklapanje ugovora s takvom valutnom klauzulom u CHF na jednak način kao i u drugim valutama bez ikakve ograde, dok je u slučajevima klijenata s manjom kreditnom sposobnošću isto nudio i kao jedinu opciju, iz čega je nadalje vidljivo da je tuženik bio svjestan da tuženik kod takve valutne klauzule ima puno manji rizik, dok s druge strane potrošač ima mnogo veći te su upravo zbog toga i bespredmetni navodi tuženika da zbog same činjenice da se radi o dvostranoj klauzuli predmetna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strane.

22. Sve navedeno što stoji u pozadini ugovaranja takve valutne klauzule čini spornu odredbu nerazumljivom, nejasnom i nepoštenom, a koju pozadinu tuženik niti u jednom ugovoru napismeno, a dakako niti u jednom slučaju niti usmeno, nije iznio potrošačima, pa tako niti tužitelju. Stoga je jasno da na navedeno nikako ne utječe puka formalnost da je svaki prosječan potrošač inače svjestan što znači valutna klauzula te da isto nije novina u hrvatskom pravnom i gospodarskom sustavu.

23. Tužitelj niti ne tvrdi da općenito ne zna što je valutna klauzula i da nije bio svjestan da se njegova obveza uslijed promjene tečaja može mijenjati na više ili na niže u nekim razumnim dotadašnjim okvirima, ali nikako nije bio/mogao biti svjestan da se njegova obveza zbog promjene tečaja CHF može tako drastično promijeniti (povećati) zbog specifičnog rizika CHF, a o kojem je morao biti informirana od strane tuženika.

24. Navedeno je jedina poanta utvrđenja nerazumljivosti, nejasnoće i nepoštenosti, a posljedično i ništetnosti od strane sudova u kolektivnom sporu, a tuženik pokušava banalizirati i relativizirati navedeno pozivajući se na općenita shvaćanja o institutu valutne klauzule.

25. Isto tako, u odnosu na pojedinačno pregovaranje i nepoštenost ugovorne odredbe, za navedeno je potpuno nebitna činjenica je li tuženik tužitelju prije sklapanja ugovora o kreditu nudio kredit u valutnoj klauzuli vezanoj uz neku drugu valutu i je li se tužitelj raspitivao o navedenom u istoj ili drugoj banci, već je bitno jedino to da tuženik, nakon što je tužitelj pristao na kredit uz valutnu klauzulu u CHF, prije samog ugovaranja nije istom objasnio i približio sve posljedice i rizike koji su vezani baš uz navedenu valutu.

26. Stoga je relevantno razdoblje za ocjenu nepoštenosti ugovornih odredbi trenutak od podnošenja zahtjeva za davanje kredita s valutnom klauzulom u CHF do trenutka potpisivanja ugovora i ništa prije ili poslije toga.

27. Netočna je tvrdnja tuženika da je tužitelja upoznao s postojanjem specifičnog rizika rasta tečaja CHF, a koju dužnost su sudovi u kolektivnom sporu izričito apostrofirali. Naime nije sporno da su svi potrošači, pa tako i tužitelj u konkretnom slučaju, kao prosječna osoba, bili svjesni značenja općeg valutnog rizika (mogućnost promjene novčane obveze u domaćoj valuti zbog rasta tečaja), no tužiteljica i ostali potrošači nisu u trenutku zaključenja svojih ugovora o kreditu bili svjesni specifičnog rizika koji je bio uvjetovan prirodom valute CHF i odnosom domaćeg monetarnog sustava spram nje (prevedeno – značajna mogućnost rasta tečaja zbog specifičnosti te valute u odnosu na primjerice valutu euro), a taj specifičan rizik je tuženik upravo prešutio tužitelju.

28. Pri tome se ne dovodi u pitanje da je ugovaranje valutne klauzule općenito dopušteno, ali je utvrđeno da je u slučaju konkretnog (i ostalih) CHF ugovora o kreditu ugovaranje valutne klauzule bilo učinjeno nepošteno i nesavjesno, a samim time i ništetno.

29. Nadalje, iz ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka razvidno je da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio ugovor kao fizička osoba, u svrhu adaptacije stana. Iz cjelokupnog stanja spisa ne proizlaze okolnost da bi tužitelj predmetni ugovor sklopio u sklopu trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, slijedom čega sud zaključuje i nalazi kako je tužitelj u ovom postupku dokazao svojstvo potrošača u odnosu na korisnika kredita u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Za dokazivanje suprotnoga, teret dokaza bi bio na tuženiku u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a, a koju činjenicu tuženik nije dokazao do okončanja ovog postupka.

30. Tužitelj u iskazu navodi da mu je kredit bio potreban radi renoviranja stana. Bio je zaposlenik Istra turista te kao njihov zaposlenik imao određene povoljnije uvjete kod tuženika. U banci su mu predložili da uzme kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit. Nisu mu nudili druge valute, nego su mu ukazali da je upravo ovo najpovoljniji kredit. Po zanimanju je kuhar. U banci su mu rekli da je franak najstabilnija valuta u to vrijeme te ga nitko nije upozorio da bi rata kredita mogla tako značajno rasti. Pročitao je ugovor, ali budući da nije pravnik, ne može sad znati je li mu sve bilo apsolutno jasno. Preko tuženika je primao i plaću. Ranije je uzeo kredit dok su bile njemačke marke. Misli da je bilo moguće uzeti kredit i u drugoj valuti, ali mu to nisu nudili. 2-3 puta se sastao s osobnim bankarom prije nego je dobio kredit. Otprilike je znao što znači valutna klauzula, odnosno da je ista vezana uz tečaj, ali nije mogao očekivati niti ga je itko upozorio da bi rata mogla tako značajno rasti. Nije mu bilo omogućeno pregovaranje oko odredaba ugovora. Bio je svjestan da je moguća određena promjena tečaja, ali nikako nije mogao očekivati niti je na to bio upozoren. Osobni bankar mu je upravo rekao da je kredit u švicarskim francima najpovoljniji kredit.

31. Iskaz tužitelja cijenjen je istinitim te je isti prihvaćen jer je logičan i sukladan s dokumentacijom u spisu, a iz čega je sud utvrdio da je tužitelj u svojstvu potrošača sklopio predmetni ugovor o kreditu te da nije mogao očekivati da bi rata kredita tako značajno mogla rasti, kao i da oko odredaba samog ugovora nije bilo moguće pregovarati. Iz iskaza tužitelja razvidno je da niti u predugovornoj fazi (kao što nije niti navedeno u samom ugovoru) nije postojalo upozorenje tuženika u odnosu na specifičan rizik koji je bio uvjetovan prirodom valute CHF i odnosom domaćeg monetarnog sustava spram nje.

32. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. Vještaku je dano u zadatak očitovati se koliko iznose razlike/preplate obveze u kunama koje su nastale radi povećanja tečaja tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, po mjesecima od ožujka 2008. do kolovoza 2012. te koliko iznose razlike/preplate obveze u kunama koje su nastale radi promjena/povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, s tim da se razlike/preplate po obje osnove iskažu odvojeno po mjesecima, kao i zbirno, s naznakom datuma plaćanja.

33. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je isplaćeni iznos od 24.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita iznosio protuvrijednost od 109.432,06 kn. Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2007.) do konačne prijevremene otplate (14. kolovoza 2012.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.245,04 CHF, odnosno 5.677,00 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan isplate kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama) (iskazano u protuvrijednosti valute EUR, primjenom fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn), zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika iznosi ukupno 753,48 EUR, a pojedini konvertirani iznosi razlika dani su u stupcu 'p1' Tabele 1 iz nalaza). Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2007.) do konačne prijevremene otplate (14. kolovoza 2012.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 35.499,92 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza (iskazano u protuvrijednosti valute EUR, primjenom fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn), zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika iznosi ukupno 4.711,68 EUR, a pojedini konvertirani iznosi razlika dani su u stupcu 'q1' Tabele 1 iz nalaza).

34. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je isti jasan, logičan i sukladan dostavljenoj dokumentaciji, cijeneći pritom da stranke na matematički izračun nisu imali primjedbi. Tuženik jedino prigovara metodi kojom je izvršen izračun, međutim navedena primjedba tuženika nije osnovana jer je sud dao u zadatak vještaku očitovati se o visini tužbenog zahtjeva, a koju je tužitelj definirao kao razliku-preplatu obveze u kunama koje su nastale radi promjene povećanja tečaja tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, za utuženo razdoblje.

35. Prigovor zastare djelomično je osnovan. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

36. Kako je tužitelj podnio tužbu ovom sudu 22. veljače 2021., a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. je postala pravomoćna u odnosu na ništetnu i nepoštenu ugovorenu valutu 14. lipnja 2018., to prigovor zastare odnosu na ništetnu i nepoštenu ugovorenu valutu nije osnovan. Međutim, osnovan je zahtjev za povrat preplaćenih kamata (u iznosu od 4.592,00 kn (609,46 eura) jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetni i nepoštenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 14. lipnja 2014. Stoga je tužba podnesena 22. veljače 2021. u odnosu na zahtjev za povrat preplaćenih kamata podnesena izvan roka od pet godina pa je odlučeno kao u izreci stavak

III.

37. Po ocjeni ovoga suda, imajući u vidu recentnu sudsku praksu (VSRH, Rev- 2868/2018. od 12. veljače 2019.) tužitelj ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora u ovome postupku, koji zahtjev je i postavio te ostvaruje i pravo na podnošenje kondemnatornog zahtjeva za restituciju u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a. Kako je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to je usvojen zahtjev kao u izreci stavak I. Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju i iznos od 4.711,68 eura kako je odlučeno izrekom stavak II., sukladno nalazu i mišljenju vještaka (pojedini konvertirani iznosi razlika dani su u stupcu 'q1' Tabele 1 iz nalaza).

38. Odredbom čl. 1114. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove da se tada mora platiti i zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate počev od dana plaćanja svakog utuženog anuiteta do isplate, kako to proizlazi iz stavka II. izreke. Odluka o zateznoj kamati na svaki pojedini mjesečni iznos temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO.

39. Naime, tuženik je bio nesavjestan jer je znao, odnosno morao znati da je sporna odredba predmetnog ugovora protivna prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja). Također, kako je u ovom slučaju utvrđeno da je odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, a što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije, to zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika.

40. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

41. Pritom se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024. u kojoj je navedeno:

„Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).“.

42. Tužitelj je u postupku uspio sa 94,28% prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a tuženik sa 5,72%. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio sa osnovom, dok je sa visinom uspio u opsegu od 88,55% (4.711,68 eura od ukupno zatraženih 5.321,14 eura).

43. Oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tuženika dobije se 88,56% u kojem postotku je odmjerena naknada troškova postupka tužitelju (prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva), dok je neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova.

44. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), sastav podnesaka od 27.10.2021. i 02.12.2022. (Tbr. 8. toč. 1. OT-100 bodova svaki), zastupanje na ročištu 13.05.2022., 25.05.2023., 12.09.2024. i 16.02.2026. (Tbr. 9. toč. 1. OT-100 bodova svako), zastupanje na ročištu za objavu (Tbr. 9. toč. 3. OT - 50 bodova), vrijednost boda od 2,00 eura (Tb. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 375,00 eura, ukupno 1.875,00 eura, sukladno čl. 155. ZPP–a te mu je odmjerena naknada koja odgovara omjeru od 88,56%, odnosno 1.660,50 eura. Tužitelju je priznat zahtjev na ime troška vještačenja u iznosu od 331,81 eura i, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 49,95 eura, odnosno ukupno 2.042,26 eura.

45. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25.10.2023. jer podneska tog datuma nema u spisu.

46. S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 10. travnja 2026. do isplate.

47. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

48. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.