REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4367/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, Trnjanska cesta 23/II, protiv tuženice, Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija d.o.o. u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženice, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. st. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3210371960/2007, kreditna partija: 7103752193 od 27.07.2007., ovjeren kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, Antuna Nemčića 1, pod brojem: OV-5940/07 dana 27.07.2007. godine, koji glasi: „uz valutnu klauzulu“.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3210371960/2007, kreditna partija: 7103752193 od 27.07.2007., ovjeren kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, Antuna Nemčića 1, pod brojem: OV-5940/07 dana 27.07.2007. godine, koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja“.

III. Nalaže se tuženici, ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.036,05 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 1,94 EUR od 22.09.2007. pa do isplate,

- iznos od 2,74 EUR od 12.11.2007. pa do isplate,

- iznos od 1,86 EUR od 11.12.2007. pa do isplate,

- iznos od 6,45 EUR od 16.01.2008. pa do isplate,

- iznos od 6,25 EUR od 14.02.2008. pa do isplate,

- iznos od 10,14 EUR od 17.03.2008. pa do isplate,

- iznos od 7,00 EUR od 18.04.2008. pa do isplate,

- iznos od 2,48 EUR od 16.05.2008. pa do isplate,

- iznos od 5,29 EUR od 13.06.2008. pa do isplate,

- iznos od 4,99 EUR od 16.07.2008. pa do isplate,

- iznos od 3,29 EUR od 19.08.2008. pa do isplate,

- iznos od 4,75 EUR od 12.09.2008. pa do isplate,

- iznos od 13,46 EUR od 22.10.2008. pa do isplate,

- iznos od 14,23 EUR od 17.11.2008. pa do isplate,

- iznos od 8,12 EUR od 15.12.2008. pa do isplate,

- iznos od 23,69 EUR od 17.01.2009. pa do isplate,

- iznos od 24,77 EUR od 16.02.2009. pa do isplate,

- iznos od 19,24 EUR od 16.03.2009. pa do isplate,

- iznos od 20,51 EUR od 15.04.2009. pa do isplate,

- iznos od 20,76 EUR od 15.05.2009. pa do isplate,

- iznos od 18,57 EUR od 15.06.2009. pa do isplate,

- iznos od 18,78 EUR od 21.07.2009. pa do isplate,

- iznos od 17,14 EUR od 17.08.2009. pa do isplate,

- iznos od 18,80 EUR od 16.09.2009. pa do isplate,

- iznos od 16,88 EUR od 15.10.2009. pa do isplate,

- iznos od 19,00 EUR od 17.11.2009. pa do isplate,

- iznos od 18,28 EUR od 15.12.2009. pa do isplate,

- iznos od 23,13 EUR od 16.01.2010. pa do isplate,

- iznos od 25,03 EUR od 06.02.2010. pa do isplate,

- iznos od 25,03 EUR od 15.03.2010. pa do isplate,

- iznos od 27,90 EUR od 15.04.2010. pa do isplate,

- iznos od 33,15 EUR od 15.05.2010. pa do isplate,

- iznos od 34,27 EUR od 15.06.2010. pa do isplate,

- iznos od 40,45 EUR od 15.07.2010. pa do isplate,

- iznos od 40,24 EUR od 14.08.2010. pa do isplate,

- iznos od 53,04 EUR od 15.09.2010. pa do isplate,

- iznos od 45,58 EUR od 15.10.2010. pa do isplate,

- iznos od 47,31 EUR od 15.11.2010. pa do isplate,

- iznos od 55,40 EUR od 15.12.2010. pa do isplate,

- iznos od 56,13 EUR od 15.01.2011. pa do isplate,

- iznos od 53,25 EUR od 15.02.2011. pa do isplate,

- iznos od 54,99 EUR od 15.03.2011. pa do isplate,

- iznos od 55,08 EUR od 15.04.2011. pa do isplate,

- iznos od 60,40 EUR od 14.05.2011. pa do isplate,

- iznos od 71,71 EUR od 15.06.2011. pa do isplate,

- iznos od 84,58 EUR od 15.07.2011. pa do isplate,

- iznos od 98,16 EUR od 08.08.2011. pa do isplate,

- iznos od 89,68 EUR od 02.09.2011. pa do isplate,

- iznos od 68,99 EUR od 15.10.2011. pa do isplate,

- iznos od 69,48 EUR od 15.11.2011. pa do isplate,

- iznos od 70,78 EUR od 13.12.2011. pa do isplate,

- iznos od 76,95 EUR od 15.01.2012. pa do isplate,

- iznos od 78,89 EUR od 15.02.2012. pa do isplate,

- iznos od 76,78 EUR od 15.03.2012. pa do isplate,

- iznos od 76,46 EUR od 15.04.2012. pa do isplate,

- iznos od 77,53 EUR od 15.05.2012. pa do isplate,

- iznos od 79,39 EUR od 15.06.2012. pa do isplate,

- iznos od 77,07 EUR od 14.07.2012. pa do isplate,

- iznos od 76,43 EUR od 15.08.2012. pa do isplate,

- iznos od 70,74 EUR od 15.09.2012. pa do isplate,

- iznos od 75,65 EUR od 15.10.2012. pa do isplate,

- iznos od 77,93 EUR od 15.11.2012. pa do isplate,

- iznos od 75,96 EUR od 13.12.2012. pa do isplate,

- iznos od 74,59 EUR od 15.01.2013. pa do isplate,

- iznos od 73,97 EUR od 15.02.2013. pa do isplate,

- iznos od 73,32 EUR od 15.03.2013. pa do isplate,

- iznos od 77,84 EUR od 15.04.2013. pa do isplate,

- iznos od 71,19 EUR od 15.05.2013. pa do isplate,

- iznos od 70,10 EUR od 15.06.2013. pa do isplate,

- iznos od 70,75 EUR od 15.07.2013. pa do isplate,

- iznos od 70,06 EUR od 15.08.2013. pa do isplate,

- iznos od 72,50 EUR od 14.09.2013. pa do isplate,

- iznos od 74,58 EUR od 14.10.2013. pa do isplate,

- iznos od 74,93 EUR od 14.11.2013. pa do isplate,

- iznos od 77,59 EUR od 15.12.2013. pa do isplate,

- iznos od 74,80 EUR od 14.01.2014. pa do isplate,

- iznos od 78,36 EUR od 14.02.2014. pa do isplate,

- iznos od 79,74 EUR od 14.03.2014. pa do isplate,

- iznos od 78,58 EUR od 14.04.2014. pa do isplate,

- iznos od 75,95 EUR od 14.05.2014. pa do isplate,

- iznos od 76,76 EUR od 14.06.2014. pa do isplate,

- iznos od 78,29 EUR od 15.07.2014. pa do isplate,

- iznos od 79,20 EUR od 13.08.2014. pa do isplate,

po stopi koja je od dospijeća do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici, Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, nadoknaditi tužiteljici, LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.933,86 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika, Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 24. svibnja 2021. navodi kako je 27. srpnja 2007. sa tuženicom sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3210371960/2007, kreditna partija: 7103752193, kojim se tuženica kao kreditor obvezala staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 21.965,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, dok se tužiteljica navedeni iznos obvezala vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Tužiteljica se sukladno članku 6. predmetnog Ugovora, obvezala tuženici iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, obračunatim po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja. Navodi da joj prilikom sklapanja Ugovora nisu prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužiteljici je predmetni kredit ponuđen kao najpovoljniji, s najnižom kamatnom stopom. Navodi kako u ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa), što samo po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama. Da je tužiteljica imala saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti ista nikada ne bi preuzela takvu obvezu. Tužiteljica je već kod Naslovnog suda podnijela tužbu protiv tužene radi utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu kojima je uređena kamatna stopa, a u kojoj parnici je i uspjela te ishodila nepravomoćnu presudu u svoju korist. Tužiteljica se nadalje poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. godine. Kako prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN br: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN br: 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužiteljice i tužene. Osim navedenog, člankom 502 c. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donošenje presudu kojom će se utvrditi ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. st. 2. Ugovora o kreditu i dio odredbe sadržan u članku 6. Ugovora o kreditu a sve u odnosu na valutnu klauzulu, te naložiti tuženici isplatu iznosa od 4.036,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose, kao i troška postupka sa zateznim kamata od dana donošenja presude do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 14. studenog 2022. sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredila kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na način da potražuje iznos od 4.309,06 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno navedeno iznos, te troškove postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude.

1.3. Podneskom od 11. veljače 2026., nakon dopunskog izračuna sudskog vještaka tužiteljica je uskladila kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na način da potražuje isplatu iznosa od 4.036,05 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (kao u točki III. izreke).

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 25. svibnja 2016., osporava osnovu i tijek zateznih kamata, svojstvo potrošača tužitelja, smatra da isti nije dokazao status potrošača niti da su se sredstva iz kredita koristila za potrošačke svrhe, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije obzirom da iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja i treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Isto tako, za brojne uplate nema podataka o osobi uplatitelja. U odnosu na samu valutnu klauzuli navodi kako je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 18 P Ugovora. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba, a nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tuženik je o navedenoj okolnosti informirao tužitelja u okviru primjene obveznih smjernica za informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

2.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 4. studenog 2023. tuženik je istom prigovorio u cijelosti jer je vještak tečajnu razliku obračunao na način da je od stvarno obračunatog anuiteta u kunama oduzimao stvarni anuitet po inicijalnom tečaju. Prigovora nalazu obzirom je vještak uzimao u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita, dok uopće ne uzima u obzir situacije kada je tečaj pozitivan za tuženika jer je tužiteljica platila manje nego je dužna primjenom tečaja na dan isplate kredita.

2.3. Tuženik je podneskom od 5. travnja 2023. istaknuo da se protivi preinaci koju je tužitelj učinio podneskom od 14. studenog 2022. te ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose. U odnosu na očitavanje sudskog vještaka od 14. ožujka 2023. naveo je kako sudski vještak nije uzeo u obzir da se među strankama kod Naslovnog suda već vodio spor u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pod posl. br. P- 3778/2019. Tuženik nadalje ističe kako prilikom izračuna razlike u tečaju ne uzima u obzir povećanje kamate (i anuiteta) jer je taj dio izračuna sadržan u izračunu razlike kamate. Suprotno tome, kada bi se razlika tečaja računala na novi izmijenjeni iznos anuiteta koji je korisnik kredita platio, taj uvećani iznos anuiteta u sebi sadrži i povećanu kamatnu stopu i povećanje tečaja, dakle dvije promjene utječu na novi izmijenjeni iznos anuiteta i kada bi se za izračun utjecaja valute ponovno uzeo novi izmijenjeni iznos anuiteta, tada bi iznos povećanja anuiteta bio obuhvaćen dva puta: prilikom izračuna utjecaja kamatne stope i prilikom izračuna utjecaja valute. Kako bi se odvojio efekt promjene kamatne stope od efekta tečaja, vještak treba zasebno računati razliku u preplati s te dvije različite osnove. Iz Očitovanja sudskog vještaka je vidljivo da je tijekom otplate kredita bilo negativnih tečajnih razlika koje tužiteljica nije uzela u obzir.

2.4. Podneskom od 23. veljače 2026. tuženik je naveo kako se protivi preinaci koju je tužitelj učinio podneskom od 11. veljače 2026. te ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio pročitao Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (list 10-14 spisa), dopis tuženika od 20. veljače 2019. (list 15 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 14-17 spisa), prijepis efektivne kamatne stope (list 18-20 spisa), tablicu prometa po kreditu (list 22-27 spisa), presudu ovog suda poslovni broj P-3778/2019 od 29. siječnja 2021. (list 28-35 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list123-129 spisa), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka Petre Blašković (list 178-181 spisa), saslušam je svjedok DĐ (list 203 spisa) i tužiteljica (list 203-204 spisa), te je usmeno saslušan sudski vještak na raspravi 10. veljače 2026. kojom prilikom je sudski vještak dostavio i dodatni izračun (list 205-212 spisa). Dokazni prijedlog za saslušanjem bankara TĐ sud nije provodio obzirom je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao (list 200 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev sukladno podnesku tužitelja od 11. veljače 2026. osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 21.965,16 CHF, po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

6. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platio zbog promjene valutne klauzule i promjena tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita. Sporno je također jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare, aktivna legitimacija tužitelja, njegov status potrošača, tijek zateznih kamata.

7. U odnosu na prigovore tuženika vezano za deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, ovaj sud zaključuje da je takav prigovor neosnovan budući je člankom 327. st. 1. i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a) propisano neograničeno pravo na isticanje ništetnosti, da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba može uvijek isticati ništetnost.

8. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.

9. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502a st.1. ZPP-a) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

10. Također valja istaći da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Međutim, tuženik je na tu okolnost predložio saslušanje svog djelatnika od kojeg dokaznog prijedloga je naknadno odustao, te je na navedene okolnosti saslušana tužiteljica.

11. Tužiteljica je iskazala kako joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju automobila kojeg je koristila za osobne svrhe. U trenutku podizanja kredita nije imala registrirani obrt niti udjele u trgovačkom društvu, te je bila zaposlena u bolnici "Sveti Ivan" gdje i danas radi. Kredit je podigla u poslovnici banke, a prije zaključenja ugovora otišla je u auto kuću koja je tada surađivala sa tuženicom. Ponuđen joj je ugovor u CHF kao ugovor koji je tada bio aktualan. Ugovori u drugoj valuti nisu joj bili ponuđeni. Prije zaključenja ugovora znala je što je valutna klauzula, ali joj djelatnik banke prilikom zaključenja ugovora nije obrazložio što je valutna klauzula niti je bila upozorena na rizike koji su za nju vezani. Prije zaključenja ugovora nije se informirala o tečaju CHF jer je to bila jedina opcija, te nije očekivala da će se visina kredita toliko mijenjati. Ugovor je prije potpisivanja pročitala te je isti shvatila. Predmetni kredit je otplaćivala osobno svojim novcem, a ponekad je uplate vršio njen sadašnji muž, ali sa novcem koji mu je ona dala.

12. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a njen iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima. Osim toga, na njezin iskaz nisu istaknuti nikakvi prigovori.

13. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača, jer da to svojstvo nije dokazao, niti je dokazao da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe, valja reći da je u članku 5. Ugovora o kreditu ugovoreno da je namjena kredita kupnja vozila marke PEUGEOT, tip i model SPORT. U slučaju kada se neki pravni posao sklapa u okviru poslovne djelatnosti jedne od ugovornih strana pretpostavka je da će se u tom pravnom poslu (u konkretnom slučaju u ugovoru o kreditu) navesti da se taj pravni posao sklapa u okviru poslovne djelatnosti korisnika kredita, između ostalog, i zbog određenih pravnih posljedica (primjerice visina stope zatezne kamate je različita za pravne i fizičke osobe), a i u takvim pravnim poslovima se u pravilu izrijekom navodi da korisnik kredita konkretan ugovor sklapa za određene poslovne namjene, a u konkretnom slučaju navedeno se nije ostvarilo. Štoviše, uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je kod namjene kredita navedeno: "motornog vozila" (čl. 5. Ugovora o kreditu), dakle izrijekom je određeno kako se radi o kreditu za kupnju motornog vozila. Ističe se kako ugovorne strane prilikom sklapanja pravnog posla definiraju, između ostalog, i svrhu sklapanja konkretnog pravnog posla, dakle da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopila za potrebe svoje poduzetničke, poslovne djelatnosti, isto bi bilo navedeno u ugovoru o kreditu.

14. Odredbom čl. 320. stavak 1. ZOO-a propisano je da će se u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane. Kako tijekom postupka nije sporno da je tekst ugovora o kreditu sastavio tuženik, a koji kredit je tužiteljica ishodila radi kupnje motornog vozila koji je tužiteljica koristila za osobne potrebe, a kako to ujedno i proizlazi iz njezinog iskaza, stoga se eventualno sporan dio sadržaja tog ugovora, ima tumačiti u korist tužiteljice temeljem čl. 320. stavka 1. ZOO-a pa se stoga zaključuje da konkretan ugovor o kreditu nije bio sklopljen u okviru poslovne djelatnosti tužiteljice. Naime, prema iskazu tužiteljice u trenutku podizanja kredita nije imala registriran obrt, niti trgovačko društvo te je bila zaposlena bolnici gdje radi i danas. Dakle, tužiteljica je ugovor o kreditu zaključila kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti. Teret dokaza da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu koja je namijenjena njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tuženiku pa kako tuženik na tu okolnost nije preložio provođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, to sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim.

15. Slijedom provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužiteljica kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a s tuženika, kao trgovcem, zaključila naprijed navedeni Ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila, za osobne potrebe, da je u tom ugovoru ugovoren kredit u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.

16. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03; dalje: ZZP-a), koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP-a propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP-a propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

17. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 27. srpnja 2007. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Prema čl. 272. stavak 1. i 2. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema čl. 270. st. 1. ZOO-a, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

18. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništave odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF.

19. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Tužiteljica je predmetni Ugovor o kreditu zaključila bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da joj se prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužiteljicu o valutnoj klauzuli i skrenuti joj pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

20. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između strankama na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništave u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ništava odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

21. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. kao i njegova dopuna.

22. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 30. rujna 2022. (list 123-129 spisa) izračunao razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u utuženom razdoblju koja iznosi ukupno 4.309,06 EUR, pri čemu su pojedini iznosi i datumi vidljivi u stupcu "12" Tabele 1. nalaza (list 126-128 spisa).

23. Očitujući se na prigovore tuženika iz podneska od 4. studenog 2022. (da je vještak tečajnu razliku obračunao na način da je od stvarno obračunatog anuiteta u kunama oduzimao stvarni anuitet po inicijalnom tečaju te da je u obzir uzimao samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredite, a ne i one koji idu u korist tuženika) vještak je u očitovanju 14. ožujka 2023. naveo kako je zadatak u cijelosti izvršio na način kako mu je bilo naloženo dok je odnosu na metodu izračuna naveo da izračuni sadrže isključivo iznose koji se odnose na promjenu tečaja za otplatu u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita uzimajući u obzir stvarno primijenjeni iznos anuiteta kod otplate kredita. Da je vještak izvršio izračun razlike koja proizlazi isključivo iz promjene tečaja razvidno je iz izračuna vještaka za nasumično izabrani anuitet koji je dospijevao 01.04.2010.g. Naime, anuitet koji je dospijevao 01.04.2010. je stvarno iznosio 334,05 CHF dok bi po početnom otplatnom planu iznosio 312,42 CHF. Razlika u visini anuiteta u CHF je isključivo posljedica promjene kamatne stope, dakle zbog promjene kamatne stope je anuitet bio veći za 21,63 CHF. Isti anuitet bi po početnom otplatnom planu i tečaju iznosio 1.367,33 kn dok je stvarni anuitet zbog promjene kamatne stope i tečaja iznosio 1.686,74 kn tj. 319,41 kn više. Međutim, od ukupne razlike u iznosu od 319,41 kn iznos od 94,67 kn se odnosi na razliku isključivo zbog rasta kamatne stope (21 63 CHF x početni tečaj 1 CHF= 4,376571 kn) i koji iznos vještak nije uključio u svoj izračun. Stoga je utjecaj promjene tečaja iznosio 224,75 kn (319,41 kn stvarno više plaćeno umanjeno za iznos koji proizlazi iz razlike zbog promjene kamatne stope od 94,67 kn). Stoga je izračunom utvrđen isključivo utjecaj promjene tečaja u iznosu stvarno plaćenog anuiteta u odnosu na iznos koji bi tužitelj platio za isti stvarni anuitet u CHF po početnom tečaju u kunama. U odnosu na navod tuženika kako je potrebno uzeti u obzir i iznose, odnosno razdoblja kada je tužitelj plaćao manje anuitete jer je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, vještak se očituje na način kako je izvršio izračun na način kako mu je to bilo naloženo. Opreza radi, pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da se uzimaju u obzir i razdoblja kada je tečaj za otplatu bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, odnosno kada je tužitelj manje plaćao anuitete, vještak u nastavku u daje izračun razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita, a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita kao i prikaz više i manje plaćenog zbog promjene tečaja na više i niže. Vještak napominje da s obzirom da su uplate realizirane u HRK daje izračun u HRK temeljem kojeg će se zatim svaki pojedinačni iznos potraživanja po datumima preračunati primjenom fiksnog tečaja konverzije, a koji će iznos u zbroju dati ukupan iznos preračunato u EUR. Izračun razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita, a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,534500 HRK) daje se u Tabeli 2. Vještak nadalje navodi kako pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 4.309,06 EUR (32.466,58 kn), dok ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 4,24 EUR (0,56 kn). Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 4.308,50 EUR (32.462,34 kn).

24. Na dopunu nalaza i mišljenja tuženik je ponovno, podneskom od 5. travnja 2023. iznio prigovore navodeći kako vještak nije uzeo u obzir da se među strankama kod naslovnog suda već vodio postupak u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pod poslovnim brojem P-3778/19 te da se zbog toga prilikom izračuna razlike u tečaju ne uzima u obzir povećanje kamate jer je taj dio izračuna sadržan u izračunu razlike kamate. Da bi se odvojio efekt promjene kamatne stope od efekta tečaja vještak treba zasebno računati razliku u pretplati s dvije različite osnove.

25. Očitujući se na prigovore tuženika sudski vještak je na raspravi održanoj 10. veljače 2026. istaknuo kako je nastavno na prigovor tuženika od 5. travnja 2023. sačinio dodatni izračun koji dostavlja sudu (list 207-2011 spisa) a iz kojeg proizlazi kako je u razdoblju otplate kredita zbog promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno preplaćeno 4.035,49 EUR, od kojeg iznosa se na preplatu zbog rasta tečaja odnosi 4.036,05 EUR a zbog pada tečaja ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 0,56 EUR.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a, te je vještak otklonio sve istaknute prigovore tuženika.

27. Prigovor tuženika da je tužitelj uzeo u obzir samo više plaćene iznose, iako je sudski vještak iskazao i ono što je manje plaćeno tzv. negativne razlike je pravne naravi i neosnovan, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je tečaj CHF bio viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznosi (za mjesece kada je tečaj bio niži) ne oduzima od preplaćenog iznosa. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja budući je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda, a ostalo su prigovori pravne naravi o kojima ocjenu daje sud.

28. Naime, kada je tuženik, kao banka, te jača ugovorna strana, nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavala po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu i na dan korištenja kredita, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu, niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne obveze na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Stoga tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništavih odredba ugovora, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništavosti ugovora obzirom da takvo pravo, u smislu odredbe čl.323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio.

29. Također, sud je ocijenio neosnovanim i prigovore tuženika vezano za izračun vještaka u pogledu povećanja kamatne stope (obzirom je kamatne stopa bila predmet raspravljanja u ovosudnom postupku P-3778/2019). Uvažavajući prigovore tuženika, vještak je sačinio dodatni izračun (list 207-2011 spisa) u kojem nije uzeo u obzir povećanje anuiteta zbog promjene kamatne stope, a na koji konači izračun stranke nisu imale primjedbi čime je taj prigovor tuženika otklonjen.

30. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka odnosno njegove dopune od 10. veljače 2026. a prema Tabeli A na listu 208-211 spisa utvrđeno je da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli preplatio iznos od 4.036,05 eura pri čemu su pojedini iznosi vidljivi u stupcu 12 navedene Tabele.

31. Slijedom navedenog, a temeljem dopune nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio kako je tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 4.036,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose koji su vidljivi u stupcu 12 Tabele A, list 208-2011 spisa, a sve vezano za ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

32. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno čl.1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene pojedine uplate jer se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.) te odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 114/22 i 156/22).

33. Nadalje, sud je ocijenio neosnovan je prigovor zastare, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 24. svibnja 2021. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

34. Osim toga, radi se o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 371. stavak 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020., Županijski sud u Zadru u odluci Gž-100/21 od 18. veljače 2021. i dr.).

35. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da uplate anuiteta po Ugovoru nije izvršavao tužitelj već treće osobe valja reći kako sud takve navode smatra neodlučnim. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je kako je predmetni kredit otplaćivan i od strane tužiteljice i njezinog supruga, što je u suglasnosti i s iskazom svjedoka VĐ. Naime, svjedok DĐ je iskazao kako je predmetni kredit otplaćivala njegova supruga ovdje tužiteljica te je neke uplate izvršavao on na način da bi mu ona ostavila gotovinu, a on je vršio uplate u banci, dok uplate preko njegovog računa nisu vršene. Iskaz svjedoka DĐ sud je prihvatio obzirom je isti kao vjerodostojan i istinit, jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima te na isti stranke nisu imale prigovora.

36. Sukladno čl. 161. stavak 1. ZOO-a obvezu može ispuniti ne samo dužnik, nego i treća osoba. Ukoliko bi neka druga osoba ispunila obvezu tužitelja, a tuženik je prihvatio kao ispunjenje obveze tužitelja jer je unio uplaćeni iznos u knjigovodstvenu karticu koja ima svojstvo vjerodostojne isprave i zatvorio tom uplatom dospjeli anuitet, tada se samo može raditi o pravnom odnosu između tužitelja i treće osobe, a koji iznos se tuženika kao kreditora ne tiče jer je on priznao uplatu tužitelju. Stoga je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

37. U odnosu na prigovore tuženika vezano za protivljenje preinaci prvenstveno je potrebno istaknuti kako je tužiteljica podneskom od 14. studenog 2022. sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredila kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na način da potražuje iznos od 4.309,06 EUR, da bi potom nakon dopunskog izračuna vještaka podneskom od 11. veljače 2026. postavila konačni tužbeni zahtjev na način (da uz već istaknuti deklaratorni dio tuženog zahtjeva) da potražuje isplatu iznosa od 4.036,05 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose. Time je tužiteljica zapravo ostala pri tužbenom (kondematronom) dijelu zahtjeva koji je u glavnici identičan onom istaknutom u tužbi. Zbog navedenog, sud nije odlučivao o prigovoru tuženika vezano za preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 14. studenog 2022. jer je isti ocijenio neodlučnim imajući u vidu visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje, vezano za prigovore tuženika u odnosu na podnesak tužitelja od 11. veljače 2026. potrebno je istaknuti kako istim nije učinjena preinaka u smislu čl. 191. ZPP-a obzirom da tužitelj nije povećao visinu tužbenog zahtjeva te je kondemnatorni dio tužbenog zahtjev ostao isti u odnosu na glavnicu kako je naznačeno u tužbi, dok izmjena pojedinih iznosa na što tuženik upire podrazumijeva pretjerani formalizam. Pri tome je sud osobito cijenio činjenicu da je visina tužbenog zahtjeva ostala ista dok je visina pojedinačnih iznosa usklađena sa konačnim (dopunskim) nalazom i mišljenjem vještaka (list 208-211 spisa). Slijedom navedenog, osobito imajući u vidu visinu kondemtaornog dijela tužbenog zahtjeva istaknutog u tužbi i onog istaknutog u podnesku od 11. veljače 2026. sud je protivljenje preinaci ocijenio paušalnim, obzirom da do preinake nije niti došlo, čime je posljedično i prigovor zastare na preinačene iznose neosnovan i paušalan.

38. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. ZPP-a, pri čemu je sud kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu (4.036,05 EURA ) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT).

39. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 7.1. OT), sastav podnesaka od 11. veljače 2022., 14. studenog 2022., 8. prosinca 2022., 5. travnja 2023., svaki u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), sastav podneska od 22. srpnja 2022., 7. studenog 2022. svaki u vrijednosti 25 bodova (Tbr.8.4. OT), sastav podneska od 18. svibnja 2023. u vrijednosti 50 bodova (Tbr.8.3. OT), pristup na ročišta 13. srpnja 2022., 7. studenog 2025., 10. veljače 2026. i 6. ožujka 2026. svaki u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 9.1. OT), te trošak ročišta za objavu presude u vrijednosti 50 bodova (Tbr. 9.3. OT) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 2.625,00 EUR. Također, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu 265,45 EUR i sudske pristojbe za tužbu 43,41 eura odnosno sveukupno 2.933,86 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

40. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava podnesaka od 14. lipnja 2024., 18. prosinca 2024. i 26. kolovoza 2025. obzirom je sud iste ocijenio nepotrebnim za vođenje postupka sukladno čl. 155. stavak 1. ZPP-a.

41. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki IIV i V. izreke.

Zagreb, 10. travnja 2026.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku