REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2037/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mia Mihovilović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koje zastupaju članovi Uprave ZĆN i ĆĆ, a njih punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika njegove punomoćnice Luke Jurkovića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika DĆ, odvjetničke vježbenice, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 066-126/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji je sklopljen dana 28.03.2008. između tuženika, Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i tužitelja, ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je dana 03.04.2008.g. solemniziran po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek pod poslovnim brojem OV-6484/2008, i to u dijelu u kojem glasi:

„…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 300.600,00 CHF (tristotisućašesto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…“.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu broj: 066-126/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji je sklopljen dana 28.03.2008.g. između tuženika, Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i tužitelja, ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je dana 03.04.2008.g. solemniziran po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek pod posl. brojem OV-6484/2008 koja glasi:

„Glavnica kredita se u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.“

III. Nalaže se tuženiku, Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju, ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.745,82 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 38,53 EUR od 3.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,65 EUR od 2.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 48,77 EUR od 2.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 28,09 EUR od 2.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,88 EUR od 2.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,15 EUR od 31.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 22,39 EUR od 4.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,88 EUR od 1.6.2009., pa do isplate,

- na iznos od 11,88 EUR od 30.6.2009., pa do isplate

- na iznos od 15,21 EUR od 30.9.2009., pa do isplate,

- na iznos od 13,26 EUR od 2.11.2009., pa do isplate,

- na iznos od 17,29 EUR od 1.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,56 EUR od 4.1.2010., pa do isplate,

- na iznos od 26,82 EUR od 1.2.2010., pa do isplate,

- na iznos od 23,13 EUR od 1.3.2010., pa do isplate,

- na iznos od 32,74 EUR od 31.3.2010., pa do isplate,

- na iznos od 26,58 EUR od 3.5.2010., pa do isplate,

- na iznos od 29,77 EUR od 1.6.2010., pa do isplate,

- na iznos od 48,14 EUR od 1.7.2010., pa do isplate,

- na iznos od 45,63 EUR od 2.8.2010., pa do isplate,

- na iznos od 58,19 EUR od 1.9.2010., pa do isplate,

- na iznos od 52,11 EUR od 1.10.2010., pa do isplate,

- na iznos od 46,87 EUR od 2.11.2010., pa do isplate,

- na iznos od 59,61 EUR od 1.12.2010., pa do isplate

- na iznos od 80,33 EUR od 3.1.2011., pa do isplate,

- na iznos od 67,06 EUR od 1.2.2011., pa do isplate,

- na iznos od 65,18 EUR od 1.3.2011., pa do isplate,

- na iznos od 66,24 EUR od 7.4.2011.,pa do isplate,

- na iznos od 65,15 EUR od 7.5.2011., pa do isplate,

- na iznos od 92,39 EUR od 7.6.2011., pa do isplate,

- na iznos od 91,78 EUR od 7.7.2011., pa do isplate,

- na iznos od 115,78 EUR od 8.8.2011., pa do isplate,

- na iznos od 105,02 EUR od 7.9.2011., pa do isplate,

- na iznos od 90,24 EUR od 7.10.2011., pa do isplate,

- na iznos od 91,98 EUR od 7.11.2011., pa do isplate,

- na iznos od 88,14 EUR od 7.12.2011., pa do isplate,

- na iznos od 96,69 EUR od 7.1.2012., pa do isplate,

- na iznos od 101,59 EUR od 7.2.2012., pa do isplate,

- na iznos od 95,65 EUR od 7.3.2012., pa do isplate,

- na iznos od 98,86 EUR od 7.4.2012., pa do isplate,

- na iznos od 97,88 EUR od 7.5.2012., pa do isplate,

- na iznos od 102,71 EUR od 8.6.2012., pa do isplate,

- na iznos od 96,85 EUR od 7.7.2012., pa do isplate,

- na iznos od 100,77 EUR od 7.8.2012., pa do isplate,

- na iznos od 98,79 EUR od 7.9.2012., pa do isplate,

- na iznos od 91,54 EUR od 9.10.2012., pa do isplate,

- na iznos od 99,14 EUR od 7.11.2012., pa do isplate,

- na iznos od 98,05 EUR od 7.12.2012., pa do isplate,

- na iznos od 99,73 EUR od 7.1.2013., pa do isplate,

- na iznos od 91,15 EUR od 7.2.2013., pa do isplate,

- na iznos od 88,91 EUR od 7.3.2013., pa do isplate,

- na iznos od 99,07 EUR od 8.4.2013., pa do isplate,

- na iznos od 93,12 EUR od 7.5.2013., pa do isplate,

- na iznos od 87,33 EUR od 7.6.2013., pa do isplate

- na iznos od 84,30 EUR od 8.7.2013., pa do isplate,

- na iznos od 89,29 EUR od 7.8.2013., pa do isplate,

- na iznos od 92,79 EUR od 7.9.2013., pa do isplate,

- na iznos od 94,49 EUR od 7.10.2013., pa do isplate,

- na iznos od 95,13 EUR od 7.11.2013., pa do isplate,

- na iznos od 93,78 EUR od 7.12.2013., pa do isplate,

- na iznos od 98,91 EUR od 7.1.2014., pa do isplate,

- na iznos od 100,16 EUR od 7.2.2014., pa do isplate,

- na iznos od 92,85 EUR od 7.3.2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,93 EUR od 7.4.2014., pa do isplate,

- na iznos od 95,82 EUR od 7.5.2014., pa do isplate,

- na iznos od 98,08 EUR od 7.6.2014., pa do isplate,

- na iznos od 95,32 EUR od 7.7.2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,81 EUR od 7.8.2014., pa do isplate,

- na iznos od 104,60 EUR od 8.9.2014., pa do isplate,

- na iznos od 100,67 EUR od 7.10.2014., pa do isplate,

- na iznos od 106,44 EUR od 7.11.2014., pa do isplate,

- na iznos od 104,59 EUR od 8.12.2014., pa do isplate,

- na iznos od 107,11 EUR od 7.1.2015., pa do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 7.2.2015., pa do isplate,

- na iznos od 83,13 EUR od 7.3.2015., pa do isplate,

- na iznos od 92,04 EUR od 7.4.2015., pa do isplate,

- na iznos od 89,07 EUR od 7.5.2015., pa do isplate,

- na iznos od 46,02 EUR od 8.6.2015., pa do isplate,

- na iznos od 44,54 EUR od 7.7.2015., pa do isplate,

- na iznos od 46,02 EUR od 7.8.2015., pa do isplate,

- na iznos od 44,18 EUR od 7.9.2015., pa do isplate,

- na iznos od 42,75 EUR od 7.10.2015., pa do isplate,

- na iznos od 44,18 EUR od 7.11.2015., pa do isplate,

- na iznos od 45,72 EUR od 7.12.2015., pa do isplate,

- na iznos od 47,25 EUR od 7.1.2016., pa do isplate,

- na iznos od 60,88 EUR od 8.2.2016., pa do isplate,

- na iznos od 56,64 EUR od 7.3.2016., pa do isplate,

- na iznos od 58,55 EUR od 7.4.2016., pa do isplate,

- na iznos od 54,83 EUR od 7.5.2016., pa do isplate,

- na iznos od 57,63 EUR od 7.6.2016., pa do isplate,

- na iznos od 59,53 EUR od 7.7.2016., pa do isplate,

- na iznos od 60,65 EUR od 8.8.2016., pa do isplate,

- na iznos od 55,19 EUR od 7.9.2016., pa do isplate,

- na iznos od 54,90 EUR od 7.10.2016., pa do isplate,

- na iznos od 57,02 EUR od 7.11.2016., pa do isplate,

- na iznos od 59,75 EUR od 7.12.2016., pa do isplate,

- na iznos od 62,66 EUR od 7.1.2017., pa do isplate,

- na iznos od 61,92 EUR od 7.2.2017., pa do isplate,

- na iznos od 56,55 EUR od 7.3.2017., pa do isplate,

- na iznos od 62,23 EUR od 7.4.2017., pa do isplate,

- na iznos od 58,62 EUR od 7.5.2017., pa do isplate,

- na iznos od 58,17 EUR od 7.6.2017., pa do isplate,

- na iznos od 55,60 EUR od 7.7.2017., pa do isplate,

- na iznos od 50,69 EUR od 7.8.2017., pa do isplate,

- na iznos od 49,83 EUR od 7.9.2017., pa do isplate,

- na iznos od 49,70 EUR od 7.10.2017., pa do isplate,

- na iznos od 49,32 EUR od 7.11.2017., pa do isplate,

- na iznos od 47,74 EUR od 7.12.2017., pa do isplate,

- na iznos od 48,35 EUR od 7.1.2018., pa do isplate,

- na iznos od 47,52 EUR od 7.2.2018., pa do isplate,

- na iznos od 42,88 EUR od 7.3.2018., pa do isplate,

- na iznos od 44,33 EUR od 7.4.2018., pa do isplate,

- na iznos od 39,75 EUR od 9.5.2018., pa do isplate,

- na iznos od 47,61 EUR od 7.6.2018., pa do isplate,

- na iznos od 44,91 EUR od 7.7.2018., pa do isplate,

- na iznos od 46,23 EUR od 8.8.2018., pa do isplate,

- na iznos od 51,35 EUR od 7.9.2018., pa do isplate,

- na iznos od 50,28 EUR od 7.10.2018., pa do isplate,

- na iznos od 50,77 EUR od 7.11.2018., pa do isplate,

- na iznos od 49,41 EUR od 7.12.2018., pa do isplate,

- na iznos od 51,81 EUR od 7.1.2019., pa do isplate,

- na iznos od 49,99 EUR od 7.2.2019., pa do isplate,

- na iznos od 46,79 EUR od 7.3.2019., pa do isplate,

- na iznos od 54,58 EUR od 7.4.2019., pa do isplate,

- na iznos od 49,72 EUR od 7.5.2019., pa do isplate,

- na iznos od 54,11 EUR od 8.6.2019., pa do isplate,

- na iznos od 54,01 EUR od 7.7.2019., pa do isplate,

- na iznos od 56,27 EUR od 7.8.2019., pa do isplate,

- na iznos od 57,45 EUR od 7.9.2019., pa do isplate,

- na iznos od 56,94 EUR od 7.10.2019., pa do isplate,

- na iznos od 56,91 EUR od 7.11.2019., pa do isplate,

- na iznos od 52,39 EUR od 7.12.2019., pa do isplate,

- na iznos od 56,04 EUR od 7.1.2020., pa do isplate,

- na iznos od 58,85 EUR od 7.2.2020., pa do isplate,

- na iznos od 62,69 EUR od 7.3.2020., pa do isplate,

- na iznos od 72,12 EUR od 7.4.2020., pa do isplate,

- na iznos od 68,51 EUR od 7.5.2020., pa do isplate,

- na iznos od 71,66 EUR od 7.6.2020., pa do isplate,

- na iznos od 69,56 EUR od 7.7.2020., pa do isplate,

- na iznos od 68,43 EUR od 7.8.2020., pa do isplate,

- na iznos od 68,11 EUR od 7.9.2020., pa do isplate,

- na iznos od 65,95 EUR od 7.10.2020., pa do isplate,

- na iznos od 70,62 EUR od 7.11.2020., pa do isplate,

- na iznos od 57,78 EUR od 7. 12.2020., pa do isplate,

- na iznos od 58,79 EUR od 7.1.2021., pa do isplate,

- na iznos od 60,36 EUR od 7.2.2021., pa do isplate,

- na iznos od 52,25 EUR od 7.3.2021., pa do isplate,

- na iznos od 56,18 EUR od 7.4.2021., pa do isplate,

- na iznos od 54,68 EUR od 7.5.2021., pa do isplate,

- na iznos od 57,25 EUR od 7.6.2021., pa do isplate,

i to po kamatnoj stopi obračunatoj sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske kamate, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007., a od 01.01.2008. obračunatoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, te od 01.07.2011. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 29.06.2013., pa zatim od 30.06.2013. , pa nadalje uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju, ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 2.477,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 28.03.2008. sklopio Ugovor o kreditu broj: 066-126/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor), koji je 03.04.2008. solemniziran po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek pod posl. brojem OV- 6484/2008. Tuženik, kao Banka, je tužitelju, kao Korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje stambeni kredit uz ulaganje u investicijski fond u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 300.600,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 35 godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Kredit nije otplaćen. Članak 2. st. 1. Ugovora glasi: „Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit uz ulaganje u investicijski fond u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 300.600,00 CHF (tristotisućašesto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…“.Nadalje, čl. 4. st. 3. propisano je: „Glavnica kredita se u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.“. Prilikom zaključenja Ugovora, tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF.

1.1. Tužitelj ukazuje da je u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik:

- u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedenom presudom utvrđeno je da je temeljem prethodno navedenog tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Dalje tužitelj navodi da je navedena prvostupanjska presuda, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za valutnu klauzulu, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom su odbijene, sukladno pravnim stajalištima i uputama danima u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. broj:

U-III-2521/15 i dr. od 13. prosinca 2016. i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Revt-575/2016-5 od 03. listopada 2017., žalbe svih utuženih banaka, pa tako i tuženikova žalba, kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. Dakle, pravomoćnom presudom u naprijed opisanom postupku utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a sukladno odredbama članka 502.c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, sud je vezan za potonja utvrđenja iz navedenog postupka. Navedeno stajalište potvrđeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018., ali i brojnom sudskom praksom u istovjetnim predmetima.

1.3. Tužitelj, kao prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj, u vrijeme kad je sklapan predmetni Ugovor, nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“, koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je trebao biti o tome obaviješten, a navedena činjenica je bitna za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora. Zbog toga, tužitelju kao prosječnom potrošaču odredbe, kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, nisu razumljive. Banke, pa tako i tuženik, nisu potrošačima objasnile značaj te valute kao sigurnog utočišta te ih nisu istinito informirale da je ta valuta sigurno ulaganje za banke kao davatelje kredita, a ne za potrošače. Dakle, pravo značenje riječi da je švicarski franak sigurna valuta razumjele su samo banke, a ne i prosječni potrošač. Banke su, međutim, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i to na način da su reklamirale niske kamatne stope za takve kredite, a istovremeno propuštale davati informacije koliko su zapravo oni rizični. S obzirom da je tužitelj taj koji svoj kredit plaća u kunama jer u toj valuti zarađuje, a ne zarađuje u valuti švicarski franak, o čijoj vrijednosti je ovisila glavnica, koju je otplaćuje u kunama, predmetnom ugovornom odredbom rizik švicarskog franka kao valute utočišta preuzeo je samo tužitelj, i to ne znajući za opisani rizik. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe članka 81. st. 1. ZZP/03 i članka 96. st. 1. ZZP/07, a u skladu s Direktivom 93/13 EEZ Vijeća od 05. travnja 1993., predmetne odredbe Ugovora o kreditu, koje se tiču valutne klauzule su nerazumljive, a samim time i nepoštene te ništetne jer, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tužitelja.

1.4. Dalje tužitelj ukazuje sudu na tuženikovu povredu načela savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja, a koje su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama te elaborira o izostanku potpunog informiranja tužitelja. Još tužitelj upućuje na sudsku praksu suda Europske unije te odredbe čl. 1111. st.1. i čl. 1115. ZOO-a, kojima je propisano vraćanje stečenog bez osnove. Prema konačno specificiranom zahtjevu u tužbi i podnesku od 24.2.2023. (list 237-241 spisa) te podnesku od 17.3.2026. (list 387- 391 spisa) tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom utvrđuju ništetnim odredbe čl. 2. st.1. i čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu te potražuje isplatu iznosa od 9.745,82 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te postavljajući istovremeno i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a sve kako je to pobliže navedeno u navedenim podnescima.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 066- 126/2008, 28. ožujka 2008. te ističe kako, da bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom, potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je, prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora.

2.1. Nadalje, tuženik osporava da bi postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženiku je nejasno zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima jer je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Navodi da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 35 godina.

2.2. Tuženik je istaknuo prigovor zastare u slučaju ako bi tužitelj isticao pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P-1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, koji se nalaze u glavi 32. Zakona o parničnom postupku. Budući da odredba čl. 241. Zakona o obveznim odnosima uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciji. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena čl. 241. Zakona o obveznim odnosima u ovom kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. U konačnici, čak i kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno teći ispočetka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. U ovom je predmetu bila donesena presuda i rješenje posl.br. P-7808/2021-21 od 12. travnja 2023. (list 255-269 spisa) te je presudom utvrđeno da su ništetne odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu broj 066-126/2008 i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.745,82 eur / 73.429,89 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.908,04 eur / 14.376,13 kn sa zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2023. do isplate. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 5. rujna 2022. i kasnijim podnescima. Županijski sud u Šibeniku je rješenjem posl.br. Gž-586/2023-3 od 11. ožujka 2025. (list 354-358 spisa) ukinuo presudu ovog suda posl.br. P-7808/2021-21 od 12. travnja 2023. i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje da ovaj sud nije obrazložio razloge i utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Dalje viši sud ističe da je u konkretnom slučaju ovaj sud propustio nedvojbeno utvrditi je li tužitelj, prilikom sklapanja predmetnog ugovora, postupao u svojstvu potrošača, koju činjenicu je dužan utvrditi po službenoj dužnosti, odnosno radi li se u ovom postupku o utvrđenju ništetnosti potrošačkog ugovora, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u trenutku sklapanja ugovora, osobito odredbe ugovora, kao i postoji li objektivni identitet između ugovornih odredbi konkretnog ugovora i odredbi ugovora o kreditima o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu, te posljedično tome obvezuju li sud odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kojima je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača.

4. Sud je tijekom ponovnog postupka nanovo pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: presliku Ugovora o kreditu broj: 066-126/2008 (list 12-30 spisa), otplatni plan (list 32-50 spisa), specifikaciju uplata (list 51-55 spisa), izračun preplate po valuti sačinjen po FĆ, oecc. (list 57-63 spisa), pregled prometa za klijenta (list 64-72 spisa), presliku izjave svjedoka ĆĆN (list 104-108 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 154-161 spisa), saslušana je svjedokinja NĆ (list 235-236 spisa), saslušan je tužitelj (list 243-244 spisa) i dopunski na ročištu 19.3.2026. (list 394-395 spisa), pročitana je presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini posl.br. P-1057/2023-33 od 10.12.2025. (list 369- 386 spisa), te je pročitana i priložena sudska praksa (list 81-103, 125-145, 173-174, 178-217 i 222-234 spisa). Stranke su na ročištu za glavnu raspravu, održanom 19.3.2026., suglasno izjavile da nemaju dokaznih prijedloga, pa je sud glavnu raspravu zaključio.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. I dalje je među parničnim strankama u ovom postupku nesporno da su tužitelj i prednik tuženika zaključili 28.3.2008. Ugovor o kreditu broj 066-126/2008 za kupnju stana, u iznosu od 300.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja, na rok otplate od 35 godina, uz redovnu kamatnu stopu čija je visina vezana za tromjesečni LIBOR CHF sa dodatkom marže 1,5% dekurzivno godišnje. Glavnica kredita se u cijelosti vraća na dan isteka rok otplate i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

7. Nije sporno ni to da je, tijekom otplate kredita, tečaj CHF rastao posljedično čemu je tužitelj plaćao uvećane anuitete, a sporno je da li su te promjene bile u skladu s odredbama zakona, koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koja se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno radi li se o ništetnim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više plaćenih anuiteta na osnovi primjene valute CHF kao i tužiteljev status potrošača.

8. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Prema tome, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o tečajnoj razlici, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

10. Sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. U tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Imajući na umu izloženo, prihvaćen je kao osnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi predmetnog Ugovora, koji se odnose na odredbe o valutnoj klauzuli.

11. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja valja navesti da je isti neosnovan. To stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012., povodom koje je donesena presuda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. zastara prekinuta u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, pa zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru prema čl. 245. st. 1. ZOO-a. Imajući na umu da je predmetna presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. i da je tužba u ovom predmetu podnesena 3.10.2021., to je očito da nakon prekida zastare do podnošenja ove tužbe nije proteklo onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru, odnosno nije proteklo 5 godina (protekao je rok od 3 godine, 3 mjeseca, 2 tjedna i 5 dana), koji rok valja u konkretnoj situaciji primijeniti (čl. 225. ZOO-a), a što znači da zastara nije nastupila.

12. Iz iskaza svjedokinje NĆ (list 235,236 spisa) utvrđeno je da poznaje ovdje tužitelja u smislu da je nekad bio djelatnik banke, ali se nije sjećala da bi sudjelovala u sklapanju Ugovora o kreditu kojeg je isti podigao. Iskazala je da su 2008. u ponudi bili, osim kredita u CHF i krediti u valuti EUR, a misli da je bio i u kunama. Navela je da nikakvu uputu o tome kako prezentirati uvjete ugovora u CHF nisu imali te da bi se klijentu obrazložilo što znači valutna klauzula kada bi klijent to pitao.

12.1. Iskaz svjedokinje NĆ ocijenjen je vjerodostojnim jer je iskreno iskazivala o onome čega se sjećala te je jasno navela čega se nije sjećala i što ne zna. Sud nije dojma da bi svjedokinja nešto izmišljala, lagala ili prešućivala, pa joj i zato vjeruje.

13. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 23.3.2023. (list 243,244 spisa) naveo da mu je kredit bio potreban za kupnju stana za stanovanje i da nije vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Naveo je da, što se tiče zaključenja ugovora, nije bio u mogućnosti voditi nikakve pregovore, već je kredit prezentiran ovakav kakav je, a o rizicima mu ništa posebno nije objašnjavano, već je jedino rečeno da je CHF stabilna valuta u odnosu na euro. Iskazao je da mu kod javnog bilježnika također nije ništa objašnjavano, već je samo potpisao ugovor, kojeg je prethodno pročitao. Naveo je da mu, nakon što je ugovor pročitao nije sve bilo jasno jer je u banci radio kao informatičar i ne barata tim stručnim bankarskim pojmovima. Također je iskazao da su djelatnici banke njima objašnjavali stabilnost valute CHF u odnosu na euro te da će dio ići u Fondove, koji će sami zarađivati novac što se također isplati te je iskazao da nije pitao može li se pojedina odredba ugovora izmijeniti. Naveo je da stan, koji je kupio sredstvima kredita, nije nikada iznajmljivao niti na drugi način ostvarivao prihode na njemu, a dodao je da smatra da od banke navedeno postupanje nije bilo korektno.

13.1. Tužitelj je, nakon ukidne odluke višeg suda i dopunski saslušan na ročištu 19.3.2026. (list 394-395 spisa) kada je naveo da je Fond, u koji je uplaćivana glavnica, njemu predložen kao najsigurniji jer je bio srednji, a kamate bile posebno obračunavane te je takva vrsta ugovora ponuđena svim zaposlenicima te da zna dvoje kolega, koji su također imali istu vrstu kredita. Naveo je da je kredit u cijelosti otplatio, međutim, Fond nije pokrio cijelu glavnicu jer je on otplatio kredit u iznosu od oko 324.000,00 eura, a u Fondu je bila glavnica od oko 45.000,00 eura. Ponovio je da je u banci radio kao informatičar-programer.

13.2. Iskazi tužitelja ocijenjeni su vjerodostojnim jer su detaljni, o onome čega se sjećao i što mu je poznato iz osobnog iskustva u predmetnom pravnom poslu. Iskazom tužitelja u cijelosti je otklonjen tuženikov prigovor da u konkretnoj situaciji nije riječ o potrošačkom ugovoru. Za naglasiti je da za potrošački status tužitelja u konkretnom ugovornom odnosu nije od značaja činjenica što je tužitelj radio u banci, a prema vlastitom iskazu u banci je bio zaposlen kao informatičar-programer. Naime, po čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Navedeni pojam potrošača je funkcionalan i njime se odražava uobičajeno slabiji položaj druge ugovorne strane u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga, što znači da se na temelju većeg znanja i iskustva određenog potrošača takvu osobu ne isključuje iz zaštite koja se pruža propisima potrošačkog prava. Ovo stoga što se podređeni položaj potrošača prema trgovcu odnosi, kako na razinu informacija potrošača, tako i na njegovu mogućnost pregovaranja pod uvjetima koje je prethodno sastavio trgovac, a na čiji sadržaj potrošač ne može utjecati. Dakle, potrošač se nalazi u podređenom položaju u odnosu na trgovca ne samo u pogledu razine informiranost, već i u pogledu pregovaračke moći, pa se stoga status potrošača temelji već i na asimetričnosti u pregovaračkoj moći zbog koje potrošač pristaje na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac bez da može utjecati na njihov sadržaj (odluka Suda EU C-110/14, Z). Prema tome, to što je tužitelj radio u banci na radnom mjestu informatičara-programera ne isključuje njegov status potrošača u ugovornom odnosu sa tuženikom.

13.3. Još treba naglasiti da iz samog Ugovora o kreditu jasno i nedvojbeno proizlazi da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, a na tu okolnost je sud saslušao tužitelja i u cijelosti ocijenio njegov iskaz vjerodostojnim, a tuženik baš ničim nije potkrijepio svoju tvrdnju da tužitelj nije potrošač niti je u tom pravcu predlagao izvođenje kakvih dokaza. Tužitelj je iskreno naveo da nije vlasnik obrta ni član kakvog trgovačkog društva i to mu sud vjeruje, a tuženik je morao i mogao dostaviti u spis izvatke iz odgovarajućih registara, ukoliko tvrdi suprotno. Također, ovom je sudu vrlo teško povjerovati da bi tuženik kao specijalizirana bankarska ustanova bio toliko aljkav u svom poslovanju da bi sklopio stambeni kredit sa fizičkom osobom, a da bi kredit bio za kakve poslovne svrhe, kao i da u toj situaciji ne bi provjeravao bonitet trgovačkog društva ili obrta i navedeno stavio kao naznaku u sami Ugovor, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj, radi čega takav prigovor tuženika ovaj sud ocjenjuje u potpunosti proizvoljni, paušalnim, ničim dokazanim i stoga neosnovanim.

14. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud je prihvatio stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu, a kako je posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate, to je radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj 28.03.2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 066-126/2008 s kreditorom Addiko bank d.d. (ranije HAAB d.d.). Ugovor o kreditu je sklopljen 28.03.2008. te je isplaćen 11.04.2008., tečaj na dan isplate je iznosio 4,604000 kn za 1 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a visina kamatne stope je vezana za tromjesečni LIBOR CHF, sa dodatkom 1,50% marže. Tromjesečni LIBOR CHF se uvećava za ugovorenu maržu i zaokružuje na slijedeću četvrtinu. Za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope se utvrđuje na dan puštanja kredita u tečaj, a dalje se utvrđuje četiri puta godišnje, svakog 31.12., 31.03., 30.09. i 30.06. u godine. Kamate se obračunavaju i plaćaju mjesečno, a dospijevaju na naplatu svakog zadnjeg dana u mjesecu, a dospijeće prvog anuiteta (kamate) prema otplatnom planu bilo je 30.04.2008. Rok otplate kredita je 35 godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Glavnica kredita se u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HAAB na dan dospijeća. Glavnica kredita se u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate, a za vrijeme otplate tužitelju se kamate obračunavaju i dopijevaju na naplatu svakog zadnjeg dana u mjesecu, slijedom navedenog mjesečne anuitete tužitelja čini samo obračunata kamata. U utuženom razdoblju otplate kredita, tečaj CHF je oscilirao te vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju preplatu korisnika kredita. Nadalje, Zakonom o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju , stupio na snagu 26.01.2015.g., se navodi da za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje se na razini 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Zakona. Navedenim je izračunom utvrđen isključivo utjecaj promjene tečaja u iznosu stvarno plaćenog anuiteta u odnosu na iznos koji bi korisnik kredita platio za isti stvarni anuitet u CHF po početnom tečaju u kunama. U nastavku nalaza i mišljenja, u Tabeli 1., daje se usporedba otplatnog plan stvarno primijenjenog prilikom otplate kredita preračunatog u kune s tečajem na dan isplate kredita i preračunatog prema stvarno primijenjenom tečaju, te izračun utjecaja promjene tečaja na razliku u plaćenim iznosima tužitelja. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak je mišljenja da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja, iznosi ukupno 73.429,89 kn (stupac ‘10’ Tabele 1 nalaza).

16. Tužitelj nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka te je zahtjev i uskladio s istim, a tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje podneskom od 25.10.2022. (list 175-177 spisa) u bitnom navodeći da vještak nije prikazao sve razlike u anuitetima, već je u obračunu utvrdio razliku samo za anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos, pa se time ne dobiva stvarno stanje razlike između iznosa po stvarnom i početnom otplatnom planu. U odnosu na navedeno za naglasiti je da tuženikove navode ovaj sud nije prihvatio kao osnovane jer tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, a u ovom se postupku utvrđuje ništetnost dijela Ugovora te posljedično tome što je i koliko tuženik stekao na osnovu ništetnih odredaba. Također, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik, koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika. Stoga sud nije prihvatio kao osnovan prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, već ga je u cijelosti prihvatio, ocjenjujući ga vjerodostojnim jer je izrađen stručno i objektivno te u svemu razumljivo. Nije prihvaćen prijedlog tuženika da se izvede dopunsko vještačenje na okolnosti koje je tuženik izložio u podnesku od 25.10.2022. jer sud smatra da je izvedenim vještačenjem u potpunosti utvrđeno relevantno činjenično stanje i nisu ispunjene pretpostavke ni za kakvu dopunu nalaza, obzirom je vještak u svemu postupio prema zadatku suda.

17. S obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznose pobliže naznačene u izreci presude pod točkom III., a na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a.

18. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate (čl.1115. ZOO-a) s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

19. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31.12.2007. sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. obračunatoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, te od 01.07.2011. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 29.06.2013., pa zatim od 30.06.2013. pa nadalje uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. kamate su dosuđene po odredbi čl.2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i čl.1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/2023).

20. U ukinutoj presudi je navedeno da se tuženik protivio preinaci kao u podnesku tužitelja od 5.9.2022., a rješenjem, sadržanim u ukinutoj presudi, koje nije pobijano žalbom, pa je postalo pravomoćno, sud je predmetnu preinaku dopustio, u skladu s odredbom čl. 190. st.3. ZPP-a i Zaključkom posl. br. Su IV –162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021., koji glasi: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

21. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT).

Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu to mu je priznat trošak, kako slijedi:

-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročišta 4.5.2022., 16.2.2023., 23.3.2023., 15.1.2026. i 19.3.2026. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav podnesaka od 24.2.2022. i 23.11.2022. po 100 bodova (Tbr.8. toč.1. OT),

-za sastav podneska od 16.5.2025. 25 bodova (Tbr. 8.t.4. OT), što ukupno iznosi 825 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema Tbr. 54. OT, te uvećano za 25 % po osnovi PDV (Tbr. 46. OT) iznosi ukupno 2.062,50 €, a uvećano za troškove pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 542,13 kn / sada: 71,95 € i na presudu u plaćenom iznosu od 1.084,00 kn / 143,90 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 1.500,00 kn / sada: 199,08 €, tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 2.477,43 €. Tužitelju nije kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu 12.4.2023. kao i na novo ročište za objavu jer su ta ročišta u skladu s ovlastima suda prezakazana i održana unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP- a.

22. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/2023).

23. Tuženik je spor izgubio, pa mu ne pripada pravo na naknadu parničnih troškova.

24. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 10. travnja 2026.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Šibeniku, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika