Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-272/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari 1. tužitelja TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženice VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 10. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, tuženice osobno, te punomoćnika tuženika, 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je 2. tužiteljica ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica u ½ dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] [adresa]² upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tuženica LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je trpjeti da se u zemljišnim knjigama 2. tužiteljica ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upiše kao vlasnica u ½ dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] [adresa]² upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tuženica LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužiteljima TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u posjed, slobodnu od svojih stvari i osoba, dio nekretnine čk.br. 11905 [adresa]² upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića od 22. travnja 2025.g. kao P1, u površini od 328 m² označen slovima A-B-C-D-E-F-A, u roku od 15 dana.

Tuženica LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je nadoknaditi tužiteljima TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se 1. tužitelju TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eur (tisuću sedamsto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi u bitnome navode da su vlasnici nekretnine čk.br. 11905 u naravi [adresa]² upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to svaki u ½ dijela, time da je 1. tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik, dok vlasništvo 2. tužiteljice nije upisano već je na njezinom suvlasničkom dijelu upisana tuženica, da je predmetna nekretnina ranije nosila oznaku čk.br. 351 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a tužitelji su bili upisani kao korisnici nekretnine, da je tuženica došla upisana kao suvlasnica nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga gdje je tvrdila da je vlasnica dijela ranije čk.br. 351 koji u naravi predstavlja vrt, a da je taj dio stekla nasljeđivanjem iza pok. majke 2014.g., a prije toga da su njezini roditelji i taj dio nekretnine kupili, a što nije točno, da su nekretninu čk.br. 351, kao i susjednu čk.br. 350, Ugovorom od 10. travnja 1981. kupili upravo tužitelji od pok. MK, da su stupili u posjed nekretnine 1982., po isplati kupoprodajne cijene u cijelosti, da su nakon kupnje i stupanja u posjed tužitelji dozvolili roditeljima tužene da si dio njihove nekretnine čk.br. 351 koriste kao vrt, no da nikada nije bilo govora o darovanju ili korištenju s namjerom stjecanja vlasništva, već isključivo korištenje do opoziva, da je nakon povratka 1. tužitelja iz inozemstva gdje je bio 20-ak godina, tijekom 2020., isti više puta pismeno pozvao tuženicu da prestane s daljnjim korištenjem dijela nekretnine koji im je dan na korištenje, da se tuženica na pozive oglušila, da je u tijeku bio postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga, da su tužitelji vjerovali da će se vlasništvo , kao i posjed, riješiti kroz taj postupak, da je tuženica došla upisana kao suvlasnik ½ dijela novoformirane nekretnine oznake čk.br. 11905 iako nikada nije bila niti stekla vlasništvo na istoj, niti u jednom dijelu, da tuženica tvrdi da je taj dio njezino vlasništvo koji je ona stekla od roditelja koji su ga kupili, a što nikako nije točno, jer su roditelji tuženice kupili susjednu nekretninu tadašnjih oznaka čk.br. 345/2, kao i da tuženica ne dozvoljava tužiteljima niti posjed njihove nekretnine.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u kojem je sastavljen novi zemljišnoknjižni uložak, i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Varaždinu, a koji je predmetom ovog postupka, da je po provedenom postupku preoblikovanja donesena Odluka o otvaranju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Su-99/2011-130, kojom je utvrđeno da su sastavljeni svi zemljišnoknjižni ulošci za katastarsku općinu [katastarska općina] te se ista otvara s danom 2. prosinca 2020., dok se istovremeno zatvara dosadašnja zemljišna knjiga i ista stavlja izvan upotrebe, da je otvaranjem zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] istoga dana otvoren i ispravni postupak za istu, da je Općinski sud u Varaždinu otvaranje ispravnog postupka objavio Oglasom broj: Su-99/2011-131, da tužitelji nisu u određenom roku sukladno pozivu nadležnog suda podnijeli prijavu prijedloga za upis, odnosno svoj prigovor postojećim upisima ili njihovom prvenstvenom redu, a radi čega su isti prekludirani u svom pravu na daljnje osporavanje upisa, odnosno podnošenju tužbe protiv tuženice, kao upisane nositeljice prava su/vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je predmetom ovog postupka, te da je predmetna tužba u ovoj pravnoj stvari nedopuštena, da se 2. tužiteljica osobno i kao osoba ovlaštena za zastupanje 1. tužitelja u postupku preoblikovanja k. o. [katastarska općina] u predmetu broj: Z. 1874/2012/4677 izrijekom odrekla bilo kakvih prava na predmetnoj nekretnini, da tužitelji nisu dokazali da bi isti do 31. siječnja 2021., kada je istekao rok za podnošenje prijava i prigovora glede upisa u vlastovnicu i teretovnicu u pogledu predmetne nekretnine, isto učinili, kao i zbog činjenice njihovog odricanja prava u pogledu predmetne nekretnine, da su isti prekludirani u pravu na podnošenje ove tužbe i bilo kakvom daljnjem osporavanju prava su/vlasništva tuženice u pogledu predmetne nekretnine, a da se smatra da je zemljišna knjiga istinita i potpuna, da su se u postupku preoblikovanja ispunili svi zakonski uvjeti za upis prava su/vlasništva tuženice na predmetnoj nekretnini, da tuženica osporava navode tužitelja, a osobito da „tužitelji jesu dozvolili roditeljima tužene da si dio nekretnine čk.br. 351 koriste kao vrt, međutim nije bilo ugovora o darovanju ili korištenju s namjerom stjecanja vlasništva, već isključivo korištenje do opoziva“, da je citirana tvrdnja tužitelja u cijelosti protivna njihovoj izjavi danoj u predmetu Z. 1874/2012/4677, kao i stvarnom stanju stvari i materijalnim dokazima, da je nekretnina čk.br. 11905 sa 328 m2 k. o. [katastarska općina] u naravi ograđena betonskom i živom ogradom, da na istoj postoje objekti koje su izgradili njezini roditelji, da se ista unatrag više od 50 godina mirno i pošteno posjeduje i koristi kao sastavni dio dvorišta druge njezine parcele čk.br. 11901 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je ista vlasnik u 1/1 dijela, kao i da novo zemljišnoknjižno stanje u pogledu čk.br. 11905 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] istinito i potpuno odražava pravo stanje stvari, te ujedno ističe i kako je i dosjedanjem, budući da je u mirnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine zajedno sa svojim prednicima više od 50 godina, stekla pravo vlasništva u pogledu predmetne nekretnine.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 7-8 spisa), kupoprodajne ugovore (list 9-13 spisa), rješenje (list 14 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (list 24-30 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 32-33 spisa), kupoprodajni ugovor (list 34-35 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 36-38 spisa), izjavu (list 39-41 spisa), posjedovni list (list 42 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 43-44 spisa), fotografije (list 59-61 spisa), skicu (list 62 spisa), fotografije (list 68 spisa), rješenje (list 69, 70, 71 spisa), posjedovni list (list 72 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak sa zapisnikom (list 77-108 spisa), povijest promjena (list 116-117 spisa), nalaz vještaka Dražena Pintarića (list 135-138 spisa), te su saslušane stranke i svjedoci JK, SK, DK i GK, kao i stalni sudski vještak Dražen Pintarić.

4. Valja napomenuti da sud temeljem čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP) nije uzeo u obzir dokaze dostavljene uz podnesak tuženice od 29. svibnja 2025., izuzev onih predloženih tijekom prethodnog postupka, a s obzirom da je iste tuženica predložila i dostavila tek po zaključenju prethodnog postupka.

5. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora je zahtjev 2. tužiteljice za utvrđenjem njezinog prava vlasništva u 1/2 dijela čk.br. 11905 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zahtjev tužitelja za predajom u posjed dijela čk.br. 11905 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenog u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića od 22. travnja 2025.g. kao P1, u površini od 328 m² slovima A-B-C-D-E-F-A.

7. Između stranaka je nesporno

- da je proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a u kojem su postupku 1. tužitelj i tuženica upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela čk.br. 11905 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženica u posjedu dijela čk.br. 11905 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenog u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića od 22. travnja 2025.g. kao P1, u površini od 328 m² slovima A-B-C-D-E-F-A.

8. Tuženica

- ističe da predmetna tužba predstavlja tužbu za ispravak, a koja je nedopuštena iz razloga što tužitelji nisu podnijeli prijavu, odnosno prigovor glede upisa u vlastovnicu predmetnog zemljišnoknjižnog uloška,

- osporava da bi tužitelji njezinim roditeljima dozvolili da do opoziva koriste spornu površinu dijela čk.br. 11905 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno da bi tužitelji ikad bili u samostalnom posjedu sporne površine, te ističe da je pravo vlasništva sporne površine dijela čk.br. 11905 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekla tuženica ispunjenjem pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9. U odnosu na navode tuženice da tužitelji nisu u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] podnijeli prijavu, odnosno prigovor glede upisa u vlastovnicu predmetnog zemljišnoknjižnog uloška, a što predstavlja pretpostavku za podnošenje tužbe za ispravak, valja napomenuti da predmetna tužba ne predstavlja sadržajno tužbu za ispravak, već tužbu radi utvrđenja prava vlasništva 2. tužiteljice u ½ dijela predmetne nekretnine, te da je 2. tužiteljica ovlaštena podnijeti predmetnu tužbu radi utvrđenja svojeg prava vlasništva neovisno o provedenom postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], pri čemu se tužba radi utvrđenja prava vlasništva i tužba za ispravak temelje na različitim pretpostavkama koje povodom istih stranke dokazuju u pokrenutim parničnim postupcima.

10. U konkretnom slučaju, iz sadržaja tužbe proizlazi da 2. tužiteljica zahtijeva utvrđenje svojeg prava vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine, a koji zahtjev temelji na navodima da je stekla ½ dijela predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji od 10. travnja 1981., te vršenjem samostalnog i posrednog posjeda spornog dijela predmetne nekretnine od 1982. pa nadalje, odnosno dosjelošću, a ispunjenje kojih pretpostavki je između stranaka sporno, pri čemu 2. tužiteljica ističe da je do okončanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] bila upisana kao korisnica predmetne nekretnine uz 1. tužitelja, a da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tuženica upisana kao suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine.

11. Valja napomenuti da 2. tužiteljica svoj zahtjev za utvrđenjem njezinog prava vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine temelji i na osporavanju tuženičinog prava vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine, konkretno osporavajući da bi tuženica stekla vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine dosjelošću, a koje navode 2. tužiteljice sud nalazi irelevantnima u ovom parničnom postupku, a s obzirom da je u ovom postupku radi utvrđenja prava vlasništva 2. tužiteljice teret dokaza da je stekla pravo vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine na 2. tužiteljici, a ne na tuženici koja je upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine, odnosno da bi teret dokazivanja stjecanja prava vlasništva ½ dijela predmetne nekretnine bio na tuženici isključivo u parnici povodom tužbe za ispravak (sudska praksa – presuda Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž Zk-705/2019-2 od 20. veljače 2020., presuda i rješenje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž - 2140/2024-2 od 9. listopada 2024.). U tom smislu, sud nije našao relevantnim utvrđivati jesu li na strani tuženice ispunjenje pretpostavke za stjecanje njezinog prava vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine dosjelošću, već je isključivo razmatrao ostvarenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u ½ dijela predmetne nekretnine na strani 2. tužiteljice, odnosno isključivo je razmatrao kvalitetu i trajanje posjeda sporne površine na strani 2. tužiteljice.

12. Sukladno čl. 159. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, pri čemu samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tr i godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz čl. 159. st. 2. i st. 3. ZV.

13. Sukladno čl. 11. st. 1. i st. 2. ZV tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik, a posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

14. Sukladno čl. 160. st. 3. ZV nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

15. Sukladno čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Sukladno čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

17. Sukladno čl. 161. st. 1. ZV vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

18. Sukladno čl. 42. st. 1. ZV svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

19. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 7-8 spisa) sud je utvrdio da su 1. tužitelj i tuženica upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela čk.br. 11905 u naravi oranica, [adresa], sa 713 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da je u vlastovnici pod brojem Z-1008/2021od 21. siječnja 2021. upisana zabilježba prijave/prigovora u ispravnom postupku na predmetnoj nekretnini.

20. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige na dan 19. rujna 2013. (list 85-86 spisa) sud je utvrdio da je čk.br. 351 oranica [adresa] sa 798 m2 bila upisana u 1/1 dijela kao društvena svojina, a da su kao korisnici bili upisani tužitelji svaki u ½ dijela.

21. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 10. travnja 1981. (list 9-10 spisa) sud je utvrdio da je istim MK prodala, a tužitelji kupili nekretninu u k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kuće, dvora i oranice u ukupnom iznosu od 1263 m2.

22. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 31. ožujka 1982. (list 11 -12 spisa) sud je utvrdio da je istim MK prodala i predala u posjed, vlasništvo i korištenje svoje nekretnine tužiteljima sastojeće iz prava korištenja cijele čest.br. 350 dvorište [adresa] sa 259 m2 i cijele čest.br. 351 oranica [adresa] sa 798 m2, te prava vlasništva cijele čest.br. 350 [adresa] sa 206 m2, se upisano u pl.br. 7125 k. o. [katastarska općina].

23. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Z-843/1982 od 6. srpnja 1982. (list 14 spisa) sud je utvrdio da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 31. ožujka 1982. dozvoljena na nekretninama MK uknjižba prava korištenja dijela čest.kat.br. 350 dvorište [adresa] sa 259 m2 i cijele čest.kat.br. 351 oranica [adresa] sa 798 m2 i uknjižba prava vlasništva dijela čest.kat.br. 350 kuća [adresa] sa 206 m2 sve upisano u pl. 7125 k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja.

24. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Rz-164/1973 od 3. svibnja 1973. (list 70 spisa) sud je utvrdio da je istim dozvoljen otpis kuće u [adresa] na kat. čest. br. [katastarska čestica] sa 3 a i 97 m2, te kat. čest. br. [katastarska čestica] dvor sa 3 ara i 97 m2 iz posjedovnog lista broj 732 k. o. [katastarska općina], te upis u novoosnovani posjedovni list broj 8628 k. o. [katastarska općina] uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na kući u [adresa] na kat. čest. br. [katastarska čestica] te koristovno pravno na društvenom vlasništvu ---(nečitko)--- kat. čest. br. [katastarska čestica] dvor sa 3 ara 97 m2 u korist OK, T i Ć, svatko u 1/3 dijela, pri čemu je razvidno da je prijenos izvršen temeljem kupoprodajnog ugovora od 5. siječnja 1973., a da je rješenje osim OK, V i L dostavljeno i AK i ZK, pri čemu iz rješenja nije vidljivo s čijeg imena je dopušten prijenos u korist OK, T i Ć.

25. Uvidom u rješenje Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 31. kolovoza 1974. (list 69 spisa) sud je utvrdio da je istim promijenjeno stanje posjeda u posjedovnom listu broj 732 k. o. [katastarska općina], a koji glasi na KK.

26. Uvidom u rješenje Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Varaždin od 8. srpnja 1975. (list 71 spisa) sud je utvrdio da izmijenjeno stanje posjeda u posjedovnom listu broj 732 k. o. [katastarska općina], a koji glasi na ime KK, iz [adresa], na način da je otpisana parcela 345/1 i izmijenjena kultura parcele broj 345/2, te promijenjena adresa KK.

27. Uvidom u posjedovni list na listu 72 spisa razvidno je da prikazuje stanje krajem 1974., te da je kao posjednik čk.br. 345/1 i 345/2 k. o. [katastarska općina] upisan KK.

28. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 5. kolovoza 1975. (list 34-35 spisa) sud je utvrdio da su ČK i MK prodali AK i ZK cijelu čk.br. 345/1 oranica [adresa] (1 kl) sa 282 m2 i 13 čhv od čk.br. 345/2 oranica (1 kl), obje upisane u posjedovnom listu broj 732 k. o. [katastarska općina].

29. Uvidom u zapisnik broj Z-1874/2012/4677 od 19. rujna 2013. (list 81-84 spisa) sud je utvrdio da je povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] održano dana 19. rujna 2023. ročište na koje su pristupile 2. tužiteljica i tuženica, da je izvršena identifikacija nekretnina te je utvrđeno da je novonastala čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina] identična dijelu čk.br. 351 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koje je upisano društveno vlasništvo, a kao korisnici tužitelji uz teret prava zaloga pod brojem Z - 5921/2011 za korist Ć i ŽK, a da su 2. tužiteljica i tuženica suglasno izjavile da se kod dijela čk.br. 351 radi o dijelu, a koji prema novoj izmjeri predstavlja novonastalu čk.br. 11095, a koji je dio od 1970. u posjedu i vlasništvu obitelji AK i ZK, roditelja ovdje tužene, koji su predmetni dio čestice kupili od MK OK i ZK, o čemu se prilaže potvrda u spis, da je KK preminuo 1990., a da 2. tužiteljica izjavljuje da je prilikom kupnje čk .br. 351 još 1982. bilo poznato da je predmetni dio čestice bio sastavni dio dvorišta obitelji KK, te izjavljuje da ne polaže nikakva vlasnička prava na predmetni dio čestice i da je suglasna da se u pogledu predmetnog uloška briše kao suvlasnica, ne ulazeći u vlasničku strukturu budućeg z.k. uloška, te predlaže da komisija donese odluku o upisu vlasništva, a s obzirom i na upis suvlasništva 1. tužitelja, da je tuženica predložila u novi zemljišnoknjižni uložak napisati na cijeloj čestici njezinu majku EK, da su L i ŽK kao ovlaštenici prava zaloga upisanog kao teret u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. ([adresa] u osnivanju) izjavili da predlažu u novi zemljišno knjižni uložak prenijeti teret prava zaloga na ½ dijela predmetne nekretnine, a da su obzirom na sve navedeno, stanje zemljišne knjige, izjave pristupjelih, dugogodišnji miran i nesmetan posjed upisani kao suvlasnici tužena i 1. tužitelj svaki u ½ dijela uz prijenos tereta prava zaloga pod brojem Z-5921/2011 na suvlasničkom dijelu 1. tužitelja, a koji je zapisnik vlastoručno potpisan od strane 2. tužiteljice i tuženice.

30. Uvidom u zapisnik broj Z-1874/2012/4677 od 19. rujna 2013. (list 89-92 spisa) sud je utvrdio da je ročište održano 19. rujna 2013. nastavljeno dana 20. svibnja 2019., da su na isto pristupili između ostalih 1. tužitelj, punomoćnica tužitelja i tužena, radi izlaganja po prigovoru na novu izmjeru broj 1644, da se punomoćnica 2. tužiteljice očitovala da se bez suglasnosti 2. tužiteljice ne može očitovati glede nove izmjere po prigovoru, dok je 1. tužitelj izjavio da nije suglasan s izmjerom po prigovoru 1644 i da nije suglasan s predloženim upisom prava vlasništva, a da je ročište ponovno nastavljeno 23. svibnja 2019. kada je pristupila tužena te predala rješenje o nasljeđivanju ovoga suda broj O-1878/2014 od 7. studenog 2014. iza pok. ZK, a kojim rješenjem je tužena naslijedila predmetni dio nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo te predložila da se u novom zemljišnoknjižnom ulošku upiše tuženica kao suvlasnica bez tereta, a da je s obzirom na navedeno, navedene isprave i prijedlog tužene određeno da će se u novom zemljišnoknjižnom ulošku upisati tužena kao suvlasnica u ½ dijela bez tereta.

31. Uvidom u potvrdu (list 87 spisa) sud je utvrdio da je ista izdana 21. veljače 1970. te se istom potvrđuje da je nenavedena osoba posudila MK i suprugu svotu novaca u ime prodaje vrta u iznosu novih dinara 2.000,00 i to najkasnije do 30. travnja 1970. ili uz povrat novca, te da je potvrda potpisana od NK i MK.

32. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovoga suda broj O-1878/2014 od 7. studenog 2014. (list 93-94 spisa) sud je utvrdio da iza pok. ZK njezinu ostavinsku imovinu između ostalog čini i izvanknjižno vlasništvo i pravo na vođenje postupka za utvrđivanje prava vlasništva te prava s osnova postupka Z-1874/2012/4677 na čk.br. 11905 oranica sa 328 m2 k. o. [katastarska općina] (bio ranije čk.br. 351 k. o. [katastarska općina] u osnivanju), odnosno dio čk.br. 351/1 katastarske k. o. [katastarska općina], a da je njezinom nasljednicom proglašena tužena koja je ostavinsku imovinu naslijedila u cijelosti.

33. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama (list 116-117 spisa) sud je utvrdio da je katastarska čestica broj [katastarska čestica] upisana u p.l.br. 4677 i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u elaboratu katastarske izmjere nastala od dijela katastarske čestice stare oznake čk.br. 351/1 k. o. [katastarska općina], a da je čk.br. 351/1 oranica površine 798 m2 nastala geodetskim elaboratima 1969. od dijela katastarske čestice [katastarska čestica] oranica površine 1725 m2 sve k. o. [katastarska općina], da 1967. katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) dolazi upisana u posjedovni list broj 6644 na posjednika ČK, da od 1969. do 1981. katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) dolazi upisana u posjedovni list broj 6644 na posjednika ČK, da 1981. katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) dolazi upisana u posjedovni list broj 6644 na posjednika MK, da 1989. katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) dolazi upisana u posjedovni list broj 11355 na posjednika TK, odnosno 1. tužitelja, te da katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) nakon nove izmjere dobiva broj 11905 k. o. [katastarska općina] te dolazi upisana u posjedovni list broj 4677 na suvlasnike 1. tužitelja i tuženu, svaki u ½ dijela.

34. U svojem iskazu 1. tužitelj u bitnome navodi da su 2. tužiteljica i on krajem 1981. sklopili predugovor s MK, da su platili kaparu, da su navedenim predugovorom bile obuhvaćene čestice 350 i 351 koja je imala cca 800 m2, da im je MK već prilikom sklapanja predugovora pokazala što u naravi čine čestice 350 i 351, da je on ranije provjerio katastarski plan, da im je već prilikom sklapanja predugovora MK na licu mjesta pokazala što sve obuhvaćaju čestice 350 i 351, da su kupili cijelu česticu 351, da im je MK na licu mjesta pokazala da u navedenu česticu ulazi i sporna površina, da su 2. tužiteljica i on u ožujku 1982. s MK sklopili ugovor o kupoprodaji čestica 350 i 351, da su platili kupovninu u cijelosti, da je čestica 350 u naravi predstavljala kuću s dvorištem, a čestica 351 da je predstavljala vrt i travnjak, da ih je MK uvela u posjed predmetnih čestica, da su kupili cijelu česticu 351, da je u trenutku kad su uvedeni u posjed kupljenih čestica postojala samo ograda koje dijelila česticu 350 od ulice, dok drugih ograda koje bi dijelile navedene čestice od susjednih, kao ni ograde koja se danas nalazi na licu mjesta i dijeli današnju česticu 11905 nije bilo na licu mjesta u to vrijeme , da je od MK prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji tražio dokaz vlasništva kupljenih nekretnina, da mu je MK predala original rješenja o nasljeđivanju iza njezinog pokojnog supruga temeljem kojeg je stekla ½ dijela čestice 350 i 351, rješenje suda o njezinoj uknjižbi temeljem navedenog rješenja o nasljeđivanju, te potvrdu Komisije za osnivanje i obnavljanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] gdje je bilo utvrđeno da su na dan **.**.1978. MK i njezin tada živi suprug ČK vlasnici svaki u ½ dijela čestice 350 i 351, da su ugovor o kupoprodaji ovjerili na općini koja je utvrdila prometnu vrijednost kupljenih nekretnina i porez koji je razrezan za česticu 350 i 351 u cijelosti, da su nakon što su podmirili porez podnijeli prijedlog za uknjižbu njihovog prava vlasništva kod zk odjela [adresa], da su uknjiženi u cijelosti kao vlasnici na čk.br. 350 i 351, a od tog trenutka pa sve do 2020. da je bio upisan u posjedovnom listu kod katastra, da su od trenutka njihove uknjižbe pa na dalje porezne obveze i komunalni doprinosi za česticu 351 bili terećeni na njegovo ime, a od 1993. na ime 2. tužiteljice, na pitanje tko je uživao i održavao spornu površinu prije nego što su sklopili predugovor i ugovor o kupoprodaji navodi da ga to nije interesiralo niti je pitao tko je uživao, a nakon što su uvedeni u posjed da je u njihovom posjedu bila cijela čestica 351, dakle i sporna površina, da nakon što su stupili u posjed čestice 351, da su dobili prijedlog roditelja tuženice MK i KK da oni koriste spornu površinu do opoziva, odnosno dok ne zatraže natrag spornu površinu, odnosno radilo se o prekariju, na pitanje je li o njihovom dogovoru sklopljen kakav pisani dokument odgovara da su imali usmeni ugovor, te da su im dali na besplatno korištenje, a da njima taj dio u tom trenutku zbog veličine čestice nije bio potreban, da su obitelji KK dali spornu površinu da koriste zapušteni vrt koji je netko ranije obrađivao, da ne zna tko je ranije obrađivao taj vrt, na pitanje tko je i kada postavio ogradu koja dijeli današnju česticu 11905 odgovara da ju je on postavio 1986., kada je postavio sve ograde koje ograđuju njihove čestice, a iz razloga što nije htio da njegova djeca i pas odlaze na vrt koji održava obitelj KK, na pitanje zašto nije u ogradi postavio vrata kako bi imao ulaz na svoje odgovara da nije postavio vrata na ogradu jer nije bilo potrebe, jer je isključivo obitelj KK brala plodove s tog vrta , da mu nije bilo u interesu da stavi vrata u ogradu prema spornoj površini, jer nije orao, nije sadio i nije brao, ali da je obitelj KK stavila vrata u zidanu ogradu između čestica 351 i 345/2 kako bi mogli sa svojega pristupiti na vrt, na pitanje je li 1986., a kad je ograđivao svoje čestice, ogradio i spornu površinu sa ostalih strana, dakle ne samo ovu ogradu koja dijeli danas spornu površinu od ostatka čest ice odgovara da nije trebao ograđivati jer su u međuvremenu od kad je kupio čestice, preostali susjedi stavili svoje ograde, na pitanje tko je postavio nadstrešnicu na spornoj površini odgovara da je 1982. kada su kupili česticu 351 na spornoj površini bio isključivo napušteni vrt bez drveća i nadstrešnice i stazice, a da je sve na spornoj površini posadila i sagradila obitelj KK bez njihovog dopuštenja, na pitanje je li koristio kakvu pravnu zaštitu s obzirom da bi obitelj KK bez dopuštenja tužitelja nešto gradila i sadila na spornoj površini odgovara da ga na negovim česticama nije bilo 18 godina, a kada se vratio 2019. da je usmeno upozorio tuženicu, ponudio joj nagradu da spornu površinu vrati njima u posjed, a da bi izbjegli sud, da je tuženici 2020. poslao preporučeno s povratnicom pisani dopis kojim je zatražio da im u posjed vrati spornu površinu, da je dopis ponovio te je nakon toga podnio tužbu, na pitanje kada je postavljena nadstrešnica i uređena sporna površina, te vrt pretvoren u travnjak, odgovara da je to učinjeno u razdoblju kada ga nije bilo, na pitanje je li 2. tužiteljica tijekom razdoblja kada je 1. tužitelj izbivao, a tužena prenamijenila spornu površinu, živjela na čestici 350, odgovara da jest, a na pitanje ima li kakvih saznanja je li 2. tužiteljica zatražila kakvu zaštitu zbog prenamjene sporne površine odgovara da nije, jer se u razdoblju od 1998 – 2017. u medijima s negativnim konotacijama pisalo o obitelju TK, čak u 275 novinskih članaka, konkretno da joj je i tužena prijetila da će koristiti svoje veze na Novoj TV, te da bi i on sam u tom kontekstu priznao da je zemlja ravna ploha, na pitanje je li od 1982. kada je sporna površina dana na korištenje u prekarij obitelji KK pa do danas 2. tužiteljica bila u posjedu sporne površine tj. je li ju na bilo koji način uživala odgovara da nije, jer je površina bila dana u prekarij obitelji KK, da mu obitelj KK nije rekla da bi i ranije koristili spornu površinu, da je zidana ograda koja dijeli čestice 351 i 345/2 sagrađena prije nego što su on i 2. tužiteljica kupili čestice 350 i 351 i taj zid nije tada imao vrata kroz koja bi se išlo na 351, već su ta vrata postavljena 1982. nakon što su tužitelji dali obitelji KK na korištenje spornu površinu, da je navode da bi roditelji tuženice 1975. kupili spornu površinu čuo u postupku preoblikovanja na ročištu kod sudskog savjetnika Ivica Franjića, 1. puta 2019., zatim 2020., 2024.

35. U svojem iskazu 2. tužiteljica u bitnome navodi da je svoj suvlasnički dio u čk.br. 11905 stekla temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog s MK 1982., da u trenutku kad ih je MK uvodila u posjed na licu mjesta nije bilo nikakvih ograda, da im je pokazala da u kupljenu česticu ulazi i sporna površina, da su od nje tražili da im da papire da se vidi da je ona vlasnik i da se vidi površina koju kupuju, da im je MK pokazala potvrdu iz koje je bilo razvidno da je čestica 351 na dan 20.2.1978. imala površinu 1725 m2, dok je iz rješenja o nasljeđivanju od 26.12.1978. iza pok. supruga MK vidljivo da je čestica 351 tada imala 798 m2 koju su površinu oni i kupili, da je prilikom primopredaje posjeda od MK na spornoj površini bio vidljiv neodržavani vrt, a koji je ušao u njihov posjed, no da nisu pitali tko je održavao taj vrt, tj. postoje li kakvi dogovori vezano uz taj vrt, na pitanje da ukratko obrazloži odnos tužitelja s obitelji KK, odnosno temeljem čega je obitelj KK obrađivala spornu površinu odgovara da u tom dijelu u cijelosti prihvaća i ostaje kod iskaza 1. tužitelja, odnosno navodi da su imali usmeni dogovor s obitelji KK da oni spornu površinu mogu koristiti do opoziva, na pitanje tko je i kada, te iz kojeg razloga postavio ogradu koja dijeli česticu 11905, odgovara da u tom dijelu prihvaća i ostaje kod iskaza 1. tužitelj, odnosno potvrđuje da su tužitelji postavili tu ogradu kako djeca i psi ne bi odlazili na vrt koji se nalazi na spornoj površini, na pitanje iz kojeg razloga spomenuta ograda nije imala vrata odgovara da su razmišljali o tome da stave vrata, ali da u konačnici vrata nisu stavili, da se ne sjeća kada su stavljena vrata u zidanoj ogradi koja je dijelila čestice 351 i 345/2, na pitanje je li od 1982. pa nadalje pokušala uspostaviti faktičnu vlast nad spornim dijelom odgovara da nam u tom razdoblju to nije bilo potrebno, jer nisu imali interesa, da je u trenutku kada su tužitelji kupili čk.br. 351 sporna površina izgledala kao oranica, dakle na njoj nije bilo ni nadstrešnice ni betonskog platoa ni staza, a koje danas postoje, površina je izgledala zapuštena, da im se obitelj KK javila odmah nakon što su kupili čk.br. 351, da su se odmah s njima dogovorili da obrađuju spornu površinu, na pitanje je li ju obitelj KK pitala za odobrenje da na spornoj površini postave nadstrešnicu, te urede staze i plato odgovara da nisu, a na pitanje suda je li im usmeno ili pisano ili putem suda zabranila takvo postupanje i tražila uklanjanje postavljenih elemenata odgovara da nije, na pitanje je li barem usmeno obavijestila obitelj KK da je ta sporna površina njezina odgovara da nije, da je obitelj KK nadstrešnice, te plato i stazice postavila nakon što je 1. tužitelj odselio, dakle kad je ostala sama s djecom, te se tada nije mogla se baviti i spornom površinom, da je točno da je pristupila na ročište u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a u odnosu na izjavu koju je tamo dala obrazlaže da je smatrala da se radi o korištenju, a ne o vlasništvu predmetne nekretnine, da je samom ročištu prethodila zbrka i galama te prijetnje tužen ice, da je u to vrijeme pritisak na nju bio neizdrživ, a iz razloga što je 1. tužitelja u to vrijeme tražio Interpol, da je to ročište trajalo nekoliko dana, da je tužena prvo došla bez punomoći za svoju majku, a da je na slijedeće ročište došla sa svojom majkom ZK, a da je upitana za ugovor kojim bi stekla spornu površinu u spis predala potvrdu s lista 87 spisa, dok je ona s druge strane imala ugovor o kupoprodaji cijele 351, da je za kupnju te čestice digla kredit i morala ga otplatiti, dok je tuženica navodno naslijedila spornu površinu, da u rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca tuženice nije bilo navedeno da ostavinsku imovinu čini i sporna površina, da nije znala što je trebala u tom trenutku na tom ročištu učiniti, da u trenutku kupoprodaje čestice 351 nije vidjela da bi obitelj ZK obrađivala spornu površinu, da joj susjedi nisu govorili da bi Herege to obrađivali, da nakon ročišta 2013. više nije odlazila na ročišta u postupku preoblikovanja, angažirala je odvjetnicu, a sa tuženicom kad bi ju srela na dvorištu, ne bi o tome razgovarala , a da je prvi puta osporila tuženoj posjed sporne površine podnošenjem predmetne tužbe, da nije čula da bi obitelj MK nekome drugome prodala i spornu površinu, na pitanje iz kojih razloga 2. tužiteljica nije tražila povrat svoje nekretnine nakon ročišta 2013. odgovara da nije shvaćala da je u tom postupku tužena upisana kao suvlasnica nekretnine, odnosno da je ona izgubila svoj suvlasnički dio, a kad ju se pita zašto nije tražila da joj tužena preda sporni dio u posjed odgovara da nije bila sposobna to da rješavati, već da je čekala da se 1. tužitelj vrati.

36. U svojem iskazu tuženica u bitnome navodi da je u posjedu sporne površine od 1970. temeljem pozajmica koje su njezini roditelji davali ZK i ČK za liječenje njihovog djeteta, radilo se o više pozajmica, u razdoblju od 1970. – 1975., da je njezina majka ZK spornu površinu obrađivala od 1970., a s obzirom da obitelj ČK nije mogla vratiti pozajmice je 1975. dogovoreno da na ime pozajmica uz doplatu razlike cijene sporna površina pripadne obitelji ZK, da je o toj kupoprodaji sklopljen kupoprodajni ugovor koji prileži na listu 354 spisa, da je ugovor sastavio odvjetnik Josip Magdić, koji je omaškom umjesto dijela čestice 351 u ugovor unio čestice 345/1 i 345/2, da je u vrijeme sklapanja ugovora 1975. na čestici 345/1 bila je kuća adresa [adresa] u vlasništvu obitelji ZK, a čestica 345/2 bilo je gradilište u vlasništvu obitelji ZK, da obitelj ČK nije prodavala dijelove svoje velike čestice, već je Grad Varaždin parcelirao građevinske čestice te su vlasnici kuća dobivali određeni dio dvorišta u obliku parcela, te je tako nastala čestica 351 te im je bila odmah susjedna, da obitelj ZK nije kupovala nikakve čestice jer su čestice 345/1 i 345/2 već bile u vlasništvu obitelji ZK, te je obitelj ZK isključivo kupila dio čestice 351, odnosno spornu površinu, pri čemu napominje da je obitelj ZK u vlasništvu sporne površine od 1970., na pitanje iz kojeg razloga sporna površina nije parcelacijom odvojena od ostatka čestice 351 odgovara da su mislili da će odvjetnik Josip Magdić to provesti i gruntovno, da je njezinu majku u posjed sporne površine uvela obitelj ČK, da je njezina majka na spornoj površini obrađivala vrt, imala voćke i plodove prodavala na tržnici, da je na lice mjesta izašao mjernik kada su tužitelji kupili svoju čk.br. 350 i dio 351, prilikom kolčenja smo bili prisutni tužitelji, roditelji 2. tužiteljice, tuženica, majka tuženice i čistačica tužitelja, da je mjernik postavio kolčiće pravcem kojim ide ograda koja danas dijeli čk.br. 11905, a već drugi dan nakon što je mjernik postavio kolce da su tužitelji počeli saditi živu ogradu, a ubrzo su postavili i današnju ogradu, da su tužitelji bili prvi u susjedstvu koji su se u cijelosti ogradili sa svih strana, da ograda koja dijeli 11905 nema vrata jer su tužitelji bili upoznati do kud su kupili, da je ona naknadno izgradila ogradu između 345/2 i 351, dok su jednu bočnu ogradu izgradili obitelj M, a njezina je obitelj izgradila drugu bočnu ogradu prema obitelji J, na pitanje je li postojao dogovor između obitelji TK i Herega vezano uz besplatno korištenje sporne površine do opoziva odgovara da takav dogovor nije postojao, jer je ta površina bila u vlasništvu obitelji ZK , na pitanje je li netko iz obitelji TK osporavao obitelji ZK od 1982. pa nadalje posjed sporne površine odgovara da nije, da je prije više od 35 godina postavljena nadstrešnica i stazice i plato, da je od 1970. – 2014. postojao vrt koji je 2014. pretvoren u travnjak, te da nitko iz obitelji TK nije branio niti osporavao opisane radnje, da je saznala da nije upisana kao vlasnik sporne površine u trenutku kada su se počeli javljati vjerovnici 1. tužitelja koji su počeli upisivati založna prava na spornu površinu, oko 2010. g., tada da je počela odlaziti na sud da riješi taj problem, te joj je bilo rečeno neka prati oglase jer će se provesti postupak preoblikovanja gdje će se to riješiti , da je bila prisutna ročištu u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, prvi dan je došla bez svoje majke, da je slijedeći dan došla s njom, te da su tada bili prisutni 2. tužiteljica, te da je tada 2. tužiteljica izjavila da su tužitelji bili upoznati do kud kupuju nekretninu, te da se odriče svojih vlasničkih prava na spornoj površini, da ju je 2019. 1. tužitelj dva puta pozvao na svoju nekretninu radi dogovora vezano za spornu površinu, da joj nije nudio nikakvu nagradu za spornu površinu, da su pregledavali ugovore i dokumentaciju, da je tada zaključila da ju osoba koja je osuđena za krivotvorenje isprave želi opljačkati, za njezinu imovinu i njezinih roditelja, da njezina majka nije nikad molila obitelj Tobias da besplatno obrađuje spornu površinu, već da je sama kupila spornu površinu, te su laž pisma koja joj je slao tužitelj osobno i po odvjetnici o tome da bi njezina majka besplatno koristila spornu površinu, kao i da su tužitelji 2024 poslali sina FK da ju pita koji iznos traži za spornu površinu, da je njezina obitelj u posjedu od 1970., da ju je stekla 1975., da je 1990. preminuo njezin otac po kojem je majka sve naslijedila, a majka da joj je preminula 2014. te je po njoj naslijedila spornu površinu, da je kupljeno točno 328 m2, da točnu površinu zna jer je provedena katastarska izmjera te je sve provedeno u katastru, da je bila prisutna prilikom iskolčenja, no da nije bila prisutna prilikom pregovora između obitelji ZK i ČK, a niti kod odvjetnika, a da je ugovor vidjela kasnije jer je njezina obitelj godinama mislila da je to riješeno, da je shvatila da su u ugovoru iz 1975. navedene dvije čestice tek kad je počela proučavati dokumentaciju vezanu za predmetnu nekretninu, nakon što ju je kontaktirao tužitelj, da od trenutka kada je obitelj FK kupila svoju nekretninu, pozvala mjernika i iskolčila, te postavila ogradu da su stranke podijelile posjed, te da od kad postoji ograda da nitko nije istu prelazio niti vršio faktičnu vlast preko ograde, da je po međi između čk.br. 345/2 i 351 ogradu zazidala nakon što su tužitelji postavili ogradu koja dijeli spornu česticu, da ne zna je li postavljena po međi, već ju je postavila tako da vizualno izgleda u redu, a da ju je postavila jer je njezin sin htio postaviti stroj za montažu guma, kao i da joj nije bilo dostavljeno rješenje o nasljeđivanju iza ČK, niti da joj je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi vlasništva u korist tužitelja.

37. U svojem iskazu JK u bitnome navodi da je vlasnica susjedne parcele, da živi na adresi [adresa], i to posljednjih 28 godina, da od kad joj je to poznato je u posjedu sporne površine tuženica, odnosno njezina majka, da je spornu površinu održavala EK, da nema saznanja o tome kada je i tko je postavio žičanu ogradu s betonskim parapetom koja dijeli predmetnu česticu, da nikad nije vidjela tužitelje da bi uživali spornu površinu, da nema nikakvih saznanja o tome jesu li tužitelji prigovarali tuženoj što uživa spornu površinu, niti jesu li imali kakve dogovore o načinu korištenja sporne površine, da je tužena od uvijek održavala spornu površinu, da su i ranije, dakle i prije ovih 28 godina, 3 puta godišnje dolazili na svoju česticu, da nema nikakvih saznanja o tome na koji način je tuženica stekla spornu površinu, da joj je spornu površinu na prodaju nudila majka tuženice, ali ne zna kada, ali navodi da je nudila svim susjedima na prodaju, da su već tada ograde bile na licu mjesta, kao i da tužitelje uopće ne poznaje, da ih je prvi puta vidjela na očevidu .

38. U svojem iskazu svjedok SK u bitnome navodi da živi na susjednoj čestiti na adresi [adresa] od 1973. ili 1974. g., da je radio u inozemstvu, i to 10 mjeseci u inozemstvu, a 2 mjeseca kod kuće, a stalno živi na predmetnoj adresi od 2004. pa nadalje, od kad je na predmetnoj adresi od 1973. pa nadalje, da spornu površinu uživa majka tuženice ZK, koja je pokojna, a nakon njezine smrti spornu površinu uživala je tužena i njezina djeca, da tužitelje ne poznaje, odnosno misli da je 2. tužiteljicu zadnje vidio prije 30 godina te napominje da je ranije živjela preko puta njegove kuće, da nikad nije vidio tužitelje da bi održavali spornu površinu, da ne zna tko je postavio žičanu ogradu kojom je pregrađena predmetna čestica, da ne zna od kad postoji ta ograda, da ne zna na koji način je tuženica stekla spornu površinu, odnosno na koji način su tužitelji stekli spornu površinu, da je spornu površinu obrađivala ZK, majka tužene, te da je povrće prodavala na tržnici, da mu je negdje početkom 1980ih pokojna ZK ponudila na prodaju usmeno spornu površinu, no da nije imao interesa za kupnju sporne površine jer njegova nekretnina ne graniči s njom, a tom prilikom nije u zemljišnoj knjizi provjerio tko je vlasnik sporne površine, da nema nikakvih saznanja o tome jesu li stranke međusobno imale kakav dogovor tko će i na koji način koristiti spornu površinu, kao i da nema nikakvih saznanja o tome što je tužiteljima prilikom primopredaje u posjed bilo pokazano na licu mjesta i predano u posjed.

39. U svojem iskazu svjedokinja DK u bitnome navodi da je bila rođena i živjela do 1968. na adresi [adresa], da su u to vrijeme u vlasništvu njezine obitelji bila zemljišta u [adresa], uključujući i zemljište na kojoj se nalazi kuća tuženice, da je spornu površinu naslijedila tuženica po njihovim roditeljima i da je ona u posjedu, a prije tuženice da je spornu površinu obrađivala ZK, da tužitelji nikada nisu bili u posjedu sporne površine, da obitelji tužitelja i tuženice nikada nisu imale nikakav dogovor vezano uz korištenje sporne površine, na pitanje na koji način su roditelji tužene stekli spornu površinu odgovara da je MK imala bolesnog sina, a da su njihovi roditelji novčano pomagali, odnosno posuđivali novac obitelji MK za potrebe liječenja njihovog sina, a kad je obitelj MK bankrotirala, da je MK prodala spornu površinu njhovoj majci ZK, da su MK i ZK o tome sklopile kupoprodajni ugovor, a kad joj se predočuje ugovor na listu 34 spisa odgovara da je to taj ugovor, da nije bila prisutna sastavljanju predmetnog ugovora, da nije bila prisutna predaji u posjed kupljene nekretnine temeljem tog ugovora, da je predmetni ugovor sastavljao odvjetnik Josip Magdić, da nije bila prisutna pregovorima koje su tužitelji vodili s obitelji MK vezano uz kupoprodaju njihovih čestica, da nije bila prisutna kada je obitelj MK tužitelje uvodila u njihov posjed, na pitanje kako to da se u kupoprodajnom ugovoru s lista 34 spisa ne navodi broj predmetne čestice odgovara da se radi o omašci kod sastavljanja ugovora, pri čemu je obitelj ZK shvatila da se radi o omašci kod sastavljanja ugovora tek kada je 1. tužitelj ukazao na brojeve čestica u ugovoru , da su žičanu ogradu s betonskim parapetom koja dijeli predmetnu česticu postavili tužitelji, ne može se sjetiti kad točno, ali otprilike u vrijeme kad su došli na svoju česticu, da se na spornu površinu može isključivo doći s čestice tuženice, odnosno da se ne može doći s čestice u vlasništvu tužitelja, da su čk.br. 345/1 i 345/2 bile od uvijek od obitelji ZK te da nisu kupljene od obitelji MK, da spornu površinu tužitelji nisu nikada uživali, kao i da je obitelj tuženice postavila betonsku ogradu između sporne površine i čk.br. 345/2 jer su planirali na tom mjestu sagraditi malu radionu.

40. U svojem iskazu svjedok GK u bitnome navodi da je do svoje 24. godine živio na adresi [adresa], odnosno u kući tuženice, da je cijeli svoj život pomagao tuženici održavati spornu površinu, da je oduvijek njegova obitelj održavala spornu površinu, da tužitelji nikada nisu održavali spornu površinu niti su im osporavali posjed, niti vlasništvo, da mu je prva informacija o sporu bila iz dopisa punomoćnika tužitelja, da je tuženica spornu površinu stekla od svoje majke ZK, da nema saznanja o tome na koji način je ZK stekla spornu površinu jer je rođen 1983., da se sjeća da je pomagao baki održavati spornu površinu, da mu obitelj MK nije poznata, da mu nije poznato da bi postojao kakav dogovor između obitelji tužitelja i tuženice o korištenju sporne površine, a da je provodio puno vremena s bakom i rekla bi mu, da je čuo od tuženice da su ogradu koja dijeli predmetnu česticu postavili tužitelji i od kad se sjeća da je ta ograda postojala, da se do sporne površine ne može doći s čestice tužitelja već isključivo s čestice tužene, da mu nije poznato na koji način su tužitelji stekli predmetnu česticu, niti kako su bili uvedeni u posjed.

41. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića (list 135- 138 spisa) sud je utvrdio da je isti u skici izmjere iskazao i označio sporni dio čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina] slovima A-B-C-D-E-F-A, površine 328 m2, te betonsko-žičanu ogradu sa željeznim stupovima i zasađenom živom ogradom na strani tužitelja koja dijeli posjed tužitelja i tuženice, kao i da je u nalazu konstatirano da spornu površinu predstavlja u potpunosti ograđen prostor u posjedu tuženice, te da je pristup na spornu površinu omogućen neposredno sa čk.br. 11901 u vlasništvu tuženice, i to kroz ulazna vrata na ogradi označenoj slovima E-F, dok je označen i dio površine čk.br. 11905 u posjedu tužitelja slovom P2, te je naznačeno da sa površine P2 nije moguć pristup na spornu površinu, pri čemu vještak u svojem iskazu danom na očevidu održanom dana 14. travnja 2025. navodi sukladno kao što je i iskazano u skici, odnosno navodi da je predmetna nekretnina na jednom dijelu podijeljena žičanom ogradom sa željeznim stupovima i betonskim parapetom, a koja ograda je postavljena na stranu tužitelja i uz koju je na strani tužitelja zasađena živa ograda, a da je pristup na sporni dio površine iz dvorišta čk.br. 11901 u vlasništvu tuženice, dok pristup na spornu površinu od strane tužitelja nije omogućen radi betonsko žičane ograde, kao i da na spornoj površini nema izgrađenih čvrstih objekata, već se na istoj nalaz i nadstrešnica, te da su do nadstrešnice izvedene staza od betonskih ploča i betonirana staza . Valja napomenuti da sud u cijelosti prihvaća nalaz i skicu stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića, a s obzirom da jasno i razumljivo prikazuje stanje na licu mjesta, potkrijepljen je fotodokumentacijom s lica mjesta, te je izrađen temeljem podataka prikupljenih na licu mjesta. U odnosu na nalaz stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića stranke nisu imale prigovora, a sam vještak je u svojem iskazu od 13. studenog 2025. ostao u cijelosti kod svog nalaza i skice.

42. Vodeći se odredbom čl. 159. st. 1. ZV sud je prvenstveno razmatrao je li 2. tužiteljica bila i tijekom kojeg je razdoblja bila u samostalnom posjedu sporne površine dijela čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina]. Sud uzima u obzir da su tužitelji i MK Kupoprodajnim ugovorom od 31. ožujka 1982. kao predmet kupoprodaje naznačili cijelu česticu broj 351 k. o. [katastarska općina], a čiji je dio današnja čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina], no ne prihvaća iskaze tužitelja u dijelu u kojem isti navode da bi im MK prilikom sklapanja Predugovora na licu mjesta pokazala da u kupljenu česticu ulazi i sporna površina, odnosno da bi ih MK uvela i u posjed sporne površine, to imajući u vidu navode tuženice i svjedoka SK da je pok. ZK, majka tuženice, još od 1970tih obrađivala spornu površinu, dakle i prije nego što su tužitelji uvedeni u posjed kupljenih čestica da je pok. ZK uživala spornu površinu, dok se tuženica poziva i na Kupoprodajni ugovor od 5. kolovoza 1975. kojim bi KK i ZK, roditelji tuženice, od NK i MK kupili spornu površinu, pri čemu sud ukazuje i na činjenicu da su upravo tužitelji postavili žičanu ogradu s betonskim parapetom koja dijeli čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina], i to bez vrata ko ja bi im omogućila pristup na spornu površinu, a koju činjenicu tužitelji ne osporavaju, a duž koje je ograde na licu mjesta prilikom očevida na tužiteljevoj strani zatečena i živa ograda, a obrazloženja koja tužitelji u svojim iskazima daju u svezi opisanog načina ograđivanja sud ne ocjenjuje logičnim, ni životnim, a s obzirom da postavljena žičana ograda s betonskim parapetom i živa ograda uzduž čitave žičane ograde, a čije postavljanje i uklanjanje iziskuje rad i predstavlja trošak, u potpunosti priječe tužiteljima pristup spornoj površini, te je nejasno iz kojeg bi razloga osoba koja polaže vlasnička prava na neku površinu samoj sebi u potpunosti onemogućila pristup na takvu površinu. Sud ne prihvaća ni navode tužitelja u dijelu u kojem isti navode da bi s obitelji ZK imali usmeni dogovor da obitelj ZK besplatno koristi spornu površinu do opoziva, to imajući u vidu da tuženica izričito osporava takve navode tužitelja, dok s druge strane tužitelji ničime, izuzev vlastitim iskazima, ne dokazuju da bi s obitelji ZK postigli usmeni dogovor, dakle ne raspolažu nikakvim pisanim tragom o takvom dogovoru, dok s druge strane detaljno iskazuju o dokumentaciji koju su tražili na uvid od strane pok. MK prilikom kupnje čestica, te raspolažu Kupoprodajnim ugovorima od 10. travnja 1981. i 31. ožujka 1982., te rješenjem ovoga suda broj Z-843/1982 od 6. srpnja 1982., a iz čega je vidljivo da su prilikom sklapanja pravnih poslova postupali s potrebnom pažnjom, a pravne poslove sklapali u pisanom obliku.

43. Nadalje, valja istaknuti da sama 2. tužiteljica navodi da je u trenutku kada su tužitelji kupili čk.br. 351 sporna površina izgledala kao oranica, dakle na njoj nije bilo ni nadstrešnice ni betonskog platoa ni staza, a koje danas postoje, da ju obitelj ZK nije pitala za odobrenje da na spornoj površini postave nadstrešnicu, te urede staze i plato, te da nije obitelji ZK usmeno ili pisano ili putem suda zabranila takvo postupanje i tražila uklanjanje postavljenih elemenata, kao i da nije barem usmeno obavijestila obitelj ZK da je ta sporna površina njezina , a da je prvi puta osporila tuženoj posjed sporne površine podnošenjem predmetne tužbe, a iz kojeg iskaza proizlazi da 2. tužiteljica nije bila u samostalnom posjedu sporne površine, a s obzirom da su članovi obitelji ZK koristili spornu površinu kao da je njihovo vlasništvo, pri čemu sud ne prihvaća obrazloženje 2. tužiteljice da je obitelj ZK nadstrešnice, te plato i stazice postavila nakon što je 1. tužitelj odselio, dakle kad je ostala sama s djecom, a da se tada nije mogla baviti i spornom površinom, a s obzirom da isto ne ispričava propuštanje 2. tužiteljice kao navodne vlasnice da štiti svoja prava, odnosno svoj navodni samostalni posredni posjed sporne površine. Također, sud upućuje i na navode 2. tužiteljice dane u postupku preoblikovanja zemljišne kn jige za k. o. [katastarska općina] na zapisnik broj Z-1874/2012/4677 od 19. rujna 2013. u dijelu u kojem navodi da je sporni dio od 1970. u posjedu i vlasništvu obitelji ZK, AK i ZK, roditelja ovdje tuženice, koji su predmetni dio čestice kupili od MK NK i ZK, da je prilikom kupnje čk.br. 351 još 1982. bilo poznato da je predmetni dio čestice bio sastavni dio dvorišta obitelji ZK, da ne polaže nikakva vlasnička prava na predmetni dio čestice i da je suglasna da se u pogledu predmetnog uloška briše kao suvlasnica, ne ulazeći u vlasničku strukturu budućeg z.k. uloška, a koju izjavu sud ocjenjuje jasnom i izričitom, a iz kojeg razloga ne prihvaća iskaz 2. tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je smatrala da se radi o korištenju, a ne o vlasništvu predmetne nekretnine, da je samom ročištu prethodila zbrka i galama te prijetnje tuženice, da je u to vrijeme pritisak na nju bio neizdrživ, te da nije shvaćala da je u tom postupku tužena upisana kao suvlasnica nekretnine, odnosno da je ona izgubila svoj suvlasnički dio, pri čemu valja napomenuti da 2. tužiteljica ničime ne dokazuje da bi na bilo koji način pobijala ili osporavala izjavu danu na ročištu u postupku preoblikovanja dana 19. rujna 2013., pri čemu je iz zapisnika broj Z-1874/2012/4677 od 19. rujna 2013. (list 89-92 spisa) sa ročišta održanog dana 20. svibnja 2019. vidljivo da je 2. tužiteljica na istom bila zastupana po punomoćnici odvjetnici, no da na navedenom ročištu nije osporavala izjavu od 19. rujna 2013., odnosno dala kakvu novu izjavu.

44. S druge strane, valja napomenuti da sud prihvaća u bitnome iskaz tuženice, a s obzirom da ista iskazuje detaljno i dosljedno, izričito osporava da bi njezini roditelji sklopili usmeni dogovor s tužiteljima o besplatnom korištenju sporne površine do opoziva, te jasno opisuje uvođenje u posjed, te uživanje sporne površine od strane pok. ZK, pa i nje same kao nasljednice iza pok. ZK, kao i uvođenje u posjed tužitelja do linije ograde koja i danas dijeli čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina], pri čemu svjedoci JK, SK, DK i GK, potvrđuju navode tuženice u dijelu koji se odnose na posjedovanje sporne površine od strane ZK, majke tuženice, kao i tuženice, i to još od 70tih godina 20. stoljeća, kao i navode da spornu površinu nikad nisu uživali tužitelji. Valja napomenuti da sud iskaze svjedoka prihvaća, a s obzirom da isti nisu ničime osporeni od strane tužitelja, pri čemu svjedoci u bitnome iskazuju sadržajno podudarno, dok su svjedoci JK i SK ujedno i osobno nezainteresirani za ishod ovog postupka, te time po ocjeni ovog suda i nepristrani.

45. Nadalje, valja napomenuti da navode tuženice u dijelu u kojem navodi da bi u Kupoprodajnom ugovoru od 5. kolovoza 1975. sklopljenom između NK i MK, te AK i ZK bile pogrešno naznačene čestice koje su predmetom prodaje, dakle da predmetom prodaje ne bi bile čk.br. 345/1 i čk.br. 345/2 upisane u pl.br. 732 k. o. [katastarska općina], potvrđuje rješenje Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 31. kolovoza 1974. (list 69 spisa), rješenje Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Varaždin od 8. srpnja 1975. (list 71 spisa), te posjedovni list (list 72 spisa), a iz kojih je razvidno da je KK, otac tuženice, i prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 5. kolovoza 1975. već bio posjednik i raspolagao sa čk.br. 345/1 i čk.br. 345/2 upisanima u pl.br. 732 k. o. [katastarska općina].

46. Slijedom navedenog, a s obzirom da je sud temeljem izvedenih dokaza utvrdio da temeljem Kupoprodajnog ugovora od 31. ožujka 1982. tužitelji nisu bili uvedeni u posjed sporne površine dijela današnje čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina], a koju je površinu tada već uživala ZK, majka tuženice, a što proizlazi iz navoda 2. tužiteljice danih u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na ročištu dana 19. rujna 2013., te iskaza tuženice danog u ovom postupku, da su sami tužitelji nakon uvođenja u posjed preostalog dijela današnje čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina] prema spornom dijelu današnje čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina] postavili žičanu ogradu s betonskim parapetom, te živu ogradu uzduž iste, bez vrata koja bi im omogućila pristup na spornu površinu, a što tužitelji ne osporavaju, kao i da tužitelji nisu nikada ni bili u neposrednom posjedu sporne površine, dok su s druge strane članovi obitelji ZK bili u neposrednom i samostalnom posjedu sporne površine još od 1975., pri čemu tužitelji nisu ničime, izuzev svojim iskazima, potkrijepili svoje navode da bi sklopili usmeni dogovor o besplatnom korištenju sporne površine do opoziva s obitelji ZK, to je sud ocijenio da 2. tužiteljica nije dokazala da bi na njezinoj strani bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane čl. 159. ZV, odnosno da bi bila u samostalnom i barem poštenom posjedu sporne površine zakonom propisano vrijeme, te odbio tužbeni zahtjev 2. tužiteljice radi utvrđenja njezinog prava vlasništva čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina] u ½ dijela.

47. U odnosu na tužbeni zahtjev za predaju sporne površine dijela čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina] u posjed 1. tužitelju valja ukazati na činjenicu da su postavljanjem žičane ograde s betonskim parapetom, te žive ograde uzduž žičane ograde, od strane tužitelja, stranke međusobno podijelile posjed cijele čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina], i to na način da je upravo tuženici pripao posjed spornog dijela čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina], u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića od 22. travnja 2025. kao P1, u površini od 328 m² označen slovima A-B-C-D-E-F-A, a slijedom čega je u odnosu na 1. tužitelja temeljem čl. 42. st. 1. ZV valjalo odbiti tužbeni zahtjev radi predaje sporne površine istome u posjed. Također, valja istaknuti da temeljem čl. 42. st. 1. ZV 1. tužitelj ne može, čak i u slučaju da se eventualno utvrdi da stranke postavljanjem ograde ne bi međusobno podijelile posjed čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina], tražiti predaju sporne površine u svoj samoposjed, već isključivo u suposjed svih suvlasnika predmetne čestice.

48. U odnosu na tužbeni zahtjev za predaju sporne površine dijela čk.br. 11905 k. o. [katastarska općina] u posjed 2. tužiteljici valja ukazati na činjenicu da ista, a iz gore iznesenih razloga, nije dokazala da bi bila vlasnik sporne površine, a slijedom čega je u odnosu na 2. tužiteljicu valjalo temeljem čl. 161. st. 1. ZV odbiti tužbeni zahtjev radi predaje sporne površine istoj u posjed.

49. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

50. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tuženici priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur po tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 29. svibnja 2025. i 1. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanima dana 20. studenog 2024., 14. travnja 2025., 13. studenog 2025. i 10. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 350,00 eur, a što ukupno predstavlja priznati trošak od 1.750,00 eur.

51. Sud tuženici kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu, a s obzirom da navedeni trošak nije potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, to imajući u vidu da se ročište za objavu presude sukladno čl. 335. st. 6. ZPP održava neovisno o tome jesu li stranke na njega uredno pozvane, odnosno jesu li pristupile, a na istom stranke ne poduzimanju nikakve procesne radnje, već im se isključivo uručuje ovjereni prijepis presude.

52. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuž iteljima da tuženici isplate zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

53. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 10. travnja 2026.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ Tužitelji, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina

2/ Tuženica, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. iz Zagreba