Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-570/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužiteljice KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nikoli Žgancu, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, iz Zagreba, Radnička cesta 21, kojega zastupa Branimir Fingler, odvjetnik iz Osijeka, Šetalište Petra Preradovića 3, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 5. ožujka 2026. u prisustvu punomoćnika tužiteljice Nikole Žganca, odvjetnika iz Čakovca, R. Boškovića 16. i zamjenice punomoćnika tuženika EM, odvjetničke vježbenice iz ureda SM, te objave presude, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica KM sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha koju je tuženik Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, pokrenuo protiv tužiteljice KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu kod Financijske agencije, dana 24. siječnja 2024. godine, a temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, posl.br. Ovrv-2285/11 od 25.07.2011. godine, radi ovršne naplate iznosa od 799,65 eura, te se pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u tom ovršnom predmetu proglašavaju nedopuštenim."

II. Nalaže se tužiteljici KM na ime parničnih troškova isplatiti tuženiku Hrvatski Telekom d.d. iznos od 562,50 EUR (slovima: petsto šezdeset dva eura pedeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. travnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da je tužiteljica kao ovršenik rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-158/2024 od 28. studenoga 2024. upućena da protiv tuženika pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava u ovršnom prijedlogu nedopuštenom. Nadalje je navela da je tuženik kao ovrhovoditelj 24. siječnja 2024. Zahtjevom za naplatu zatražio izravnu naplatu po računu tužiteljice temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz [adresa] broj Ovrv-2285/11 od 25. srpnja 2011. te da je izravna naplata pokrenuta radi naplate iznosa od 799,65 EUR. Ističe da je predmetna tražbina zastarjela jer je ovršna isprava donesena 25. srpnja 2011. te je postala pravomoćna i ovršna dana 19.08.2011. godine, dok je ovrha/naplata pokrenuta dana 24.01.2024. godine, odnosno nakon proteka zastarnog roka od 10 godina. Navedeni zastarni rok od 10 godina od dana donošenja pravomoćnog Rješenja o ovrsi utvrđen je čl. 233. Zakona o obveznim odnosima iz kojeg proizlazi da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Do dana 24.01.2024. godine ovrhovoditelj nije pokretao bilo kakve postupke radi prisilne naplate predmetnog iznosa i nije dolazilo do prekida zastare, stoga je za predmetnu tražbinu nastupila zastara. Stoga predlaže da se ovrha proglasi nedopuštenom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije nastupila zastara tražbine jer je tuženik 1. ožujka 2012. podnio zahtjev za naplatu predmetne tražbine FINI te da je rješenje o ovrsi bilo u redoslijedu naplate sve do 4. kolovoza 2018. kada je isknjiženo na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima čime je zastara prekinuta, a nakon prekida ponovno je počela teći 2018.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao svu dokumentaciju u spisu predmeta i to potvrdu FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 29. siječnja 2024., očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 29. siječnja 2024., izvršio je uvid u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-158/2024. sud je prihvatio i dokazni prijedlog tužiteljice da se ista sasluša kao stranka radi dokazivanja međutim, tužiteljica se nije odazvala pozivu suda na ročište radi saslušanja.

4. Temeljem članka 8. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

5. Predmet spora u ovom predmetu je proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute kod Financijske agencije 24. siječnja 2024. zahtjevom za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz [adresa] broj Ovrv-2285/11 od 25. srpnja 2011. iz razloga propisanog člankom 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a na koju parnicu je tužiteljica upućena zaključkom ovoga suda broj Ovr-158/2024-6 od 28. studenog 2024. kojim je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

6. Između stranaka je nesporno da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu kod Fine 24. siječnja 2024. na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz [adresa] broj Ovrv-2285/11 od 25. srpnja 2011. radi naplate iznosa od 799,65 EUR.

7. Sporno je između stranaka da li je nastupila zastara potraživanja tuženika.

8. Prema odredbi članka 214. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad je proteklo zakonom predviđeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao tražiti ispunjenje obveze. Sukladno odredbi iz čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Budući da je ovdje ovršna isprava pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika na nju se, kao odluku drugog nadležnog tijela, primjenjuje desetogodišnji rok zastare. Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U slučaju prekida zastare prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

9. Iz dostavljene potvrde Financijske agencije (dalje: Fina) od 14. siječnja 2025. dostavljene uz odgovor na tužbu tuženika proizlazi kako je Fina 1. ožujka 2012. zaprimila osnovu pod brojem Ovrv-2285/11 od 25. srpnja 2011. na ime ovršenika KM, a sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine broj 48/18, 02/20, 46/20, 47/20) da je 4. kolovoza 2018. osnova isknjižena iz Očevidnika. Prema tome, iz navedenog proizlazi kako je doista navedena osnova već stavljena na naplatu 2012. Fini te je time došlo do prekida zastare naplate dok je zastara ponovno počela teći 2018. kada je ista osnova isknjižena iz redoslijeda naplate kod Fine.

10. Prema odredbi članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Valja reći da tužiteljica ničime nije tijekom postupka dokazala da tuženik nije pokretao bilo kakve postupke radi prisilne naplate predmetnog iznosa kako to navodi u tužbi. S druge strane tužitelj je dokazao da je predmetnu osnovu na naplatu dostavio još 2012. kada je zastara prestala teći te je ponovno počela teći 2018. kada je istu nenaplaćenu osnovu ponovno dostavio na naplatu.

11. Budući da od 2018. do 2024. kada je ponovno osnova podnesena na prisilnu naplatu nije protekao propisani zastarni rok od 10 godina, to u konkretnom slučaju nije došlo do zastare potraživanja tuženika te je tužbeni zahtjev tužiteljice stoga u cijelosti neosnovan. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Sud je tuženiku priznao zatraženi trošak sastava odgovora tužbu u iznosu od 187,50 EUR sukladno tbr. 8. st. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), zatim trošak zastupanja na ročištima i to 10. prosinca 2025. i 5. ožujka 2026. u iznosima od po 187,50 EUR za svako ročište prema tbr. 9. st. 1. i tbr. 46. Tarife. Tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu presude prema tbr. 9. st. 3. i tbr. 46. Tarife u iznosu od 93,75 EUR budući da mu taj trošak nije niti nastao kao niti traženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer isti sukladno čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama pada na teret tužiteljice. Ukupni priznati trošak tuženika iznosi 562,50 EUR. Na parnične troškove dosuđena je i zatražena zakonska zatezna kamata sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 10. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćniku Nikoli Žgancu, odvjetniku iz Čakovca, R. Boškovića 16

2. Tuženik po punomoćniku Branku Fingleru, odvjetniku iz Osijeka, Šetalište Petra Preradovića 3