REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-905/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Lovri Sardeliću, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Domagoja Klinžića, u pravnoj stvari tužitelja ADRIA OIL d.o.o., OIB 03004159051, Spinčići 38, Kastav, zastupanog po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika GRADIP TRGOVINA d.o.o., OIB 29319258904, Ilirska ulica 19, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Tamari Barišić, odvjetnici u ODVJETNIČKOM DRUŠTVU BARIŠIĆ I PARTNERI j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić, Zagreb, Čikoševa 3, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-652/2022 od 6. lipnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od osam dana, iznos od 3.388,54 eura sa zateznima kamatama tekućim:

- na iznos od 1.212,56 eura od 04.06.2022.,

- na iznos od 2.175,98 eura od 20.02.2024.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i nastali ovršni trošak u iznosu od 439,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.875,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. u roku petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić, Zagreb, Čikoševa 3, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-652/2022 od 6. lipnja 2022., i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od osam dana, iznos dijela glavnice od 36.398,19 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić, Zagreb, Čikoševa 3, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-652/2022 od 6. lipnja 2022., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatrati tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik prvo navodi da u osporava osnovanost utužene tražbine, obzirom su utuženi računi plaćeni, dok u nastavku prigovora ističe da su utuženi računi u cijelosti neosnovani, te da je tuženik iste osporio i vratio tužitelju.

3. Tužitelj podneskom od 23. siječnja 2023. dodatno obrazlaže i dokumentira tužbeni zahtjev, te obavještava sud da je tuženik nakon utuženja (prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 25. travnja 2022.) izvršio dvije uplate i to:

- iznos od 86.463,03 kuna / 11.475,62 eura 6. svibnja 2022., i

- iznos od 89.032,99 kuna / 11.816,71 eura 3. lipnja 2022.,

odnosno ukupno 175.496,02 kuna / 23.292,32 eura.

Tužitelj se koristio metodom uračunavanja sukladno čl. 170 ZOO-a, te je uplaćenim iznosima knjigovodstveno „zatvarao“ prvenstveno iznos dužne zakonske zatezne kamate pa onda dio utužene glavnice, slijedom čega djelomično povlači tužbu za dio glavnice u iznosu od 22.301,99 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

Dodatno stavlja prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere temeljem čl. 501.a ZPP-a, za preostali dio utužene tražbine. Navedeni podnesak dostavljen je tuženiku 6. prosinca 2023.

4. Tuženik podneskom od 20. veljače 2024. obavještava sud kako je podmirio dug koji je predmet ovog spora, te predlaže odgoditi ročište određeno za 20. veljače 2024., radi dogovora sa tužiteljem oko plaćanja kamata i troškova postupka. Dostavlja potvrdu iz koje je razvidno da je tuženik 19. veljače 2024. platio tužitelju iznos od 12.654,64 eura, a koju uplatu punomoćnik tužitelja potvrđuje na ročištu od 22. ožujka 2024.

5. Sud je sukladno čl. 220. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

Na ročištu od 22. ožujka 2024. raspravnim rješenjem, temeljem čl. 221. b st. 4. ZPP-a, naloženo je tuženiku, u roku od 15 dana, dostaviti isprave temeljem kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računu tužitelja broj: 26739/AO/1 od 15.11.2021. na iznos od 2.433,29 kuna, uz upozorenje da će se, ukoliko tuženik ne postupi po nalogu suda iz raspravnog rješenja, smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po navedenom računu tužitelja.

Pribavio je službenim putem od Porezne uprave podatak da je tuženik koristio pretporez po računima tužitelja:

- 3187/2901/1 od 02.11.2021. na iznos od 86.524,05 kuna,

- 3478/2901/1 od 12.11.2021. na iznos od 86.463,03 kuna, i

- 3451/2901/1 od 20.11.2021. na iznos od 86.599,70 kuna,

dok nije koristio pretporez po računima tužitelja:

- 3613/2901/1 od 02.12.2021. na iznos od 84.460,00 kuna, i

- 29756/AO/1 od 15.12.2021. na iznos od 10.880,09 kuna.

Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja iznosa preostalog dugovanja te visine dugovanja po osnovi zakonskih zateznih kamata.

Saslušane su stranke po odgovornim osobama, odnosno za tužitelja je saslušana odgovorna osoba u vrijeme izdavanja utuženih računa ĐK, sada u svojstvu svjedoka, čije je iskaze sud prihvatio u dijelu kojem su u suglasju s dokumentacijom u spisu, obzirom su, kao odgovorne osobe stranaka (sadašnje i bivše), osobno zainteresirane za uspjeh "svojih" stranaka u sporu.

6. Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Mariu Tkalecu iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o., iz Zagreba, koji je u svom nalazu i mišljenju od 31. siječnja 2025. utvrdio slijedeće:

Ako tuženik nije primio robu po računima koje nema evidentirane u knjizi ulaznih računa, tada je obavljenim uplatama u cijelosti podmirio račune koje ima evidentirane u knjizi ulaznih računa i koji su predmetnom ovog postupka. Nakon uračunavanja zadnje uplate po evidentiranim računima, odnosno sa 19.02.2024. godine, preostao je dio uplate tuženika od 11.696,74 eura (više plaćeno). Ako je tuženik primio robu i po računima koje nema evidentirane u knjizi ulaznih računa, nakon uračunavanja obavljenih plaćanja, na ime predmetnih računa ukupno je nepodmireno 3.388,54 eura, i to:

- 9.136,04 kuna / 1.212,56 eura sa 03.06.2022. godine na ime nepodmirenog dijela računa br. 3451/2901/1 i

- 2.175,98 eura sa 19.02.2024. godine na ime nepodmirenog dijela računa br. 29756/AO/1.

7. Tužitelj podneskom od 17. ožujka 2025. prigovara nalazu i mišljenju navodeći da vještak u izračunu u kojem je utvrđivao nepodmireni iznos po svim utuženim računima, nije uzeo u obzir i utužene iznose po dospjeloj zakonskoj zateznoj kamati koja je ranije tijekom godina tekla na nepravodobno podmirene račune. Naime, u odnosu na sačinjeno vještvo već u tamo prvom tabličnom prikazu (str. 5.) proizlazi kako je vještak vještačio dugovanje po utuženim računima bez da je uzimao u obzir i utuženo dugovanje obračunatih zakonskih zateznih kamata u visini od 20.676,19 kuna/2.744,20 eura i 7.749,91 kuna/1.028,59 eura.

Dakle, vještak prilikom izrade svoga nalaza uopće nije cijenio iznos inicijalno utuženih zateznih kamata u visini od 28.426,10 kuna/3.772,79 eura, odnosno uplatama izvršenim po tuženiku tijekom postupka ove iznose nije zatvarao, a što tužitelj drži neosnovanim.

Navodi da je točno je kako je tuženik uplatama koje su uslijedile nakon utuženja i to:

- 06.05.2022. u visini od 86.463,03 kuna / 11.475,62 eura,

- 03.06.2022. u visini od 89.032,99 kuna / 11.816,71 eura i

- 19.02.2024. u visini od 95.346,39 kuna / 12.654,64 eura

podmirio dio potraživanja, ali dio tih potraživanja koji se podmirivao odnosio se i na dospjeli iznos inicijalno utuženih zakonskih zateznih kamata, a što vještak nije uzeo u obzir.

Dakle, dok se uplata od 19. veljače 2024. odnosila točno na tamo navedene račune br. 3613 i 29756, ostalim uplatama na kojima nije bila naznačena svrha plaćanja, imala su biti zatvarana dugovanja primjenom metode uračunavanje (čl. 170 ZOO-a) i to na način da se uplaćenim iznosima knjigovodstveno zatvaraju prvenstveno iznosi dužne zakonske zatezne kamate, koja je između ostalog u ovom slučaju prva i dospjela u iznosu od 3.772,79 eura, a potom i dio tekućih zakonskih zateznih kamate na utužene račune te utužena glavnica.

Uslijed navedenog smatra da je i sam obračun zakonske zatezne kamate i uračunavanje plaćanja pogrešno sačinjeno te isto nema uporišta u utuženom potraživanju niti u materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

8. Tuženik se u podnesku od 11. travnja 2025. u cijelosti protivi očitovanju tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjujući navode tužitelja, pa tako i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

9. Stalni sudski vještak Mario Tkalec se 17. travnja 2025. očitovao na iznesene prigovore na sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka navodeći da tužitelj u spis nije dostavio dokumentaciju iz koje je razvidno da se utužena zatezna kamata odnosi na račune dospjele prije utuženih računa, nije dostavio račune po kojima je obračunao tu kamatu, nije dostavio obračune kamata po računima po kojima navodi da je utužio zateznu kamatu, a niti dokumentaciju iz koje je razvidno kako i kada su ti računi podmireni.

Prema tome, ako se utužena zatezna kamata odnosi na račune podmirene prije dospjelih utuženih računa ista se ne može provjeriti jer nedostaju navedeni podaci za provjeru zatezne kamate, kao i da li je postojalo potraživanje tužitelja.

10. Na ročištu od 3. listopada 2025. stalni sudski vještak Mario Tkalec usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje ostajući pri istome u cijelosti.

Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog tužitelja za korištenje naknadno dostavljene financijske dokumentacije nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno čl. 259. st. 2. ZPP-a.

Naime, nesporno je da je navedenim člankom propisano da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka.

Međutim, vještak je već u nalazu i mišljenju od 31. siječnja 2025. naveo da je dopisom od stranaka putem e-komunikacije i e-poštom poslanom pravnim zastupnicima stranaka, zatražio dodatnu dokumentaciju, te da stranke zatraženu dokumentaciju nisu dostavile u danom roku, a niti do dana izrade nalaza i mišljenja. Iz poruke e pošte, dostavljene uz podnesak tužitelja od 17. ožujka 2025., razvidno je da je tužitelj dokumentaciju koju je vještak službenim putem zatražio od njega tijekom izrade nalaza i mišljenja (vještak je spis preuzeo radi izrade nalaza i mišljenja preuzeo 8. studenog 2024., a nalaz i mišljenje poslao je sudu e- komunikacijom 31. siječnja 2025.), dostavio tek 12. veljače 2025., dakle, nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka sudu pa sud smatra, da bi, uzimanje u obzir tako zakašnjelo dostavljene dokumentacije, bilo suprotno odredbi čl. 10. ZPP-a, i predstavlja zlouporabu prava u postupku, koju je, temeljem odredbi navedenog članka ZPP-a, sud dužan onemogućiti.

11. Tužitelj podneskom od 31. listopada 2025. u bitnome ostaje kod navoda iznijetih u dotadašnjem tijeku postupka, kao i iznijetih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

Specificira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka tako da za, uz već povučenu tužbu za dio glavnice u iznosu od 22.301,99 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dodatno djelomično povlači tužbu za dio glavnice u iznosu od 14.096,20 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

Dodatno stavlja prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere temeljem čl. 501.a ZPP-a, za preostali dio utužene tražbine. Navedeni podnesak dostavljen je tuženiku 3. studenog 2025.

Obzirom se tuženik u daljnjem tijeku postupka navedenim povlačenjima nije protivio, sud je sukladno članku 193. ZPP-a, odlučio kao u izreci rješenja.

12. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja, specificiran podneskom od 31. listopada 2025., u cijelosti osnovan.

13. Predmet ovog spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.388,54 eura na ime nepodmirenog dijela računa br. 3451/2901/1 i nepodmirenog dijela računa br. 29756/AO/1 sa pripadajućim zateznim kamatama

14. Uvidom u potvrdu nadležne porezne uprave utvrđeno da je tuženik za utužene račune tužitelja:

- 3187/2901/1 od 02.11.2021. na iznos od 86.524,05 kuna,

- 3478/2901/1 od 12.11.2021. na iznos od 86.463,03 kuna, i

- 3451/2901/1 od 20.11.2021. na iznos od 86.599,70 kuna,

iskazao pretporez.

15. Slijedom navedenog, na navedene račune, u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbu čl. 221. b st. 1. ZPP-a u kojemu je propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno.

16. Teret dokaza je u pogledu utuženog računa dakle prebačen na tuženika. Međutim tuženik u prigovoru samo paušalno prigovara prvo navodeći da je utužene račune podmirio, a poslije toga da su isti u cijelosti neosnovani.

Nadalje, tuženik podneskom od 20. veljače 2024. obavještava sud kako je, 19. veljače 2024., uplatom tužitelju iznosa od 12.654,64 eura (nakon uplata izvršenih nakon utuženja iznosa od 11.475,62 eura 6. svibnja 2022. i iznosa od 11.816,71 eura 3. lipnja 2022.), podmirio glavnicu/utužene račune koji su predmet ovog spora (dakle, priznaje osnov u cijelosti), te navodi kako se sa tužiteljem još treba dogovoriti oko plaćanja kamata i troškova postupka.

Dakle, tuženik nije sudu podnio nikakve dokaze kojima bi osporio tužiteljevu tražbinu, a što je bio dužan sukladno čl. 221. b st. 1. ZPP-a i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

17. U odnosu na račun tužitelja broj: 26739/AO/1 od 15.11.2021. na iznos od 2.433,29 kuna, tuženiku je na ročištu od 22. ožujka 2024. raspravnim rješenjem, temeljem čl. 221. b st. 4. ZPP-a, naloženo, u roku od 15 dana, dostavi isprave temeljem kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računu, uz upozorenje da će se, ukoliko tuženik ne postupi po nalogu suda iz raspravnog rješenja, smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po navedenom računu tužitelja.

18. Obzirom tuženik nije postupio po nalogu suda iz predmetnog rješenja, sukladno odredbi čl. 221. b. st. 4. ZPP-a, smatra se da je koristio pravo na odbitak pretporeza po gore navedenom računu tužitelja.

19. U odnosu na račune tužitelja:

- 3613/2901/1 od 02.12.2021. na iznos od 84.460,00 kuna, i

- 29756/AO/1 od 15.12.2021. na iznos od 10.880,09 kuna,

za koje tuženik nije iskazao pretporez, sud je utvrdio osnovanost istih prije svega iz dijela navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojima tuženik navodi da je utužene račune u cijelosti podmirio (da bi u nastavku prigovora kontradiktorno svojim navodima naveo da su isti u cijelosti neosnovani), kao i iz podneska tuženika od 20. veljače 2024. kojim obavještava sud kako je, 19. veljače 2024., uplatom tužitelju iznosa od 12.654,64 eura (nakon uplata izvršenih nakon utuženja iznosa od 11.475,62 eura 6. svibnja 2022. i iznosa od 11.816,71 eura 3. lipnja 2022.), podmirio glavnicu/utužene račune koji su predmet ovog spora (dakle, ponovo priznaje osnov u cijelosti), te navodi kako se sa tužiteljem još treba dogovoriti oko plaćanja kamata i troškova postupka.

20. Nadalje, potrebno je naglasiti da bi bilo neživotno i nelogično da je tuženik izvršio uplate tužitelju 19. veljače 2024. iznosa od 12.654,64 eura, iznosa od 11.475,62 eura, 6. svibnja 2022. i iznosa od 11.816,71 eura 3. lipnja 2022. , kojim uplatama bi tuženik, u slučaju da je tužitelj neosnovano izdao tuženiku račune 3613/2901/1 od 02.12.2021. na iznos od 84.460,00 kuna i 29756/AO/1 od 15.12.2021. na iznos od 10.880,09 kuna, bio, prema nalazu i mišljenju vještaka, u preplati prema tužitelju u iznosu od 11.696,74 eura.

21. U pogledu visine tužbenog zahtjeva i datume dospijeća obveza, sud je iste utvrdio uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Marija Tkaleca iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o., iz Zagreba od 31. siječnja 2025., koji je u cijelosti prihvatio, obzirom je stava da je isti izrađen sukladno zadatku suda, izrađen obrazloženo i stručno, te je vještak kako u pisanom obrazloženju istog, tako i prilikom usmenog obrazloženja istog na ročištu otklonio sve prigovore tužitelja.

22. Tuženik nije podmirio potraživanje po dospijeću pa sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) duguje i zatezne kamate od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

23. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove, i to do 22. ožujka 2024. (kada tužitelj zbog djelomičnog podmirenja utužene tražbine djelomično povlači tužbu) sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a, a nakon toga, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a uzimajući u obzir vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (3.388,54 eura). Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, te čl. 2. ZPP- a, Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br 118/2018) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

24. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbi članka 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022). Tužitelju pripada pravo na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 439,27 eura (uključen PDV) sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (»Narodne novine« broj 9/2021; 154/2022; dalje PNNJBOV).

Odluka o zateznim kamatama na trošak ovršnog postupka temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a.

Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

25. Slijedom navedenog, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

26. Tužitelju su priznati parnični troškovi: sastava podneska od 23. studenog 2023. u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu od 13. prosinca 2023. u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, dok se za preostali zatraženi trošak zastupanja na navedenom ročištu u iznosu od 250,00 eura uvećano za PDV odbija kao neosnovan, zastupanja na ročištu od 20. veljače 2024. u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, dok se za preostali zatraženi trošak zastupanja na navedenom ročištu u iznosu od 250,00 eura uvećano za PDV odbija kao neosnovan, zastupanja na ročištu od 22. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 14. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, dok se za preostali zatraženi trošak sastava navedenog podneska u iznosu od 300,00 eura uvećano za PDV odbija kao neosnovan sukladno vrijednosti predmeta spora, zastupanja na ročištu od 3. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, dok se za preostali zatraženi trošak zastupanja na navedenom ročištu u iznosu od 300,00 eura uvećano za PDV odbija kao neosnovan sukladno vrijednosti predmeta spora, sastava podneska od 31. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu od 27. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife.

Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu iznos koje tužitelj nije naveo, budući takav zahtjev nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a. Naime, sud nije ovlašten stranci dosuditi trošak ukoliko ne raspolaže točnim iznosom koliko taj trošak iznosi, s obzirom da sud sudi u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a.

Tužitelj nije zatražio trošak predujma za provedeno vještačenje, pa mu sud, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, isti nije niti dosudio.

27. Slijedom navedenog ukupno dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelju iznosi 2.875,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sukladno čl. 30. OZ-a, a odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, dok je odbijen za zatraženi trošak u iznosu od 1.375,00 eura, te je odlučeno kao u točki II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sudac:

Lovre Sardelić

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Domagoj Klinžić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10, i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun na ročištu uz pristojba na presudu

2. Tuženiku po pun.

3. kalendar