REPUBLIKA HRVATSKA

P-690/2024-36

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska ulica 4, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate iznosa od 3.157,22 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane 25. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja NF i punomoćnika tuženika ŠF, danom objave 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, isplati iznos od 3.157,22 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 08.05.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.039,01 eura (slovima: tisuću trideset devet eura i jedan cent), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 4. travnja 2024. navodi da se 21. siječnja 2021. oko 20:50 sati na županijskoj cesti broj 5060 (Luka Bakar-D8-Meja) dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala NFI, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu društva OTP LEASING d.d., Podružnica Rijeka, a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020308218449. Nezgoda se dogodila na način da iznenada na kolnik prometnice kojom se kretala vozačica izletjela divljač (srna) te je došlo do udara vozila u divljač. Nakon sudara, divljač se udaljila u nepoznatom smjeru. U vozilu se kao suvozač nalazila SF, a protiv vozačice vozila nije bio pokrenut prekršajni postupak. U predmetnoj prometnoj nezgodi na osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala je materijalna šteta, osiguranik se obratio tužitelju odštetnim zahtjevom i nakon provedenog postupka obrade štete na vozilu je utvrđena materijalna šteta te je tužitelj osiguraniku 7. svibnja 2021. isplatio iznos od 23.788,06 kn (sada 3.157,22 eura) na ime naknade štete na vozilu. Predmetni štetni događaj se dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na cestu na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ, odnosno osiguranik LOVAČKI SAVEZ PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE (osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]) te tužitelj smatra, budući da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, da za štetu odgovara njezin vlasnik i to po načelu objektivne odgovornosti. U konkretnom slučaju, vlasnik divljači je osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik, jer je divljač došla na cestu iz smjera lovišta kojim gospodari lovačko društvo na području Lovačkog saveza Primorsko-goranske županije. Tužitelj pojašnjava da je čl. 50. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84./2011., 22./2013., 54./2013., 148./2013. i 92./2014.; u daljnjem tekstu ZOC) uređuje pravno područje javnih cesta, odnosno osoba koje upravljaju javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači, a ne pravnom uređenju odgovornosti osoba koje gospodare lovištima (lovozakupnika i lovoovlaštenika). Stoga tužitelj smatra da se čl. 50. st. 1. ZOC ne odnosi na odštetnu odgovornost osoba koje gospodare lovištima– i to kao objektivna odgovornost - uređena je i dalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (članci 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35./2005. i 41./2008.). Tužitelj dakle smatra, budući da je tuženik osiguravatelj štetnika koji je prouzročio predmetni štetni događaj i štetu, a tužitelj je svojem osiguraniku isplatio naknadu nastale štete, da je stekao pravo regresno potraživati od tuženika iznos isplaćenog iznosa oštećenom u predmetnoj nezgodi, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove. Tužitelj navodi da se regresnim zahtjevom obratio tuženiku, ali da do mirnog rješenja spora nije došlo. Stoga, tužitelj na temelju odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a, u skladu s odredbom čl. 83. Zakona o lovstvu predlaže donošenje presude kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.157,22 eura eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 25. srpnja 2024. tuženik ističe prigovor zastare, navodeći da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok, a sve sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Pojašnjava, obzirom se štetni događaj dogodio 21. siječnja 2021., a kalkulacija izvida štete izvršena je 29. siječnja 2021., a tužba je podnesena 29. ožujka 2024., da je tužba podnesena nakon proteka zastarnog roka od tri godine (tuženik se poziva na stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u presudi posl. br. Pž-8183/2015 od 9. veljače 2018.). Nadalje, tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja i činjenicu da je na dan 21. siječnja 2021. HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ bio osiguran po polici osiguranja od javne odgovornosti broj 078700070726, međutim osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Tuženik pojašnjava da je iz potvrde MUP-a Policijske uprave Primorsko-goranske, Postaja prometne policije Rijeka, KLASA: 211-04/21- O/543, UR BROJ: 511-09/34/06-O11-2/2021 od 17. rujna 2021. razvidno kako životinja u koju je navodno udarila NFI, vozačica vozila registarskih [registarska oznaka], nije pronađena, nego je ista otrčala s mjesta događaja pa smatra da se iz navedene potvrde ne može se sa sigurnošću utvrditi koja je životinja izazvala štetni događaj, jer da nije pronađena divljač pa da postoji mogućnost da je na vozilo naletjela domaća životinja. Stoga tuženik smatra da je na tužitelju teret dokaza da se u predmetnom štetnom događaju radilo o divljači – srni i smatra da tužitelj nije dokazao da je do predmetne štete došlo upravo zbog naleta vozila njegovog osiguranika na divljač, a ne neku drugu životinju pa u konkretnom slučaju ne bi postojala odgovornost tuženika ni prema općim propisima odštetnog prava. Tuženik pojašnjava da je sukladno čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja se eventualno nađe na cesti odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Tuženik navodi u konkretnom slučaju nedostaje bitna pretpostavka za odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, a riječ je o radnji provođenja lova kao uvjetu postojanja odgovornosti lovoovlaštenika sukladno Zakonu o lovstvu pa budući da tužitelj u konkretnom slučaju nije iznio činjenicu da je šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom divljači na to vozilo zbog provođenja lova, to tužitelj ne može prema tuženiku postaviti predmetni regresni zahtjev (pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-5032/2021 od 5. rujna 2022.). Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Na pripremnom ročištu od 9. listopada 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u procjenu popravka 2021/0002785/001 (list 4 do 9 spisa), opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 10 do 18 spisa), dopis od 29. travnja 2021. (list 19 spisa), izvid štete broj 2021/0002785/001 od 29. siječnja 2021. (list 20 do 23 spisa), u obavijest o broju štetovnog spisa s popisom procjenilišta Croatia osiguranja d.d. (list 24 do 27 spisa), u policu osiguranja s privitkom broj 078700036869 (list 28 do 30 spisa), u prometnu i vozačku dozvolu (list 31 i 32 spisa), u policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 020308213470 (list 33 spisa), u policu osiguranja automobilskog kaska broj 020308218449 (list 34 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 21. siječnja 2021. (list 35 spisa), u prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska (list 36 do 38 i 44 do 46 spisa), u potvrdu MUP, PU Primorsko-goranska (list 39 i 40 spisa), u račune (41 do 43 spisa), u regresni zahtjev (list 47 spisa), dopis e-Pošte (list 48 do 50 spisa), u policu osiguranja broj [broj police osiguranja] s uvjetima za osiguranje od javne, izvan ugovorne odgovornosti (list 68 do 73 spisa), u dopis od 17. lipnja 2024. (list 83 spisa), u fotografije (list 96 do 123 spisa), u dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 17. ožujka 2025. s kartom lovišta (list 138 do 141 spisa), uvid u spis MUP, PU Primorsko-goranska (list 150 i 151 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NFI i SF te uvid u zapisnik o saslušanju svjedoka pred zamoblenim Trgovačkim sudom u Rijeci.

5. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155.2023. i 146./2025.; dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. Predmet spora je tužiteljevo regresno potraživanje imovinske štete nastale 21. siječnja 2021. na vozilu osiguranika tužitelja u iznosu od 3.157,22 eura koju je tužitelj naknadio svom osiguraniku.

7. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, činjenica nastanka štetnog događaja niti činjenica da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio iznos od 3.157,22 eura na ime naknade štete na vozilu.

8. Između stranaka sporno je prije svega je li nastupila zastara tražbine i sporna je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

9. Prigovor zastare je osnovan.

10. Iz Potvrde o izvršenoj transakciji Nove hrvatske banke d.d. proizlazi da je tužitelj vlasniku vozila OTP LEASINGU d.d. dana 7. svibnja 2021. isplatio iznos od 23.788,06 kuna (sada 3.157,22 eura) pozivom na broj police štete (list 95 spisa).

11. Iz računa Porsche Rijeka broj 3335/11484/33 (list 41 spisa) proizlazi da je osiguranik tužitelja popravio vozilo 27. travnja 2021..

12. Iz Kalkulacije štete (list 20 do 23 spisa) proizlazi da je tužitelj 29. siječnja 2021. sačinio kalkulaciju štete u kojem je naznačio dijelove za zamjenu, dijelove za popravak vozila, dijelove za lakiranje i troškove popravka sa brojem radnih sati. Procjena popravka sa završnom kalkulacijom štete vidljiva je iz dokumenta sačinjenog od strane RB AUTO d.o.o. iz Rijeke 29. siječnja 2021. u o kojoj su također pobrojani detalji popravka, rezervni dijelovi i lakirerski radovi uz naznaku broja potrebnih radnih sati (list 4 do 9 spisa).

13. Iz Potvrde Policijske uprave Primorsko-goranske Postaje prometne policije postaje Rijeka od 17. rujna 2021. (list 39 do 40 spisa) proizlazi da je sastavljena povodom predmetne prometne nesreće i u njoj je navedeno da je vozačici s lijeve strane kolnika istrčala divljač-srna koju je udarila prednjim dijelom vozila i divljač je nakon toga otrčala s mjesta događaja. U potvrdi je naznačeno da je o događaju naleta izvješten lovnik lovačkog društva "Tuhobić Krasica" PF, A koji nije izlazio na mjesto događaja.

14. Iz prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska (list 36 do 38 spisa) proizlazi da je društvo KAJIĆ d.o.o. iz Praputnjaka tužitelju 25. siječnja 2021. prijavio štetu na vozilu na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 020308218449. Ovdje se pojašnjava da je iz Police osiguranja od automobilske odgovornosti (list 34 spisa) razvidno da se radilo o polici kasko osiguranja u kojoj je ugovaratelj osiguranja i korisnik leasinga bilo društvo KAJIĆ d.o.o. i da je osiguranik OTP LEASING d.d., Podružnica Rijeka.

15. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi na tužitelja su prešla sva prava njegovog osiguranika OTP LEASING d.d. prema tuženiku, do visine isplaćene naknade, odnosno do iznosa od ukupno 3.157,22 eura.

16. Tužitelj je svom osiguraniku isplatio naknadu štetu na temelju ugovora o kasko osiguranju kojeg je s njim sklopio. Tužitelj zahtjeva regresnu isplatu od tuženika kao osobe čiji osiguranik je odgovoran za nastanak štetnog događaja.

17. Odredbom čl. 234. st. 6. ZOO-a propisano je da zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.

18. Odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35./2005., 41./2008., 78./2015., 29./2018. i 126./2021. – dalje: ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a st. 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

19. Pojašnjava se da se u ovom konkretnom slučaju radi o tražbini osiguratelja prema trećoj odgovornoj osobi i da je potrebno primijeniti odredbu čl. 234. st. 6. ZOO- a koja dakle propisuje da zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Dakle, radi se u situaciji kada osiguratelj na temelju ugovora o osiguranju nadoknadio štetu svom osiguraniku. Stoga, zastara ne teče od dana kada je tužitelj isplatio svom osiguraniku naknadu štete (7. svibnja 2021.), a niti od dana kada je tužitelj saznao za štetu, već zastara počinje teći onog dana kad je počela teći zastara tražbine tužiteljevog osiguranika prema osobi odgovornoj za nastanak osiguranog slučaja, dakle, osobi odgovornoj za prometnu nesreću. Relevantan trenutak za određivanje početka tijeka zastare je trenutak kada je tužiteljevom osiguraniku Kajić d.o.o. nastala šteta (od kada počinje teći objektivni rok zastare od pet godina iz čl. 230. st. 2. ZOO-a) i trenutak kada je tužiteljev osiguranik saznao za štetu i osobu koja je odgovorna za štetu (od kada počinje teći subjektivni rok zastare od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a).

20. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

21. Iz potvrde policije od 17. rujna 2021. proizlazi da su na mjesto prometne nesreće nakon što se ona dogodila izašli policijski službenici koji su utvrdili da se radilo o naletu vozila na divljač i o događaju su obavijestili lovnika lovačkog društva "Tuhobić Krasica" PF koji nije izašao na mjesto događaja. Utvrđenje je ovog suda da je osiguranik tužitelja već na dan prometne nesreće 21. siječnja 2021. znao da je Lovačko društvo "Tuhobić Krasica", koje je obaviješteno o prometnoj nezgodi, odgovorno za nastanak prometne nesreće i štetu jer se radilo o naletu divljači na vozilo.

22. Osiguranik tužitelja je podnio prijavu štete tužitelju 25. siječnja 2021. te je tužitelj povodom te prijave izvršio kalkulaciju štete 29. siječnja 2021. u kojoj je naveo sve dijelove vozila za zamjenu, popravak, kao i potreban broj radnih sati. U tom trenutku osiguranik tužitelja je saznao i za opseg štete. Činjenica što je osiguranik tužitelja vozilo stvarno popravio tek kasnije (prema računu popravka je to bilo najkasnije 27. travnja 2021.) nije odlučna jer se odgađanjem popravka vozila ne može odgađati i početak tijeka zastare. Osiguranik tužitelja je na temelju prijave štete i kalkulacije koju je tužitelj kao osiguratelj sačinio povodom te prijave saznao za opseg štete na vozilu. Stoga, zastara je počela teći 29. siječnja 2021. i zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a istekao je 29. siječnja 2024., a tužba je podnesena 5. travnja 2024. pa je nastupila zastara.

23. Zastarom je prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a pa je tužbeni zahtjev neosnovan. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe čl. 230. st. 1. u svezi s čl. 234. st. 6. ZOO-a presudio kao u točki I. izreke presude i odbio tužbeni zahtjev. Ovdje se napominje da zbog osnovanosti prigovora zastare sud nije analizirao ostale provedene dokaze.

24. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr.54.) i to za trošak zastupanja na ročištima od 12. siječnja 2025.. 12. ožujka 2025., 25. rujna 2025. i 25. veljače 2026. iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr.9.1.), sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od ukupno 200,00 eura (Tbr.42.), a što ukupno iznosi 1.000,00 eura Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 39,01 eura. Dakle, ukupno je tuženiku priznat trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.039,01 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Karlovcu, 10. travnja 2026.

Sudac

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska ulica 4,

2. Tuženiku po punomoćniku Mati Kačan, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116,

3. Mrežna stranica e-Oglasna ploča suda