REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3255/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupano po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, Zagreb, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinka Lisonek iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-824/2024 od 28. svibnja 2024., kojim je naloženo tuženiku, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju iznos 128,36 Eura s zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 7,37 EUR od 10.11.2023.,

- na iznos od 22,63 EUR od 24.11.2023.,

- na iznos od 9,88 EUR od 23.03.2024.,

- na iznos od 6,67 EUR od 24.02.2024.,

- na iznos od 21,92 EUR od 24.12.2023.,

- na iznos od 59,89 EUR od 23.04.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 28. svibnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13,27 Eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-824/2024 od 28. svibnja 2024. nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru ističe u cijelosti pobija rješenje o ovrsi, ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu. Navodi kako dostavljeni izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga, temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi a iz kojih bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Opreza radi, navodi se kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi.

3. Tužitelj se na prigovor očitovao podneskom od 6. listopada 2025., u roku određenom rješenjem od 23. lipnja 2025. u kojem je naveo osporava navode iz prigovora u cijelosti osobito u odnosu na vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga, obzirom da je izvod iz poslovnih knjiga u cijelosti sačinjen u skladu s odredbama članka 9. Zakona o računovodstvu. Nadalje, na samom izvodu iz poslovn ih knjiga jasno je navedeno kako je isti sastavljen na računalu i pravovaljan i bez pečata i potpisa. Tužitelj ističe kako je sadržaj rješenja o ovrsi sukladan upravo sadržaju koji je propisan kao obvezan, odnosno sukladan članku 41. Ovršnog zakona. Nadalje, na poleđini ispostavljenih računa za električnu energiju je jasno naznačeno kako se račun odnosi na nekretninu na adresi [adresa], pa je i u tom dijelu prigovor tuženika potpuno promašen, nelogičan i suprotan stanju spisa. Tužitelj je uslugu električne energije pružio, iste su korištene od strane tuženika, stoga ih je tuženik dužan podmiriti, a navodi iz prigovora usmjereni su prema otklanjanju odgovornosti plaćanja korištenih usluga od strane tuženika. Tužitelj dostavlja izdane pojedinačne mjesečne obveze, račune za predmetno mjerno mjesto, a kojim su obuhvaćene nepodmirene stavke po izvodu iz poslovnih knjiga kao i karticu analitičkog knjigovodstva iz koje je vidljivo kako predmetno potraživanje nije podmireno. Tužitelj ukazuje na članak 115. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom u kojem se navodi kako je krajnji kupac ovlašten podnijeti prigovor na račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, što tuženik nije učinio, a unatoč tome osporava svoju odgovornost, odnosno izbjegava podmiriti pružene usluge električne energije.

4. Tuženik među ostalim, ističe i prigovor zastare potraživanja. Međutim, navedeni prigovor je neosnovan, budući da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja. Tužitelj predlaže da sud službenim putem zatraži od HEP -OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. očitovanje o ugovornom odnosu tužitelja sa tuženikom te zadržava pravo predložiti održavanje usmene rasprave po primitku zatražene dokumentacije. Tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Sud nije uzeo u obzir činjenice i dokaze koje je tužitelj dostavio u podnesku od 9. listopada 2025. budući da je navedeni podnesak dostavljen sudu po isteku roka od 15 dana od primitka rješenja ovog suda poslovni broj gornji od 23. lipnja 2025, a u kojem roku je tužitelj bio dužan predati podnesak u kojem će navesti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje činjenica , sve temeljem odredbe iz čl. 461a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje u tekstu: ZPP).

6. Podneske tužitelja tuženik je zaprimio 17. studenog 2025. te se podneskom od 2. prosinca 2025., u roku ostavljenom rješenjem ovog suda poslovni broj gornji od 23. lipnja 2025. očitovao na iste te je naveo da ostaje kod svih navoda iz prigovora protiv predmetnog rješenja o ovrsi, sada odgovora na tužbu, a osobito kod prigovora promašene pasivne legitimacije. Tuženik nije, niti je bio vlasnik i korisnik nekretnine na predmetnoj adresi, kako prije utuženog razdoblja. tako i u utuženome razdoblju, a tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao osnovu i visinu potraživanja. Budući da nije bio niti vlasnik niti korisnik predmetne nekretnine, tuženik nije bio ni u obvezi o istome obavijestiti tužitelja. Predmetno potraživanje se odnosi na stan u [adresa], površine 21,94 m2, broj objekta 04595629 - pokojne najmoprimke OV, negdje O. Radi se o stanu iz pretvorbe (izlučen iz društvenog kapitala poduzeta Elektro-promet), Sto znači da je isti stan barem od 01. siječnja 2011. godine vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno od stupanja na snagu Zakona o upravljanju državnom imovinom, te ponovno ukazujemo na pravni stav da je sva takva imovina postala vlasništvom Republike Hrvatske u trenutku izolučenja iz društvenog kapitala poduzeća. Dikcija čl. 49. Zakona sugerira deklarativnost. Ukoliko tužitelj u predmetnom postupku upire daje Grad Zagreb vlasnik stana na adresi u [adresa] iz kojeg navodno proizlazi utužena tražbina, a budući da je navedena činjenica sporna, tuženik predlaže da sud primijeni pravilo o teretu dokazivanja iz čl.221 a. ZPP-a, odnosno da sam tužitelj dokaže svoju tvrdnju o vlasništva tuženika na spornom stanu jer je u tom dijelu teret dokaza na strani tužitelja. Kako tužitelj ničim nije dokazao daje Grad Zagreb vlasnik naznačene nekretnine, niti da tužitelj ima sklopljen Ugovor o opskrbi električnom energijom, sporno je na temelju čega je tuženik uopće evidentiran kao kupac na navedenom mjernom mjestu. Tužitelj nije dokazao daje upravo tuženiku isporučio električnu energiju na obračunskom mjernom mjestu [adresa]. Čak nije naveo po kojoj osnovi od tuženika zahtjeva plaćanje utuženog računa odnosno nije naveo traži li to zbog činjenice da je tuženik vlasnik nekretnine ili korisnik, ima li sa tuženikom zaključen ugovor o opskrbi električnom energijom. S obzirom da su u ovoj pravnoj stvari sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, tužitelj je dužan dostavili ugovor iz kojeg proizlazi utužena obveza, odnosno dužan je iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj je priložio samo račune kojima je obračunato utuženo potraživanje, a iz kojih ne proizlazi odlučna činjenica postojanja ugovornog odnosa, odnosno daje tuženik vlasnik ili posjednik nekretnine na koju se odnosi utuženo potraživanje. Naime, tužitelj se u svom podnesku poziva na Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom od I 5.01 .2021 . te 12.08.2019. godine, a iz istih i proizlazi da se odnosi između opskrbljivača i krajnjeg kupca ureduju ugovorom. Također, člankom 5. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenja mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine. broj 100/22) propisano je da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže ureduju sljedećim ugovorima: ugovorom o korištenju u mreže,- ugovorom o opskrbi električnom energijom, ugovorom kojim se ureduje otkup električne energije, ugovorom o agregiraniu, ugovorom o sudjelovanju u energetskoj zajednici, ugovorom o pružanju pomoćnih usluga, ugovorom o redispećiranju te drugim ugovorima. Stavkom 5. iste odredbe Pravilnika propisano je da se ugovori sklapaju u pisanom obliku U odnosu na dokazne prijedloge tužitelja, da Sud službenim putem zatraži od HEP OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. očitovanje o ugovornom odnosu tužitelja sa tuženikom, navodimo da je tužitelj uz svoj podnesak bio dužan dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje kako osnov tako i visinu svog potraživanja, pa se naknadno pribavljanje dokumentacije od strane suda ukazuje protivno pravilima o prekluziji u odnosu na iznošenje činjenica i dostavljanja dokaza. Nadalje, dokazni prijedlog da se službenim putem od društva HEP-ODS d.o.o. zatraži očitovanje o ugovornom odnosu tužitelja sa tuženikom protivi se pravilu o teretu dokazivanja na štetu tuženika te odredbama ZPP-a o pribavljanju isprava, pa bi se postupanjem po prijedlogu tužitelja sud stavio u službu tužitelja na štetu tuženika, dime bi bila narušena ravnopravnost stranaka u parničnom postupku. Slijedom navedenoga, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

7. U tijeku postupka radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u izvode iz poslovnih knjiga (list 9 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (list 28), račune (list 29-45 spisa), popis stanova (list 59-63 spisa), zapisnik s uviđaja (list 64 spisa), ovlaštenje (list 65-66 spisa).

8. Sud nije izveo dokaz pribavom podataka od HEP OPERATORA DISTRIBUCIJSKOG SUSAVA d.o.o. o ugovornom odnosu tužitelja sa tuženikom, budući da je sukladno odredbi čl. 232 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drukčije. Odredbom iz čl. 232.st.3. ZPP-a propisano je da ako se isprava nalazi kod državnoga tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. Budući da se je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 10. ožujka 2026. na poseban upit suda izjavio da nije prethodno zatražio podatke od HEP OPERATORA DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. koje predlaže da sud pribavi službenim putem nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 232.st.3 ZPP-a da bi su pribavljao isprave od HEP OPERATORA DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o., koji je pravna osoba sa javnim ovlaštenjima.

9. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija tuženika.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Sukladno odredbi iz čl. 35. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj: 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18) agencija donosi opće uvjete opskrbe energijom koji su jedinstveni za sve energetske subjekte na području Republike Hrvatske. Opći uvjeti opskrbe energijom donose se zasebno za područje plina, električne energije i toplinarstva, sukladno zakonima kojima se uređuje obavljanje pojedinih energetskih djelatnosti, a mogu obuhvaćati i uvjete korištenja mreže. Energetski subjekti su obvezni primjenjivati opće uvjete sukladno svojoj energetskoj djelatnosti.

12. Sukladno članku 2. toč. 13. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine: 85/15 – dalje Opći uvjeti) korisnik mreže je pravna ili fizička osoba koja koristi prijenosnu i/ili distribucijsku mrežu na temelju sklopljenog ugovora o korištenju mreže. Prema čl. 3. Općih uvjeta odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu ovih Općih uvjeta uređuju se sljedećim ugovorima i to ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca. Nadalje, čl. 4. st. 1. Općih uvjeta je propisano da vlasnik ili nositelj nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja se priključuje na mrežu podnosi operatoru sustava zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže, dok je st. 3. istog članka propisano da iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže može podnijeti i posjednik građevine ili dijela građevine koja se priključuje na mrežu ako ima valjanu pravnu osnovu za posjed izdanu od ovlaštenog tijela te suglasnost za sklapanje ugovora o korištenju mreže toga tijela ili suglasnost vlasnika građevine ili dijela građevine koja se priključuje na mrežu. Člankom 6. st.1. Općih uvjeta je propisano da Operator sustava može korisniku mreže na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o korištenju mreže trećoj osobi.

13. Sukladno čl. 4. st. 7. Općih uvjeta nakon sklapanja ugovora o korištenju mreže korisnik mreže može operatoru sustava podnijeti zahtjev za početak korištenja mreže, uz koji je dužan priložiti ugovor o opskrbi krajnjeg kupca kojeg sklapa s opskrbljivačem i/ili ugovor o otkupu električne energije, nakon čega može započeti korištenje električne mreže (čl. 4. st. 7. Općih uvjeta).

14. Budući da je tuženik osporio da je vlasnik ili posjednik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], na tužitelju je teret dokaza da je tuženik korisnik predmetne usluge.

15. U odnosu na isprave koje je dostavio tužitelj valja reći da se radi o jednostranim ispravama koje predstavljaju knjigovodstvenu dokumentaciju, čiju vjerodostojnost je tuženik osporio slijedom čega se istima ne može dokazati korištenje usluge opskrbom električnom energijom ili vlasništvo predmetne nekretnine.

16. Iz ovlaštenja Grada Zagreba od 4. listopada 2011. ovlašteni su službenici Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada predati predmetni stan predstavniku Agencije za upravljanje državnom imovinom.

17. Iz Zapisnika o uviđaju od 11. siječnja 2012. vidljivo je da ključevi ne otvaraju postojeću bravu ( vidljivi su tragovi provale) te da su se izmjenjivali razni korisnici koji nisu poznati predstavnici stanara.

18. Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

19. Sukladno čl. 221 a. ZPP-a sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

21. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

22. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi [adresa], niti da je koristio uslugu koju je tužitelj obračunao utuženim računima, a koje činjenice je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP- a dužan dokazati tužitelj. Iz zapisnika o uviđaju od 11. siječnja 2012. vidljivo je da tuženik nije bio u posjedu predmetne nekretnine.

23. Budući da tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je tuženik korisnik ili vlasnik predmetne nekretnine, odnosno korisnik usluga tužitelja, a tuženik je ispravama da nije vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine, ovaj sud nalazi da tuženik dokazao da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari pa je platni nalog koji se odnosi na isplatu glavnice 128,36 Eura sa zakonskim zateznim kamatama valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

24. S obzirom da je tuženi u cijelosti uspio u postupku ima pravo na naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), a koja se odnosi na troškove sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 Eura .

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. travnja 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu

pun. tuženika