REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-754/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i parteri iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tuženog, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.950,95 eura / 44.837,42 kn sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 16. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. u visini kamatne stope koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i i iznos od 8.105,99 eura / 61.074,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. u visini kamatne stope koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.043,17 €, zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 10. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je rješenjima Klasa: UP/I 140 -03/15-03/03470784127, Ur.broj 341-14-05/3-14-027069 broj 0207185 od 9. siječnja 2015. te rješenja Klase: UP/I 140-03/15-01/03470784127, Ur. broj 341-14-05/3-15-24976 broj 0207185 od 18. ožujka 2015. priznato pravo na obiteljsku mirovinu obitelji pokojne osiguranice VA, djetetu MA i udovcu LA. Smrt osiguranice tužitelja VA da je posljedica prometne nesreće od 26. studenog 2014. koju je skrivio DA upravljajući osobnim vozilom marke „Citroen AX“ reg. oznake [registarska oznaka] na koju je on naletio na obilježenom pješačkom prijelazu dok je prelazila cestu, a osiguranoj je kod tuženika po polici broj [broj police]. Protiv ĆA da je pred Općinskim sudom u Rijeci pokrenut kazneni postupak koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem K-524/17. Tuženik da je temeljem Sporazuma o izvan sudskoj nagodbi, a temeljem ovog štetnog događaja isplatio naknadu štete obitelji pokojne osiguranice tužitelja. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovnog broja P-713/17 od 14. rujna 2018. u predmetu ovdje tužitelja protiv tuženika da je dosuđena naknada štete nastala isplatom obiteljske mirovine djetetu MA i udovcu LA u iznosu od 58.679,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom. S iste osnove tužitelj da trpi daljnju štetu koju potražuje za razdoblje od 1. studenog 2017. do 30. studenog 2019. u kojem razdoblju da je isplaćeno ukupno 44.837,42 kn, a prema obračunu stvarne štete od 16. prosinca 2019. Stoga tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete nastale isplatama obiteljske mirovine obitelji pok. osiguranika VA.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje činjenicu da je vozilo reg. oz. [registarska oznaka] dana 26.11.2014. bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti, kojom se policom vlasnik vozila osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama (ovdje tužitelj) i zbog tjelesne ozljede te da odgovornost osiguranika tuženika za izazivanje prometne nezgode nije sporna. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Osiguranica tužitelja da je smrtno stradala uslijed ozljede na radu. Obveza tuženika da nije apsolutna za razliku od štetnika, već da je obveza tuženika regulirana preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik da može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP). Poziva se na čl. 8., čl. 22. i čl. 27. ZOOP -a. Zakon o mirovinskom osiguranju da nije lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Osporava da je tužitelj svom osiguraniku isplatio utuženi iznos. Dokument kojim tužitelj dokazuje visinu utužene tražbine da nije javna isprava, pa u tom smislu da tužitelj nije dokazao da štetu uopće i trpi. Osporava aktivnu legitimaciju.

3. Dalje tijekom postupka tužitelj navodi kako iz mirovinskog spisa ne proizlazi da bi obitelji pokojne osiguranice tužitelja bila obustavljena isplata priznate im obiteljske mirovine. Ističe kako je riječ o postupku radi regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja (tužitelja) koji obitelji pokojnog oštećenika isplaćuje obiteljsku mirovinu, prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, a na ime štete koju je svojim vozilom prouzročio tuženikov osiguranik. Da nije bilo štetnog događaja osiguranik tužitelja bi po redovnom tijeku stvari radio i ostvarivao primanja sukladno svojoj stručnoj spremi pa se njegovoj obitelji ne bi priznala niti im se isplaćivala obiteljska mirovina. Tužitelj kao nositelj mirovinskog osiguranja da osnovanost svo jeg potraživanja dokazuje vlastitim rješenjem o priznanju prava na obiteljsku mirovinu obitelji pokojnog oštećenika odnosno pravomoćnim aktom nadležnog tijela donesenim u upravnom postupku. Šteta za tužitelja da nastaje samom isplatom mirovine i pritom da je potpuno nevažno radi li se o ozljedi na radu ili izvan rada. Štetu da predstavljaju novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, zahtjevom da je obuhvaćena svota stvarne štete prema isplatama koje se odnose na određeno razdoblje i naknada da se zahtjeva izravno od društva za osiguranje kod koje je vozilo bilo osigurano od odgovornosti za štetu pri čemu društvo za osiguranje može odgovarati do visine osigurateljnog pokrića. Podneskom od 19. srpnja 2022. preinačava tužbeni zahtjev na način kako je to opisano u izreci presude, a kojoj preinaci se tuženik protivio.

4. Prvostupanjskom presudom od 23. svibnja 2023. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, međutim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 9. travnja 2025., posl. br. Gž - 2622/2023 ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje. U navedenom rješenju drugostupanjski je sud naveo kako je za pravilnu primjenu materijalnog prava (odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu) potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem, a koji dokaz je tijekom postupka predložio tuženik.

5. Tijekom ponovljenog postupka sud je izvršio uvid u Rješenje tužitelja klasa UP/I 140- 03/15-03/03470784127, ur. broj 341-14-05/3-14-027069 broj 0207185 od 9. siječnja 2015. ( list 2 spisa ), rješenje klase UP/I 140-03/15-01/03470784127, ur. broj 341-14- 05/3-15-24976 broj 0207185 od 18. ožujka 2015. ( list 4-6 spisa ), zapisnik o očevidu ( list 7-9 spisa ), sporazum o izvan sudskoj nagodbi ( list 10 spisa ), obračun isplate mirovinskih primanja od 16. prosinca 2019. ( list 22 spisa ), podatke doznačenih mirovinskih primanja ( list 23-25 spisa ), odštetni zahtjev od 19. prosinca 2019. ( list 26-27 spisa ), mirovinski spis broj 207185 ( list 52-135 spisa ), obračun isplata na teret HZMO-a od 11. srpnja 2022. ( list 143 spisa ), podatke doznačenih mirovinskih primanja ( list 144-159 spisa ), te je izvršen uvid u ovosudni spis poslovnog broja K - 524/17 i spis Trgovačkog suda u Rijeci poslovnog broja P-713/17, te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši, dipl. oec. (list 580-589 spisa).

6. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa daljnje štete u razdoblju od 1. studenog 2017. do 30. lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 14.056,94 EUR/105.912,02 kn na ime isplaćene obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio obitelji pokojne osiguranice, zajedno sa zateznim kamata.

8. Među strankama nije sporno:

-da se 26. studenog 2014. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradala osiguranica tužitelja VA kao pješak;

-da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068400322617;

-da je rješenjima Klasa: UP/I 140-03/15-03/03470784127, Ur.broj 341-14-05/3-14- 027069 broj 0207185 od 9. siječnja 2015. i Klasa: UP/I 140 -03/15-01/03470784127, Ur. broj 341-14-05/3-15-24976 broj 0207185 od 18. ožujka 2015. obitelji pokojne osiguranice VA, djetetu PA i udovcu IA, priznato pravo na obiteljsku mirovinu;

-da je vozača, osiguranik tuženika DA, zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. i 2. i 6. KZ oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uvjetno na pet godina, presudom Općinskog suda u Rijeci, posl. broj K-524/17 od 18. listopada 2021.

9. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se na odnos stranaka Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO), te visina tužbenog zahtjeva.

10. Prema stajalištu drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju potrebno je primijeniti ZOOP. Sukladno izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

11. U konkretnom slučaju tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a prava i obveze tuženika koji proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirani su odredbama ZOOP-a, stoga je materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari ZOOP, što znači da predmet spora treba raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP-a (kojom odredbom se, pored prava na regres, regulira i pitanje opsega naknade štete zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, prema odgovornom osiguratelju).

12. Naime, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj. No, budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluku donijeti primjenom materijalno pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo a to su odredbe ZOOP/05, stoga sud u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 27. ZOOP/05 (tako i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-1889/2001), kako se to navodi u drugostupanjskoj odluci.

13. Primjenom odredbe članka 27. ZOOP, tuženik kao osiguratelj bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike.

14. Stoga je radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva sud, prije svega proveo dokaz uvidom u obračun izvršenih isplata od 1.11.2017. do 30.6.2022. (list 23 -25 spisa i list 144 do 159 spisa), obračun isplate mirovinskih primanja od 16. prosinca 2019. (list 22 spisa), obračun isplate mirovinskih primanja od 11. srpnja 2022. (list 143 spisa), te je izvršen uvid i u mirovinski spis 207185. Na temelju navedenih dokumenata, a naročito obračuna isplate mirovinskih primanja od 16. prosinca 2019. (list 22 spisa ) i obračuna isplate mirovinskih primanja od 11. srpnja 2022. (list 143 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj za razdoblje od 1. studenog 2017. do 30. studenog 2019. obitelji pokojne osiguranice izvršio isplatu obiteljske mirovine u iznosu od ukupno 44.837 ,42 kn, te u daljnjem razdoblju od 1. prosinca 2019. do 30. lipnja 2022. ukupan iznos od 61.074,60 kn.

14.1. Nadalje, stalni sudski vještak Marin Rameša je u svojem nalazu i mišljenju (list 580-589 spisa) izračunao da je iznos isplaćene obiteljske mirovine djetetu osiguranice pok. VA, u razdoblju 1.11.2017. do 30.6.2022. bio 105.912,02 kune/14.056,94 €. Navedena je obiteljska mirovina izračunata koristeći parametar da se je radilo o ozljedi na radu, a što je vidljivo iz korištenog mirovinskog staža koji je bio 40 godina. Nadalje, vodeći se točkom 11. presude Županijskog suda u Splitu kojom je ukinuta prvostupanjska presuda, vještak je izračunao da bi u slučaju da je kao posljedica ozljede na radu za osiguranicu određeno pravo na invalidsku mirovinu (potpuna invalidnost) tada bi u istom razdoblju bilo isplaćeno 151.302,92 kuna/20.081,30 €. Zaključno, u razdoblju od 1.11.2017 . do 30.6.2022. teoretski iznos invalidske mirovine koji bi bio obračunat i isplaćen da je u konkretnom slučaju potpuni gubitak radne sposobnosti bio uzrokom odlaska u invalidsku mirovinu, te da je isti bio posljedica ozljede na radu je za 45.390,90 kuna/6.024,36 € veći od stvarno obračunate i isplaćene obiteljske mirovine djetetu pokojne osiguranice u istom razdoblju.

14.2. Sud je u potpunosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka budući da je nalaz i mišljenje sačinio stručno, objektivno i detaljno, sukladno postavljenoj zadaći. Same stranke nisu imale prigovora na matematički izračun, dok je tužitelj svoj prigovor temeljio na pravnom pitanju primjene materijalnog prava (vidi par.9. presude).

15. Slijedom navedenog, sud je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da tužitelj plaća niži iznos obiteljske mirovine od mirovine koju bi isplaćivao u situaciji da je umirovljenje posljedica ozljede na radu. Stoga je ovaj sud mišljenja kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP -a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu (200,00 € - Tbr. 8/1), pristup na ročišta održana 24.3.2023. i 27.3.2026. (500,00 €, svako ročište - Tbr. 9/1), trošak sastava žalbe (625,00 € - Tbr. 10/1), sastav podneska od 26.2.2026. (500,00 € - Tbr. 8/1), što sve uvećano za pripadajući PDV iznosi 3.531,25 €. Sud je tuženiku priznao i trošak pristojbe na presudu (105,96 €) i na žalbu (105,96 €), te trošak financijskog vještačenja (300,00 €), što ukupno iznosi 511,92 €, dok sveukupni iznos dosuđeni troškova parničnog postupka iznosi 4.043,17 €.

16.1. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 10. travnja 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana nadležnom županijskom sud, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženog