REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-874/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRAVEL PARTNER d.o.o. v stečaju, OIB: 63175350085, Republika Slovenija, Ljubljana, Kotnikova ulica 5, kojeg zastupa punomoćnik Stipica Jakić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SOLARIS d.d., OIB: 26217708909, Šibenik, Hoteli Solaris 86, kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Avdagić, odvjetnik u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-2/2025-72 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-2/2025-72 od 23. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-2/2025-72 od 23. siječnja 2026. u dijelu kojim je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 32.400,00 EUR u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-2/2025-72 od 23. siječnja 2026. u dijelu kojim je tuženikov zahtjev za naknadom troška postupka u iznosu od 9.513,61 EUR odbijen kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.413,61 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je u cijelosti ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ljiljanke Malenica iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-1839/2018 od 12. srpnja 2018. te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 143.562,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2018. do isplate i troškom ovršnog postupka.

2. Rješenjem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 32.400,00 EUR u roku od 15 dana, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troška u iznosu od 9.513,61 EUR odbijen kao neosnovan.

3. Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev koji se odnosi na potraživanje agencijske provizije, koju tužitelj potražuje iznoseći tvrdnju da je kao agencija koja se bavi organiziranjem poslovnih kongresa posredovao u organizaciji kongresa za svog klijenta Oriflame i da je tuženik s tim klijentom sklopio ugovor o poslovnom kongresu, konferenciji Oriflamea u svibnju 2018. godine za 1500 gostiju posredstvom tužitelja, jer je sud iz rezultata dokaznog postupka utvrdio da tužitelj i tuženik nisu zasnovali nikakav ugovorni odnos. Sud je utvrdio iz rezultata dokaznog postupka istinitim navode tužene strane o načinu sklapanja ugovora o organizacij i tog događaja, a to da je klijent odabrao termin, da su se na klijentov javni poziv javile agencije koje nude usluge organiziranja, da je tim agencijama tuženik slao ponude , a klijent je na kraju odabrao agenciju koja će organizirati događaj. Utvrđeno je da je postojao ugovor između tuženika, klijenta Oriflame i agencije Maximice i da je klijent izabrao navedenu agenciju, dok tuženik nije dokazao da je upravo on bio agencija koja je organizirala događaj, iako mu je, kao i ostalim agencijama, bila dostavljena ponuda od strane tuženika, koju tužitelj međutim nije potpisao. Kako tužitelj po utvrđenju suda nije dokazao postojanje bilo kakvog pravnog odnosa između stranaka u svezi organizacije konferencije Oriflamea u svibnju 2018. godine, to je zahtjev odbijen kao neosnovan. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Tužitelj je protiv presude i rješenja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra netočnim utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije organizirao kongres kod tuženika u razdoblju od 14. -18. kolovoza 2018., jer suprotno proizlazi iz isprava koje je dostavio, a radi se o stotinama mail-ova iz kojih proizlazi da je upravo tužitelj organizirao navedeni kongres, da je tužitelj predložio Oriflameu održavanje kongresa kod tuženika, da je Oriflame uplatio sredstva za rezervaciju termina putem tužitelja i da je tužitelj rješavao sve vize za ruske državljane, iz čega slijedi zaključak da je ugovor s Oriflameom sklopljen na inicijativu tužitelja u kolovozu 2017., dok je s agencijom Maximice sklopljen ugovor u ožujku 2018. godine kada je već svaki detalj bio dogovoren. Cijene koje su dogovorene s Oriflameom odgovaraju cijenama koje je predložio tužitelj, a tuženik je s tužiteljem pregovarao samo o visini provizije. Tužitelj ponavlja kronologiju događaja odnosno komunikacije između tadašnje zaposlenice tužitelja RG koja je 31. ožujka 2017. putem mail-a poslala tuženiku zahtjev u ime svog klijenta Oriflame za održavanje konferencije u svibnju 2018. za 1500 gostiju zatraživši ponudu, potom komunikaciju koju je prema tužitelju putem e-mail-a učinila ŠG, koja je tužitelju poslala u ime tuženika ponudu za održavanje konferencije s cijenama te žalitelj ponavlja sadržaj komunikacije putem e-mail-a u razdoblju kroz 2017. do zaključno 14. studenog 2017. kada IG u ime tuženika šalje ažuriranu ponudu za održavanje predmetne konferencije. Na kraju ponude je navedeno da ispunjavanjem traženih podataka tužitelj potvrđuje da prihvaća uvjete i da su isti osnova za fakturiranje ako se iza ponude ne sklopi ugovor. Ugovor nije nikada sklopljen pa ponuda obvezuje i ista je osnova za fakturiranje, iz čega tužitelj zaključuje da je između parničnih stranaka postojao poslovni odnos. Pri tome se žalitelj poziva na odredbu članka 253. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) da je ponuda prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke te na stavak 2. toga članka kojim je propisano ako su ugovorne strane nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporne točke za kasnije ugovor se smatra sklopljenim. Iz toga zaključuje da je između stranaka sklopljen ugovor, a ukazuje i na odredbe Zakona o pružanju usluga u turizmu („Narodne novine“ broj: 130/17, 25/19, 98/19, 42/20, 70/21 i 126/25) kojima je propisano što su turističke usluge u kongresnom turizmu te je određeno tko može pružati takve usluge, a to mogu jedino agencije sa sjedištem u [adresa] ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarskoj konfederaciji, a agencija Maximice kao ruska agencija nije mogla pružiti te usluge. Ponovno ukazuje na činjenicu da su u ugovoru između tuženika i Oriflame cijene smještaja upravo onolike kolike je tužitelj formirao, s čime je tuženik bio upoznat, jer su tuženikove cijene bile uvećane posredstvom tužitelja upravo radi uključivanja agencijske provizije. Stoga proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo te pritom počinio nekoliko bitnih povreda odredaba postupka pa predlaže presudu i rješenje preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženika obvezati na naknadu troškova postupka uključujući i žalbene troškove, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik je žalbu podnio protiv rješenja o troškovima u dijelu u kojem je odbijen za trošak postupka u iznosu od 9.513,61 EUR , ističući da je sud rješenjem o troškovima tuženiku dosudio trošak zastupanja na svim ročištima te mu dosudio trošak sastavljanja četiri pisana obrazložena podneska. Trošak ostalih pisanih podnesaka sud je odbio s obrazloženjem da tuženik ima pravo na trošak za samo četiri obrazložena podneska kako je to propisano Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Tarifnim brojem 8. točka 1. Tarife. Žalitelj ukazuje i na Tarifni broj 8. točka 3. Tarife kojom je propisano da za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tarifnog broja 8. točke 1. odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tarifnog broja 7. ali ne više od 100 bodova, što po pojedinom podnesku predstavlja iznos od 200,00 EUR. Slijedom navedenoga je sud trebao dosuditi tuženiku i po 100 bodova za svaki preostali obrazloženi podnesak pa je odluka o trošku u tom smislu nezakonita. Predlaže žalbu usvojiti i ukinuti rješenje o trošku u dijelu u kojem se tuženikov zahtjev za naknadu troška odbija te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

6. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu osporavajući žalbene navode u cijelosti s prijedlogom presudu potvrditi a tuženiku dosuditi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 3.413,61 EUR.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Pobijana presuda i rješenje ispitani su na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. ZPP-a. Presuda i rješenje su pravilni i zakoniti.

9. U odnosu na tužiteljevu žalbu

10. Nisu ostvareni žalbeni razlozi koje u svojoj žalbi ističe tužitelj, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama i o tome iz kojih dokaza je sud te činjenice utvrdio, jasnu i neproturječnu ocjenu izvedenih dokaza, a sud je pravilno primijenio i materijalno pravo.

11. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari svoju tražbinu činjenično obrazložio podneskom kojim se očitovao na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-1839/2018 od 12. srpnja 2018. U tom podnesku od 25. ožujka 2019. tužitelj obrazlaže da se njegova tražbina odnosi na naknadu na koju ima pravo kao turistička agencija koja se bavi organiziranjem kongresa, a u konkretnom slučaju da je organizirao poslovnu konferenciju za svog klijenta Oriflame i to organizirajući smještaj i druge usluge kod tuženika.

2. Uz takvu činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno kvalificirao navedeni pravni odnos neimenovanim ugovorom, jer se ne radi o ugovoru o raspolaganju ugostiteljskim smještajem (ugovor o alotmanu) koji ima biti sklopljen u pisanom obliku, kako je to propisano odredbom članka 909. i 910. ZOO-a, a i takav ugovor o raspolaganju ugostiteljskim smještajem se odnosi na određeno razdoblje u kojem je ugostitelj u obvezi staviti na raspolaganje turističkoj agenciji određeni broj ležaja i druge usluge, a agencija se obvezuje popunjavati ugostiteljske kapacitete u ugovorenim rokovima.

13. Nesumnjivo se ovdje radilo o jednom konkretnom događaju u konkretnom terminu i prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka pravilno utvrdio odlučne činjenice da je klijent za kojeg je organiziran poslovni događaj u svibnju 2018. godine sam raspisao natječaj na kojeg su se javljale razne turističke agencije sa upitima tuženiku pa tako i tužitelj, a tuženik je onda slao ponudu sa svojim cijenama u koje je uključio i proviziju turističkoj agenciji, kako to i proizlazi iz ponuda koje je tuženik slao tužitelju. Odlučna činjenica koju je sud pravilno utvrdio jest ta da tužitelj takve ponude nije prihvatio, jer na tuženikovo traženje nije potpisao ponudu na predviđenom mjestu u ponudi, sve s opravdanjem kako još nije utvrđeno koju će agenciju za organiziranje poslovnog događaja izabrati klijent Oriflame, što proizlazi iz isprava o komunikaciji elektroničkom poštom.

14. Ne radi se niti o ugovoru o posredovanju, kako sugerira tužitelj žalbenim navodima, ali i navodima tijekom postupka, tvrdeći da je njegovim posredovanjem došlo do predmetnog događaja za klijenta Oriflame u smještajnim kapacitetima tuženika. Ugovor o posredovanju se sklapa između nalogodavca i posrednika, a tuženik u ovom kontekstu nije nalogodavac tužitelju kao posredniku. Zbog navedenog su neodlučni žalbeni navodi u kojima tužitelj ponavlja tijek komunikacije između tužitelja i tuženika, jer iz navedenih isprava o postojanju komunikacije sud nije mogao zaključiti o postojanju ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, dok je tuženik dokazao da je neposredno s klijentom Oriflame ugovorio sve usluge za predmetni događaj u svibnju 2018., a potom je dodatkom Ugovoru tuženik s klijentom i po klijentu odabranom agencijom ugovorio i plaćanje agencijske provizije koju je tuženik i platio odabranoj agenciji.

15. Žalbeni navodi o tome da takav ugovor između tuženika i strane turističke agencije nije dopušten ne utječu ni na koji način na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj i tuženik nisu sklopili nikakav ugovor niti imenovan niti neimenovan, niti formalni niti neformalni, a takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda ne dovode u pitanje niti žalbeni navodi kojima tužitelj na drugačiji način interpretira utvrđene činjenice. Pravilno je sud zaključio da tužitelj nije prihvatio niti jednu od tuženikovih ponuda pa tako ni onu korigiranu iz studenog 2017., što jasno proizlazi kako i iz iskaza samog direktora tužitelja tako i iz ponude koja nije po tužitelju potpisana na predviđenom obrascu za prihvat ponude (list 106. spisa).

16. S obzirom na navedeno valjalo je tužiteljevu žalbu ocijeniti neosnovanom , a presudu pravilnom i zakonitom, slijedom čega je presuđeno kao u izreci presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

17. Odluka o trošku dosuđenom tužitelju potvrđena je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a te je riješeno kao u izreci rješenja.

18. U odnosu na tuženikovu žalbu protiv odluke o trošku

19. Tuženikova žalba protiv odluke o trošku postupka u dijelu kojim je tuženik odbijen za naknadu troškova sastavljanja triju podnesaka nije osnovana. Sud je u obrazloženju odluke o trošku naveo samo da prihvaća zahtjev za naknadu troška za četiri obrazložena podneska, pritom se pozivajući na Tarifni broj 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), pa žalitelj smatra da mu za preostala tri podneska pripada nagrada po Tarifnom broju 8. točka 3. Tarife odnosno najmanje 100 bodova za svaki podnesak.

20. Takvi žalbeni navodi nisu osnovani, s obzirom na to da sud odlučuje o naknadi troškova primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a kojom je odredbom propisano da će se onoj stranci kojoj pripada trošak postupka isti odrediti tako da se naknađuju samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice. Ako sud utvrdi da je pojedini trošak bio potreban za vođenje parnice onda će sukladno odredbi članka 155. stavka 2. ZPP-a u slučaju kada se određuje nagrada za rad odvjetnika, primijeniti propisanu Tarifu. Dakle, iz navedene odredbe ne proizlazi da se za sve podneske ima dosuditi naknada na teret suprotne strane već samo za one koji su bili potrebni za vođenje postupka. Iako prvostupanjski sud to ne obrazlaže posebno, iz spisa proizlazi da je sud pravilno ocijenio neosnovanim zahtjev za naknadu troškova sastavljanja podnesaka tuženika od 7. prosinca 2018. kao i od 27. veljače 2019., jer se radi o podnescima u kojima tuženik, nakon što je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave , još dodatno obrazlaže te prigovore, a prije nego što se tužitelj uopće očitovao na prigovor, pa se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice. Također , za vođenje parnice nije bio niti potreban tuženikov podnesak od 6. kolovoza 2019. u kojem tuženik ponavlja već iznijeta očitovanja.

21. Kako je, dakle, odluka o trošku u svemu pravilna i zakonita, to je prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo potvrditi u odbijajućem dijelu, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

22. Tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu ocijenjen je neosnovanim primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP -a te je odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 10. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas