Poslovni broj: UsI-1606/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Branki Štajduhar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Štajduhar&Jurec Baras d.o.o., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB: 61817894937, radi izvlaštenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-02/22-01/88, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 23. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-02/22-01/88, URBROJ: 514-04- 03-01-01/08-25-02 od 23. travnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Sedmi područni odsijeku ([adresa]), KLASA: UP/I-943-04/20-12/24, URBROJ: 251-19-11-8/001-21-35 od 6. prosinca 2021. navedenim prvostupanjskim rješenjem, točkom I., izreke, utvrđen je interes Republike Hrvatske, temeljem članka 105. st.1. Zakona o cestama za izgradnju "Ulice 4" u Gospodarskoj zoni u Sesvetama, kao nerazvrstane ceste. Točkom II. izreke prihvaćen je prijedlog Grada Zagreba, te je u njegovu korist kao korisnika izvlaštenja, radi izgradnje dijela „ [adresa] u ([adresa] u [adresa] od 110 kV -TS do Industrijske ulice, sukladno lokacijskoj dozvoli Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350- 05/2012-01/280, URBROJ: 251-13-21/102-20112-14 od 3. listopada 2012. godine, produženoj rješenjem istog Ureda, KIASA: UP/I-350-05-2013-01/845,URBROJ: 251- 13-21/102-2014-3 od 18. studenoga 2014. godine i parcelacijskom elaboratu RN br. 2690/2013 k. o. [katastarska općina]. potpuno izvlaštena novoformirana zk.č.br. 3047/6 cesta Poredje, površine 940 m 2 ,upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] odnosno u PL broj 794K, k.o, [adresa], zemljišnoknjižno vlasništvo i korisništvo CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. u 1/1 dijela. Točkom III. izreke usvojen je zahtjev vlasnika CŠ. OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te je u korist Grada Zagreba, OIB: 61 87894937, izvlašten preostali dio nekretnine, odnosno novoformirana zk.č.br. 3047/5, livada površine 9 m2 , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. kao. [adresa] odnosno u PL broj 794K, k. o. [katastarska općina]. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev vlasnika za izvlaštenje preostalog dijela nekretnine nove oznake zk.č.br. 3047/1, površine 993 m 2. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno u PL broj 794K. k. o. [katastarska općina]. Točkom V. izreke obvezan je korisnik izvlaštenja Grad Zagreb, OIB: 61 817894937, platiti CŠ. OIB: [osobni identifikacijski broj]. [adresa]. naknadu 7-a i7.vlaštene nekretnine iz točaka II. i III. izreke tog rješenja, i to za novoformiranu zk.č.br. 3047/6. površine 940 k. o. [katastarska općina]. iznos od 398.000,00 kuna, a za preostali dio nekretnine. odnosno za novoformiranu zk.č.br. 3047/5, površine 9 m2, k. o. [katastarska općina], iznos od kuna. odnosno ukupno iznos od 401.800,00 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30 dana od dana donošenja tog rješenja do isplate. Točkom VI. izreke utvrđeno je da je korisnik izvlaštenja stupio u posjed nekretnine izvlaštene prema točki Il. izreke tog rješenja dana 12. rujna 2017.

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi podnesenoj dana 23. lipnja 2025., Upravnom sudu u Zagrebu po kojoj je oformljen spis poslovni broj:UsI-2361/25, a koji je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda RH, Su 369/25 od 27. lipnja 2025., ustupljen ovom sudu, ističe kako obrazloženje osporenog rješenja ne udovoljava zahtjevu iz čl. 98. st.5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09, 110/21). Navodi kako je isto nedostatno te ne omogućava ispitivanje zakonitosti osporenog rješenja. Ističe kako tuženik, donoseći osporeno rješenje nije pravilno primijenio materijalno pravo, a što se ogleda u tome da je tuženik zanemario da je tužitelj u žalbi istaknuo kako prvostupanjsko tijelo donošenjem novog rješenja, tj. rješenja o izvlaštenju u ponovljenom postupku dana 6. prosinca 2021. godine, nije postupilo u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Ministarstva pravosuđa iz rješenja od 9. ožujka.2020. godine, i to na štetu tužitelja, jer mu je odredilo nižu naknadu od one za koju je drugostupanjsko tijelo rješenjem od 9. ožujka 2020. godine, Klasa: UP/II-943- 04/16-01/233, utvrdilo da je pravilna. Kako je visina naknade utvrđena i isplaćena na temelju vještva koje je sačinio vještak Čeović 2016. godine, nije bilo osnove da se u ponovljenom postupku visina naknade ponovno utvrđuje, jer je ta činjenica pravomoćno utvrđena, s obzirom na to da je drugostupanjsko tijelo svojim rješenjem od 09.03.2020. godine odbilo žalbu tužitelja koji se žalio na visinu naknade. Pritom je ovdje važna činjenica da se korisnik izvlaštenja nije žalio na visinu naknade utvrđenu tim rješenjem iz 2016. godine. Tužitelj pritom posebno ističe kako je visina naknade utvrđena prenisko te ne odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine u vrijeme donošenja rješenja. Pritom su upravna tijela svoje odluke temeljila na nezakonit, odnosno zastario nalaz vještaka jer su korišteni podaci o kupoprodaji iz 2017. godine, a ne aktualni tržišni podaci, umjesto da je provedeno novo vještačenje. Činjenica da je u ponovljenom postupku određena niža naknada od one određene rješenjem protiv kojega se tužitelj žalio predstavlja povredu načela zabrane reformatio in peius. Tužitelj također ističe i to da prvostupanjsko upravno tijelo nije odlučilo o naknadi za umanjenje vrijednosti preostalog dijela nekretnine što znači da tužitelju nisu nadoknađeni svi negativni učinci oduzimanja.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, ostajući kod izreke i obrazloženja osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu navodi kako je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku bilo dužno postupiti prema uputi drugostupanjskog tijela iz rješenja od 9. ožujka 2020. i provesti novo vještačenje, koje je i provedeno po vještaku Tomislavu Trputcu, koji je izradio svoj elaborat, odnosno dopune, sukladno Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade, Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Po elaboratu vještaka Ivana Čeovića , po kojem je bila utvrđena naknada prvostupanjskim rješenjem od 30. lipnja 2016., a na koje se tužitelj i žalio zbog prenisko utvrđene naknade, i koje je i poništeno drugostupanjskim rješenjem od 9. ožujka 2021., nije se mogla utvrditi naknada kasnijim rješenjem od 6. prosinca 2021., niti su se transakcije koje je koristio vještak Ivan Čeović mogle koristiti u ponovnom postupku, budući da su u vrijeme donošenja rješenja od 6. prosinca 2021. bile starije od 4 godine od dana vrednovanja. Ističe kako su neosnovani navodi tužitelja o povredi načela zabrane reformatio in peius budući da prvostupanjsko tijelo nije vezano tim načelom u slučaju kada je prijašnje rješenje poništeno, tj. s obzirom da u ovom predmetu naknada do donošenja rješenja od 6. prosinca 2021. nije pravomoćno utvrđena, pa se ne može govoriti povrijeđen zakon na štetu tužitelja time što je u ponovnom postupku provedeno novo vještačenje kojim je utvrđena manja naknada. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Održavanjem ročišta dana 11. ožujka 2026. i dostavljanjem svih podnesaka, omogućeno je strankama, izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24, dalje: ZUS) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju članka 169. stavak 1. toga zakona. Na navedeno raspravno ročište na kojemu je raspravljanje zaključeno, nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba pa je ono održano bez njihove prisutnosti (članak 89. stavak 4. i članak 91. stavak 3. ZUS-a).

6. U dokaznom postupku sud je pročitao svu dokumentaciju spisa ovoga spora i spisa upravnog postupka dostavljenog uz odgovor tuženika na tužbu.

7. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tog dokaza, kod prethodno navedenih dokaza koji su izvedeni.

8. Predmet je ovoga upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja. Osporenim rješenjem je odbijena tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja kojim su, na prijedlog zainteresirane osobe, izvlaštene navedene nekretnine uz određivanje navedenoga iznosa naknade tužitelju.

9. Iz obrazloženja tih rješenja i spisa predmetnoga upravnog postupka, razvidno je da su rješenja donesena u ponovnom postupku, nakon što je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-04/16-01/233, URBROJ: 514-05-02-01-02/1720-01 od 9. ožujka 2020. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-943-04/1512/23. URBR()J: 251-14- 11/801-1 6-28 od 30. lipnja 2016. i predmet vraćen na ponovni postupak s obrazloženjem kako uz podneseni prijedlog za izvlaštenje nisu bili priloženi svi obavezni prilozi, pa prvostupanjsko tijelo nije smjelo postupati temeljem takvog nepotpunog prijedloga već je bilo dužno pozvati predlagatelja na otklanjanje nedostatka. Nadalje, tuženik je ocijenio da prvostupanjsko tijelo nije pravilno primijenilo odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade u dijelu koji se odnosi na određivanje naknade, te nije utvrđeno raspolaže li korisnik izvlaštenja odgovarajućom zamjenskom nekretninom, niti je utvrđeno da li je takva nekretnina prihvatljiva za izvlaštenika, premda je primarni oblik naknade sukladno Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade. Rješenjem od 9. ožujka 2020. dana je uputa prvostupanjskom tijelu da se u ponovnom postupku otklone procesni nedostaci prijedloga za izvlaštenje, provede novo vještačenje radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnina, omogući strankama sudjelovanje u postupku te donese nova, obrazložena odluka o izvlaštenju i naknadi.

10. U ponovnom je postupku korisnik izvlaštenja dopunio je prijedlog za izvlaštenje, precizirajući predmetnu nekretninu te je dostavio dokaz o osiguranim sredstvima za naknadu, odnosno dokaz da su ista već uplaćena na račun izvlaštenika. S obzirom da je izvlaštenik odustao od naknade u obliku zamjenske nekretnine, određeno je provođenje očevida i vještačenja radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnina te ocjene gubitka gospodarskog interesa za preostali dio nekretnine. Provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Tomislavu Trputcu dipl. ing. građ. koji je izradio procjembeni elaborat broj: 20-9- -2- NM od rujna 2020. kojim je utvrdio da osnovna čestica k. č. [katastarska čestica], površine 1.942m2 prije izvlaštenja nije ispunjavala uvjete za gradnju zbog svoje površine (površina manje od 2.000 m) slijedom čega vlasnik ne gubi gospodarski interes za daljnje korištenje preostalog dijela nekretnine pod oznakom 3047/1 površine 993,2, Za preostali dio nekretnine 3047/5 površine 9m2 vještak je ustvrdio da nije pogodan za bilo kakvo daljnje korištenje slijedom čega vlasnik gubi gospodarski interes za te dijelove. Tržišna vrijednost izvlaštenih k. č. [katastarska čestica] površine 9m2, vještak je procijenio na iznos od 500,58 eura. U procjembenom elaboratu broj: 21-2-1-NM od veljače 2021. isti vještak tržišnu vrijednost nekretnine k. č. [katastarska čestica] površine 940m2 procijenio je u iznosu od 52.282,80 eura. Navedeni elaborati dostavljeni su na očitovanje strankama te je vještak djelomično prihvatio primjedbe stranaka te izradio dopune elaborata pri čemu je korigirao određene elemente procjene te utvrdio tržišnu vrijednost k. č. [katastarska čestica] u iznosu od 398.000,00 kuna/ 52.536,60 eura, te vrijednost k. č. [katastarska čestica] površine 9m2 u iznosu od 3.800,00 kuna/ 503,01 eura.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka i rasprave, prvostupanjsko tijelo je ocijenilo da su procjembeni elaborati sastavljeni u skladu sa Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade, zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina te Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, te da su prigovori tužitelja neosnovani. Također je utvrđeno da predmetno zemljište nema svojstvo građevinskog zemljišta pogodnog za gradnju, te je i odredilo naknadu u iznosu od 398.000,00 kuna/52.536,60 eura za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 3.800,00 kuna/503/01 eura za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Postupajući po žalbi tužitelja i Grada Zagreba, tuženik je istu odbio osporenim rješenjem sa obrazloženjem koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilno i zakonito.

13. U odnosu na navode tužitelja o tome da je u prvom postupku u kojem je doneseno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-943-04/1512/23. URBR()J: 251-14-11/801-1 6-28 od 30. lipnja 2016. procjembenim elaboratom vještaka Ivana Čeovića vrijednost nekretnina procijenjena na 461.400,00 kuna, što je više od vrijednosti koja je utvrđena u novom vještvu izrađenom od stalnog sudskog vještaka Tomislava Trputca, te da je stoga trebalo koristiti ovo vještvo Ivana Čeovića, valja reći kako je tuženik navedeni prigovor koji je ujedno bio i žalbeni navod, pravilno otklonio navodeći kako u konkretnom slučaju nije bilo moguće koristiti vještvo vještaka Čeovića obzirom na odredbu čl. 7. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina i članak 57. st.7. zakona o procjeni vrijednosti nekretnina jer su u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja bile starije od 4 godine od dana vrednovanja.

14. U odnosu na navode tužitelja kako je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo zabrane reformatio in peius jer je po njegovoj žalbi poništeno rješenje od 30. lipnja 2016. godine, a istim je bila određena naknada koja je za tužitelja povoljnija, navodi se kako su isti također neosnovani obzirom na činjenicu da je prethodno rješenje (ono od 30. lipnja 2016.) poništeno, čime je postupak vraćen u početno stanje, dakle stanje prije donošenja tog rješenja, pa je tijelo u ponovljenom postupku bilo ovlašteno donijeti novo rješenje, čak i nepovoljnije za stranku, sve temeljem novoutvrđenog činjeničnog stanja, a što je tuženik pravilno i obrazložio u osporenom rješenju.

15. Neosnovani su i preostali tužiteljevi prigovori, kojima se upire na povrede odredaba Zakona u upravnom postupku, to stoga jer je, u postupku prije donošenja osporenog rješenja, tužitelju propisno omogućeno sudjelovanje i izjašnjavanje, a činjenična utvrđenja kojima se obrazlaže osporeno rješenje i ocjenu izvedenih dokaza na kojoj se ona temelje, kao pravilne prihvaća i ovaj sud iz razloga prethodno navedenih u ovoj presudi. U odnosu na navode tužitelja koji se tiču obrazloženja osporenog rješenja, valja reći kako su isti neosnovani jer je rješenje tuženika obrazloženo u skladu s odredbom čl. 98. st.5. Zakona o općem upravnom postupku jer, suprotno navodima tužitelja sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jasno navodi utvrđeno činjenično stanje, dokaze i razloge na kojima se temelji.

16. Stoga, prema ocjeni suda, tužitelj nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja i pravilnost primjene materijalnog prava u osporenom i prvostupanjskom rješenju, a ni zakonitost postupka koji im je prethodio. Sud ne nalazi razloge ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 116. st.1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kao pod točkom I. izreke presude.

17. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 10. travnja 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA: - opun. tužitelja,

- tuženiku,

- zainteresiranoj osobi,

- u spis.