Poslovni broj: UsI-985/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja 1) FU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2) EU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po opunomoćeniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Ljubićić-Vrdoljak&Partneri, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, uz sudjelovanje zainteresirane osobe 1) Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, Split, Put Duilova 11, OIB 90884993104, zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Babiću iz odvjetničkog društva Babić & Babić d.o.o. Split, Put Plokita 8 i 2) Županijskog državnog odvjetništva, Split, Gundulićeva 29a, nakon javne rasprave održane i zaključene 12. ožujka 2026., dana 10. travnja 2026.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/23-01/70, Urbroj: 514-04-03-01-01/08-25-03 od 3. ožujka 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove Klasa: UP/I-944-05/97-01/35, Urbroj: 2181/1-13/562-23-55 od 24. siječnja 2023.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora. IV. Nalaže se tužiteljima da zainteresiranoj osobi pod 1) Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša naknade trošak ovog spora u iznosu od 1.000, eura, u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku.

O b r a z l o ž e nj e

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/23-01/70, Urbroj: 514-04- 03-01-01/08-25-03 od 3. ožujka 2025. odbija se žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove Klasa: UP/I-944-05/97-01/35, Urbroj: 2181/1-13/562-23-55 od 24. siječnja 2023.

2. Prvostupanjskim rješenjem, u točki 1. utvrđena je ovlaštenicima naknade (ovdje tužiteljima) naknada za nekretninu označenu kao č. zem. [katastarska čestica], zu 13559 k. o. [katastarska općina], površine od 1740m2 u ukupnom iznosu od 4.253,81 eura, od kojeg iznosa tužitelju pod 1) iznos od 2.126,90 eura, a tužitelju pod 2) iznos od 2.126,90 eura. Točkom 2., rješenja, kao obveznik povrata određeno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske. Točkom 3. izreke određeno je da je Ministarstvo financija dužno naknadu tužiteljima isplatiti odjednom u novcu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja. Točkom 4. izreke određeno je ako Ministarstvo financija Republike Hrvatske ne isplati naknadu utvrđeno u točki 1. rješenja, ovlaštenici naknade mogu radi ostvarenja svojih prava podnijeti tužbu nadležnom Općinskom sudu. Točkom 5. izreke rješenja određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelji pobijaju zakonitost osporenog rješenja ističući kako strankama u upravnom postupku nije omogućeno očitovanje, odnosno ravnopravno sudjelovanje u postupku, niti je proveden ispitni postupak, a samo rješenje, kako ono prvostupanjsko tako i drugostupanjsko nije obrazloženo u skladu sa odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku. Ističu kako tijekom trajanja postupka, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša nije predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi isti bio u posjedu predmetne nekretnine ili da je na bilo koji način za svoje potrebe koristio to zemljište ili barem jedan njegov dio, niti da je zemljište privedeno svrsi za koju je oduzeto. Obavljenim očevidom od 26.ožujka 2002.godine utvrđeno je da je predmetna nekretnina velikim dijelom ograđena, kao i da se na čestici nalaze dva plastenika, da je zemljište obrađeno i zasađeno povrtnicama, pri čemu u spisu nema ni jednog dokaza ni pisanog traga iz kojeg bi proizlazilo da je obrađivanje zemljišta ili jednog njegovog dijela vršeno od strane zainteresirane stranke u znanstveno istraživačke ili druge svrhe zbog čega bi se smatralo da je zemljište privedeno svrsi odnosno da je uopće bilo u posjedu zemljišta. Tužitelji ističu kako je nelogično da zainteresirana osoba kao javna ustanova ne raspolaže konkretnijim dokazima da je ušao u posjed predmetnog zemljišta, da su ga u tome omeli podnositelji zahtjeva odnosno njihov prednik, dakle, da je zemljište koje je predmet povrata zaista privedeno svrsi. Obzirom na činjenicu da u spisu uopće ne postoje dokazi iz kojim bi se moglo utvrditi da je Institut za jadranske kulture i melioraciju krša ikada bio u stvarnom posjedu predmetne nekretnine, to nije jasno na temelju čega je prvostupanjsko tijelo zaključilo da je predmetna nekretnina privedena namjeni, te da je Institut za jadranske kulture i melioraciju krša ikada koristio | predmetnu nekretninu, odnosno da ne postoje uvjeti za naturalni povrat zemljišta. Tužitelji drže da iz svih dokaza provedenih tijekom trajanja upravnog postupka proizlazi da bi im trebalo dati u vlasništvo predmetnu nekretninu, jer su ispunjeni svi za to predviđeni uvjeti propisani člankom 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02), dok se vraćanjem predmetne nekretnine tužiteljima ne bi bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine. Institut za jadranske kulture i melioraciju krša predmetnu nekretninu nikada nije koristio za svrhu za koju je ta nekretnina oduzeta (proširenje svoga kompleksa), a niti ju je ikada na bilo koji način koristio. Iz činjeničnog stanja spisa neprijeporno je utvrđeno da je deposedirana nekretnina u svom izvodnom obliku, da je u posjedu tužitelja koji se obrađuju od danas, te da zainteresirana osoba Institut nije dokazao da je ikada stupio u posjed iste, te na taj način na predmetnom zemljištu nije izvršena priprema zemljišta za izgradnju. Posebno ističu da je ovakav stav je već zauzet i u pravomoćnoj presudi koja je donesena od strane Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Uslsav-490/16, a koju presudu prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja odluke uopće nije uzelo u obzir, unatoč tome što je riječ o pravomoćnoj sudskoj presudi. Traže od suda da poništi osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024) u spor su kao zainteresirane osobe pozvani Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, te Županijsko državno odvjetništvo u Splitu.

6. Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu ističe kako je predmetna upravna stvar već odavno konačno riješena, a što proizlazi iz upravnih rješenja i upravno-sudskih presuda, pa predlaže upravne i upravno sudske spise, kojima je rješavana predmetna pravna stvar, pregledati u dokazne svrhe i na osnovu sadržaja naznačenih spisa odlučiti o tužbi tužitelja. Predlaže da sud odbaci, odnosno odbije tužbu kao neosnovanu.

7. Zainteresirana osoba pod 2) u odgovoru na tužbu ističe kako je drugostupanjsko rješenje koje se tužbom pobija u cijelosti pravilno i zakonito. Navodi kako je pobijano rješenje doneseno u ponovljenom postupku sukladno stajalištu i uputi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-2844/22 od 30. rujna 2022. godine. Budući da je tijekom postupka nesporno utvrđeno kako tužitelji nemaju pravo na povrat u naravi, odnosno davanje u vlasništvo oduzete nekretnine, podnositeljima zahtjeva je za oduzeto zemljište određena naknada i to sukladno odredbama čl. 57. i 59. Zakona o naknadi i sukladno Pravilniku o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (Narodne novine broj 204/03 i 3/04) te je u skladu sa mjerilima i kriterijima propisanim navedenim Pravilnikom pravilno utvrđena i visina naknade koja pripada tužiteljima za oduzeto zemljište. Predlaže odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu.

8. Tijekom spora održana je rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

9. Na ročištu održanom 12. ožujka 2026., bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe pod 2), opunomoćenici tužitelja i zainteresirane osobe pod 1) ustrajali su u svojim dotadašnjim navodima te su popisali trošak upravnog spora.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza njihovim stranačkim saslušanjem, za pribavom spisa ovog suda UsIsav-490/16, te za provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika te vještaka građevinske struke, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut 1999. zahtjevom prednika tužitelja za povrat zemljišta površine od 1740 m2, oduzetog rješenjem SO Split, Komisije za imovinsko pravne poslove broj: 07/UP-I- 1981/77 od 22. rujna 1977., radi proširenja kompleksa instituta u predjelu „Duilovo“. U tom je postupku je prvostupanjskim rješenjem od 10. svibnja 2004. predniku tužitelja priznato pravo na povrat na način da mu se u vlasništvo za cijelo daje predmetna čest. zem. u površini od 1740 m2. Navedeno rješenje poništeno je rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/04-01/667, Urbroj: 514-03-07/1-06-2 od 18. rujna 2006., kojim se zahtjev za povrat, odbija uz obrazloženje da je predmetno zemljište privedeno svrsi. To rješenje je poništeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broja Us-32/2007-6 od 21. listopada 2010., uz obrazloženje da podnositelj zahtjeva za povrat, nema pravo na naturalni povrat, međutim, da mu pripada pravo na naknadu.

13. U ponovnom postupku, tuženik je rješenjem Klasa: UP/II-942-01/10-01/1222, Urbroj: 514-03-02-03/1-11-2 od 21. ožujka 2011. predniku tužitelja priznao pravo na naknadu u obveznicama i prvostupanjsko tijelo uputio da dopunskim rješenjem utvrdi visinu naknade. To je rješenje potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broja Us-7264/2011-8 od 19. ožujka 2014.

14. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem od 12. srpnja 2011. utvrđena je visina naknade tužiteljima, koje rješenje je potvrđeno rješenjem tuženika od 6. listopada 2016. Presudom ovog suda posl. broja UsIsav-490/2016-13 od 14. travnja 2017. ta su rješenja poništena s obrazloženjem kako iz dokaza izvedenih tijekom trajanja postupka ne proizlazi da bi postojale zapreke za naturalnim povratom predmetnog zemljišta.

15. U izvršenju presude UsIsav-490/2016 doneseno je rješenje Klasa: UP/I-944- 05/97-01/35, URBROJ: 2181-05-01/16-18-43 od 24. travnja 2018,. kojim se tužiteljima daje u vlasništvo predmetna nekretnina, a koje rješenje je potvrđeno odlukom tuženika Klasa: UP/II-942-01/18-01/233, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 13. svibnja 2021. Upravni sud u Splitu presudom UsI-2763/2021 od 4. travnja 2022., odbio je tužbu ovdje zainteresirane osobe podnesenu protiv rješenja tuženika od 13. svibnja 2021. Postupajući po žalbi zainteresirane osobe, Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom Usž-2844/2022 od 30. rujna 2022., poništio je presudu Upravnog suda u Splitu UsI-2763/21, te rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, s obrazloženjem da je prethodnim odlukama tog Suda posl broj: Us-32/2007-6 od 21. listopada 2010. i Us-7264/2011 od 19. ožujka 2014., već pravomoćno presuđeno da u konkretnom slučaju nije moguć naturalni povrat, pa da se stoga ne mogu ocijeniti zakonitima odluke upravnih tijela i Upravnog suda u Splitu kojima je u istoj pravnoj stvari na temelju istih činjeničnih utvrđenja i između istih stranaka odlučeno suprotno. Navedenom presudom prvostupanjsko upravno tijelo je upućeno na donošenje novog dopunskog rješenja kojim će se utvrditi visina naknade, obveznik i rok isplate.

16. U izvršenju presude Visokog upravnog suda RH Usž-2844/2022 donesena su i ovdje osporena rješenja kojima je tužiteljima utvrđena naknada za nekretninu označenu kao č. zem. [katastarska čestica] zu 13559 k. o. [katastarska općina], površine od 1740m2 u ukupnom iznosu od 4.253,81 eura, od kojeg iznosa tužitelju pod 1) iznos od 2.126,90 eura, a tužitelju pod 2) iznos od 2.126,90 eura, te kojim je kao obveznik povrata određeno Ministarstvo financija Republike Hrvatske koje je dužno naknadu tužiteljima isplatiti odjednom u novcu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja

17. Uzimajući u obzir kronologiju postupanja u ovoj upravnoj stvari, te stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Usž-2844/2022 od 30. rujna 2022. prema kojem je odlukama Us-32/2007-6 od 21. listopada 2010. i Us- 7264/2011 od 19. ožujka 2014. već pravomoćno utvrđeno da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za naturalni povrat, to su upravna tijela, vezana takvim pravnim shvaćanjem i učincima pravomoćnih sudskih odluka, pravilno postupila kada su donijela rješenja kojima se tužiteljima određuje naknada za oduzeto zemljište označene kao č .z. 1760 k. o [katastarska općina], u novčanom iznosu. Imajući na umu navedeno stajalište Visokog upravnog suda te jasnu uputu danu u presudi Usž-2844/2022, prema kojoj je prvostupanjsko upravno tijelo dužno donijeti novo rješenje kojim će utvrditi visinu naknade, obveznika i rok isplate, to se tužbeni navodi tužitelja a koji se odnose na činjenicu da zainteresirana osoba nikada nije privela svrsi predmetnu nekretninu, da je nije koristila za potrebe svog znanstveno istraživačkog rada, te da štoviše nikada nije ni stupila u posjed nekretnine, ukazuju neodlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

18. Obzirom na sve navedeno, te uzimajući u obzir da je naknada tužiteljima utvrđena pravilno temeljem čl. 57. i 59. Zakona o naknadi imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02), i sukladno Pravilniku o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (Narodne novine broj 204/03 i 3/04), ovaj sud ne nalazi da je rješenjem tuženika, došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, a niti je ostvaren jedan od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, pa se temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

19. Kako tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan, te je riješeno kao pod točkom III. izreke.

20. Zainteresirana osoba koja je uspjela u ovom sporu te koja je bila zastupana po kvalificiranom punomoćniku-odvjetniku, popisala je trošak spora, pa je istoj valjalo priznati kao opravdan trošak sastava odgovora na tužbu i trošak pristupa na ročište glavne rasprave od dana 12. ožujka 2026. u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura (500 bodova za svaku radnju, pomnoženo s visinom boda od 2,00 eura). Zainteresiranoj osobi pod 1) nije priznat trošak sastava podneska od 9. ožujka 2026. jer je sve navedeno u tom podnesku zainteresirana osoba mogla izložiti i na ročištu održanom 12. ožujka 2026. Stoga je riješeno kao pod točkom IV. izreke.

U Splitu 10. travnja 2026.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. iz Splita, Sukojišanska 4,

- tuženiku Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb,

- zainteresiranoj osobi pod 1) po odvjetniku Ivanu Babiću iz odvjetničkog društva Babić & Babić d.o.o. Split, Put Plokita 8,

- zainteresiranoj osobi pod 2) Županijsko državno odvjetništvo, Split, Gundulićeva 29a,

- u spis