REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-366/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja GJ Valentin d.o.o., Umag, Nova obala 4A, OIB: 41297742067, zastupanog po opunomoćenici Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli, Sv. Teodora 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi prisilne naplate poreza, 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/24-01/61, URBROJ: 513-04- 25-3 od 18. veljače 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu 2.000,00 € (dvije tisuće eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 2.000,00 €.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/18-15/770, URBROJ: 513-02-6010/18-24-109 od 10. svibnja 2024. (dalje: I° rješenje od 10. svibnja 2024.).

Tim rješenjem utvrđeno je da ovršenik - zaposlenik ZI, temeljem ovršne isprave, rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/1-415-02/17-18/1189, URBROJ: 513-02-6005/9-18-4 Od 16.01.2018. (dalje: I° rješenje od 16. siječnja 2018. i(li) ovršna isprava), na ime posebnog poreza na motorno vozilo i pripadajuće kamate, duguje na dan 10. svibnja 2024., iznos od ukupno 13.758,89 €, s pripadajućim kamatama od dana donošenja rješenja do dana naplate, te da će se naplata provesti pljenidbom novčanih sredstava ovršenikovog dužnika — poslodavca tvrtke GJ Valentin d.o.o. (ovdje tužitelja), u korist računa Državnog proračuna, u iznosu dospjelih tražbina ovršenika - zaposlenika, uz obračun i uplatu daljnje kamate na glavnicu duga počevši od 10. svibnja 2024. do podmirenja duga.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. U tužbi, u bitnom, prigovora da prvostupanjsko tijelo nije moglo odrediti ovrhu nadi naplate cjelokupnoga duga ovršenika ZI već samo za one iznose koje je propustio naplatiti prema rješenju o ovrsi te se u vezi toga poziva na sudsku praksu (odluke Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr- 351/2018, Gž Ovr-660/2017, Gž Ovr-102/2023, Gž Ovr-175/2018). Osim toga, iznosi i druge razloge zbog kojih smatra da je osporavana odluka tuženika nezakonita, a koji navodi su ispušteni iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24 i 39/26; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da je I° rješenjem od **.**.2018. ZI utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u ukupnom iznosu 93.774,38 kn (88.710,37 kn glavnica; 5.064,01 kn kamata obračunata do 16. siječnja 2018.); da je to rješenje postalo izvršno 20. veljače 2018.; da je prvostupanjsko tijelo (Područni carinski ured Rijeka) donijelo rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava (plaće) ovršenika koju ima kod poslodavca, KLASA: UP/l-415-02/18-15/770, URBROJ: 513-02-6010/6-18-16 od 28. kolovoza 2018. (dalje: rješenje o ovrsi); da je rješenjem o ovrsi naloženo poslodavcu ovršenika tvrtki GJ Valentin d.o.o., da po primitku rješenja provede ovrhu pljenidbom plaće ovršenika (na način opisan u tč. 2. izreke tog rješenja); da je u tč. 3. izreke istog rješenja tužitelj upozoren da će se ukoliko ne ospori tražbinu ovršenika (u roku 8 dana od dana dostave tog rješenja) a pri isplati plaće ne postupi po rješenju, naplata provesti pljenidbom njegovih novčanih sredstava u iznosu dospjelih tražbina ovršenika; da je rješenje o ovrsi tužitelj zaprimio 31. kolovoza 2018.; da tužitelj nije osporio tražbinu ovršenika; da je provjerom računa na dan 10. svibnja 2024. prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je ovršenikov poslodavac (tužitelj) od prosinca 2023. prestao postupati po rješenju o ovrsi; da je prvostupanjsko tijelo dopisom, KLASA: UP/I-415-02/18-15/770 od 10. travnja 2024. zatražilo od tužitelja očitovanje o razlozima nepostupanja po rješenju o ovrsi; da je predmetni dopis tužitelj zaprimio 11. travnja 2024. te da na upit iz istog nije odgovorio.

9. Ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo prisilno naplaćuje porezni dug iz imovine ovršenika – poreznog dužnika. Ovršni postupak pokreće se po službenoj dužnosti na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave kada porezni obveznik ne plati porezni dug u roku određenom zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza ili u roku određenim poreznim rješenjem (članak 36. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20,042/20, 114/22; dalje: OPZ).

10. Ovršenik je porezni obveznik ili njegov jamac od kojega se naplaćuje porezni dug iz porezno-dužničkog odnosa (članak 138. stavak 2. OPZ-a).

11. Prema odredbi članak 140. stavak 1. OPZ-a ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, dok je stavak 2. i stavak 3. istog čl. propisano da što se smatra ovršnom, a što vjerodostojnom ispravom. Ovršnom ispravom smatra rješenje o utvrđivanju poreza te obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

12. Prema članku 146. OPZ-a za pokretanje ovrhe nužna pretpostavka je postojanje poreznog duga, odnosno, da porezni obveznik u roku za dobrovoljno ispunjenje nije platio poreznu obvezu utvrđenu poreznim rješenjem ili obračunskom prijavom.

13. Prema članku 154. OPZ-a ako je predmet pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika-zaposlenika, tada će ovrhovoditelj rješenjem naložiti ovršenikovu dužniku- poslodavcu da plaću ovršenika isplati u korist propisanih uplatnih računa, uzimajući u obzir izuzeća propisana čl. 155. OPZ-a. Primjerak rješenja dostavlja se ovršeniku zaposleniku i ovršenikovu dužniku-poslodavcu (stavak 6.). Ako ovršenikov dužnik poslodavac u roku od osam dana od primitka rješenja iz stavka 6. nije osporio tražbinu ovršenika-zaposlenika, a pri isplati plaće nije izvršio nalog poreznog tijela, porezno tijelo donijet će rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u iznosu dospjelih tražbina ovršenika-zaposlenika u skladu s člankom 153. OPZ-a (stavak 7.). Novčane tražbine ovršenika zaposlenika mogu se plijeniti iako nisu dospjele (stavak 8.).

14. Analizirajući ukupnost činjenica koje su među strankama nesporne te podvodeći iste pod kontekst prethodno citiranih zakonskih normi, ovaj Sud nalazi da pobijani akti poreznih tijela nisu utemeljeni na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

15. Naime, kako iz stanja spisa slijedi da je tužitelj bez opravdanog razloga prestao postupati po rješenju o ovrsi kojim je radi naplate poreznog duga utvrđenog ovršnom ispravom (I° rješenjem od 16. siječnja 2018.) određena ovrha na plaći ZI (ovršenika – zaposlenika), to su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja iz članka 153. stavak 7. OPZ-a. Međutim, tužitelj nije ovršenik (u smislu odredbe članka 138. stavak 2. OPZ-a) te nije bilo zakonskog osnova da se protiv njega, kao poslodavca ovršenika, odredi prisilna naplata cjelokupnog poreznog duga ovršenika ZI, već je protiv tužitelja ovrha mogla biti određena samo u odnosu na one iznose plaće ovršenika koji su dospjeli, a nisu uplaćeni u korist propisanih računa proračuna, a kako to jasno slijedi iz prethodno citirane zakonske norme (članak 153. stavak 7. OPZ-a).

16. Slijedom navedenog, Sud utvrđuje da je pobijanim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke presude.

17. Uzevši u obzir navedeno, Sud nije našao potrebnim posebno cijeniti druge razloge zbog kojih tužitelj smatra da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, pa stoga isti nisu izneseni u ovoj odluci.

18. Odluka o troškovima spora (tč. II. i III. izreke presude) temelji se na odredbama članka 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

Tužitelju je priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav tužbe te zastupanje na ročištu održanom 19. ožujka 2026. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu 1.000,00 € - temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife), odnosno sveukupno 2.000,00 €.

Tužitelju nije priznat trošak zastupanja koji se odnosi na putni trošak opunomoćenika budući da je stav Suda, izražen u nizu ranijih odluka, da se stranci koju zastupa opunomoćenik iz grada koji je udaljen od sjedišta Suda ne priznaje kao opravdani i nužan trošak i trošak naknade materijalnih troškova prijevoza odvjetnika iz mjesta rada u mjesto sjedišta. I drugi sudovi iskazivali su ovakav stav, na primjer odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Gž - 377/04 od 12. rujna 2007., iz koje proizlazi da trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi spor na teret protu stranke može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda koji vodi spor.

U Rijeci, 10. travnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u tč. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv odluka u tč. II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli, Sv. Teodora 2

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5