Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-560/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lukavecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rešetar i partneri d.o.o. u Osijeku, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr- 76/2025-2 od 17. veljače 2025., dana 10. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenice i ukida rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-76/2025-2 od 17. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-162/17-27 od 30. listopada 2018., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 11.978,75 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, određena je ovrha na nekretnini ovršenice pobliže opisane u prijedlogu za ovrhu. Ujedno je rješenjem o ovrsi određen trošak ovrhovoditelja u iznosu od 283,12 EUR.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenica predlažući pobijano rješenje ukinuti i odbaciti ovršni prijedlog, odnosno uputiti ju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
3. Žalba ovršenice je osnovana.
4. U žalbi ovršenica u bitnom ističe da nisu točni navodi da od siječnja 2011. do listopada 2017. nije platila ovrhovoditeljevo uzdržavanje, jer je uredno plaćala uzdržavanje ovrhovoditelja u utuženom periodu, a što da je vidljivo iz izvadaka iz banke koje prilaže žalbi, da ovrhovoditelj potražuje iznose koji su veći od iznosa koji je određen sudskom odlukom te se poziva na povredu prava na dom navodeći da živi u predmetnoj nekretnini, da ima prijavljeno i prebivalište te nema drugih nekretnina osim predmetne za stanovanje te da bi vođenjem daljnjeg postupka u ovom predmetu došlo do povrede njezina prava na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 34. i 16. Ustava Republike Hrvatske.
5. Žalbenim navodom kojim osporava predmetno dugovanje navodeći da je uredno plaćala uzdržavanje u utuženom periodu, ovršenica iznosi žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 6/24.- dalje: OZ), koji ovaj sud nije ispitivao sukladno čl. 52. OZ-a budući o navedenom razlogu odluku donosi sud prvog stupnja.
6. U odnosu na žalbeni navod da ovrhovoditelj potražuje iznose koji su veći od iznosa određenog sudskom odlukom (ovršnom ispravom) treba reći da se ovršni postupak zasniva na načelu strogog formalnog legaliteta, koje načelo određuje da se u ovršnom postupku postojanje tražbine i legitimacija stranaka može dokazivati samo kvalificiranim ispravama i ovrha na temelju ovršne isprave se smije odrediti isključivo u skladu sa sadržajem ovršne isprave (čl. 22. OZ-a).
7. Uvidom u ovršnu ispravu - presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-162/17-27 od 30. listopada 2018. utvrđeno je da je ovdje ovršenica obvezana na ime uzdržavanja ovrhovoditelja TZ u razdoblju od 9. prosinca 2010. do 30. rujna 2017. platiti iznos od po 1.100,00 kn mjesečno s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate u visini stope iz odredbe čl. 29. ZOO-a s time da je dospjele obroke, a neisplaćene obroke dužna platiti odjednom u roku od 15 dana.
8. Ovrhovoditelj je u prijedlogu novčanu tražbinu odredio u valuti EUR pravilno zahtijevajući isplatu utuženih iznosa u toj valuti, budući je u međuvremenu, od donošenja ovršne isprave, stupanjem na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.), potrebno novčani zahtjev odrediti u sada važećoj valuti.
9.1. Odlukom o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 85/22.) određeno je da će euro postati službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj na dan 1. siječnja 2023, a fiksni tečaj konverzije određen na 7,53450 kuna za jedan euro.
9.2. Sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz spomenutog Zakona (1 EUR=7,53450 kn) proizlazi da mjesečni iznos uzdržavanja od 1.100,00 kn sada čini iznos od 145,99 EUR, dakle 146,00 EUR, a ne u ovršnom prijedlogu naznačenih 146,08 EUR.
9.3. Nadalje obzirom na sadržaj ovršne isprave razvidno je da se prvi pravomoćno dosuđeni mjesečni iznos uzdržavanja odnosi na razdoblje od 9. do 31. prosinca 2010., dakle za nepuni mjesec, a prvi ovršnim prijedlogom određeni iznos novčane tražbine je identičan svim ostalima (146,08 EUR za cijelo razdoblje), što sve navedeno navodi na zaključak da novčana tražbina iz ovršnog prijedloga nije u skladu sa ovršnom ispravom na temelju koje je ovrhovoditelj predložio, a prvostupanjski sud odredio ovrhu na nekretnini ovršenice pa time i da je osnovan žalbeni razlog ovršenice da ovrhovoditelj potražuje iznose koji su veći od iznosa koji je određen sudskom odlukom.
10. Iz navedenog slijedi da je sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP), u vezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koju povredu sadržajem žalbe ukazuje ovršenica, jer je obrazloženje pobijanog rješenja u suprotnosti sa ispravama koje prileže spisu, odnosno ovršnom ispravom koja je dostavljena uz ovršni prijedlog.
11. U odnosu na prigovor ovršenice da je predmet ovrhe njezin jedini dom, valja reći da u smislu odredbe čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) dom je nepovrediv, a pravo na dom zaštićeno je i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06).
12. Sukladno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Paulić protiv Hrvatske), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluke poslovni broj U III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U III-2073/2010 od 4. ožujka 2014., U III-1479/2018 od 29. siječnja 2020.) svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom budući da se pokretanjem ovršnog postupka suprotstavlja pravo ovršenika na dom pravu ovrhovoditelja na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovom legitimnom očekivanju da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika, koje pravo je, također, zaštićeno čl. 1. Protokola 3. spomenute Konvencije.
13. U konkretnom slučaju ovršni sud prilikom ocjene osnovanosti prijedloga za ovrhu nije razmotrio navedene činjenice s obzirom kako je prigovor miješanja u pravo na dom istaknut u žalbi te su u prvostupanjskoj odluci izostali osnovani i obrazloženi razlozi o ocjeni razmjernosti i razumnosti zadiranja ovrhovoditelja u pravo ovršenice na dom.
14. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, prihvatiti žalbu ovršenice, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, koji će u nastavku postupka ponovno odlučiti o prijedlogu za ovrhu uvažavajući razloge ovog rješenja te će potom, a shodno odluci o prijedlogu razmotriti i ostale žalbene razloge - pravo na dom i ocijeniti postoji li opravdana potreba za zaštitom tog prava ovršenice.
U Zagrebu 10. travnja 2026.
Sutkinja:
Vlatka Paškvalin Bošković
