REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-630/2023-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja ALVEUS CAPITAL d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 62 b, OIB: 12968751355, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Beljan, odvjetnik u Rijeci, Korzo 8, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić j. t. d. Pula, Andrije Kačića Miošića 4/3, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ALVEUS CAPITAL d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 62 b, OIB: 12968751355, isplati novčani iznos od 236.412,50 eura (dvjesto trideset i šest tisuća četiristo dvanaest eura i pedeset centi), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 14. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49 % godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12,00 % godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,50 % godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 12,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 11,15 % godišnje, od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 10,15 % godišnje, od 1. siječnja 2026. do 30. lipnja 2026. po stopi od 10,15 % godišnje, a nadalje, u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, naknaditi tužitelju ALVEUS CAPITAL d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 62 b, OIB: 12968751355, trošak parničnog postupka u visini od 37.160,00 eura (trideset sedam tisuća sto šezdeset eura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 10. travnja 2026. do 30. lipnja 2026. po stopi od 10,15 % godišnje, a nadalje, u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je u svojstvu ugovaratelja osiguranja i osiguranika, s tuženikom u svojstvu osiguravatelja, sklopio 21. srpnja 2020. Ugovor o kasko osiguranju motornog broda “Žigljen”, IMO 8858489, tip Ro – Ro teretni brod, na temelju prihvata ponude tuženika broj 0612-50004506, od 23. lipnja 2020., a sukladno odredbi čl. 925. st. 1 Zakona o obveznim odnosima. U navedenoj ponudi izrijekom je utvrđeno da je osiguran rizik šteta na trupu i strojevima predmetnoga motornog broda, kao i štete pogonskih dijelova broda, s ukupno osiguranom svotom od 1.875.000,00 kuna/248.855,27 eura. Tuženik, u svojstvu osiguratelja, nije predvidio ograničenja osiguranja u odnosu na strojeve – pogonski stroj, pomoćni strojevi (agregat), osovine, vijci i dr. Nadalje, tuženik je 29. listopada 2020. obaviješten da je došlo do ostvarenja osiguranog rizika dana 26. listopada 2020., prilikom plovidbe na relaciji Štinjan – Mali Brijun te da je pregledom predmeta osiguranja utvrđena šteta na trupu i strojevima, odnosno na lopaticama propulzora, na osovini pogona, na kućištu propulzora, na mehanizmu propulzora, na pogonskom bloku te na trupu broda. Na temelju upita proizvođaču, odnosno ovlaštenom zastupniku proizvođača u Republici Hrvatskoj, utvrđeno je da je nužno izvršiti transport broda (predmeta osiguranja) u Saveznu Republiku Njemačku te izvršiti rastavljanje i defektažu vijka. Troškovi otklanjanja nastale štete procijenjeni su na sljedeće iznose:

- transport predmeta osiguranja na relaciji Mali Lošinj – Heidehneim - 25.000,00 kuna,

- rastavljanje i defektaža (utvrđenje kvarova i oštećenja) vijka - 105.000,00 kuna

- set pata (listova) 5 kom. - 1.875.000,00 kuna.

Prema navodima tužitelja, radilo se o okvirnoj procjeni troškova, a pregledom predmeta osiguranja utvrđeno je da je uništeno i/ili bitno oštećeno ukupno 10 pata (listova) pogona. Tužitelj je nadalje naveo da je vrijeme za izvršenje defektaže, uključujući i transport do Heidehneim, procijenjeno na tri tjedna, dok je vrijeme potrebno za otklanjanje štete procijenjeno na okvirno deset mjeseci, a sve uz unaprijed ugovoreni termin. Dakle, na temelju upita ovlaštenom proizvođaču dijelova pogona predmeta osiguranja, utvrđeno je da troškovi popravljanja štete u bitnome prelaze ugovorenu vrijednost predmeta osiguranja (osiguranu svotu), ali i da tužitelj neće biti u mogućnosti slobodno rabiti osigurani predmet i njime raspolagati u neprekidnom trajanju od dvanaest mjeseci od ostvarenja osiguranog rizika jer je nakon izvršenog popravka nužno izvršiti tehnički pregled i pribaviti nove brodske svjedodžbe pri Hrvatskom registru brodova. Međutim, tuženik je obavijestio tužitelja, dopisom od 27. studenoga 2020., da je zahtjev za isplatom ugovorene osigurnine radi ostvarenja osiguranog rizika, u cijelosti pravno osnovan, ali je visina osigurnine utvrđena u visini od 12.442,76 eura/93.750,00 kuna, u skladu s pojedinačno dogovorenim svotama osiguranja za Voith transmisiju, u posebnim napomenama police osiguranja. Međutim, protivno navedenom, tužitelj je izrijekom prihvatio ponudu za osiguranje broj 0612- 50004506 od 23. lipnja 2020. u skladu s kojom nisu bila previđena ograničenja za štetu na strojevima i/ili pojedinačno dogovorene svote osiguranja pa tako niti na Voith transmisiji, već je ugovorena ukupno osigurana svota. Osim toga, tuženik je izvršio i pregled predmeta osiguranja, ali tužitelja nije obavijestio o izmjenama ponude osiguranja i/ili odustanku od prethodno prihvaćenih uvjeta osiguranja. Tužitelj je posebno isticao kako su se stranke suglasile isključivo o uvjetima osiguranja iz ponude za osiguranje broj 0612-50004506 od 23. lipnja 2020. koju je tužitelj izrijekom prihvatio i na temelju iste platio premiju osiguranja. Zato, imajući u vidu da tužitelj, u znak prihvata izmijenjenih uvjeta osiguranja nije potpisao policu osiguranja broj [broj police osiguranja]- 00016254 (na koju se poziva tuženik), niti je na drugi način prihvatio izmjene uvjeta osiguranja u smislu pojedinačno dogovorenih svota osiguranja za trup, strojeve i opremu, u skladu s odredbom čl. 925. st. 1 Zakona o obveznim odnosima, ti izmijenjeni uvjeti osiguranja nisu prihvaćeni od strane tužitelja te ne proizvode pravne učinke. Tužitelj je dopisom od 4. prosinca 2020., u skladu s odredbom čl. 710. st. 1. i 2. Pomorskog zakonika, u otvorenom zakonskom roku postavio tuženiku formalni zahtjev za naknadu iz osiguranja kao da je nastao potpuni gubitak predmeta osiguranja, tražeći isplatu ugovorene vrijednosti predmeta osiguranja, u iznosu od 1.875.000,00 kuna. Naime, tužitelj je tuženiku prezentirao obrazloženi pisani zahtjev za isplatu naknade za potpuni gubitak broda, u otvorenom zakonskom roku, u smislu odredbe čl. 710. st. 3. Pomorskog zakonika, odmah nakon što je spoznao za okolnosti koje upućuju na to da neće imati mogućnost rabiti predmet osiguranja u neprekidnom trajanju od dvanaest mjeseci. U tom smislu posebno je istaknuo da je Hrvatski registar brodova izdao tužitelju, nakon izvršenog popravka naprijed opisane štete, svjedodžbu o sposobnosti plovidbe predmeta osiguranja tek 28. studenoga 2021., odnosno nakon više od 12 mjeseci od ostvarenja osiguranog rizika. Tužitelj je ponovio pisani i obrazloženi pisani zahtjev tuženiku za isplatu naknade za potpuni gubitak broda, u smislu odredbe čl. 710. st. 3. Pomorskog zakonika dana 11. siječnja 2022., ali mu je tuženik u cijelosti uskratio isplatu predmetne naknade. Kako je tuženik tužitelju isplatio iznos od 93.750,00 kuna, tužitelj s osnove naknade za potpuni gubitak broda u smislu odredbe čl. 710. st. 2 Pomorskog zakonika, potražuje razliku do ugovorene vrijednosti broda, u iznosu od 236.412,50 eura/1.781.250,00 kuna, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od 14. prosinca 2021. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev. Naveo je kako je ponudio tužitelju uvjetnu ponudu osiguranja te je tužitelj takvu uvjetnu ponudu prihvatio. S obzirom na prirodu uvjetne ponude, ista pridržava pravo osiguravatelja, da naknadno izda konačnu ponudu koja predstavlja ugovor o osiguranju (policu) koja definira sve odnose između osiguravatelja i osiguranika. Naveo je kako predmetna šteta koju tužitelj potražuje nije pokrivena predmetnim ugovorom o osiguranju. Tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je kako su predmetnom policom ugovorene pojedinačne svote osiguranja za motor, trup i opremu. Istaknuo je prigovor limita svoje odgovornosti za propulziju, a osporio je i pravo na naknadu koju tužitelj potražuje, odnosno koju može osnovano potraživati. Izvršenom isplatom štete u iznosu od 93.750,00 kn tužitelju je šteta u cijelosti naknađena. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe, a osobito kod navoda prema kojima su stranke sklopile ugovor o osiguranju u skladu s uvjetima iz ponude tuženika broj 0612-50004506. Isticao je da tužitelju nije prezentirana “uvjetna ponuda osiguranja”. Ukazivao je na to da je u ponudi tuženika broj 0612-50004506, navedeno da se ugovor o osiguranju smatra sklopljenim po uplati prvog obroka premije osiguranja. Iz bankovnog izvoda – detalj transakcije IB73913435, od 21. srpnja 2020., moguće je utvrditi da je tužitelj uredno podmirio prvi obrok premije osiguranja. Prema tome, stranke su sklopile ugovor o osiguranju u skladu s uvjetima iz ponude tuženika broj 0612-50004506. Tuženik nije tužitelja obavijestio o izmjenama ponude osiguranja i/ili odustanku od prethodno prihvaćenih uvjeta osiguranja. Prema tužiteljevim navodima, ostvarena su oba alternativno postavljena uvjeta iz odredbe čl. 710. st. 1. i 2. Pomorskog zakonika jer troškovi za popravak oštećenog osiguranog predmeta prelaze njegovu ugovorenu vrijednost te tužitelj nije imao mogućnosti slobodno koristiti osigurani predmet i njime raspolagati u neprekidnom trajanju od dvanaest mjeseci.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

5. Rješenjem ovog suda od 22. ožujka 2023. sud je utvrdio presumirano povlačenje tužbe jer tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio ročištu za glavnu raspravu (čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP). Potom je, rješenjem ovog suda poslovni broj P-395/2022-27 od 20. listopada 2023. prihvaćen tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročište određenog 22. ožujka 2023. i parnica je vraćena u stanje u kojem se nalazila prije propuštanja te je ukinuto rješenje ovog suda od 23. ožujka 2023. o povlačenju tužbe. Povrat u prijašnje stanje prihvaćen je jer je tužitelj dokazao opravdani razlog nemogućnosti pristupanja ročištu održanom 22. ožujka 2023. zbog zdravstvenih tegoba njegovog zastupnika po zakonu koje je potkrijepio liječničkom potvrdom (stranica 145 spisa) i iskazom danim pred ovim sudom, a kako je to obrazloženo rješenjem od 20. listopada 2023. (stranica 171 spisa). Pri tom se napominje da tužitelj u vrijeme propuštanja nije bio zastupan po punomoćniku koji mu je otkazao punomoć 17. siječnja 2023. (kako proizlazi iz podneska prijašnjeg punomoćnika tužitelja od 22. ožujka 2023.). Rješenjem kojim je dopušten povrat u prijašnje stanje naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka nastale povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje u visini od 4.557,16 eura.

6. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka PF, GF, OF i zastupnika po zakonu tužitelja KF. U postupku je proveden dokaz vještačenjem po vještaku brodograđevne struke dipl. ing. Igoru Šikiću iz trgovačkog društva NARVAL d.o.o.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je isplata osigurnine po ugovoru o osiguranju motornog broda „Žigljen“, IMO broj 8858489, u vlasništvu tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika, a koji je ugovor sklopljen s tuženikom.

9. Među strankama je nesporno da je dana 26. listopada 2020., prilikom plovidbe na relaciji Štinjan - Mali Brijun došlo havarije na brodu „Žigljen“ te je tužitelju isplaćen iznos osigurane svote za Voith transmisiju u visini od 93.250,00 kn koji iznos obuhvaća osiguranu svotu za Voith transmisiju u visini od 93.750,00 kn umanjenu za odbitnu franšizu u visini od 500,00 kn, a prema polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-00016254. Navedeno proizlazi i iz dopisa tuženika na stranici 22 spisa.

10. Sporno je, li sklopljen ugovor o osiguranju prema ponudi osiguranja brodova broj 0612-50004506 (stranica 10 i 11 spisa) prema kojoj je osigurana svota iskazana u jedinstvenom iznosu za cijeli brod (kao što to tvrdi tužitelj) ili je među strankama sklopljen ugovor o osiguranju broda broj 0612-00016254 (stranica 124 i 125 spisa) u kojem je svota osiguranja iskazana zasebno za trup, zasebno za mehanizaciju, zasebno za ostale strojeve i zasebno za opremu (kao što to tvrdi tuženik). S tim u vezi, sporno je, ima li tužitelj pravo na isplatu osigurane svote u cjelokupnom iznosu od 1.875.000,00 kn (248.855,27 eura) ili je iscrpio svoja prava iz police osiguranja isplatom osigurnine u visini od 93.750,00 kn (12.442,76 eura) koja mu je isplaćena u skladu s policom osiguranja broj [broj police osiguranja]-00016254 prema kojoj je ugovorena posebna svota osiguranja za Voith transmisiju. Sporno je, ima li tužitelj kao osiguranik pravo tražiti naknadu kao za potpuni gubitak broda sukladno odredbi čl. 710. st. 2. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19; dalje: PZ).

11. U provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da su stranke sklopile ugovor o osiguranju broda broj 0612-50004506 prema kojem je svota osiguranja određena u jedinstvenom iznosu od 1.875.000,00 kn (248.855,27 eura), a ne posebno za trup, mehanizaciju, ostale strojeve i za opremu. Naime, tužitelj je od tuženika zaprimio ponudu osiguranja brodova broj 0612-50004506 koju ponudu je tužitelj i prihvatio. Da je tužitelj upravo navedenu ponudu prihvatio proizlazi iz iskaza BF, brokera, koji je za tužitelja pribavljao ponude osiguranja i prema čijem je iskazu upravo ta ponuda osiguranja poslana tužitelju i koju je ponudu tužitelj potpisao (stranica 10 i 11 spisa). O prihvaćanju navedene ponude od strane tužitelja, proizlazi i iz iskaza njegovog zastupnika po zakonu KF, ali i iz činjenice prema kojoj je tužitelj uplatio premiju po ponudi osiguranja broj 0612-50004506 (stranica 17 spisa).

12. Ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena (čl. 925. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO). Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane dogovorile o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO-a). Dakle, kada ponuda sadrži sve bitne sastojke ugovora i prihvaćena je, smatra se da je ugovor sklopljen. Ponuda broj 0612-50004506 sadrži sve bitne sastojke ugovora o osiguranju broda (predmet osiguranja, osigurninu, premiju osiguranja) pa s obzirom na to da je tužitelju upravo navedena ponuda poslana i on je istu prihvatio, sud je utvrdio da je upravo taj ugovor o osiguranju, po navedenoj ponudi, sklopljen među strankama.

13. Neosnovano je tuženikovo pozivanje na sklapanje ugovora o osiguranju po polici broj [broj police]-00016254. Naime, dokazi provedeni u ovom postupku ne ukazuju na zaključak o tome da je tužitelj prihvatio ponudu prema kojoj bi svota osiguranja bila određena posebno za trup, mehanizaciju, ostale strojeve i za opremu. Tužitelju je ta polica osiguranja izdana nakon što je on prihvatio ponudu po polici 0612-50004506 (koju je i potpisao), a o čemu je također iskazivao i svjedok PF. Iako je taj svjedok isticao kako je tužitelju bilo rečeno da će osiguratelj donijeti odluku u pogledu ograničenja svote osiguranja nakon pregleda broda te da je ponuda broj 0612- 50004506 bila samo preliminarna, kao i da je tužiteljev zastupnik po zakonu izričito izjavio kako prihvaća te nove (izmijenjene) uvjete osiguranja (s razgraničenjem osigurane svote), takav iskaz svjedoka nije potkrijepljen ni jednim drugim materijalnim ili personalnim dokazom. Suprotno tome, provedeni dokazi, a kako je navedeno ranije ukazuju na sklapanje ugovora po ponudi koju je potpisao zastupnik po zakonu tužitelja. Ovdje se dodaje da ni Pomorski zakonik, niti Uvjeti za osiguranje brodova tuženika (kao sastavni dio ugovora o osiguranju broda) ne nameću obvezu određivanja svote osiguranja broda posebno za trup, strojeve i opremu pa i u tom smislu tuženikovi navodi o ograničenju svote osiguranja po ugovoru o osiguranju nisu prihvatljivi. Iako polica osiguranja predstavlja dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju, u konkretnom slučaju su polica osiguranja i ponuda o sklapanju ugovora o osiguranju (koju je prihvatio tužitelj) u neskladu. U ovoj parnici je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenice prema kojoj su stranke sklopile ugovor o osiguranju kakav je potvrđen policom osiguranja (sa razdvajanjem svota osiguranja), međutim, dokazi koji su provedeni ne upućuju na zaključak o tome da je tuženik, nakon što je tužitelj prihvatio ponudu osiguranja broj 0612-50004506, o razdvajanju svote osiguranja obavijestio tužitelja te da je tužitelj na te (nove) uvjete pristao. Prema tome, zaključak je ovog suda da je ugovor o osiguranju sklopljen prihvatom ponude broj 0612-50004506 sa svotom osiguranja određenom u jedinstvenom iznosu od 1.875.000,00 kn (248.855,27 eura).

14. Prema odredbi čl. 710. st. 2. PZ-a osiguranik ima pravo tražiti naknadu kao za potpuni gubitak ako zbog osiguranog rizika ne može u neprekidnom trajanju od dvanaest mjeseci slobodno rabiti cijeli osigurani predmet i njime raspolagati. U slučaju potpunog gubitka osiguranog predmeta iz osiguranja se naknađuje šteta u visini njegove stvarne vrijednosti, odnosno ako je vrijednost ugovorena – u visini ugovorene vrijednosti, ali ne iznad osigurane svote (čl. 709. st. 2. PZ-a).

15. Do havarije broda „Žigljen“ došlo je 26. listopada 2020. godine, a koja činjenica nije sporna među strankama te proizlazi iz isprava u spisu (rješenje Lučke kapetanije od 28. listopada 2020., zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu, prijava pomorske nesreće ili nezgode – stranice 184 do 191 spisa, prijava štete iz osiguranja plovila – stranica 18 spisa). Šeta na brodu sastojala se od oštećenja lopatica propulzora što proizlazi iz rješenja Lučke kapetanije od 28. listopada 2020. te iz nalaza i mišljenja vještaka Šikića. Vještak je utvrdio da je uzrok havarije broda „Žigljen“ najvjerojatnije kontakt krila propulzora s uronjenim čvrstim objektom. Pored toga, vještak je utvrdio da je vrijeme trajanja popravka uslijed nastalih oštećenja iznosilo 375 dana, odnosno jednu godinu i deset dana, a s obzirom na to da je šteta nastala dana 26. listopada 2020., a Hrvatski registar brodova je izdao svjedodžbu klase 4. studenoga 2021. (stranica 60 spisa) nakon pregleda i prihvaćanja popravka štete. Svjedodžba o sposobnosti broda za plovidbu od 13. siječnja 2022., izdana je na temelju pregleda obavljenog na brodu 29. studenoga 2021. (stranica 56 spisa). Tijekom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 25. veljače 2026. vještak je naveo kako je tužitelj popravljao štetu kao dobar gospodarstvenik, vodeći računa o tome da dobije nižu cijenu i brži popravak uz vlastiti rizik. U tom smislu je pojasnio kako je tužitelj imao ponudu proizvođača za krila propelera i mogao ih je kupiti od proizvođača, međutim, on ih je popravio za povoljniju cijenu. Vještak je nalaz (među ostalim) utemeljio na računima popravka, odnosno troškovima popravka koje je specificirao u tablici na stanici 299 i 300 spisa i koje je troškove doveo u vezu sa štetnim događajem i otklanjanjem konkretne štete. Iz njegovog nalaza proizlazi da izrada krila propelera (koji popravak je u konkretnom slučaju bio nužan) predstavlja složen i dugotrajan tehnološki postupak koji obuhvaća niz specifičnih radnji. Troškove popravka iz tablice na stranicama 299 i 300 spisa vještak je ocijenio opravdanima i potrebnim za popravak broda te je te troškove utvrdio u visini od 237.672,02 eura. Vještak je dodatno na ročištu pojasnio stavke troškova koje je osporavao tuženik, otklanjajući u tom smislu tuženikove prigovore i obrazlažući, primjerice, kako su i troškovi zamjene ulja bili potrebni jer je došlo do unutarnjeg oštećenja metalnih dijelova kod kojeg dođe do kontaminacije ulja zbog čega nezamjena ulja predstavlja rizik. Prema mišljenju vještaka tužitelj je vodio računa o tome da se popravak provede što brže te tužitelj u razdoblju duljem od dvanaest mjeseci nije mogao slobodno rabiti cijeli osigurani predmet i njime raspolagati što jasno proizlazi i iz ostalih isprava u spisu, odnosno iz njih vidljivog razdoblja od nastanka štete do pregleda izvršenog od strane Hrvatskog registra brodova i konačnog izdavanja svjedodžbe klase i svjedodžbe sposobnosti broda za plovidbu (stranica 56 spisa).

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim, jasnim i objektivnim. Vještak je dao jasne odgovore na postavljena pitanja, doveo je u vezu nastale troškove sa spornom havarijom te nije dovodio u pitanje tužiteljevo postupanje u pogledu popravka broda, naglasivši da je postupao pažnjom dobrog gospodarstvenika, nastojeći što brže i za što manju cijenu popraviti brod. Iz nalaza vještaka, ali i iz dostavljenih računa popravka i ponude trgovačkog društva Voith Turbo d.o.o. (stranica 24 i 33 spisa) proizlazi da je za popravak ovakve vrste štete nužno određeno (duže) vrijeme s obzirom na transport plovila u Heidehnim, rastavljanje i proces dijagnostike kvarova i oštećenja te izradu i ugradnju novih pata propulzora i ugradnju drugih dodatnih dijelova (prema ponudi na stranici 24 spisa), što sve opravdava vremenski tijek popravaka koji je zaključen svjedodžbama Hrvatskog registra brodova koje su izdane po proteku 12 mjeseci od štetnog događaja. U tom smislu napominje se da ni tuženik nije dovodio u pitanje duljinu trajanja popravka broda, odnosno s tim u vezi tužiteljevo postupanje radi popravka štete.

17. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u suštini tražeći njegovu dopunu na način da se vještak očituje o tome je li na brodu nastala totalna šteta te da procijeni štetu posebno za trup, posebno za strojeve i propulziju te posebno za opremu, a s obzirom na to da su ugovorene različite franšize i to 0,5% za trup i strojeve i 10% za opremu. Također je predlagao da se vještak očituje o tome radi li se u konkretnom slučaju o totalnoj šteti te je li popravak bio (ekonomski) opravdan. Prijedlog tuženika za dopunom vještačenja ovaj sud nije prihvatio jer tužiteljevo pravo na naknadu ugovorene vrijednosti iz ugovora o osiguranju proizlazi iz činjenice prema kojoj se on nije mogao koristiti predmetom osiguranja u neprekinutom razdoblju od 12 mjeseci unutar kojeg je brod popravljan sukladno čl. 710. st. 2. PZ-a, a ne iz činjenice nastanka totalne štete na brodu i ekonomske isplativosti popravka. Iz istih razloga, sud je ocijenio nepotrebnim vršiti posebno procjenu štete na trupu, posebno na strojevima i propulziji, a posebno na opremi, a osim toga, suprotno tuženikovim navodima odbitna franšiza se ne primjenjuje kod naknade u slučaju potpunog gubitka plovila (s kojim je izjednačena nemogućnost korištenja plovila u razdoblju duljem od dvanaest mjeseci), a kako to proizlazi iz točke 11. 3. a) Uvjeta za osiguranje brodova (stranica 114 spisa).

18. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije mogao raspolagati osiguranim predmetom u neprekinutom razdoblju od dvanaest mjeseci, uzimajući u obzir činjenicu prema kojoj su stranke sklopile ugovor o osiguranju bez razdvajanja svote osiguranja (prema ponudi broj 0612-50004506), uvažavajući činjenicu prema kojoj je ugovorena vrijednost broda (visina osigurane svote) ugovorom o osiguranju utvrđena u iznosu od 1.875.000,00 kn i činjenicu da je tuženik isplatio tužitelju 93.750,00 kn, tužitelj osnovano potražuje od tuženika daljnji iznos od 1.781.250,00 kn do visine ugovorene vrijednosti, sukladno odredbi čl. 710. st. 2. PZ-a u vezi sa čl. 709. st. 2. PZ-a, čl. 694. st. 1. PZ-a te čl. 925. st. 1. i čl. 943. ZOO-a. Zato je tužbeni zahtjev prihvaćen te je odlučeno kao u točki I. izreke presude s time da je iznos utužene tražbine preračunat u valutu euro sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. navedenog Zakona.

19. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 14. prosinca 2021. kako je to zatražio i to po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Naime, prema odredbi čl. 8. Uvjeta za osiguranje brodova, tuženik je dužan isplatiti štetu u roku od 30 dana od dana kada zaprimi odštetni zahtjev sa podacima i dokumentacijom iz koje se može utvrditi njegova obveza iz ugovora o osiguranju. Tuženik nije osporavao datum dospijeća kako je označen u tužbi i s tim u vezi primitak odštetnog zahtjeva pa je sud sukladno citiranoj odredbi, odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a dosudio tužitelju i zakonske zatezne kamate na utuženi iznos.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 3.550,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa), podneska od 25. studenoga 2022. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za pristup ročištima od 11. siječnja 2023., 12. ožujka 2024., 19. prosinca 2024. , 8. travnja 2025., 22. svibnja 2025. i 25. veljače 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 100,00 eura za pristup ročištu od 7. studenoga 2024. (Tbr. 9. t. 5. Tarife), pripadajući PDV u visini od 7.125,00 eura (Tbr. 42. Tarife), te troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 1.535,00 eura, odnosno ukupno 37.160,00 eura. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 151. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21. Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu od 10. listopada 2023. jer se radilo o ročištu povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, a koje troškove je prouzročio tužitelj (čl. 122. a ZPP-a) i o kojima je odlučeno rješenjem ovog suda od 20. listopada 2023. Isto tako, za pristup ročištu od 7. studenoga 2024. tužitelju je odmjeren trošak od 100,00 eura (umjesto zatraženih 3.550,00 eura) jer se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja, na sporazumni prijedlog stranaka. Zato je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odbijen u dijelu koji prelazi odmjereni iznos troška iz točke II. izreke te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 10. travnja 2026.

Sutkinja

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.