REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-47/2021-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica iz Zagreba, protiv I. tužene IAZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa skrbnica TA stručna radnica HZSR, Područnog ureda Samobor, II tuženika EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Josip Mađarić, odvjetnik u OD Mađarić & Lui iz Zagreba, III tuženika ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Josip Mađarić, odvjetnik u OD Mađarić & Lui iz Zagreba, IV tuženika FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Josip Mađarić, odvjetnik u OD Mađarić & Lui iz Zagreba i V tuženika ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnici Ivani Zaninović Semenov iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2026. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetnice Marijete Pavlović, odsutnosti uredno pozvane I tuženice, zamjenice punomoćnika II do IV tuženika CA, V tuženika osobno uz punomoćnicu odvjetnicu Ivanu Zaninović Semenov, dana 10. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

1/ Utvrđuje se da je tužitelj IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa], oranica, površine 1397 m2, koja je upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženi dužni priznati, te se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa], oranica, površine 1397 m2, koja je upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika Grgić Barić Ana od 14/28 dijela, PA od 2/28 dijela, ČA od 2/28 dijela, BA od 2/28 dijela i KA od 6/27 dijela, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

2/ Nalaže se tuženicima TAZ, EA, ČA i KA da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura u roku 15 dana.

3/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. II izreke.

O b r a z l o ž e n j e

1/ Tužitelj u tužbi navodi da se u [adresa] nalazi nekretnina u naravi livada koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica], u naravi livada površine 1457 m2, na kojoj su tuženici upisani kao suvlasnici, dok je stvarni vlasnik iste tužitelj. Navodi da je predmetna nekretnina upisana u katastru u posjedovnom listu broj 398, k. o. [katastarska općina] i to kao kčbr. [katastarska čestica] na ime AA UA i AA. Tužitelj objašnjava da je predmetnu nekretninu stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od UA dana 6.11.1996., te da je temeljem istog kupoprodajnog ugovora i stupio u posjed te nekretnine i da mu nikad nitko nije osporavao vlasništvo iste, te da mu je UA dana 10.11.1998. dao izjavu pred javnim bilježnikom kojom je dozvolio tužitelju upis prava vlasništva na toj nekretnini u zemljišnim knjigama. Stoga, kako je tužitelj temeljem valjanog pravnog posla, odnosno ugovora o kupoprodaji od 6.11.1996. u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, a prije njega i njegov pravni prednik UA, to smatra da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, pri čemu se poziva na odredbe čl. 159.-160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

S obzirom da je tijekom postupka proveden postupak obnove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] u kojoj je bila upisana i predmetna nekretnina, ista je dobila novu oznaku 1224 k. o. [katastarska općina] i upisana je u zkul. [broj ZK uloška], tužitelj je u podnesku od 3.6.2024. godine u skladu sa navedenim uskladio i tužbeni zahtjev, na način da predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik u cijelosti zkčbr. [katastarska čestica], u naravi Vojkovićka oranica površine 1397 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati, te se tužitelj ovlašćuje temeljem presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva u svoje ime i u svoju korist na navedenoj čestici uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

Tužitelj također potražuje i parnični trošak.

2. Tuženici EA i ČA osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev, u bitnom navodeći da Ugovor od 6.11.1996. ne sadrži opis nekretnine kako je upisana u zemljišnim knjigama, pa da bi se isti mogao smatrati predugovorom, a nikako ne kupoprodajnim ugovorom koji je temelj za stjecanje vlasništva. Navodi da je tužitelj u posjed predmetne nekretnine stupio protupravno, te da mu je pok. UA osporavao taj posjed, radi čega je i pisanom Izjavom raskinuo taj ugovor, jer da tužitelj nikada nije isplatio kupoprodajnu cijenu u potpunosti. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

2.1. Tuženik ĐA također osporava tužbu i tužbeni zahtjev, s tim da navodi da su točni navodi tužitelja o katastarskim i zemljišnoknjižnim podacima za predmetnu nekretninu, kao i da je ista bila predmet kupoprodaje između tužitelja i ĆA, ali tvrdi da tužitelj nikada nije isplatio kupoprodajnu cijenu za to zemljište, pa je stoga UA potpisao dvije Izjave kod javnog bilježnika kojima raskida taj ugovor. Osporava da bi tužitelj bio u poštenom, a pogotovo ne u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine, pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na toj nekretnini. Navodi da je naslijedio predmetnu nekretninu u suvlasničkom dijelu iza pok. UA. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2.2. Tuženik FA priznao je tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, dok EAZ koju je zastupala skrbnica TA nije dala niti odgovor na tužbu, niti je aktivno sudjelovala u postupku.

2.3. Tuženica SA je preminula prije podnošenja tužbe, pa je sud u odnosu na nju rješenjem od 24.4.2023. odbacio tužbu (list 53-55 spisa), s tim da iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu je utvrđeno da je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. SA O-3952/2021 UPP-OS-310/2021 od 14.1.2022. pod brojem Z-24180/23. na njen suvlasnički dio upisan ŽA (u odnosu na kojeg je tužitelj podnio tužbu s istim predmetom spora pred ovim sudom pod brojem P- 433/23).

3. Prvenstveno valja reći da u parnici radi utvrđivanja stjecanja prava vlasništva dosjelošću tuženi zemljišnoknjižni suvlasnici nemaju svojstvo i položaj jedinstvenih suparničara u smislu odredbe čl. 201. Zakona o parničnim postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP). Stoga je u odnosu na tuženika LA, koji je priznao tužbeni zahtjev, sukladno odredbi čl. 331 ZPP-a, donesena presuda na temelju priznanja, dok je u odnosu na ostale tuženike koji su osporili tužbu i tužbeni zahtjev proveden dokazni postupak.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao zemljišnoknjižni izvadak za kčbr. [katastarska čestica] (list 4-5 spisa), ugovor od 6.11.1996. (list 6-7 spisa), izjavu ĆA od 10.11.1998. (list 8 spisa), prijepis posjedovnog lista 398 (list 9-10 spisa), izjavu ĆA UA o raskidu ugovora od 25.7.2008. (list 18-19 spisa), prijedlog za provedbom raskida ugovora od 25.7.2008. (list 20 spisa), zamolba ĆA UA od 10.11.1998. (list 28-29 spisa), e-mail prepiska između pun. stranaka (list 33-34 spisa), pročitan je zemljišnoknjižni izvadak za kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 109-115 spisa) i zapisnik ZK odjela sastavljen u postupku obnove zemljišne knjige od 10.7.2023. (list 116-120 spisa), saslušane su stranke (list 87-89 i 104 spisa), svjedoci ZA, GA, RA (list 104-106 spisa), VA i NA (list 144-145 spisa).

5. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Nije sporno među strankama da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, te da su naslijedili predmetnu nekretninu iza pok. UA.

6.1. Među strankama nije sporno niti da je tužitelj u posjedu iste nekretnine.

7. Sporan je među strankama tužiteljev zakonit i pošten posjed, pa prema tome i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. Iz vjerodostojnih isprava u spisu je utvrđeno:

- sa su tužitelj kao kupac i UA kao prodavatelj (čiji je potpis ovjeren kod javnog bilježnika), sklopili ugovor dana 6.11.1996. predmet kojeg je prodaja zemljišta I (parcela do IA), te da je T dao kaparu u iznosu od 2.000 DEM, s tim da ostatak od 18.000 DEM mora platiti do 1.1.1997. godine, i da u posjed stupa kada isplati ostatak;

- da je na istom Ugovoru dopisan tekst „ T dao UA još 8.000 DEM 3.1.1997. i da je ostalo 10.000 prilikom prijenosa“;

- da je UA dana 10.11.1998. godine potpisao Izjavu i ovjerio svoj potpis kod javne bilježnice Marije Baković, kojom izjavom dozvoljava tužitelju, te DA i HA (bratu i sestri tužitelja), upis na kčbr. [katastarska čestica], te je izjavio da je on jedini nasljednik iza pok. UA IAZ;

- da je kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 1397 m2 na dan 19.1.2021. bila upisana u posjedovni list 398, a da su kao posjednici upisani UA i OA (otac OA UA);

- da je u postupku obnove zemljišne knjige 2023. godine, ranija kčbr. [katastarska čestica] Ježdovečka 1409 m2 upisana kao kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 1397 m2;

- da je UA dana 25.7.2008. godine kod javnog bilježnika potpisao Izjavu kojom raskida Ugovor od 6.11.1996. godine koji je sklopio sa MA u pogledu kčbr. [katastarska čestica], pri čemu ponavlja tekst naveden u Ugovoru od 6.11.1996. vezan za plaćanje i stupanje u posjed, te navodi da je voljan vratiti IA njegovih 10.000 DEM sa kamatom od 6.11.1996. do 25.7.2008. godine, odnosno da MA ako hoće može zadržati zemljište ako na plaćenih 10.000 DEM platio još 25.000 DEM, jer da se prije neće moći upisati niti u zemljišnu knjigu, niti u katastar; u Izjavi stoji također da „pošto se nije pridržavao ovog ugovora po datumu isplate 1.1.1997. ugovor se raskida;

- da je UA dana 16.6.2008. također ovjerio potpis kod javnog bilježnika Damira Andrašića na Izjavi kojom izjavljuje da poništava Izjavu od 10.11.1998. godine koju je dao kod javnog bilježnika Marije Baković za upis u zemljišne knjige i ne dozvoljava upis na kčbr. [katastarska čestica].

9. Naime, suština prigovora tuženika svodi se na njihovu tvrdnju da tužitelj nije mogao dosjelošću steći vlasništvo predmetne nekretnine, jer da tužitelj nije isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, odnosno da je kupoprodajni ugovor raskinut od strane UA.

10. Tuženici ne osporavaju da u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora 1996. godine UA, a niti njegov otac nisu bili upisani u zemljišnoj knjizi, a niti tvrde niti dokazuju kada je isti upisan u zemljišnu knjigu, odnosno kada su se ispunile pretpostavke za njegov upis, a nije sporno među strankama da je umro 2013. godine.

11. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu 21.3.2024. godine proizlazi da je UA „diktirao“ tekst Ugovora od 6.11.1996. godine, a da ga je tužitelj pisao. Tužitelj navodi da je u posjedu te parcele i priznaje da je ostao dužan platiti dio kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu u iznosu od 10.000 DEM, ali tvrdi da su se on i UA dogovorili da će mu taj ostatak isplatiti kada se zemlja „prepiše“, odnosno kada se UA upiše kao vlasnik u zemljišne knjige, jer je ta zemlja bila upisana na ŠA. Navodi da je UA pokušavao srediti upis na sebe ali da nije uspio. Također je rekao da je i on stupio u kontakt sa sinom ŠA JA koji mu je rekao da su JA i OA zamijenili parcele, ali da to nikada nije „papirnato“ riješeno. Navodi da mu je UA kod javnog bilježnika potpisao izjavu da se može uknjižiti. Rekao je da mu je UA dao da uđe u posjed te parcele odmah 1996. kada su sklopili ugovor i tada je tu parcelu ogradio i spojio sa svojom parcelom i napravio put do kuća njegovog brata DA i sestre HA, a koji put je asfaltirao 1999. godine. Na upit zašto u Ugovoru iz 1996. stoji da će stupiti u posjed kada isplati ostatak, odgovorio je da nisu mogli to „papirnato“ riješiti i da mu je odvjetnik obećao da će to srediti pa je 2.000 DEM koji mu je platio morao dati odvjetniku, a kasnije mu je dao još 8.000 DEM kako piše u ugovoru. Misli da je UA umro 2013. godine, ali nije siguran i nikada mu nije rekao da raskida ugovor, niti ga je tražio da vrati tu zemlju. Rekao je također da ga UA nije tražio niti da mu plati ostatak cijene, jer ta zemlja nije bila „prepisana“ na njega. On ne zna kada se UA upisao u zemljišne knjige, a imao je u njegovom susjedstvu 4 parcele. Navodi da su se Mladenovi nasljednici pojavili kada su iz Grada Zagreba došli radi izvlaštenja te parcele, za vodu, plin i kanalizaciju. Konkretno navodi da ga je ĐA tražio da mu pokaže Mladenove parcele i tada mu je rekao i da je kupio tu parcelu, a on ništa nije rekao. Navodi da je on kupio od UA jedino tu parcelu jer je to uska dugačka parcela između njegove kuće i gradilišta njegovih sinova i ona jedino njemu odgovara. Kada mu je pročitana Izjava Mladena OA od 25.7.2008. izjavljuje da nikada tu Izjavu nije vidio niti mu je UA to govorio i da je cijelo vrijeme u posjedu od 1996. godine i sve je ogradio, a na početku puta na toj parceli je postavio kapiju. Nije mu poznato niti da bi UA podneskom od 25.7.2008. godine tražio da se zabrani uknjižba tužitelja kao vlasnika. Rekao je da mu nitko nikada nije rekao da ta parcela ne bi njemu pripadala, pa niti tuženici, koji nikada nisu niti dolazili na tu parcelu, osim ĐA vezano za izvlaštenje od Grada. Na upit tuženika je odgovorio da je pitao UA svaki put kada ga je vidio što je sa upisom, a da je on odgovorio da je to kod odvjetnika. Cijelo vrijeme su bili u dobrim odnosima i svaki put kada bi UA došao na svoje parcele u susjedstvu došao bi i tužitelju. Tužitelj navodi da on nije provjeravao tko je upisan u zemljišnim knjigama. Na kraju svog iskaza tužitelj je rekao da on želi platiti nasljednicima UA ostatak koji je dužan, čak bi kupio i parcelu iza, ali da se oni nisu mogli između sebe dogovoriti.

12. Supruga tužitelja saslušana kao svjedok je potvrdila navode tužitelja o sklapanju kupoprodajnog ugovora u 11. mjesecu 1996. sa UA za kupnju parcele koja je uz njihovo dvorište i koja im bila njima potrebna, a isto tako je bila potrebna za prilaz kućama sestre i brata tužitelja. Rekla da je su oni kod njih doma napravili taj ugovor i da je MA pisao u taj ugovor sve što mu je UA govorio. Dogovorili su se za iznos od 2.000 DEM koji je njemu MA dao i to je bilo u redu. Nakon nekakvih 2 ili 3 tjedna UA je tražio još novca, govorio je da je tih 2.000,00 DEM malo i onda mu je MA dao još 8.000,00 DEM koliko je tražio. Međutim, MA nije znao da niti UA niti njegov otac nisu upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici, a kada je to saznao, UA se obvezao to riješiti. Kako je vrijeme prolazilo, a on to nije rješavao UA je sam predložio da odu kod javnog bilježnika i UA je potpisao izjavu da se MA može upisati, odnosno da stupa u posjed s tim da je u međuvremenu MA ogradio cijelu tu nekretninu koju je kupio, a s vremenom ju je i asfaltirao. UA je rekao IA da odmah može koristiti tu česticu s obzirom da je to bilo uz njihovo dvorište bez ikakve ograde, ali su ipak čekali da se riješi stanje u zemljišnim knjigama i MA je ogradio tu česticu tek nakon što mu je UA dao izjavu kod javnog bilježnika. UA je znao da oni koriste tu česticu, odnosno da je ta čestica ograđena i kasnije da je asfaltirana i nikada nije oko toga radio probleme niti je prigovarao. Bili su s njim bili dobri, on je tamo prolazio i dolazio jer je imao čestice koje je koristio u blizini njihove kuće. Nije joj poznato da bi UA ikada raskidao taj kupoprodajni ugovor.

Od prisutnih tuženika, prepoznala je jedino IR kojeg je jedne prilike sigurno poslije Mladenove smrti vidjela na toj parceli da hoda, rekla je to suprugu i on je s njim stupio u kontakt i pokazao mu je sve Mladenove parcele, jer je njen suprug bio u sve upućen, a ĐA to nije znao. Mislim da je to bilo kada je postupak izvlaštenja pokrenut za tu spornu parcelu.

Na pitanje pun. II-IV tuženika odgovara da je ona vidjela da u kupoprodajnom ugovoru piše da MA stupa u posjed kad isplati ostatak, ali da MA nije znao, niti mu je rekao UA da on nije upisan kao vlasnik, pa da je UA preložio da se sastavi izjava kod javnog bilježnika i da on može stupiti u posjed i koristiti tu parcelu, a koliko se sječa UA nije niti htio niti primiti ostatak novca dok ne riješi zemljišnoknjižno stanje, a ne sječa se da bi mu tužitelj nudio ostatak novca. Na pitanje pun. V tuženika odgovorila je da nema saznanja o tome da li se i kada UA uknjižio u zemljišne knjige. Ne zna da li njen suprug provjeravao zk. stanje. Na pitanje kako su se odlučili kupiti tu parcelu, odgovorila je da je to bila jedna travnata parcela uz njihovo dvorište, na kojoj su se djeca znala igrati, a kako je UA tu često dolazio i kosio suprug ga je pozvao da popiju kavu i pitao ga je da li bi prodao tu parcelu, a on je rekao bez razmišljanja da bi, tako da su se u pola sata dogovorili i sastavili ugovor bez provjere. Bili su sretni da mogu to kupiti, jer je to bilo uz njihovo dvorište koje je bilo malo. Ne zna da li se sastavljao neki zapisnik o predaji u posjed, a nije joj poznato niti da bi ugovor bio aneksiran ili da bi bio sklopljen neki dodatak tog ugovora vezano za stupanje u posjed. Također je odgovorila da se u vezi te nekretnine nije vodio nikakav postupak koliko ona zna.

13. Svjedok ZA je u svom iskazu rekao da je on stanovao kod IA u [adresa], odnosno Ježdovcu 2 godine (1997. -1998.) i zna da je MA kupio od UA predmetnu parcelu do njegove kuće. Zna da je UA dolazio IA i da UA nije bio upisan kao vlasnik te zemlje i obvezao se to riješiti. Potvrdio je navode tužitelja da je tužitelj odmah ušao u posjed predmetne parcele nakon što je platio 2.000 DEM. Rekao da je tužitelj tu parcelu asfaltirao nakon godinu dana od kupnje i ogradio ju. Rekao je također da je to tada bilo poljoprivredno zemljište i da je bilo skuplje asfaltiranje nego samo zemljište.

14. Svjedok GA susjed IA je u svom iskazu u bitnom rekao da je poznavao UA koji je živio kilometar od njegove kuće, a MA mu je pričao da je kupio od njega parcelu odmah do svoje kuće i angažirao ga je 1998. da postavi kliznu kapiju na tu parcelu, koja je već bila asfaltirana. UA je vidio da on postavlja tu ogradu jer je tamo 100 puta prolazio i nije čuo da bi UA bilo IA, bilo njemu govorio da je to njegova nekretnina niti ga je pitao zašto to radi. Rekao je da je jedne zgode pitao MA je li dobio građevinsku dozvolu, a da mu je on rekao da ima problem sa UA jer nije riješio vlasništvo.

15. NA, sestra tužitelja koja je uz tužitelja nakon 2000. počela graditi kuću, je između ostalog rekla da je poznavala UA jer je uz njenu kuću imao svoje parcele na koje je dolazio, vidjela ga je tri ili četiri puta i jednom su popili kavu. Nikada nije govorio da bi MA koristio njegovu parcelu, ili da ju nije platio.

Nisu nikada imali problema sa UA.

16. Od svih tuženika jedino je tuženik ĐA, inače ujak UA iskazivao o predmetnoj parceli i svom odnosu sa UA i njegovim radnjama vezano za tu parcelu, dok su se ostali tuženici, odnosno EA i ČA, inače bratići UA, suglasili s onim što je rekao tuženik ĐA, jer o toj zemlji nisu imali nikakvih drugih saznanja, osim što je EA rekao da se pokušali dogovoriti sa tužiteljem oko plaćanja ostatka cijene ali nisu postigli dogovor.

16.1. Naime, tuženik ĐA je u svom iskazu u bitnom rekao da je tu oranicu ĐA orao sve do svoje smrti, a umro je 2013. godine, te da je on dolazio na njegove parcele i da su se međusobno pomagali u obrađivanju zemlje, a istovremeno je rekao da je tu parcelu prodao susjedu i da je napravio ugovore, odnosno da pod zadnje nije dolazio na te svoje parcele. Prema tome već iz navedenog proizlazi da je njegov iskaz u tom dijelu nekonzistentan.

Tuženik ĐA je u svom iskazu govorio i o tome da ima saznanja da UA nije bio u dobrim odnosima sa tužiteljem, jer da je protiv njega vodio postupak radi smetanja posjeda za drugu parcelu još 2010. godine, a isto tako i da je UA htio da se taj ugovor sa tužiteljem poništi jer da tužitelj nije izvršavao svoje obaveze. To mu je sve UA govorio kada su razgovarali, jer ga je UA posjećivao i znao ga je voziti na autobus. Također je rekao da je prvi put sa tužiteljem razgovarao kada je došao na predmetnu parcelu vezano za kanalizaciju, a pri put je na tu zemlju došao kada je upisan kao suvlasnik i htio je vidjeti kako bi to sve uređivao, a jedne zgode je razgovarao i sa tužiteljevom sestrom, jer tužitelja nije bilo, a ona je bila ljubazna i rekla je „dajte da se to već jednom riješi“.

17. Analizirajući dostavljenu dokumentaciju i iskaze stranaka i svjedoka, sud je utvrdio da je tužitelj sklopio sa UA **.**.1996. kupoprodajni ugovor upravo za spornu parcelu, što u konačnici priznaje i sam tuženik ĐA, sa čijim su se iskazom suglasili tuženici EA i ČA.

17.1. Naime, predmetni kupoprodajni ugovor iako laički pisan, po svom sadržaju ne predstavlja predugovor, već kupoprodajni ugovor, koji iako nije podoban za zemljišnoknjižni upis, ima formu i sadržaj kupoprodajnog ugovora (iz dokaznog postupka proizlazi da među ugovornim stranama nije bilo dileme o predmetu prodaje, iako isti nije bio opisan zemljišnoknjižnim ili katastarskim podacima), te može biti valjani temelj za stjecanje prava vlasništva.

18. Nadalje, nije sporno među strankama da su UA, odnosno prije njega i njegov otac OA bili vlasnici predmetne parcele, s tim da navedeno nije bilo upisano u zemljišne knjige već samo u posjedovnom listu.

Pri tome valja reći da sud vjeruje tužitelju i njegovoj supruzi da zemljišnoknjižno stanje nije bilo uređeno, odnosno da niti OA, a niti UA nisu bili upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici, što niti tuženici nisu osporavali niti dokazivali suprotno.

Nadalje, sud vjeruje da upravo ta činjenica što UA nije bio upisan kao vlasnik, opravdava i razlog neisplate kupoprodajne cijene u cijelosti.

19. Što se tiče stupanja u posjed predmetne nekretnine, iako iz ugovora proizlazi da su se tužitelj i tuženik dogovorili da tužitelj stupa u posjed kada isplati ostatak kupoprodajne cijene (što se nesporno nije realiziralo), sud vjeruje supruzi tužitelja kada kaže da su stupili u posjed predmetne parcele kada im je TR dao tabularnu izjavu 1998. godine. Naime, supruga tužitelja je u tom dijelu dala opširniji i uvjerljiv iskaz od tužitelja koji je sud ocijenio kao logičan, a rekla da se radi o parceli tik uz njihovu parcelu i da su se djeca na toj spornoj parceli i ranije znala igrati, pa da je TR rekao IA da mogu odmah koristiti tu parcelu, ali da su ju oni ogradili i asfaltirali tek nakon što je TR potpisao izjavu 1998. godine da se MA može upisati kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a to iz razloga što se utvrdilo da TR nije upisan kao vlasnik, a što se on obvezao riješiti. Naime, to je logično jer ukoliko im je dao dozvolu uknjižbe, sasvim sigurno im je dao i posjed, a osim toga u tom trenutku tužitelj je i isplatio pola kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu.

20. Nadalje iz iskaza i tužitelja, a isto tako i uvjerljivih i u tom dijelu suglasnih iskaza svih svjedoka proizlazi da je UA znao da je tužitelj u posjedu predmetne parcele, da ju je ogradio, asfaltirao i postavio na istu ulaznu kapiju, i da se tome nije protivio.

21. Što se tiče tvrdnje tuženika da je predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen sa tužiteljem UA raskinuo, valja reći da iz Izjave o raskidu ugovora od 25.7.2008. i 16.6.2008. godine, proizlazi da se radi jednostranoj izjavi, za koju tužitelj tvrdi da ju nije zaprimio, niti da o njoj ima saznanja. Tuženici, na kojima je bio teret dokaza suprotno nisu niti tvrdili, niti dokazali. Stoga, prema stavu ovog suda ta jednostrana Izjava ne može imati nikakav pravni učinak prema tužitelju.

22. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja i zakonske odredbe valja reći da je tužitelj dokazao da je predmetnu nekretninu kupio temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 6.11.1996. godine sa vlasnikom UA, te da je stupio u posjed iste uz dopuštenje vlasnika UA sasvim sigurno 10.11.1998. (kada je potpisao tabularnu izjavu). Stoga se može zaključiti da je upravo od tada tužitelj kvalificirani posjednik predmetne nekretnine, jer je uz dopuštenje vlasnika ušao u posjed, te je parcelu ogradio i asfaltirao uz znanje vlasnika UA.

23. Stoga su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na toj čestici i to redovnom dosjelošću još 2008. godine, a izvanrednom dosjelošću 2018. godine. (ako se uzme u obzir da je tužitelj samo savjestan posjednik)

23.1. Naime, odredbom čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, je bilo propisano da savjestan i zakoniti posjednik nepokretne stvari stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjestan posjednik protekom 20 godina.

24. Pri tome valja reći da okolnost što tužitelj nije u potpunosti isplatio kupoprodajnu cijenu tužitelju ni na koji način ne utječe na kvalificirani posjed tužitelja, već tuženicima da je pravo na obveznopravni zahtjev prema njemu.

25. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao u izreci.

26. Odluka o parničnom trošak temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, imajući u vidu VPS od 1.327,23 eura i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 37/22 i 126/22). Tako je tužitelju priznat trošak:

- sastava tužbe u visini 200,00 eura (Tbr. 7/1);

- zastupanja na ročištima 19.1.2024., 21.3.2024., 20.5.2024., 9.10.2025., 19.2.2026. u visini 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1);

- za zastupanje na ročištima 8.7.2024. i 28.1.2025. za svako po 100,00 eura (Tbr.. 9/2);

- sastav podneska od 4.6.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1);

26.1 Dakle, tužitelju pripada naknada za zastupanje u iznosu od visini 1.600,00 eura, uvećana za 25% PDV-a u iznosu od 400,00 eura, što iznosi ukupno 2.000,00 eura. Pri čemu tuženiku BA nije naloženo plaćanje parničnog trošak, jer je on priznao tužbeni zahtjev, a tužitelj je još u tužbi istaknuo da meće potraživati u tom slučaju parnični trošak.

26.2 Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7.4.2023. uz koji dostavlja dokaz o smrti SA, jer je već u trenutku podnošenja tužbe tužitelj bio dužan saznati sve informacije o tuženicima, odnosno mogu li biti tuženici ili ne. Ročište za objavu presude 13.11.2025. nije održano, jer je glavna rasprava preotvorena radi rješavanja spornih pitanja još prije tog ročišta.

U Zagrebu, 10. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja-protutuženika

2. Punomoćniku tuženika-protutužitelja