Posl. broj: P-480/2025-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ingrid Zustović Batelić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama u Labinu, protiv tuženika 1. KM, s posljednjim poznatim prebivalištem u [adresa], 3 Orchord Place, N. Jersay Meywood i 2. ŠM, s posljednjim poznatim prebivalištem u [adresa], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanih po privremenom zastupniku Ivanu Vidaku, odvjetniku u Labinu, nakon zaključene glavne i javne rasprave 27. veljače 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnicu, 10. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica UM, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], vlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa su slijedom toga tuženi dužni priznati tužiteljci pravo vlasništva na navedenim nekretninama te izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos koju će u protivnom zami jeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženih, radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi navodi da su tuženici upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] Zgr, k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] a koje je stekla darovanjem od svoga oca ŽM . Na gore navedenim nekretninama nalaze se zgade uz čiju fasadu se protežu nekretnine k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su upisane kao suvlasništvo tuženik. Gore navedene nekretnine u posjedu su tužiteljice a prije nje bile su u njenog oca ŽM, odnosno još ranije njene bake OM i djeda FM te pradjeda tužiteljice, JM. Tužiteljica i njezini pravni prednici se nalaze u nesmetanom posjedu ovih nekretnine od 1930.godine Naime TM, pradjed tužiteljice je od pravnog prednika tuženih UMŽ kupio navedene nekretnine kako je to navedeno još 1930.godine. Iza smrti JM djeda tužitelja, univerzalnim je nasljednikom temeljem oporuke proglašen otac tužiteljice ĆM. Isključivo tužiteljica je danas posjednik ovih nekretnina a u nesmetanom vršenju posjeda nije ni nju a ni njene pravne prednike nitko smetao od kada je pradjed tužiteljice kupio nekretnine 1930.god. Pravni prednici tužiteljice a danas tužiteljica nekretnine koristi i ponaša se kao vlasnik i to tako da ove nekretnine a koje se nalaze uz njenu kuću održava i kosi. S obzirom da je pravni prednik tužitelja kupio nekretnine još 1930.god. od pravnog prednika tuženih kada je i ušao u posjed te se od tada tužiteljica i njezini pravni prednici ponašaju kao isključivi vlasnici nekretnina, tužiteljica ima pravni interes da se ovom tužbom utvrdi da je ona vlasnica k. č. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina].

3. Tuženici, koje je u postupku zastupao privremeni zastupnik Ivan Vidak, odvjetnik u Labinu (postavljen rješenjem ovog suda posl. br. P-480/2025-11 od 8. listopada 2025., str. 64-66) u odgovoru na tužbu od 13. listopada 2025. (str. 75), usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti obzirom da za predmetnu kupoprodaju iz 1930. nije priložen nikakav ugovor, ali se ne protivi provođenju predloženih dokaza od strane tužitelja.

4. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, i to ocjene pročitanih i razgledanih isprava u spisu ( vlasnički list na str. 4 – 9 spisa, povijesni posjedovni list na str. 10 – 11, prijepis posjedovnog lista str. 12, preslika iz zbirke isprava Z-1153/77 na str. 20 – 25, povijesni zk izvadak na str. 26 – 47, kopija katastarskog plana na str. 52 -53) te izvedenih dokaza uviđajem uz sudjelovanje Branimira Fable, dipl. ing. geodezije, stalnog sudskog vještaka mjernične struke, radi identifikacije utužen ih nekretnina, i saslušanjem svjedoka EM, NM, ĆM, te tužiteljice (str. 79-83), a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na temelju pravnog posla – kupoprodajnog ugovora iz 1930. kojeg je njezin pradjed TM sklopio sa prednikom tuženika.

6. Predmetne nekretnine identificirane su u postupku od strane mjerničnog vještaka Branimira Fable, čiji je nalaz sud, uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale primjedbi, pozitivno ocijenio, kao stručan i objektivan, pa je tako utvrđeno da predmetne nekretnine čine cjelinu a nalaze se u naselju Čepić. U naravi su uređene i održavane kao dvorište a u dijelu oko kuće na zgr k. č. [katastarska čestica], zgr k. č. [katastarska čestica] vide se potporni betonski zidovi kao i dio cisterne čiji je preostali dio sagrađen na k. č. [katastarska čestica]. Granice između k. č. [katastarska čestica] nisu vidljive na terenu obzirom da sve čine jednu cjelinu.

7. U postupku je utvrđeno da su kao zemljišnoknjižni vlasnici predmetnih nekretnina upisani tuženici, svaki u ½ dijela. Kao posjednik navedenih nekretnina 1927. bio je upisan ĐM, a 1952. izvršena je terenska identifikacija, klasifikacija i bonifikacija, sastavljen je novi katastarski operat za k. o. [katastarska općina], te su k.č. oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] upisane kao posjed TM, pradjeda tužiteljice. 1993. izvršena je promjena posjednika prijavom 932 - 07/1993-01/743 temeljem prijave Općinskog suda u Labinu, Z-998/2, ostavina iza pok. TM JM, pok. U iz [adresa] na ŽM, od K, Š, Ž 2, oca tužiteljice, a 1998. upisane su kao posjed ZM, baku tužiteljice

8. U stvarnom posjedu predmetnih nekretnina danas je tužiteljica, obzirom da joj je nekretnine darovao otac, iste održava i kosi. Predmetne nekretnine čine jednu jedinstvenu i gospodarsku cjelinu s nekretninama tužiteljice, te je i danas na terenu vidljiva granica koja odvaja nekretnine u posjedu tužiteljice od ostalih, a što se sud uvjerio neposrednim opažanjem na uviđaju.

9. Na temelju uvjerljivih i suglasnih, a iz tog razloga pozitivno ocijenjenih iskaza saslušanih svjedoka, ali i tužiteljice koja je iskazivala suglasno sa svjedocima. Svjedoci EM (rođen 1957.), NM (rođen 1961.), DM (otac tužiteljice, rođen 1965.) suglasno su iskazivali da oduvijek žive u blizini spornih nekretnina i jedino su pradjeda tužiteljice TM i obitelj tužiteljice vidjel i da nekretnine obrađuju. Pradjed tužiteljice imao je vrt, kosio je i uvijek uređivao nekretnine koje su bile ograđene i uređene. Nikada nisu vidjeli bilo koga drugoga da bi te nekretnine obrađivali, niti su ikada čuli za tuženike. Svi su oni potvrdili navode tužiteljice o načinu korištenja te o tome tko je prijepor koristio.

10. Posjedovno stanje kako ga je prikazala tužiteljica zasigurno potvrđuje i to da je njezin pradjed još od 1952. upisan kao posjednik utuženih nekretnina nakon detaljne provjere na terenu, a činjenica je da je katastar (prvenstveno zbog poreznih nameta na zemlju) odražavao stvarno, faktično stanje, dok tuženici nikada nisu bili upisani kao posjednici utuženih nekretnina.

11. Kad je riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla, onda valja reći da se shodno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe zakonom predviđenim upisom stjeca teljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, što je shodno odredbi čl. 55. st. 2. ZV-a i zakonom određeni način stjecanja prava vlasništva na temelju sporazuma o razvrgnuću suvlasništva. Isti način stjecanja primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a (ako je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. siječnja 1997. kada je na snagu stupio ZV-a) regulirale su odredbe čl. 16. i čl. 33. ZOVO-a. Jedino u okolnostima kada je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. rujna 1980. (dakle, do stupanja na snagu ZOVO-a) u primjeni pravnih pravila općeg građanskog prava (paragraf 431. OGZ-a) sudska praksa tumačila je tako da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen.

12. U konkretnom slučaju na sklopljeni pravni posao - kupoprodajni ugovor sklopljen između TM i pravnog prednika tuženika iz 1930. valja primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a, budući se prema navedenoj odredbi stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, što znači da se u vrijeme sklapanja ugovora 1930., prema pravnim pravilima OGZ-a vlasništvo nekretnine moglo steći i bez upisa u zemljišnu knjigu, ako je ugovor faktički izvršen.

13. Navedeno je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske kad je u više svojih odluka izrazio shvaćanje da se već i na osnovu stvarno realiziranog (izvršenog) kupoprodajnog ugovora, a sklopljenog za razdoblja važenja Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ-a), vlasništvo nekretnine moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige (odluka Vrhovnog suda posl. br. U-zpz 21/17-5 od 12. rujna 2017., odluka Rev 2064/13-3 od 25. veljače 2014., Hrvatske, pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev - 250/90 od 20. ožujka 1991., odluka posl.br. Rev 778/2021-2 od 6. srpnja 2022.).

14. Dakle, TM je nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora 1930-ih godina pa na dalje ušao u posjed utuženih nekretnina, te se ponašao u cijelosti kao vlasnik svih nekretnina, što su suglasno kazivali saslušani svjedoci, te je njegov posjed bio samostalan i nesmetan, te pošten, obzirom da je temeljem kupoprodaje ušao u posjed i nastavio posjedovati nekretnine. Sama okolnost da prednik tužiteljice u zemljišnim knjigama nije bio upisan kao vlasnik na utuženim nekretninama ne čini njegov posjed nesavjesnim jer on nije imao nikakvog razloga da uvidom u zemljišne knjige utvrđuje zemljišnoknjižno stanje. On je na temelju svih navedenih okolnosti osnovano vjerovao da je vlasnik utuženih nekretnina i tako se ponašao, pa mu se zato propust da izvrši uvid u zemljišne knjige ne može stavljati na teret u smislu da predniku tužiteljice ili njegovim nasljednicima nije moglo ostati nepoznato da su kao vlasnici upisani tuženici.

15. U ovom postupku nije dokazano da bi tužiteljica i njezini pravni prednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja, i to zasigurno od 1950-ih (od kad datira prvi zapis u povijesnom posjedovnom listu) znali ili da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina u cijelosti. Sud je to zaključio budući da je iz iskaza saslušanih svjedoka jasno da im nitko nije smetao posjed niti bilo što tražio za predmetne nekretnine. U postupku nije dokazano ni da su tužiteljica i njezini prednici u posjed ušli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Niti jedan od saslušanih svjedoka nikada nije čuo da bi tužiteljici i prednicima netko osporavao pravo na posjed, pa ni tuženici, za koje ni ne znaju tko su. Svjedoci su jedino tužiteljicu i njezine prednike viđali na prijeporu i da ga koriste. Tužiteljica i prednici su zapravo vršili samostalan i neprekidan posjed te su se u pogledu predmetnih nekretnina ponašali kao vlasnici u cijelosti, a tužiteljica to čini i danas.

16. Dakle, TM je realizacijom kupoprodajnog ugovora iz 1930-ih stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina, a nastavno su otac tužiteljice, te tužiteljica i kao njegovi nesporni pravni sljednici stekli pravo vlasništva na tim nekretninama nasljeđivanjem nakon smrti djeda, odnosno tužiteljica darovanjem od oca, te su nakon smrti TM posjedovali utužene nekretnine nesmetano i kontinuirano do danas. Radi svega navedenog, sud smatra da su konkretni uvjeti stjecanja prava vlasništva zadovoljeni u smislu da je TM sklopio kupoprodajni ugovor 1930-ih s prednikom tuženika, te da je isti u smislu stupanja u posjed u cijelosti realiziran, sve kako je predviđeno pravnim pravilima OGZ-a, a obzirom da je tužiteljica pravna slijednica TM, to je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen i odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Labinu 10. travnja 2026.

Sutkinja

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

Dna:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženicima po privremenom zastupniku