Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-663/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠK, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KO- DO-2550/2020 od 29. rujna 2025., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: K-386/2021 od 28. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-386/2021 od 28. srpnja 2025. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/2022., 36/24. i 72/25. – dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni ŠK oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP oštećeni SK upućen je da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točaka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, osim troškova iz članka 147. stavka 1. ZKP, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. i 2. ZKP. U žalbi je državni odvjetnik predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer prvostupanjski sud nije analizirao sve raspoložive dokaze niti ih je doveo u međusobnu svezu te da se presuda ne može ispitati jer u njoj uopće nema razloga, odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud je u točkama 15., 15.1., 15.2. i 16. dao analizu iskaza oštećenog SK i svjedoka ĆK te razloge za ocjenu vjerodostojnosti iskaza tih svjedoka. Tvrdnja državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud pogrešno vrednovao iskaze oštećenog SK i svjedoka ĆK kao nevjerodostojne te slijedom toga i pogrešno utvrdio činjenično stanje predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne procesnu povredu. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba u tom dijelu nije osnovana.

7. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik smatra da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza oštećenog SK i svjedoka ĆK te smatra da se njihovi iskazu razlikuju u samo jednom detalju i to jer je svjedok GK naveo da mu je oštećeni SK, njegov sin, rekao da mu je okrivljenik prijetio da će ga ubiti iz pištolja, dok je oštećeni SK u iskazu rekao da mu je okrivljenik prijetio riječima da će ga ubiti. Pored toga smatra da odstupanje u iskazu oštećenog SK u dijelu gdje opisuje hvatanje za pojas od strane okrivljenika nije presudno, pri čemu valja cijeniti da je predmetni događaj bio stresan za oštećenika. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da oštećeni SK mijenja svoj iskaz i različito iskazuje o ponašanju okrivljenika u inkriminiranom događaju te je njegov iskaz različit od iskaza svjedoka ĆK, njegovog oca. Tako oštećeni SK ispitan u dokaznoj radnji navodi da mu je okrivljenik rekao „zatvorio sam te jednom, zatvorit ću te opet, pazi me se, ubiti ću te“, a ispitan na raspravi svjedok je naveo da mu je okrivljenik taj dan pokazao na pojas gdje se inače drži pištolj, koji taj put nije imao, i rekao mu je da će ga zapaliti, da se pazi, da ga je zatvorio jednom i da će ga zatvoriti opet, a kada je upitan o razlici u iskazima navodi da je isto iskazivao, a mislio je reći za pojas pištolja iako to nije verbalno izrekao. Pravilno, dakle, zaključuje prvostupanjski sud da iskaz oštećenog SK nije konzistentan jer on različito iskazuje što mu je prijeteće okrivljenik rekao (ubiti - zapaliti) te protekom vremena u iskaz dodaje veću kriminalnu količinu prijetnji okrivljenika navodeći da mu je okrivljenik izgovarajući prijetnje pokazao pojas u kojem inače nosi pištolj, a što svjedok GK nije vidio iako je gledao događaj kroz prozor, a svoja saznanja o izgovorenim prijetećim riječima okrivljenika ima od oštećenog SK koji mu je rekao da mu je ŠK prijetio da će ga ubiti pištoljem. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da iskaz oštećenog SK nije vjerodostojan.

7.1. Na osnovu svih provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud analizirao kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da nije dokazano da je okrivljenik oštećenom SK kao bliskoj osobi ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud ispravno okrivljenika oslobodio od optužbe zbog inkriminiranog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11. Stoga žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik