Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-55/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DĐ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11 i 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, broj KO-DO-78/2024-16 od 23. srpnja 2025. i okrivljenog DĐ, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj: K- 21/2024-51 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog DĐ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj K-21/2024-51 od 9. lipnja 2025. okrivljeni DĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivog ponašanja, opisanog u članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11, kažnjivog po članku 140. stavku 2. KZ/11, te je na temelju članka 140. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom DĐ izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće biti izvršena ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 161. stavka 3. ZKP okrivljeniku će se, po pravomoćnosti presude, vratiti jedan mobilni aparat marke "Samsung", crno-sive boje s rabljenim zaslonom, jedan mobilni aparat marke "Samsung", crno-sive boje s oštećenjem na donjem lijevom prednjem uglu, jedan mobilni aparat marke "Nokia" crno-sive boje i jedna SIM kartica "Simpa" serijskog broja napisanog na prednjoj strani, oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Đurđevac od 6. ožujka 2017. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP naloženo je okrivljeniku da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP u iznosu od 1.180,00 eura (slovima: tisuću sto osamdeset eura) i paušalni iznos sudu od 100,00 eura (slovima: sto eura).
2. Protiv navedene presude žabu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je državni odvjetnik predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka.
2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni DĐ po braniteljici Zorici Franković, odvjetnici iz Đurđevca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnog zahtjeva. U žalbi je okrivljenik predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se pobijana presuda preinači i da ga drugostupanjski sud oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog DĐ nisu osnovane.
5. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka jer je zakonski opis proturječan pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, ali ne navodi u čemu postoji proturječnost, pri čemu valja imati na umu da je sud naznačio zakonski opis iz optužnice koji državni odvjetnik nije izmijenio do zaključenja rasprave. Premda je točno da je člankom 3. stavkom 1. i 2. KZ/11 određeno da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, a ukoliko se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta da će se primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja, izmjenama i dopunama KZ/11 u odnosu na kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11 radnja počinjenja i osobe na čiju štetu je djelo počinjeno je u bitnome identično opisano te je ista zapriječena kazna, tako da se presuda može ispitati jer izmjene Kaznenog zakona nisu strože za počinitelja.
5.1. Okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pri čemu obrazlaže kako ne postoji niti jedan dokaz o njegovoj namjeri za počinjenje djela čime zapravo obrazlaže da je pogrešan zaključak suda da je dokazana njegova namjera za počinjenje kaznenog djela što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno učinjenog činjeničnog stanja, a ne procesnu povredu.
6. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja, okrivljenik navodi da nije dokazano da je svojim radnjama u postupcima ostvario obilježja inkriminiranog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11. Međutim, ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljenik ranije s oštećenom EĐ bio u intimnoj, ljubavnoj vezi koja je završila, nakon čega okrivljenik potvrđuje da je s oštećenicom kontaktirao na način da je s njom želio telefonski razgovarati, da joj je slao SMS poruke s više brojeva mobitela, ali ne uvredljive poruke, da je prolazio pored kuće oštećenice, da je dolazio u blizinu vinograda oštećenice te je želio kupiti vinograd BĐ jer se nalazi do vinograda oštećenice. Oštećena EĐ navodi da nakon prekida ljubavne veze s okrivljenikom nije željela daljnje kontakte, da je primala telefonske pozive i poruke s više različitih brojeva mobitela od kojih su joj četiri bila poznata kao brojevi okrivljenika, a dva nisu, da je vidjela da okrivljenik prolazi ulicom gdje ona živi i dolazi do mjesta zaposlenja, da joj je ostavljao čokolade i poruke na automobilu, a to je zaključila jer je u poruci ostavljen broj telefona s porukom da ga nazove. Zbog takvog ponašanja okrivljenika u nju se uvukao nemir, imala je osjećaj nelagode, psihički je bila iscrpljena te nije mogla funkcionirati na poslu, to je utjecalo na nju i njenu obitelj te se bojala za djecu i više to nije mogla trpjeti pa je sve prijavila policiji.
6.1. Imajući na umu takve iskaze okrivljenika i oštećenice, kao i druge provedene dokaze posebice iskaz svjedoka ŽĐ i iskaz BĐ koji je zaključio da je okrivljenik opsjednut oštećenom EĐ, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su se radnje okrivljenika odvijale suprotno željama i volji oštećene EĐ koja s okrivljenikom nije željela komunicirati. Unatoč tome, okrivljenik je evidentno poduzimao radnje prema oštećenici s ciljem da izazove njenu pažnju, a njegovo ustrajno i za oštećenicu neželjeno ponašanje je kod nje izazivalo psihičke posljedice u vidu tjeskobe i straha za sigurnost, kao i sigurnost njene djece kao bliskih osoba. Imajući na umu da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećene EĐ kao životan i uvjerljiv, tako i u dijelu kako je cijela situacija utjecala na nju, to činjenica da nije provedeno vještačenje radi utvrđenja da li je oštećenica osjećala tjeskobu ne čini činjenično stanje nepotpuno utvrđenim. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno, na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge za svoja utvrđenja o svim odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11 jer je isto počinjeno prema bliskoj osobi u smislu članka 87. stavka 9. KZ/11. Slijedom takvih pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pogrešan je stav okrivljenika da nije dokazano da su u njegovom utvrđenom ponašanju ostvarena obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11, stoga je žalba okrivljenika u tom dijelu neosnovana.
7. Državni odvjetnik i okrivljenik se žale zbog odluke o kazni te državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti te nije dostatno cijenio kakav je utjecaj ponašanje okrivljenika imalo na kvalitetu života oštećenice koja u maloj sredini trpi sramotu zbog utvrđenog ponašanja okrivljenika te da je okrivljenik kontaktirao okrivljenicu i nakon sedam godina, 2024. Smatra da se dužim rokom kušnje može postići svrha specijalne i generalne prevencije. Nasuprot toga, okrivljenik smatra da je prestrogo osuđen jer sud nije dostatno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost i njegovo korektno držanje na raspravi. Smatra da se kraćim rokom kušnje može postići svrha specijalne i generalne prevencije.
7.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Protivno tvrdnjama okrivljenika i državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu stranke nije osnovana. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio da je neosuđivana osoba za kaznena djela, a otegotnim mu je cijenio duljinu inkriminiranog vremenskog razdoblja, odnosno upornost i kriminalnu volju. Imajući na umu navedeno, kao i protek vremena od gotovo osam godina te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano.
7.2. Imajući na umu iskaz oštećene EĐ da se ona nije javljala na pozive sa skrivenog broja 2024. i 2025. te da smatra da je jednom prepoznala glas okrivljenika u kratkom razgovoru i to nakon što sedam godina nisu telefonski razgovarali, i ovaj drugostupanjski sud smatra da nije bilo uvjeta za izricanje sigurnosne mjere, a što državni odvjetnik nije ni predložio tijekom postupka niti u završnom govoru.
7.3. Osporavajući odluku o troškovima državni odvjetnik smatra da je, s obzirom na duljinu trajanja kaznenog postupka i njegovu složenost, kao i propisane okvire za određivanje tog iznosa, sud okrivljeniku trebao naložiti plaćanje paušalne svote u većem iznosu od 100,00 eura, dok okrivljenik taj žalbeni osnov ne obrazlaže. Međutim, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o troškovima kaznenog postupka, a paušalna svota je utvrđena cijeneći trajanje i složenost kaznenog postupka te imovinske i obiteljske prilike okrivljenika, posebno imajući na umu iznos njegove mirovine od 641,00 EUR. Sud u pobijanoj presudi nije donio odluku o imovinskopravnom zahtjevu pa nije jasan navod okrivljenika da se žali i iz te žalbene osnove.
8. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika i okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je primjenom članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 10. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
