Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-252/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Valteru Šramu, odvjetnik u Puli-Pola, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 752/2023-13 od 17. veljače 2026., dana 10. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, broj P-752/2023-13 od 17. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tuženika kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te traži da se žalba uvaži i pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući tuženik pobija odluku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa tako i zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP-a) za navesti je da ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena navedena povreda, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja naveo dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama tako da je rješenje po žalbi bilo moguće ispitati. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. u vezi sa člankom 381. ZPP-a, ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Stoga žalbeni razlog bitne povrede postupka nije osnovan, a nisu osnovani ni ostali žalbeni razlozi.

7. Odlučujući o prigovoru tuženika kako u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije mjesno nadležan, budući da su stranke Ugovorom o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u sjedištu tuženika kao kreditora, dakle, Općinskog suda u Rijeci, osnovano je prvostupanjski sud primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

8. Naime člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP-a), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja su suprotna načelu savjesnosti i poštenja ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.

9. Identična odredba sadrži i članak 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13) i odredba članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19), u kojem je između ostalih implementirana i smjernica 93/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, te je na taj način hrvatsko zakonodavstvo uskladilo s pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.

10. Odredbom članka 83. ZZP-a propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, a odredba članka 87. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije (članak 81. stavak 2. ZZP-a) ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale i tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

12. Imajući u vidu spornu ugovornu odredbu Ugovora o kreditu, suprotno navodima žalbe tuženika, proizlazi da se radi o unaprijed po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo i kojom je tuženik za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima. Osim toga pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije u suprotnosti ni sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su IV- 308/2020 od 5. studenog 2020. Ocjenjujući sve relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti za pravilnu odluku u ovom konkretnom postupku, a kako o navedenoj odredbi stranke nisu posebno pregovarale, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je takva odredba nepoštena, jer iziskuje za tužitelja dodatne troškove.

14. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Gr 1- 1433/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio pravno shvaćanje prema kojem je, za spor u vezi s ugovorom o kreditu u smislu odredbe članka 19.l. ZPK-a mjesno nadležan sud potrošačevog prebivališta. Ovdje treba istaknuti da je sud Europske unije presudio da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni da raspravljaju o određenom tužbenom zahtjevu, ocijene odredbu ugovora koju smatraju nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtjeva da nacionalni sud prednost da tumačenju koje omogućuje da se sud, čija se nadležnost prorogira nepoštenom ugovornom odredbom i po službenoj dužnosti oglasi nenadležnom (Odluka suda Europske unije u spojenim predmetima C-240/98-C-244/98).

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a.

16. Kako je tuženik zatražio trošak žalbe, a u žalbenom postupku nije uspio, to je i odbijen zahtjev kao neosnovan, te je temeljem članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Dubrovniku,10. travnja 2026.

Sutkinja:

Kate Brajković