REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-2248/24-18

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Potkonjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 05. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Sonje Šugh Bečeheli, odvjetnika, dana 10. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, platiti tužitelju VF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te novčane imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 3.310,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 3.190,00 eura od 08. veljače 2023. godine do isplate te na

- iznos od 120,55 eura od 03. veljače 2023. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.558,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 03. veljače 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.190,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 03. veljače 2023. godine do 07. veljače 2023. godine kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 717,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2023. godine do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.092,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2023. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj dana 16. svibnja 2022. godine oko 21:30 sati igrao nogomet na igralištu Sportskog centra Klinček, Dragojla Kušlana 52 te je prilikom odlaska po loptu, koja se nalazila izvan terena, upao u odvod za drenažu, koji nije bio pokriven, iako je morao biti radi opće sigurnosti i sigurnosti korisnika terena i pritom se ozlijedio. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da se Sportski centar Klinček nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju nekretninu je u posjedovnom listu kao posjednik navedena III Gimnazija, Ulica Dragojla Kušlana 52, koja na temelju odluke Grada Zagreba raspolaže i koristi navedenu nekretninu, a ujedno je odredbom članka 2. i članka 3. Statuta III Gimnazije Klasa:012-03/18-01/1, Urbroj:251-298-18-10/1, koji je stupio na snagu 25. ožujka 2019. godine, propisano da je škola javna ustanova koja obavlja srednje obrazovanje te da je osnivač Grad Zagreb, a sukladno odredbi članka 59. stavka 2. Zakona o ustanovama osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za obveze ustanove. Inače Grad Zagreb je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama. Isto tako punomoćnik tužitelja je ističući da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog kojih ozljeda je bio privremeno nesposoban za rad, odnosno bio je na bolovanju, zbog čega je pretrpio i štetu u vidu izgubljene zarade, naglasio da je tužitelj dana 03. veljače 2023. godine podnio tuženiku odštetni zahtjev, koji je tuženik odbio navodeći da je do štetnog događaja došlo na površini koja nije bila u vlasništvu osiguranika tuženika. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete i to po kriteriju fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti te nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 3.907,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2023. godine do isplate, a na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 120,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2023. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je istaknuo kako je nesporna činjenica da je Grad Zagreb na dan 16. svibnja 2022. godine bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti broj 1307-00061230, s time da je osporio pasivnu legitimaciju, osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da sportsko igralište u Ulica Dragojla Kušlana 52 nije u vlasništvu Grada Zagreba, niti Grad Zagreb upravlja i održava zemljišnoknjižnu česticu na kojoj je došlo do navodnog štetnog događaja, pa niti nema odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i za štetu, a niti Grad Zagreb ima saznanja o predmetnom štetnog događaju. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući tijekom postupka kako nije sporna visina tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade, kao niti činjenica da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u Statut III Gimnazije Klasa:021-05/19-001/50 Urbroj:251-01-02-19-42 od 27. veljače 2019. godine (stranica 6-7 spisa), u presliku police osiguranja od odgovornosti broj 1307- 00061230 (stranica 8 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (stranica 9-16 i 127-134 spisa), u presliku obračuna plaće za svibanj i travanj 2022. godine (list 17- 18 spisa), u presliku odgovora na odštetni zahtjev (list 19 spisa), u presliku fotografija (stranica 20-22 spisa), u presliku obračuna plaće za lipanj 2022. godine (stranica 23 spisa), u presliku prijepisa posjedovnog lista: 3976 (list 24 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] (stranica 32 spisa), u presliku uvjerenja o statusu čestice (list 35-37 spisa), u iskaz svjedoka UF (stranica 38-39 spisa), u iskaz svjedoka ČF (stranica 39-40 spisa), u iskaz svjedoka EF (stranica 40 spisa), u iskaz tužitelja (stranica 43-44 spisa), u presliku zdravstvenog kartona (stranica 47-121 spisa) te u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića (stranica 125-126 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna legitimacija, visina tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade, kao i činjenica da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Naprotiv sporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, kao i visina tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 08. siječnja 2026. godine smanjio tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.092,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2023. godine do isplate, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, za što je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika nije očitovao pristaje li na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, pa se smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva. Inače pravni stav da smanjenje tužbenog zahtjeva ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe za što je prema odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a uvijek potreban pristanak tuženika izrazio je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj SU-IV-16/21 od 26. travnja 2021. godine. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. U odnosu na spornu pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, što je punomoćnik tuženika, isticao tijekom postupka, sud je utvrdio slijedeće. Treba naglasiti da iz preslike prijepisa posjedovnog lista: 3976 (list 24 spisa) proizlazi da je posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi Sportski centar Klinček, III Gimnazija, čiji je osnivač sukladno odredbi članka 3. Statuta Klasa:021-05/19-001/50 Urbroj:251-01-02-19-42 od 27. veljače 2019. godine (stranica 6-7 spisa) Grad Zagreb, dok prema odredbi članka 59. stavka 1. i 2. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22 – u daljnjem tekstu ZU-a) ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove odgovara za obveze ustanove solidarno i neograničeno. Nastavno iako iz preslike izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] (stranica 32 spisa) proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada Kušlanova gimnazija, upisana kao općenarodna imovina, ali tu nekretninu, koristi, odnosno istom upravlja navedena ustanova, III Gimnazija, čiji je osnivač Grad Zagreb, osiguranik tuženika, što rezultira time da je prigovor pogrešne pasivne legitimacije neosnovan.

8. Iskazu svjedoka UF (stranica 38-39 spisa), svjedoka ČF (stranica 39-40 spisa) i svjedoka EF (stranica 40 spisa), koji su opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja, istaknuli da su zajedno s tužiteljem igrali nogomet na umjetnoj travi, imali su zakupljeni termin od 21,00 do 22,00 sata, s time da inače igraju nogomet u tom centru jednom tjedno, vidljivost je bila dobra, jer su bili upaljeni reflektori, da bi u jednom trenutku, kada je tužitelj krenuo izvan terena po loptu, „pao i odmah zajaukao“, a kada su došli do tužitelja vidjeli su da se pored tog terena, otprilike pola metra od samog terena nalazi „žlijeb za odvodnju, otvoreni“, u koji žlijeb je tužitelju „upala“ noga, zbog čega su prestali igrati nogomet, sud je poklonio povjerenje, jer su logični, uvjerljivi te u svim bitnim dijelovima suglasni, a ujedno vezano uz sam izgled tog terena, postojanje „žlijeba“ pored terena za nogomet, proizlazi iz dostavljene preslike fotografija (stranica 20-22 spisa).

9. Nastavno iskazu (stranica 43-44 spisa) koji je u bitnom naglasio da je tog dana igrao nogomet sa svojim prijateljima u sportskom centru Klinček, u terminu od 21,00 sat, a kada je izašao izvan terena po loptu, nogom je zapeo za „žlijeb“ „pri vrhu širine otprilike 15 cm“, a pri dnu se „malo sužavao“, s time da taj žlijeb „nije bio pokriven“, a nalazio se izvan terena, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv te suglasan iskazu svjedoka UF, ČF i EF.

10. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik, osiguranik tuženik, jer je propustio održavati predmetno sportsko igralište za sigurno i nesmetano korištenje, s obzirom da navedeni „žlijeb za odvodnju“ nije bio pokriven, a niti na bilo koji način označen, dok je naprotiv tužitelj u konkretnom slučaju primijenio dužan stupanj pažnje, pa niti nije mogao, pri odlasku po loptu izvan terena, uočiti navedeni „žlijeb“ prije nego što mu je isti „zapela“ noga, a uslijed čega je pao.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, specijalist ortopedije i traumatologije (stranica 125-126 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio avulziju vanjskog nastavka lijevog talusa i distorziju lijevog gležnja, po ozljeđivanju provedeno je adekvatno liječenje po traumatologu i fizijatru te je provedena fizikalna terapija. Nadalje sudski vještak je istaknuo da se na pregledu dana 11. prosinca 2025. godine tužitelj žalilo na povremene bolove u području lijevog stopala i gležnja, izraženiji iznad gležanjske kosti i to kod opterećenja, dok je kliničkim pregledom utvrđeno lijevo stopalo i gležanj palpacijski bolno u području gležanjske kosti medijalno, ograničene kretnje subtalarnog zgloba u slabijem stupnju. Nastavno sudski vještak je ističući da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je tužitelj zadobio, naglasio da se zdravstveno stanje stabiliziralo 01. listopada 2022. godine obzirom na karakter ozljede zadobivene u ovom štetnom događaju i dostavljenu medicinsku dokumentaciju, s time da zadobivene ozljede smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja u omjeru od 4%, u kojem omjer će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Isto tako tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta još 25 dana, s time da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta 15 dana. Nadalje tužitelju je nakon predmetnog štetnog događaja tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana, a u narednom periodu od 20 dana bila je potrebna tuđa pomoć u prosjeku 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i slično).

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući i presliku zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužitelja te je logičan i obrazložen, a to tim više što je punomoćnik tužitelja odustao od istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje, iz kojeg razloga sud niti nije provodio dokaz usmenim saslušanjem sudskog vještaka, dok punomoćnik tuženika niti nije imao nikakvih prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

13. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužitelja, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta još 25 dana, s time da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.250,00 eura.

14. Nastavno, s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužitelja, a u pitanju je tzv. primarni strah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta 15 dana, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 850,00 eura.

15. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića da su u predmetnom štetnom događaju zadobivene ozljede dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 4,00 %, a očituju se povremenim bolovima u području gležanjske kosti medijalno te ograničenim kretnjama subtalarnog zgloba u slabijem stupnju te vodeći računa da je tužitelj osoba životne dobi od 30 godina, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 850,00 eura.

16. S obzirom da je tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja tuđa nestručna pomoć bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana, a u narednom periodu od 20 dana tuđa pomoć je bila potrebna u prosjeku 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i slično), s time da je nesporna činjenica da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužitelju za ukupno potrebnih 60 sati tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u zatraženom iznosu od 240,00 eura, odnosno 4,00 eura po satu, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužitelja, u [adresa], u vrijeme kada je tužitelju takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.

17. Konačno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova izgubljene zarade sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da među strankama niti nije sporna visina izgubljene zarade u utuženom razdoblju, sud je utvrdio da tužitelj sukladno odredbi članka 1095. stavka 2. ZOO-a u svezi s odredbom članka 1089. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a može osnovano zahtijevati na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 120,55 eura.

18. Imajući na umu da tužitelju po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.950,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 240,00 eura, što ukupno iznosi 3.190,00 eura te na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 120,55 eura, a što sveukupno iznosi 3.310,55 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 59. stavka 1. i 2. ZU-a, odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. ZPP-a stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 3.310,55 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 717,50 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom III. izreke presude.

19. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.907,50 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 03. veljače 2023. godine do isplate, kao i za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 120,55 eura na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade od 03. veljače 2023. godine do isplate, sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je sudski vještak dr. Miljenko Franić istaknuo da je liječenje tužitelja završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 01. listopada 2022. godine, s time da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, koji je tuženik zaprimio dana 07. veljače 2023. godine, što je razvidno iz preslike odgovora na odštetni zahtjev (list 19 spisa) sud je utvrdio da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana nakon dana zaprimanja odštetnog zahtjeva do isplate, odnosno tekuću od 08. veljače 2023. godine do isplate. Međutim u odnosu na dosuđeni iznos naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade sud je utvrdio da tužitelj može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 03. veljače 2023. godine do isplate, jer se sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.190,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 08. veljače 2023. godine do isplate, kao i tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 120,55 eura na ime naknade novčane imovinske štete s naslova izgubljene zarade od 03. veljače 2023. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.190,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 03. veljače 2023. godine do 07. veljače 2023. godine, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 717,50 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 03. veljače 2023. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II. i točkom III. izreke presude.

20. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.558,06 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva od 03. veljače 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32. točka 1.), troška sastava tužbe od 12. studenog 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 18. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 13. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 20. svibnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 02. srpnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 17. srpnja 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška sastava podneska od 08. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 05. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV- a u iznosu od 412,50 eura (Tbr. 46.), troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 350,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 58,83 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 86,73 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a tužitelju dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 10. travnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

21. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 17. srpnja 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 100,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja dostavio presliku zdravstvenog kartona, što rezultira time da tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4., dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti sadržajno i jest, a što je tužitelju i dosuđeno. Naime sukladno Tbr. 8. točci 4. tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu u visini 25% nagrade iz tbr. 7. točke 1. ali ne više od 25 bodova, a što prema vrijednosti predmeta spora iznosi dosuđeni iznos od 50,00 eura, a ne zatraženi iznos od 100,00 eura. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Iako je Tbr. 9. točkom 3. predviđena naknada troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude treba posebno naglasiti da sud odluku o naknadi troškova donosi sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a, dakle vodeći računa o ekonomičnosti postupka, odnosno da se svaki parnični postupak završi u razumnom roku i samo s onim troškovima koji su bili potrebni, a trošak pristupa na ročište i objavu presude nikako nije nužan, niti opravdani trošak, a to tim više što za tu parničnu radnju niti nije potrebno nikakvo stručno znanje punomoćnika tužitelja, koje bi moglo opravdati taj trošak. Drugim riječima punomoćnik tužitelja dakako ima pravo pristupiti na ročište za objavu i uručenje presude, ali zbog toga tužitelj ne može osnovano od tuženika zahtijevati naknadu troška pristupa na to ročište, jer punomoćnik tužitelja na tom ročištu ne pokazuje nikakvo stručno znanje, za razliku od ostalih poduzetih parničnih radnji, za koje je tužitelju i dosuđena naknada troška parničnog postupka. Nastavno zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 125,00 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,00 eura sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tužitelj obvezan platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 58,83 eura te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 86,73 eura, a što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

22. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, zbog kojeg dijela tuženiku zastupanom po punomoćniku, niti nije nastao nikakav trošak, čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

23. Konačno, stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 03. veljače 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 10. travnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 86,73 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 10. travnja 2026. godine