REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5958/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Carmen Topalušić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 34 protiv tuženika, Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Valentina Lovrića, te punomoćnika tuženika ŽC, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 3.836,82 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 1,82 EUR od 06. siječnja 2009.,

- na iznos od 21,17 EUR od 06. veljače 2009.,

- na iznos od 23,21 EUR od 06. ožujka 2009.,

- na iznos od 18,36 EUR od 07. travnja 2009.,

- na iznos od 19,40 EUR od 06. svibnja 2009.,

- na iznos od 15,65 EUR od 06. lipnja 2009. ,

- na iznos od 13,40 EUR od 07. srpnja 2009.,

- na iznos od 14,96 EUR od 05. kolovoza 2009.,

- na iznos od 16,49 EUR od 05. rujna 2009.,

- na iznos od 14,25 EUR od 06. listopada 2009.,

- na iznos od 13,70 EUR od 06. studenoga 2009.,

- na iznos od 16,32 EUR od 05. prosinca 2009.,

- na iznos od 19,59 EUR od 06. siječnja 2010.,

- na iznos od 23,12 EUR od 06. veljače 2010. ,

- na iznos od 22,29 EUR od 06. ožujka 2010.,

- na iznos od 27,46 EUR od 06. svibnja 2010.,

- na iznos od 27,46 EUR od 06. svibnja 2010.,

- na iznos od 30,79 EUR od 05. lipnja 2010. ,

- na iznos od 44,10 EUR od 06. srpnja 2010. ,

- na iznos od 36,20 EUR od 10. kolovoza 2010. ,

- na iznos od 53,57 EUR od 07. rujna 2010. ,

- na iznos od 40,60 EUR od 06. studenoga 2010.,

- na iznos od 40,60 EUR od 06. studenoga 2010. ,

- na iznos od 56,24 EUR od 07. prosinca 2010.,

- na iznos od 66,97 EUR od 06. siječnja 2011.,

- na iznos od 59,72 EUR od 05. veljače 2011.,

- na iznos od 63,62 EUR od 05. ožujka 2011.,

- na iznos od 55,38 EUR od 06. travnja 2011. ,

- na iznos od 62,12 EUR od 06. svibnja 2011. ,

- na iznos od 80,22 EUR od 25. lipnja 2011.,

- na iznos od 108,83 EUR od 05. kolovoza 2011.,

- na iznos od 111,10 EUR od 06. rujna 2011.,

- na iznos od 83,02 EUR od 06. listopada 2011.,

- na iznos od 77,59 EUR od 11. listopada 2011.,

- na iznos od 83,09 EUR od 05. studenoga 2011.,

- na iznos od 77,87 EUR od 06. prosinca 2011.,

- na iznos od 83,62 EUR od 06. siječnja 2012.,

- na iznos od 89,07 EUR od 07. veljače 2012.,

- na iznos od 88,32 EUR od 06. ožujka 2012.,

- na iznos od 85,73 EUR od 06. travnja 2012.,

- na iznos od 86,61 EUR od 05. svibnja 2012.,

- na iznos od 89,00 EUR od 06. lipnja 2012.,

- na iznos od 86,22 EUR od 07. srpnja 2012.,

- na iznos od 87,05 EUR od 04. kolovoza 2012.,

- na iznos od 85,30 EUR od 06. rujna 2012.,

- na iznos od 82,09 EUR od 06. listopada 2012.,

- na iznos od 86,10 EUR od 07. studenoga 2012.,

- na iznos od 84,57 EUR od 08. prosinca 2012.,

- na iznos od 87,78 EUR od 09. siječnja 2013.,

- na iznos od 81,67 EUR od 08. veljače 2013.,

- na iznos od 82,08 EUR od 09. ožujka 2013.,

- na iznos od 87,21 EUR od 06. travnja 2013.,

- na iznos od 84,32 EUR od 07. svibnja 2013. i

- na iznos od 839,80 EUR od 21. svibnja 2013. pa do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 nadoknaditi tužitelju, LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.150,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačku banku d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 11. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9. 6. 2023. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, 24.4. 2007. sklopio ugovor o kreditu broj: 3208945118 (dalje: Ugovor) u iznosu 25.004,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Predmetni ugovor je otplaćen u cijelosti i nije konvertiran. Tužitelj se poziva na odluke i pravna utvrđenja u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita (Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018.). Ugovorena je valutna klauzula vezana za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenoj na potpunoj obavijesti, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama stranka. Predlaže usvojiti tužbu te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.596,03 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do isplate uz naknadu troškova postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke pa do isplate.

1.1. U podnesku od 11.11. 2024., nakon nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj precizira tužbeni zahtjev te predlaže naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 3.836,82 EUR sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate, kao i troška parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Ističe da je kod specificiranja tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev umanjio za negativne razlike.

2. U odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, smatra da je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj tj. apstraktnoj razini, da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu odnosno da tužitelj mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost ugovornih odredaba na koju okolnost nije predložio niti jedan dokaz. Tuženik smatra da je ugovora odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra kako je solemnizacijom ugovora javni bilježnik potvrdio da je ugovor o kreditu stranama jasan i razumljiv, te odražava njihovu pravu volju. Ističe kako je potrebno ispitati savjesnost postupanja tužitelja i to prilikom zaključenja ugovora i tijekom njegove otplate. U odnosu na pojedinačno pregovaranje tuženik ističe kako je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR, te je tijekom pregovaranja mogao utjecati na spornu odredbu o valutnoj klauzuli i istu otkloniti ugovaranjem kredita u kunama ili uz valutnu klauzulu u EUR, te smatra da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Također, tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva, osporava tijek zateznih kamata, ističe prigovor zastare, prigovor tzv. negativnih razlika.

2.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 22.11. 2024. tuženik je naveo kako ne osporava sam matematički izračun vještaka no da i dalje osporava osnovu potraživanja te smatra da bi se prilikom izračuna navodne preplate tužitelja u trebali uračunati i iznosi koji su manje plaćeni, tzv. negativne razlike.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i to: ugovor o kreditu broj 3208945118 (list 6-16), otplatni plan (list 18-29), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blaškić od 21. 10.2024. (list 514-520), te je saslušan tužitelj.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Unatoč protivljenju tuženika, sud je temeljem čl. 190. stavak 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe djelomičnom promjenom istovjetnosti zahtjeva u smislu povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva jer je takav zahtjev tužitelja postavljen nakon nalaza i mišljenja vještaka, te svrsishodan za konačno rješenje odnosa među strankama slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u koju je izvršen uvid, da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 24. 4. 2007. ugovor o kreditu u iznosu 25.004,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita za namjenu kupnje novog motornog vozila.

7. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa preplaćenih iznosa s obzirom na odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je od kada teku rokovi zastare i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara, tijek zateznih kamata, tzv. negativne razlike i status potrošača tužitelja.

8. U odnosu na navode tuženika vezano za postupak kolektivne zaštite valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična

- potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazuje izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

10. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

11. Nadalje, iz iskaza tužitelja, prihvaćenog kao neposredno uvjerljiv i iskren, kao bitno proizlazi da je predmetni kredit podigao u poslovnici banke. Tužitelj je naveo kako nije mogao utjecati na odredbe ugovora; da prije zaključenja nije bio upozoren ni na kakve rizike vezane za ugovor, biti mu je objašnjeno što je valutna klauzula. Sklapanje ugovora u drugoj valuti mu nije bilo ponuđeno odnosno bilo je moguće samo sklapanje ugovora u CHF valuti, te da je ugovor prije potpisivanja pročitao.

12. U odnosu na osporeno svojstvo potrošača tužitelju treba istaknuti kako je čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U svom iskazu tužitelj je naveo kako mu je predmetni kredit bio potreban radi kupnje vozila, što proizlazi i iz odredba Ugovora o kreditu. Nadalje, iz sadržaja Ugovora o kreditu, koji je tužitelj zaključio kao fizička osoba, ne proizlazi bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, poslovne svrhe i sl., niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, slijedom čega se pretpostavlja se da se radi o potrošačkom ugovoru.

13. Obzirom je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriteriji svrhe za koju je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu (objektivni kriteriji), dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužitelja ne proizlazi da bi svrha kupnje vozila bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetno vozilo koristilo za obavljanje djelatnosti, dok tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužitelja, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a tužitelj potrošač. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnost da je tužitelj, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev -18/2018. od 26. svibnja 2020.), što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

14. Slijedom navedenog, sud nalazi da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja, kao korisnika kredita, u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi. Stoga je za zaključiti da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama 26. srpnja 2007. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje:ZZP), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković, Centar za vještačenja d.o.o., prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem dostupne dokumentacije, kao relevantno proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana prijevremene otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj ukupan iznos preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita iznose 3.885,74 EUR. Ističe da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 48,92 EUR. Dakle, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dama prijevremene otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 3.836,82 EUR.

16. U odnosu na prigovor tuženika da se mora uzeti u obzir samo onaj obračun koji uključuje sve razlike nastale uslijed promjene tečaja pa tako i promjenu parametara koje su dovele do smanjenja anuiteta (tzv. negativnih razlika) valja istaknuti da je sud stava da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Naime, kada je tuženik, kao banka, te jača ugovorna strana, nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavala po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu i na dan korištenja kredita, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu, niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne obveze na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Stoga tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništavih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništavosti ugovora obzirom da takvo pravo, u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Međutim, tužitelj je podneskom od 11.11.2024. specificirao tužbeni zahtjev na način sukladno nalazu i mišljenju izrađenom po vještaku Petri Blaškić tako da je uračunao tzv. negativne razlike, odnosno umanjio svoj tužbeni zahtjev za negative razlike.

17. U odnosu pak na pitanje zastare napominje se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.). S tim u svezi ističe se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule, pa kako je tužitelj tužbu podnio 7. lipnja 2023. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu članka 225. ZOO-a.

18. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate na dan dospijeća anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 3.836,82 EUR, pri čemu su pojedini iznosi i datum dospijeća/plaćanja vidljivi u tablici na listu 517-519 spisa, to je tužbeni zahtjevi valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem članka 323. stavka1., članka 1111. stavka 1., članka 1115. i članka 29. ZOO-a.

19. Odluka o troškovima postupka temelji na članku 154. stavku 1. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (3.836,82 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).

20. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podnesaka od 9.6. 2023., 19.3.2024., 30.4.2024. i 11.11. 2024. svaki u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1.), pristup na ročište 6.9. 2023., 4.12.2025. i 6.3. 2026. svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1.), što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 1.750,00 EUR. Također, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu 400,00 EUR odnosno sveukupno 2.150,00 EUR. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

21. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki I. i II. izreke rješenja.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica Kristina Štruglin