REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-202/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici u Zagrebu, Lošinjska br. 12, protiv tuženika JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Muraju, odvjetniku u Zagrebu, Martićeva 67/II, radi utvrđenja prava vlasništva, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u dijelu od 1/2 dijela nekretnine koja predstavlja kč. br. [katastarska čestica] kuća dvorište površine 414 m2, kuća 32 m2, dvorište 382 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženi ZC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama na teret njegovog vlasničkog dijela uknjiži kao vlasnik u 1/2 dijela nekretnine kĉ.br. kĉ.br. 321 kuća dvorište površine 414 m2, kuća 32 m2, dvorište 382 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika u omjeru od 1/2 dijela.“.

II. Nalaže se tužitelju ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.375,00 EUR (slovima: tisuću tristo sedamdeset pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik za daljnji zatraženi trošak postupka od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (str. 1- spisa), u bitnome naveo kako je tuženik upisan vlasnikom nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], kuća dvorište, ukupne površine 414 m2, od čega kuća 32 m2 a dvorište 382 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je svojim radom i financijskim sredstvima, sudjelovao od samih početaka u gradnji navedene nekretnine. Tužitelj je nakon dovršetka objekta samostalno financirao postavljanje fasade na isti. Tužitelj je ulaganjem vlastitih novčanih sredstava i rada u izgradnju i uređenje te nekretnine stekao i izgradio ukupno 1/2 dijela iste. Stoga je podnio tužbu u ovom predmetu tražeći utvrđenje svog prava vlasništva uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 12-14 spisa) u bitnome naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelj nije naznačio pravnu osnovu na temelju koje želi steći pravo vlasništvo jer nema pravne osnove stjecanja prava vlasništva. Tuženik je otac tužitelja i tužitelj je pomagao na gradnji kuće, isto kao i njegov brat AC, međutim isti je pomagao dobrovoljno i bez ikakvog dogovora oko stjecanja prava vlasništva. Tuženik je tražio od svojih sinova da mu pomognu sa radom na kući, ali da mu pomognu sagraditi kuću za njega, a ne da njegovi sinovi steknu pravo vlasništva predmetne nekretnine. Tuženik nije od tužitelja tražio da mu išta plati, sva plaćanja su išla dobrovoljno. Tuženik je kupio građevinsko zemljište od LC Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 03. travnja 2006., te je isto u cijelosti platio svojim novcem, a platio je i porez na promet nekretnina, geodetu i arhitekta da urede papirologiju gradnje kuće, sve dozvole za gradnju kuće, temelje zgrade, prizemlje i kat kuće, prikjučak na struju i vodu, unutarnje uređenje prizemlja, dok kat nije uređen, te je namjestio prizemlje svojim novcem. Tužitelj je zajedno sa svojim bratom AC, na molbu tuženika pomagao graditi kuću, na način da su povremeno pomagali radom na mješalici i žbukanju zgrade. Tužitelj je uložio oko 1.000,00 EUR u građevni materijal zgrade za temelje, platio je 5 m2 pločica za uređenje prizemlja, te je platio fasadu. Ukupno ulaganje tužitelja u kuću tuženika iznosa cca 7-8.000,00 EUR. Na isti način je i tužiteljev brat AC uložio u kuću tužitelja, osim fasade. Ako je tužitelj manjim dijelom financirao gradnju kuće s namjerom da postane vlasnik, onda se tu radi isključivo o zloupotrebi povjerenja, jer tuženik nije znao da je to stvarna namjera tužitelja niti bi na to ikad pristao. Nejasno je kako je tužitelj došao do suvlasničkog omjera, po kojem bi trebao biti suvlasnik ½ dijela predmetne nekretnine obzirom su njegova ulaganja znatno manja od svih ulaganja u kuću. Nepoštenost tužitelja dokazuje činjenica da ako on ima pravo na suvlasništvo, onda to ima i njegov brat AC, koji je također sudjelovao u izgradnji kuće, a kojeg tužitelj posve zanemaruje. Slijedom svega navedenog, predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U nastavku postupka stranke su ostale pri prethodnim navodima..

4. Nesporno je između stranaka kako je tužitelj pri gradnji, odnosno dogradnji i uređenju sporne nekretnine ulagao određena novčana sredstva u te radove.

5. Sporno je u postupku da li je između stranaka slijedom takvih ulaganja postojao dogovor o stjecanju dijela prava vlasništva na spornoj nekretnini te ukoliko je takav dogovor postojao, u kojem omjeru, odnosno visini.

6. Radi razjašnjenja spornih pitanja sud je proveo dokaze čitanjem isprava dostavljenih u spis: izvadak ZK uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 4-5, 17-18 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. travnja 2006. (str. 15-16 spisa), razna projektna dokumentacija i dokumentacija o priključivanju nekretnine na javne usluge te s time povezane uplatnice (str. 19-28 spisa), rukom pisane bilješke o ulaganjima (str. 36-41 spisa), elektronički pisane bilješke o ulaganjima (str. 46-47 spisa), uplatnice za potrošenu električnu energiju (str. 51-56 spisa), ponuda Elektro Čičak od 21. listopada 2009. (str. 57-58 spisa), tužba radi iseljenja od 4. listopada 2023. (str. 63-65 spisa). Saslušani su svjedoci VC (str. 97-98 spisa), TC (str. 98-99 spisa), AC (str. 99-100 spisa), IC (str. 100-101 spisa), FC (str. 101-102 spisa), SC (str. 102-103 spisa), BC (str. 103-104 spisa), EC (str. 105-106 spisa), RC (str. 106-107 spisa), ČCN (str. 107-108 spisa), GC (str. 108 spisa) i MC (str. 109 spisa). Saslušani su tužitelj (str. 116-118 spisa) i tuženik (str. 118- 119 spisa).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., u nastavku teksta: ZV) u čl. 152. – 154. propisuje način rješavanja tri varijante građenja na tuđem zemljištu, a koji se svi odnose na poštenje graditelja i vlasnika zemljišta, a to su: nepošteni graditelj i pošteni vlasnik u čl. 152. ZV-a, pošteni graditelj i nepošteni vlasnik u čl. 153. ZV-a i nepošteni graditelj i nepošteni vlasnik u čl. 154. ZV-a.

9. U slučaju poštenog graditelja i poštenog vlasnika zemljišta nema mjesta primjeni odredbi o stjecanju prava vlasništva i naknadi vrijednosti radova ili zemljišta slijedom građenja na tuđem zemljištu, obzirom su stranke u tom slučaju suglasno uredile svoje odnose.

10. Iz navedenih zakonskih odredbi, jedini način na koji bi sud mogao prihvatiti tužbeni zahtjev na način na koji je postavljen, a koji podrazumijeva stjecanje dijela prava vlasništva sporne nekretnine od strane tužitelja, je onaj propisan čl. 153. ZV-a koji određuje da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

11. Iz navoda samih stranaka u postupku, kako u tužbi i odgovoru na tužbu, tako i u njihovim iskazima (str. 116-118 spisa), kao i iskazu tužiteljevog brata a tuženikovog drugog sina AC (str. 99-100 spisa) ne proizlazi da je itko od njih bio nepošten u trenutku gradnje, obzirom su zajednički sudjelovali u gradnji, te je čak i tužitelj naveo kako je tuženik pomagao u gradnji, a tuženik nije osporio da je tužitelj financijski ulagao i fizički sudjelovao u gradnji kuće na spornoj nekretnini, kako osobno tako i sa svojom djecom u okviru njihovih mogućnosti i dobi.

12. Opseg sudjelovanja u financiranju objekta i samim radovima je različito opisan od strane obje stranke ali opseg izvršenih radova sam po sebi ne utječe na poštenje stranaka oko pitanja stjecanja nekretnine, već je eventualno moguće pitanje naknade za izvršeni rad i ulaganja.

13. S druge strane, kako iz iskaza svjedoka, tako i iskaza samih stranaka proizlazi da je do dogovora oko podjele imovine, ako je do njega uopće došlo obzirom to osporavaju tuženik i njegov drugi sin AC, došlo tek nakon gradnje sporne kuće i nakon uređenja fasade o kojim radovima su iskazivale sve stranke i svjedoci te je tek tom prilikom navodno utvrđeno da bi tužitelju pripala u vlasništvo sporna („gornja“) nekretnina, a drugom bratu „donja“ nekretnina ispod ceste.

14. Ovaj sud smatra kako je vrlo vjerojatno da je između tužitelja, tuženika i AC postojao određeni načelni dogovor oko zajedničkih ulaganja i naknadne podjele imovine tuženika, ali iz rezultata cijelog postupka ne proizlazi da je taj dogovor bio takav da bi tužitelj samom gradnjom stekao vlasništvo „gornje“ kuće a AC „donje“ kuće, već je po iskazu samih stranaka utvrđeno da je bila riječ o dogovoru o zajedničkom ulaganju i građenju kuća, pri čemu su oba brata sudjelovala u jednakom dijelu u financiranju gradnje obje kuće, ali na način da bi se kuće izgradile a nakon toga bi u nekom trenutku došlo do podjele imovine.

15. Ovakav zaključak prvenstveno proizlazi iz strankama nesporne činjenice da su obje stranke, kao i AC, zajednički sudjelovali u gradnji obje kuće, mada je sporno u kojem omjeru, a nelogično je očekivati da bi sudjelovali u gradnji obje kuće bez nekog očekivanja da će u nekom trenutku doći do podjele imovine.

16. Ipak, iz podataka u spisu nije moguće utvrditi da je do takve podjele došlo, a kako je u životu uvijek moguće promijeniti mišljenje, zaključak je ovog suda da je u ovom slučaju došlo do upravo takve promjene mišljenja tuženika uslijed koje nikad nije došlo do konkretne podjele tuženikove imovine na tužitelja i AC, neovisno o tome što je u jednom trenutku postojala ideja o takvoj podjeli.

17. Takav zaključak proizlazi i iz iskaza svjedoka koji nisu neposredni rođaci stranaka u postupku: TC (str. 98-99 spisa), FC (str. 101- 102 spisa), SC (str. 102-103 spisa), ČCN (str. 107-108 spisa), GC (str. 108 spisa) i DC (str. 109 spisa), koji su svi naveli kako su odnosi u obitelji tužitelja, tuženika i AC bili skladni te su zajednički sudjelovali u gradnji sporne kuće, ali nisu imali neposrednih saznanja o eventualnoj podjeli, kao ni o opsegu ulaganja tužitelja i tuženika, osim što su potvrdili posredna saznanja o jednakosti ulaganja financijskih sredstava tužitelja i AC.

18. Same stranke nisu iznijele razloge niti vremenski okvir u kojem su im se pogoršali obiteljski odnosi, obzirom je tužitelj naveo kako ne zna zbog čega je došlo do raspada odnosa a tuženik je kao začetak svađe naveo odlazak tužiteljeve žene nakon završetka radova na fasadi pri čemu ga ona nije pozdravila pri odlasku, što su u cijelosti neuvjerljivi i neživotni iskazi, jer ukoliko je ranije stvarno postojao određeni obiteljski sklad na koji upućuju navedeni iskazi svjedoka, tada je posve nelogično da se eventualni takvi sitni nesporazumi ne razriješe jednostavnim telefonskim pozivom u kojem se drugu stranu pita postoji li određeni problem i kako ga riješiti.

19. Obzirom su preostali iskazi HC (str. 97-98 spisa), AC (str. 99-100 spisa), EC (str. 105-106 spisa) i RC (str. 106-107 spisa), dani od osoba koje su u bliskom obiteljskom odnosu bilo sa tužiteljem ili tuženikom, ili u slučaju BC (str. 103-104 spisa) dani od strane osobe koja potencijalno smatra da nešto duguje supruzi tužitelja, i tako dani od strane osoba zainteresiranih za uspjeh pojedine strane u postupku, a u cijelosti su sukladni sa iskazima samih stranaka u čiju su korist iskazivali, utvrđeni su neupotrebljivima za potrebe donošenja odluke u ovom postupku.

20. Jedini svjedok koji je naveo kako je saznao o podjeli imovine od tuženika je IC (str. 100-101 spisa), ali kako nije imao upotrebljivih saznanja o vremenu i načinu dogovora tužitelja, tuženika i AC, niti njegov iskaz nije upotrebljiv za potrebe utvrđivanja eventualnog dogovora oko stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine građenjem.

21. Imajući sve to u vidu, poštenje obje stranke prilikom gradnje je razvidno, jer je očigledno postojao dogovor o gradnji, kao i tome da će se u jednom trenutku podijeliti imovina između njegovih sinova, ali iz svih provedenih dokaza proizlazi da su tužitelj, tuženik i AC zajedničkim sredstvima gradili, među ostalim, spornu nekretninu ali sve i ukoliko je postojao, dogovor o podjeli imovine je bio sklopljen tek nakon završetka gradnje sporne kuće slijedom čega ne postoje uvjeti za stjecanje prava vlasništva građenjem u smislu čl. 153. ZV-a jer je u trenutku gradnje poštenje postojalo na strani svih stranaka, a ne postoje ni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je nemoguće utvrditi trenutak eventualnog dogovora niti istek tijeka vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na način opisan čl. 159. st. 2. ZV- a.

22. Pritom za donošenje odluke u ovom postupku nije relevantan konkretan iznos uloženih sredstava od strane tužitelja obzirom, neovisno o količini uloženih sredstava, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva nekretnine bilo građenjem, bilo dosjelošću.

23. Slijedom navedenog, ne ulazeći u pitanje potencijalne naknade tužitelju za izvršena ulaganja što nije bio predmet tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

24. Tužitelj i tuženik potražuju parnični trošak.

25. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu slijedom čega mu je priznat ukupni trošak radnji potrebnih za vođenje postupka sukladno čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u nastavku teksta: ZPP) te Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u nastavku teksta: Tarifa).

26. Tuženiku je stoga priznat zatraženi trošak odgovora na tužbu u visini 100 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife.

27. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja na pripremnom ročištu 16. prosinca 2025. i glavnoj raspravi 3. ožujka 2026. i 16. ožujka 2026. u visini 100 bodova svaki sukladno Tbr. 9.1. Tarife.

28. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na pripremnom ročištu 27. studenog 2025. u visini 50 bodova sukladno Tbr. 9.2. Tarife obzirom je isto odgođeno na suglasni zahtjev stranaka na samom ročištu.

29. Tuženik je odbijen za trošak podneska od 8. prosinca 2025. obzirom je podnesen suprotno čl. 299.a st. 2. ZPP-a.

30. Zbroj svih priznatih radnji iznosi 550 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54. Tarife iznosi ukupno 1.100,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi ukupno priznati trošak postupka od 1.375,00 eura.

31. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 10. travnja 2026.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici u Zagrebu, Lošinjska br. 12, putem e-oglasne ploče

- tuženiku po punomoćniku Alanu Muraju, odvjetniku u Zagrebu, Martićeva 67/II,

putem e-oglasne ploče