REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1686/2020-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Škare, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 10840749604, zastupano po punomoćnici Sanji Tambić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, 10. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 11.585,51 kn/1.537,66 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.240,36 Eura, sa zateznim kamatama koje teku od 01. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.527,96 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana .

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 571,24 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 24. rujna 2019. tužitelj je u svojstvu pješaka nastradao u prometnoj nesreći koja se dogodila na kolniku nerazvrstane ceste u mjestu Buići na način da je, krećući se van kolnika, uz desni rub, na njega naletjelo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] svojim desnim retrovizorom koje se kretalo u istom smjeru kao i tužitelj (sjever - jug), pri tome propuštajući kretati se na dovoljnoj udaljenosti od desnog ruba kolnika kako ne bi ugrožavao druge sudionike u prometu čime je postupio protivno odredbi čl. 47.st.2. ZSPC-a. Opisanim postupanjem tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje. U vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tuženika. U predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj je zadobio višestruke teške tjelesne ozljede zbog kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih je morao primati liječničku pomoć. U trenutku i nakon ozljeđivanja tužitelj je pretrpio intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja i za vrijeme liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Radi predmetnog ozljeđivanja tužitelj je trpio te i nadalje trpi znatne tegobe koje su od utjecaja na njegov svakodnevni život i aktivnosti te je kod istog prisutno i naruženje. Tužitelj se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom usmjerenim na naknadu cjelokupne pretrpljene imovinske i neimovinske š tete, koji je tuženik zaprimio dana 01. listopada 2019. te je dopisom od dana 11. studenog 2019. obavijestio tužitelja da je utvrdio svoju obvezu i procijenio visinu pretrpljene imovinske i neimovinske štete tužitelja na iznos od 4.000,00 kn, koji je iznos tuženik i isplatio, a potom i dana 17. ožujka 2020. po prigovoru tužitelja, isplatio daljnji iznos od 5.000,00 kn. Navedeni iznos ne predstavlja pravičnu niti potpunu naknadu za pretrpljenu štetu tužitelja. Tužitelj stoga traži da mu tuženik naknadi štetu: za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i za duševne boli zbog povrede prava na duševno zdravlje (kako privremenog tako i trajnog karaktera) iznos od 20.000,00 kn, za duševne boli radi naruženja iznos od 3.000,00 kn, za tjelesne boli iznos od 10.000,00 kn, za strah iznos od 9.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.000,00 kn, odnosno, ukupno s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 45.000,00 kn, umanjeno za nesporno isplaćenih 9.000,00 KN, dakle daljnji iznos od 36.000,00 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja od dana 24. rujna 2019. Tuženik osporava isključivu odgovornost za predmetni štetni događaj. Naime, tužitelj se kretao uz rub prometnice dana 24. rujna 2019. oko 19,20 sati, na dijelu prometnice gdje ne postoji ulična rasvjeta, u tom je trenutku bila noć, a tužitelj nije bio označen nekim izvorom svjetlosti niti reflektirajućim prslukom kojim postupanjem je tužitelj pridonio nastanku predmetnog štetnog događaja, a koji doprinos je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio tužbi cijenio s 20% doprinosa te isplatio tužitelju nesporan iznos naknade štete od 9.000,00 kn. Tuženik ustraje kod utvrđenog postotka suodgovornosti u opsegu od 20% na strani tužitelja zbog navedenih činjenica. Tuženik također osporava i visinu tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao prekomjerno postavljenu u odnosu na zadobivene povrede tužitelja. Tuženik je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 9.000,00 kn s osnove neimovinske i imovinske štete nastale povredom prava osobnosti. Tuženik je nakon podnošenja tužbe isplatio tužitelju daljnji iznos od 6.000,00 kn čime smatra da je u potpunosti obeštetio tužitelja za posljedice zadobivene u predmetnom štetnom događaju. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: presudu Općinskog suda u Pazinu posl.br. K-96/2020 (list 5-7 spisa), dopis Policijske postaje Poreč (list 20 spisa), dopis tuženika (list 21-22 spisa), prigovor (list 48 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8- 19, 57, 153-191 spisa), saslušan je svjedok BŽ (list 82-83 spisa), i tužitelj (list 83 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku medicinske struke Jošku Filišušiću (list 93-94, 108-109, 132-133, 139, 192 spisa) i po vještaku prometne struke Igoru Jakopliću (list 119-123,132 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Pazinu posl.br. K-96/2020.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Tužitelj je podneskom od 21. ožujka 2024. smanjio tužbeni zahtjev budući da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužitelju daljnji iznos od 6.000,00 kn te potražuje daljnji iznos od 3.240,36 Eura. Tuženik je podnesak zaprimio 15. travnja 2024. te se nije očitovao na isti, slijedom čega je sud temeljem odredbe iz čl. 193.st. 2 ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.

6. Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija, te da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 15.000,00kn/1.990,84 Eura na ime naknade štete povodom predmetnog štetnog događaja.

7. Sporna je odgovornost za štetni događaj i visina štete.

8. Iz presude Općinskog suda u Pazinu posl.br. K-96/2020 te posebnog izvješća i zapisnika o očevidu Policijske postaje Poreč Klasa: 211-04/19-P/9556 od 29. prosinca 2019. sud je utvrdio da je BŽ izdan kazneni nalog kojim se pravomoćno proglašava krivim što je 24. rujna 2019. oko 19,20 sati, na kolniku nerazvrstane ceste u mjestu Buići, Grad Poreč, upravljajući osobnim vozilom marke "Kia Cerato Lx" registarske oznake [registarska oznaka] iz smjera Filipini u smjeru Buići (sjever-jug), protivno odredbi čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, dalje. ZSPC), dolaskom do kbr. 9D u mjestu Buići, Grad Poreč, na ravnom cestovnom potezu koji nema javne rasvjete te prometne trake nisu obilježene, propustio kretati se na dovoljnoj udaljenosti od desnog ruba kolnika na način da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti, svjestan da takvom vožnjom u takvim uvjetima može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, a olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, uslijed čega je sa desnim retrovizorom svojeg osobnog vozila udario u lijevu ruku pješaka JŽ koji se pješice kretao uz desni rub van kolnika iz smjera Filipini u smjeru Buići, uslijed čega je AŽ zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma dijafize lakatne kosti, dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11.

9. Odredbom iz čl. 47 st.1. ZSPC propisano je da se vozilo kreće desnom stranom kolnika, odnosno biciklističkom stazom ili trakom uz desni rub kolnika ili ceste u smjeru kretanja, a na traci ili stazi uređenoj i obilježenoj za dvosmjerni promet bicikala, desnom stranom trake ili staze u smjeru kretanja. Odredbom iz st.2. propisano je da je vozač dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti.

10. Iz iskaza svjedoka BŽ saslušanog zamolbenim putem preko Općinskog suda u Pazinu proizlazi da je toga dana išao u smjeru Filipini- Buići, a u tom smjeru se kretao i tužitelj, da tom cestom redovno vozi tri do četiri puta dnevno, taj dan je išao oko 19,30 sati, tužitelja nije uočio na cesti, dok nije čuo zvuk kao da je nešto lupio te se zaustavio, u trenutku vožnje dolazio je auto sa suprotne strane, te se morao pomaknuti u desno. Na poseban upit koji dio automobila i tužitelja su došli u kontakt odgovorio je desni retrovizor i lijeva ruka tužitelja da je tužitelj toga dana bio obično obučen i da na tom dijelu ceste onda nije bilo rasvjete.

11. Iz iskaza tužitelja koji je također saslušan zamolbenim putem preko Općinskog suda u Pazinu proizlazi da se toga dana kretao sam se u smjeru Filipini-Buići, a nesreća se dogodila u 07,20 sati dok je još bio dan i vidljivost dobra, na sebi je imao bež hlače i bijelu košulju kratkih rukava, na cesti nije bilo ni jednog auta, a kada je čuo da dolazi automobil, maknuo se još sa strane, nakon udarca je pao na pod i kad je pao vidio je samo dio registracije, pošto se vozač nije zaustavio, zvao je sina i kad je on došao zvali su policiju. Na mjestu udarca ostalo je razbijeno ogledalo i unutarnja plastika, prilikom udarca u kontaktu su bili desni retrovizor automobila i njegova lijeva ruka. Prilikom kućnog liječenja pomagala mu je obitelj, da prilikom promjene vremena ima strašne bolove, ograničen je u kretanju rukom i ne može kao inače podizati ruku. Na upit zamjenika punomoćnika tužitelja za što mu je bila potrebna pomoć, iskazao je da nije mogao voziti auto, prilikom odlaska na wc, prilikom svakodnevnih potreba kao kad nema ruku, morali su mu pomagati prilikom kupanja. Sud je opažanjem ustanovio da tužitelj nema vidljivih ožiljaka na ruci.

12. Sud smatra da je iskaz BŽ u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka štetnog događaja u dijelu u kojem je naveo da se zaustavio nakon udarca, da je dolazilo vozilo iz suprotnog smjera te u dijelu u kojem je navodio da je tužitelj bio obično obučen neistinit budući da se sukladno posebnom izvješću Policijske postaje Poreč isti udaljio sa mjesta nesreće te je isti pronađen oko 20,20 sati od strane druge policijske patrole na mjestu svog stanovanja. Kontradiktoran je iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da nije vidio tužitelja, a s druge strane navodi da je tužitelj bio obično obučen. Sud je prihvatio iskaz tužitelja te smatra da je isti istinit, budući da je sukladan materijalnim dokazima koji prileže spisu te je jasan, životan i logičan.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Igora Jakoplića proizlazi da se tužitelj prije nezgode kao pješak kretao ulicom Buići kod kbra. 9D u [adresa], od sjevera prema jugu, uz kolnik na kojem nije bilo pješačkog nogostupa niti ikakve horizontalne prometne signalizacije, kad ga je s leđa mu nailazeće vozilo osiguranika tuženika KIA CERATO reg. oznake [registarska oznaka] udarilo desnim vanjskim ogledalom u lakat lijeve ruke. Brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika prije i u trenutku naleta nije moguće utvrditi tehničkim načinima. Točna duljina vidljivosti ispred vozila osiguranika tuženika nije poznata jer nije poznato koja su svijetla bila uključena na vozilu osiguranika tuženika, bio je sumrak. Bez obzira što nije poznata brzina kretanja vozila osiguranika tuženika prije nezgode i što nije poznato koja su svijetla bila uključena na vozilu u trenutku kad je vozač mogao uočiti opasnost u konkretnom slučaju, slijedi zaključak da se vozač neposredno prije nezgode kretao brzinom neprimjerenom duljini puta preglednosti ispred sebe ili da je propustio reagirati na opasnost u najranijem mogućem trenutku. Da se tužitelj u trenutku nezgode kretao po kolniku došlo bi do djelomičnog ili punog čeonog naleta pri čemu bi obavezno došlo do nabačaja tijela tužitelja na vozilo i pri čemu bi nastale potpuno drugačije ozlijede i drugačija oštećenja na vozilu od nađenih u konkretnom slučaju. Kako je kolnik bio širok samo 4,50 metara, uz uvažavanje iskaza da vozača vozila osiguranika tuženika da dok nije čuo udarac uopće nije vidio pješaka, slijedi da se radi mimoilaženja vozilom morao pomaknuti sasvim do zapadnog ruba kolnika, a u takvom slučaju je istureni vanjsko desno ogledalo vozila moglo doći u kontakt s isturenim lijevim laktom tužitelja i kad se tužitelj u cijelosti kreće površinom izvan kolnika.

14. Nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan materijalnim dokazima te je sačinjen na temelju pravila struke. Valja navesti da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te da na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. travnja 2025. nisu imele primjedbi na nalaz i mišljenje niti pitanja za vještaka.

15. Budući da je sud utvrdio da je je BŽ propustio prilikom upravljanja automobilom vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti, a zbog čega je automobilom udario tužitelja koji se kretao izvan površine kolnika, sud smatra da je isti u cijelosti odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, budući da je propustio kretati se brzinom ko ja bi bila primjerena duljini puta preglednosti ispred sebe te je propustio reagirati na opasnost u najranijem mogućem trenutku.

16. Radi utvrđenja visine neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku Jošku Filipušiću.

17. U pisanom nalazu i mišljenju vještak Joško Filipušić je naveo da tužitelja 24. rujna 2019., stradao u prometnoj nesreći i tom prilikom zadobio ozljedu prijelom lijeve lakatne kosti. Liječenje je trajalo do 31. siječnja 2020. Vještak je naveo da je tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana, srednje jake bolove 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 10 tjedana kumulativno (prema podacima iz medicinske dokumentacije bolovi su bili prisutni sve do 31. siječnja 2020.).Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Nadalje je naveo da je tužitelj pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, da je u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 5 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 10% trajno. Shodno ovom postotku imenovani će morati ulagati pojačane napore. Navedeni postotak odnosi se na zaostalo ograničenje pokretljivosti u manjem stupnju kao i na senzorno oštećenje ulanrnog živca (o čemu svjedoči EMG obrada učinjena u nekoliko navrata). Dok se nalazio na kućnom liječenju tužitelju je bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno od 24. rujna do 25. listopada 2019. jer je nosio imobilizaciju. Nakon toga do 31. siječnja 2020. po 1 sat dnevno zbog doziranog opterećenja, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

18. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje, vještak Joško Filipušić se pisano očitovao 11. travnja 2024. te je naveo da je točno da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao na uvidu podatke iz zdravstvenog kartona tužitelja. Jedino čime je raspolagao je iskaz tužitelja prilikom video pregleda da nikada ranije nije imao slične ozljede ili tegobe, da tuženik u svom podnesku pogrešno donosi zaključak da se procjena smanjenja životne aktivnosti prema njegovom mišljenju isključivo odnosi na oštećenja koja se opisuju u EMG nalazu, da je iz nalaza i mišljenje vidljivo da se smanjenje životne aktivnosti od 10% odnosi na senzorno oštećenje živaca o čemu svjedoči EMG pretraga ali i na zaostalo ograničenje pokretljivosti lakta i ručnog zgloba što sve zajedno u potpunosti realno odgovara smanjenju životne aktivnosti od 10% koliko je oštećenom i procijenjeno. Vještak navodi da nije točno da tužitelj nije pregledan od strane vještaka. Tužitelj je pregledan putem video poziva i to iz razloga što osnovna bolest tužitelja limitira njegovu mobilnost zbog slabosti i loše kondicije. Vještak posjeduje potrebno znanje i vještine tako da se može uvjeriti u funkcionalni status (u konkretnom slučaju lakta i ručnog zgloba) bez da mu je potreban izravni, fizički kontakt (dodir) sa tužiteljem. Drugim riječima aktivna pokretljivost se može utvrditi i bez izravnog fizičkog kontakta odnosno samo inskepcijom. Što se oslabljenog površinskog osjeta tiče isti u potpunosti objektivizira EMG pretraga i to u dva navrata tako da nema nikakve osnove za sumnju u isto. Maligna bolest ni na koji način nema utjecaja na pokretljivost lakta i ručnog zgloba jer da je tako (kako to smatra tuženik u svom podnesku) onda bi o tome bilo pisanog traga u raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji a što ovdje nije slučaj. Prigovor na kvalifikatorne okolnosti i potrebu za tuđom pomoći je paušalan jer je sve precizno obrazloženo u pisanom nalazu i mišljenju (točno piše zbog čega su bolovi trajali toliko koliko su trajali, a osobito potreba za tuđom pomoći) tako da smatra da nije potrebno da se sve još jednom elaborira. Vještak je u potpunosti ostao kod svih navoda iz nalaza i mišljenja.

19. Tuženik je podneskom od 3. svibnja 2024. ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje, te je vještak Joško Filipušić na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. travnja 2025. u bitnome iskazao da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 02. ožujka 2024. i dopune od 11. travnja 2024. Na poseban upit punomoćnika tuženika iz kojeg razloga je cijenio senzorne oštećenje o čemu svjedoči EMG pretraga od 26. prosinca 2019. u omjeru od 10% odgovorio je da se navedeni postotak ne odnosi isključivo na senzorno oštećenje lakatnog živca, već se odnosi i na zaostalu ograničenu pokretljivost lakta, a koja nije posljedica senzornog oštećenja živca već je posljedica prijeloma lakatne kosti, da se od cjelokupne ocijene smanjenja životne aktivnosti od 10% oko jedna polovina odnosi na ograničenje pokretljivosti lakta u manjem stupnju, a oko jedna polovina na oštećenje živca. Na poseban upit kako je utvrdio da tužitelj nije imao ranijih sličnih ozljeda odgovorio je da je prilikom razgovora s tužiteljem isti izjavio da ranije nije imao ozljede lakta ili podlaktice, a s obzirom da nije imao na uvid zdravstveni karton onda sam poklonio vjeru iskazu tužitelja, na daljnji upit pun tuženika na koji način mjeri pokretljivost lakta pregledom preko video -poziva vještak je odgovorio kako se u konkretnom slučaju radi o zamjetnom ograničenju pokretljivosti u malom stupnju, pa precizno mjerenje nije bilo od bitne važnosti. Nadalje vještak je iskazao da je grešku prilikom pisanja teksta u dijelu koji se odnosi na procjenu tuđe pomoći te da je pravilan datum 30. siječnja 2020., a ne 41. siječnja 2020.

20. Budući da je punomoćnik tuženika inzistirao na pribavi zdravstvenog kartona odnosno preslike u spis pogotovo imajući u vidu specifičnost konkretnog slučaja, kao i to da pregled nije bilo moguće obaviti uživo već je obavljen putem video -poziva te je ustrajao na svim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka Filipušića imajući u vidu da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je prijelom lijeve ulne bio bez pomaka kao i da u dokumentaciji nije zabilježena slaba pokretljivost lakta i zgloba, a dodatno u praksi se senzorno oštećenje uobičajeno ne cijeni s 2% smanjenja životne aktivnosti osim ukoliko ne postoje specifične okolnosti stoga tuženik ustraje u prigovorima , a podredno traži provođenje novog medicinskog vještačenja.

21. Vještak se na prigovore tuženika očitovao 12. lipnja 2025. te je naveo da je izvršio je uvid u zdravstveni karton tužitelja koji datira od 21. travnja 2010. do 4. lipnja 2025. iz kojeg izdvajam slijedeće: da do ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nije bilo nikakvih prijeloma (oštećenja koštanih ili živčanih struktura) ili nekih drugih sličnih oboljenja koji bi mogli imati utjecaja na klinički status lijeve podlaktice , da od 12. svibnja 2021. pati od bolova u nozi, a od 19. studenog 2021. od ingvinalne hernije, da boluje od kronične bubrežne bolesti kao i od multiplog mijeloma zbog čega se nalazi na redovitom tretmanu kemoterapijom, da se između ostalog učestalo spominje i dijagnoza opće slabosti. Vještak iznosi zaključak da je pitanju je težak i ozbiljan bolesnik koji je zbog životne dobi i pratećih bolesti teško pokretan i nije nikako u mogućnosti pristupiti pregledu vještaka, a kao što je vještak obrazložio u osnovnom nalazu i mišljenju. Nakon uvida u zdravstveni karton nema nikakve dvojbe da bi izravan pregled tužitelja od strane vještaka bilo što promijenio u nalazu i mišljenju od 10. siječnja 2024.

22. Podneskom od 7. listopada 2025. tužitelj je dostavio na spis zdravstveni karton tužitelja.

23. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. ožujka 2026. vještak Joško Filipušić je ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, dopunskog nalaza i mišljenja, kao i kod svih navoda iznesenih na raspravi 11. travnja 2025. uz napomenu da u podacima iz zdravstvenog kartona tužitelja, koji je dostupan, a koji prileži spisu, nije našao ništa što bi moglo imati utjecaja na procjene iz njegovog nalaza i mišljenja.

24. Punomoćnici stranaka nisu imali pitanja za vještaka ,a tuženik je predložio novo medicinsko vještačenje budući da tužitelj nije dostavio u spis cjelokupni zdravstveni karton te da vještak nije neposredno pregledao tužitelja.

25. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

26. Nalaz i mišljenje vještaka Joška Filipušića je u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužitelja te sačinjen na temelju pravila struke. Valja navesti da je vještak jasno odgovorio na prigovore tuženika. Vještak je na uvid imao zdravstveni karton tužitelja počevši od 21. travnja 2010., dakle zdravstveni karton tužitelja sadrži dokumentaciju više od devet godina prije samog štetnog događaja te iz istog ne proizlazi da bi tužitelj imao ikakve ozljede lijevog lakta. Nadalje, valja uvažiti činjenicu da je tužitelj ozbiljan onkološki bolesnik koji se zbog svoje osnovne bolesti teško pokretan, uslijed čega mu nije moguće doći iz [adresa] u [adresa] radi pregleda kod vještaka. Slijedom navedenog, sud smatra da ne postoji niti jedan razlog za provođenje novog medicinskog vještačenja, budući da je vještak Filipušić jasno odgovorio na sva pitanja tuženika te je jasno, logično i stručno otklonio prigovore tuženika.

27. Odredbom čl. 1045. st. 1. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje. ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odredbom čl. 1067 st. 3. ZOO-a propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, dok je odredbom čl. 1072 st. 2. ZOO-a propisano da u slučaju postojanja obostrane krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

28. Imajući na umu gore navedene odredbe te da se međusobna odgovornost procjenjuje na temelju krivnje i da je sud utvrdio da je BŽ, kao vozač vozila osiguranog kod tuženika u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaj te je utvrđeno da je tužitelj pretrpio navedenu ozljedu u tom štetnom događaju, to je na tuženiku bio teret dokaza (pretpostavljena krivnja) da je šteta nastala bez njegove krivnje, a što tuženik nije dokazao.

29. Imajući na umu gore navedene odredbe u ovom postupku je utvrđeno da je osiguranik tužitelja odgovoran naknaditi štetu nastalu tužitelju iz predmetnog štetnog događaja.

30. Temeljem čl. 19. ZOO-a, a u svezi čl. 1100. ZOO-a, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

31. Člankom 1100. st. 2. ZOO–a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

32. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, dob tužitelja. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO -a.

33. Valja navesti da je sud prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete uzeo u obzir i činjenicu da je nakon posljednje promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske došlo do povećane stope inflacije i promjene potrošačkih cijena te da je od lipnja 2020. do dana donošenja presude stopa inflacije u Republici Hrvatskoj iznosila preko 30%.

34. Stoga tužitelju, temeljem čl. 1100. ZOO-a (a imajući na umu sve ozljede koje je pretrpio tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno imajući na umu sve okolnost konkretnog slučaja), zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 4.700,00 Eura. Tuženik je nesporno isplatio tužitelju iznos od 1.990,84 Eura, pa tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 2.709,16 Eura na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

35. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 160 sati Tuženik tijekom postupka nije osporavao da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali članovi njegovog kućanstva. Kako tužitelj ima pravo na istu i kada mu je pružana besplatno, tužitelju s te osnove, primjenom čl. 223. ZPP-a, pripada iznos od 531,20 Eura koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 3,32 Eura, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim na temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a.

36. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

37. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege za iznos od 3.240,36 Eura počevši od 1. listopada 2019. budući da je iz dopisa tuženika koji se nalaze na listu 21 i 22 spisa vidljivo da je tužitelj prijavio štetu tuženiku 1. listopada 2019. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu ZOOP) u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a temeljem koje oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njenom obujmu (tako i u Zaključcima sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj SU – IV – 155/16. od 12. travnja 2016.). Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022. izrazio pravno shvaćanje prema kojem: „shvaćanje nižestupanjskih sudova, kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete, protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., na koje se i pozvala tužiteljica, a i shvaćanju ovoga suda iznesenom u brojnim odlukama, kao npr. i u odluci broj Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021., a prema kojim je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva“.

38. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa).

39. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva (Tbr 32. toč. 1. OT – 200,00 Eura), tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 200,00 Eura), sastav podneska od 4. studenog 2020., 21. ožujka 2024., 23. travnja 2024., 21. listopada 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT – 200,00 Eura, svako ), zastupanje na ročištima 6. rujna 2021., 26. svibnja 2022.,11. travnja 2025.,10. ožujka 2026. (Tbr. 9. toč. 1. OT-200,00 Eura, svako), sastav podneska od 10. rujna 2025. (Tbr 8. toč. 3. OT – 100,00 Eura ), što uz trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 2.625,00 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 94,23 Eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 78,76 Eura te na naknadu troškova plaćenog predujma za vještačenje po vještaku medicinske struke u iznosu od 398,17 Eura i predujma za vještačenje po vještaku prometne struke u iznosu od 331,80 Eura, slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 3.527,96 Eura

40. Tužitelju nije priznat sastav podnesaka od 15. srpnja 2020. i 7. listopada 2025. budući da sastav navedenih podnesaka nije bio nužan za vođenje parničnog postupka niti mu je priznat trošak sastava podnesaka od 8. veljače 2022. i 8. travnja 2022. koji ne prileže ovom spisu. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 10. rujna 2025. preko dosuđenog iznosa budući da se radi o podnesku iz Tbr 8. toč. 3. OT. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na presudu u prekomjerno zatraženom iznosu niti ima pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude budući da na isto nije pristupio . Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 571,24 Eura.

41. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je od dana donošenja odluke temeljem čl. 151 ZPP-a i po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 10. travnja 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu )

2. pun. tuženika