Poslovni broj: Pr-123/2022-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Anti Ferari i Nini Cigić, odvjetnicima u Šibeniku, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA za MUP, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2026.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 10. travnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena: Republika Hrvatska, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju: JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 4.596,46 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za period do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za period od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec studeni srpanj 2020. godine iznos od 562,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2020. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 1.226,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2020. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2020. godine iznos od 15,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2020. pa do isplate,

- za mjesec listopad 2020. godine iznos od 1.205,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2020. pa do isplate,

- za mjesec studeni 2020. godine iznos od 825,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2020. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 637,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2021. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 123,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2021. pa do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.475,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je do danas u radnom odnosu kod tužene na radnom mjestu policijski službenik MUP RH u Policijskoj upravi šibensko- kninskoj, Postaji pomorske policije i to kao zamjenik zapovjednika ophodnog broda TIP A, te da mu je rad zbog prirode posla bio organiziran, između ostalog, i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanima i prekovremeno, da je plaća tužitelja, odnosno, određena uvećavanja i ostala prava radnika u spornom periodu (plaće od svibnja 2020.g. do veljače 2021.) do danas su (bila) regulirana Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN br. 112/2017, 12/2018, 2/2019 i 119/2019, dalje: KU/17), te Uredbom o plaćama policijskih službenika (NN br. 129/11., 82/12.,25/13., 140/13., 32/15., 40/15., 40/16., 11/17., 129/17., 5/18., 66/18., 109/18., 24/19), da Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova nije poštovala odredbe članka 44., 56., 57. KU/13 odnosno odredbe članka 38., 50., 51 KU/17, odnosno sukladno navedenim odredbama kolektivnih ugovora u periodu od 15.4.2020. pa do dana podnošenja ove tužbe, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova nije evidentirao niti isplatio tužitelju uvećanje plaće na ime odrađenog prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, da je tužitelj izvršavajući radne naloge člana posade – zapovjednika ophodnog broda TIP A provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana zaredom, najčešće 4 do 5 dana, boraveći za to vrijeme neprekidno na tom radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi ili na poziv, pa je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane, subotom i nedjeljom, a koji mu odrađeni sati nisu evidentirani, a sukladno tome niti isplaćeni, da je sukladno odredbi članka 186. a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 14.4.2022.g., a da je tužena zastupana po ODO Šibenik dostavila svoj odgovor na zahtjev dana 29.6.2022.g. u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan, te sukladno navedenom tužitelj predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev koji je uredio sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a sadržaja pobliže opisanog u izreci ove presude i predlaže naložiti tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da čini nespornim da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora na koji je odgovoreno negativno, a sve budući da je isti u cijelosti neosnovan, kako glede osnova tako i glede visine. Suprotno navodima tužbe da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivana osnovna plaća osnovna plaća, uvećana za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu, uvećanja za pasivno dežurstvo i ostvaren rad na terenu, a sve sukladno važeće rješenju o rasporedu i plaći i službenim izvješćima o ostvarenim satima rada. Tužitelj da je rješenjem MUP-a, PU šibensko-kninska, broj 511-13-01-00011/9-2014 od 27. ožujka 2014. s danom 1. travnja 2014. raspoređen na radno mjesto ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA OPHODNOG BRODA TIP A, Postaja pomorske policije Šibenik, a koje je rješenje kontinuirano na snazi tijekom čitavog predmetnog razdoblja. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužena ističe kako je rad policijskih službenika Postaje pomorske policije određen prethodno izdanim radnim nalozima koji su višednevni i zahtijevaju kontinuitet u obavljanju službe. Kontinuitet službe da zahtjeva prisutnost policijskog službenika na brodu i onda kada temeljem raspodjele dnevne stanice radne zadatke obavlja jedan policijski službenik dok je drugi koji je ostvario svoju satnicu slobodan, ali ne može napustiti plovilo jer se rad obavlja na terenu na moru. O rasporedu rada da odlučuje zapovjednik plovila tijekom obavljanja službe. Obzirom da policijski službenik koji je odradio svoju satnicu ne može napustiti plovilo, razdoblje do njegovog ponovnog rasporeda za rad da se smatra pasivnim dežurstvom. Ostvarena stanica pasivnog dežurstva za svakog policijskog službenika da je razvidna iz evidencije radnog vremena. To vrijeme kada policijski službenik zbog ostvarene dnevne stanice nije u rasporedu obavljanja radnih zadataka da se ne može smatrati prekovremenim radom. Naime, Zakonom o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15) člankom 17. da je propisano da policijskom službeniku koji je raspoređen na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, staž osiguranja računa se u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa od 14 do 18 mjeseci staža osiguranja. Pod otežanim uvjetima rada da se smatra osobito povećana opasnost za život i zdravlje, kao i spremnost za obavljanje policijskih poslova u posebnim radnim uvjetima. Člankom 42. istog Zakona da je propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Poseban raspored rada da uključuje: rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Sukladno članku 1. Zakona o policiji na sva pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njim. U članku 52. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017) da se navodi da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvo. Za svaki sat pasivnog dežurstva policijskom službeniku da se isplaćuje 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu. Slijedom navedenog da je razvidno da potreba kontinuiteta u obavljanju policijskih poslova - obavljanje nadzora i zaštite unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora i zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa - zahtjeva neposrednu primjenu odredbe članka 52. Kolektivnog ugovora, jer da se taj rad obavlja na terenu na moru i policijski službenik nakon odrađene dnevne satnice nije u mogućnosti napustiti službeno plovilo do ponovnog rasporeda za rad. Člankom 38. st. 12. Kolektivnog ugovora da je definiran pojam redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je broj sati koje službenici trebaju raditi u tekućem mjesecu. Redovni mjesečni fond sati da se određuje na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam. Ukupan broj redovnih sati rada za svakog policijskog službenika da je evidentiran u evidenciji radnog vremena. Policijski službenik da aktivno radi u okviru dnevne satnice, a ukoliko aktivan rad prelazi redovnu dnevnu satnicu tada da su ti sati prekovremeni sati. Dakle, da se radi o aktivnom radu odnosno obavljanju radnih zadatka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe, kao što je primjerice hitna policijska intervencija, odnosno takva okolnost koja zahtjeva hitno angažiranje policijskog službenika za rad. Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora da je dala tumačenje odredbe čl. 44. u svezi s čl. 56. Kolektivnog ugovora iz kojeg u bitnom proizlazi da bez obzira što je tužitelj na terenu proveo nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. Kolektivnog ugovora isti ostvaruje samo za ostvarene sate, a ne za sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se, te za sate kada nije izvršavao radne zadatke odnosno putujući do mjesta rada na terenu. Tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora br. 2/44 od 18. prosinca 2012. da navodi da ako je državni službenik i namještenik za vrijeme terenskog rada stvarno prekovremeno radio(prekovremeno obavljao poslove zbog kojih je upućen na rad na terenu) ima pravo na uvećanje plaće sukladno čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat prekovremenog rada. Iz radnih naloga PPP Šibenik u privitku kojih stoje izvješća da je razvidan konkretan rad policijskih službenika, pa tako i tužitelja koji je ostvaren sukladno prethodno utvrđenim radnim zadacima od strane načelnika Postaje pomorske policije Šibenik, kao i rad kada je tužitelj bio hitno angažiran radi obavljanja zadataka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe. Izvješća da se sastavljaju po izvršenim radnim zadacima i ukazuju da se sati kada je policijski službenik nakon ostvarenih radnih zadataka odnosno ostvarene dnevne satnice i eventualnog prekovremenog rada bio slobodan, odmarao se, spavao, ne mogu smatrati vremenom kada je tužitelj prekovremeno radio jer tada nije izvršavao radne zadatke. Sukladno odredbama Zakona o radu za postojanje prekovremenog rada bitno je postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno, izvanrednost situacije i povremeno trajanje te situacije a koje je stajalište sadržano i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. Policijskim službenicima Postaje pomorske policije Šibenik da se isplaćuje terenski dodatak za svaki dan terena kad policijski službenici ne mogu napustiti plovilo. Sukladno navedenom u očitovanju načelnika PPP Šibenik od 3. rujna 2015. određivanje broja slobodnih dana u tekućem mjesecu ovisi o mjesečnom fondu radnih sati za taj mjesec. Dani kada policijski službenici nisu bili u službi zbog odrađenog fonda sati, u evidenciji radnog vremena R-27 da su označeni skraćenicom ,,VR“ (van rasporeda). Te dane da treba razlikovati od slobodnih dana koje policijski službenici koriste umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada. Takvi slobodni dani koriste se u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada za 1 sat i 30minuta redovnog sata rada). O svakom policijskom službeniku da ovisi da li će umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada koristiti slobodne dane. Slijedom svega navedenog, tužena drži da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivana osnovna plaća uvećana za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu, uvećanja za pasivno dežurstvo i ostvaren rad na terenu, sve sukladno važećem rješenju o plaći i službenim izvješćima o ostvarenim satima rada, slijedom čega tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim, te se predlaže isti odbiti.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 14.4.2022.g., odgovora ODO na zahtjev za mirno rješenje spora od 29.6.2022.g., presude OS u Splitu broj Pr-1290/2020 od 21.10.2021.g., presude ŽS u Zagrebu broj GžR-3407/2021-2 od 15.2.2022.g., obračunskih lista plaća tužitelja, evidencija o radnom vremenu, rješenja o rasporedu i rješenja o plaći koja se odnose na rad policijskog službenika JD u predmetnom razdoblju, rješenja MUP-a, broj: 511-01-157-41563/597-2012 od 28.1.2013.g., rješenja MUP-a, broj: 511-01-157- 15478/411-2013 od 16.3.2013.g., rješenja MUP-a, PU Šibensko-kninska broj: 511-13- 01-00011/9-2014 od 27.3.2014.g., rješenja MUP-a, PU Šibensko-kninska broj: 511- 13-01-00010/99-2014 od 31.3.2014.g., rješenja MUP-a, PU Šibensko-kninska broj:

511-13-01-00010/551-2016 od 1.5.2016.g., rješenja MUP-a, PU Šibensko-kninska broj: 511-13-01-00010/548-2018 od 1.8.2018.g., rješenja MUP-a, PU Šibensko- kninska broj: 511-13-01-4327/29-2020 od 1.9.2020.g., naloga za rad, raspored i plan plovidbe, brodskih dnevnika, izvoda iz aplikacije CIMIS – Hrvatski integrirani pomorski informacijski sustav, izvješća o plovidbi za tužitelja, za svo utuženo razdoblje, rješenja o organizaciji rada, dopisa MUP, PU Šibensko-kninska, Postaja pomorske policije Šibenik od 10.6.2020.g., financijsko-knjigovodstvenog vještva stalog sudskog vještaka Danijele Bijelić, dipl. oecc. iz [adresa] od 22.4.2025.g., pismenog očitovanja istog vještaka od 10.10.2025.g. i 31.12.2025.g., zapisnika ovog suda Pr-735/2021 od 6.4.2022.g., Pr-178/2020 od 24.5.2021.g. i Pr-73/2019 od 24.5.2021.g., te saslušanjem svjedoka ČD.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženoj naloži isplata razlike u naknadi plaće za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom), a koji rad je tužitelj odradio u razdoblju od srpnja 2020.g. do veljače 2021.g. utemeljen na odredbama čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09) odnosno sadržajno istovjetnim odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14 - dalje ZR/14), čl. 92. Zakona o policiji („ Narodne novine“ broj: 129/00, 41/08, 76/00, 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 – dalje: ZOP) i čl. 44. Kolektivni ugovor za državne službenike („Narodne novine“ broj: 104/13, 104/13 - Dodatak I., 150/13 - Dodatak II.).

5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijske postaje pomorske policije Šibenik, da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, na koji tužena nije pristala, da je tužena izdavala tužitelju za utuženo razdoblje višednevne radne naloge, da je tužena na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatio plaću, te da tužena nije donijela, a niti uručila tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu, međutim je među strankama sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje, je li tužitelj radio u turnusu, je li tužitelj obavljao pasivno dežurstvo, je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, je li tužitelj sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te poglavito, što bi u konkretnom slučaju kraj organizacije rada tužitelja temeljem radnih naloga tužene, predstavljalo prekovremeni rad.

6. Prema odredbi čl. 41. st. 1. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 92. Zakona o policiji kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU iz 2004.g. i 2008.g. predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis. Obzirom, da je člankom 257. Zakon o radu (NN 149/09 - dalje ZR) propisano da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7.st.3. istog zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, dok je čl. 82. st.1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje Kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom, dok je odredbom članka 86. ZR-a propisano da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

7. Odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10), koji je vrijedio za utuženo razdoblje u stavku 1. ugovoreno je da će osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, stavkom 2. je ugovoreno da dodaci stavka 1. se međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, stavkom 9. je ugovoreno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenike organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ima smatrati svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 11. je ugovoreno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, stavkom 12. je ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati su stati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 te stavkom 13. istoga članka je ugovoreno da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog dana u omjeru 1/1,5, tj. jedan sat prekovremenog rada jednako je 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

8. Odredbom članka 33.st.2. i 3. Zakona o policiji (NN 34/11 i 130/12) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, time da policijskom službeniku za taj rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnog ugovoru.

9. Odredbom čl. 41. st. 1. do 4. Zakona o policiji propisano je da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, time da dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati, time da iznimno Ministar može, ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

10. Odredbom čl. 42. Zakona o policiji, propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drukčiji način. Prilikom organizacije noćnog rada i rada u smjena, policijskim službenicima osigurat će se dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno, kada je policijske poslove potrebno obavljati u neprekidnom trajanju redovito radno vrijeme policijskih službenika koji obavljaju takve poslove može trajati duže od 8 sati u razdoblju od 24 sata, ali ne duže od 12 sati (čl. 42.st.2. i 3. Zakona o policiji. U konkretnom slučaju se radi o situaciji iz odredbe čl. 42.st.1. Zakona o policiji s tim da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike, izraženom u rješenju poslovni broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016, nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.).

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka u istovrsnom predmetu LD (Pr- 178/2020), a kolege tužitelju, dakle zaposlenika pomorske policije, proizlazi da je i on, kao i tužitelj ustao tužbom radi isplate prekovremenoga rada s tim da je od 1. srpnja 2018. godine u mirovini, te da je ono zbog čega je on tužio poslodavca kao i njegovi kolege to što su vršili višednevnu službu i radili mnogo više nego što im je isplaćeno, da na brodu na kojem rade nema odmora, da nema kvalitetnog spavanja, da moraju biti permanentno dostupni, ne smiju napuštati brod, a u spavanju i odmaranju ih ometa komunikacija, odnosno, radio veze i održavanje plovila. Ovaj brod na kojem je on radio da je najveći brod tipa A i koji se kao takav ne može svagdje niti privezati pa da su bili prisiljeni koristiti se samo agregatima a koji održavaju kompletan sustav na brodu i taj brod je morao biti u svakom trenutku biti spreman za akciju, tim više što se radi o najvećem brodu pa i kada ne bi bilo koji brod mogao obaviti potreban posao su uvijek morali biti spremni i obavljati poslove i mimo onih koji su im bili navedeni u radnom nalogu, dakle, poslove i pomorske policije ali i prometne policije. Ovdje da se radi o upravljanju brodom koji košta milijune eura i tu treba biti posebno obučen, educiran, i voditi posebnu brigu o tom brodu, te ponavlja da brod ne smije napustiti za razliku od ostalih policajaca koji to mogu, da se mora na posao doći u uniformi, biti u uniformi i otići s posla u uniformu i ističe da nema slobodnog vremena u tim višednevnim službama jer sve što se mora napraviti se mora neovisno na onih 8 sati ili nakon toga.

12. Svjedok GD (u istovrsnom predmetu ovog suda Pr-73/2019) iskazuje da je zapovjednik broda tipa A, da su do 1. ožujka 2021. imali terenski rad što znači da bi bili na brodu 4 dana, višednevne službe, a 8 dana za vrijeme ispomoći u PI Istarskoj, a od 1. ožujka 2021. ove godine tako da više ne rade, već 8, 10 ili 12 sati nakon čega odlaze kući, a pretpostavlja da je tome tako upravo zbog ovih tužbi budući je i on kao tužitelj predao tužbu sudu radi isplate prekovremenih sati. Iskazuje da im se nije plaćao boravak na brodu, da im se plaćalo 8, 10, ili 12 sati a ono ostalo vrijeme boravka na brodu, iako su i tada radili da ime se nije plaćalo, a za vrijeme odmora bi se odmarao, odspavao bi ali isto tako rješavao papirologiju ili radio po brodu. Njemu kao zapovjedniku broda stalno da je upaljen službeni mobitel, policijski sustav veze i radio stanica i u bilo kojem momentu je morao biti sposoban isploviti po potrebi službe. Što se tiče radnih naloga tamo da je bilo navedeno uopćeno koji bi to bili poslovi, međutim i neovisno o takvim zadanim radnim zadacima da bi obavljali i druge potrebne zadaće npr. prijevoz bolesnika, a im nije bilo dopušteno napuštati brod, a uglavnom bili u odori, s tim da bi jedino mogli skinuti odoru ako bi otišli negdje nedaleko od našeg broda npr. nedaleko u dućan. Iskazuje da je prvo pravilo da kad dođeš na brod da kad možeš odmarati odmaraš, kad možeš jesti jedi i to da je interno pravilo, te da je tijekom ljetnih mjeseci bilo slučajeva kada i po dva tri dana se ne može odspavati zbog velikog obima posla. Ono što drži bitnim za istaknuti jeste to da bi brod trebao biti uvijek biti spreman za isploviti a za vrijeme korištenja dnevnog odmora nitko od njih da nije mogao, niti smio odbiti izvršenje bilo koje zadaće ni po policijskim niti po pomorskim normama. Za to vrijeme da je bila plaćena pasiva. Iskazuje da je brod u ljetnim mjesecima bio u plovidbi nekih 6 do 7 sati a u zimskom 4 do 5 sati, s tim da ukoliko je brod bio u plovidbi izvan osam satnog redovnog radnog vremena, onda je to bilo i plaćeno kao prekovremeni rad. U kabinama ovisno o vrsti tipa plovila bilo je i kabina a te kabine su imale ležajeve s tim da je bilo i priručnih ležajeva i na istima je bilo posteljine koju su sami nosili, s tim da su prije desetak godina imali tzv. trebovanje a sad nose svi svoju posteljinu. Ovisno o tipu plovila da je bilo i djelatnika, pa tako na manjem 3 djelatnika a na većem 5 ili 6 djelatnika. Na upit pun. tužene koliko bi prosječno u zimskim mjesecima kao kapetan odspavao na brodu tijekom jednog dana, iskazuje da on osobno i na brodu i kući spavam 6 sati i to većim dijelom u komadu osim ako bi ga prekinula dojava i bio upućeni na postupanje. Što se tiče ostalih kolega mlađe kolege da odspavaju 8 sati, a stariji nešto manje. Vezano uz upit z.z.z. tužene u odnosu na tri sustava veze koji se koriste da li je za komunikacije određena jedna osoba ili svi moraju biti na komunikaciji, iskazuje da uglavnom zapovjednik o tome donosi odluku tko će i kada dežurati, ali uglavnom da su se dogovarali tko će dežurati ako u radnom nalogu nije bilo naznačeno tko će kada dežurati, s tim da na manjem plovilu nema noćnog dežurstva određenog nalogom nego komplet posada osluškuje vezu i naposljetku da su plovila vezana kada nisu u plovidbi uglavnom u luci Rogoznica, otok Žirje i NP Kornati, a na Žirju najčešće uvala Mikavica s tim da je Žirje naseljeno i s tim da bi išli u noćne ophodnje po Žirju kao i po Kornatima.

13. Svjedok CD (u istovrsnom predmetu ovog suda Pr-73/2019), kolega tužitelja, iskazuje vezano uz isplatu prekovremenog rada da su radili u komadu 4 dana na brodu, a zavisno o tipu broda, da je bilo od 3 do 6 članova posade s tim da se evidencija vodila kao da su radili 8 sati, a 16 sati pripravnosti – pasiva. Iskazuje da kad bi odradili tih 8 sati koji su im se upisivali u evidenciju rada, nakon toga, dakle ovih ostalih 16 sati da nisu smjeli napustiti brod i morali su biti u odori, nisu smjeli napustiti brod, a konstantno morali slušati dvije policijske radio veze, pomorsku radio stanicu i biti dostupni na mobitelu, a pored toga morali konstantno kontrolirati agregat. Što se tiče odmora i spavanja da bi mogli zaspati, ali najviše sat do dva i to da nije bio kvalitetan san jer su uvijek morali biti pripravni i uvijek čuli taj zvuk radio stanice, i nije bilo baš uvjeta za spavanje, a zaspali bi jer su bili umorni i iscrpljeni naročito nakon provedena 2 ili 3 dana na brodu. Iskazuje i to da su ih pozivali i u njihovo tzv. "slobodno vrijeme" tražeći da poprave nešto, naprave, tražeći da napišu izvještaj a izvan njihove smjene, a također u njihovo pasivno vrijeme bi znali dolaziti vanjski serviseri i popravljali razne uređaje na brodu i tada bi radili s njima i ne bi se niti mogli odmarati. Iskazuje da bilo koji član posade, a u trenutku kada "koristi svoj odmor" nije mogao odbiti nalog poslodavca, pa čak i kada se ne bi javili na privatni mobitel oni bi zvali na službeni i postavljali upite zašto se ne javljaju. Iskazuje da im je ta pripravnost – pasiva bila plaćena nekih dvije kune po satu, te ponavlja da misli da to nije pasiva kada moraš biti na radnom mjestu, u odori i izvršavati radne zadatke. Iskazuje i to da ne zna točno koliko je brod bio u plovidbi ljeti a koliko zimi, s tim da bi im plaćali samo ono vrijeme kada je brod bio u plovidbi, a ono ostalo vrijeme kada brod ne bi bio u plovidbi a oni smo izvršavali sve zadaće, im se nije plaćalo. Inače zimi da bi brod plovio od 4 do 12 sati, a ljeti 12 i više sati, ali sve se to može i provjeriti iz evidencije, a kad je kazao da je brod radio to znači da su pogonski motori bili uključeni ali i pomoćni. Iskazuje da su spavali na spužvi od 5 cm s tim da bi u kabini spavala dva djelatnika, a negdje jedan ovisno o vrsti broda, ali ponavlja da se zbog buke nije niti moglo kvalitetno spavati. Iskazuje da su sami svoju posteljinu stavljali na te spužve, te kad brod ne bi bio u plovidbi nalazio bi se na vezu od Rogoznice preko Primoštena do Kornata, znači u svim lukama i lučicama Šibensko – kninske županije. Naposljetku, da njihov rad nije vezan samo uz plovidbu, nego i uz poslove na kopnu, vezano uz kontroliranje javnog reda i mira, vezano o zakonu sigurnosti prometa na cestama, obiteljsko nasilje, dakle sve ono što i obavlja ostala policija, dakle da pokrivaju sve grane policije.

14. Svjedok KD (u istovrsnom predmetu ovog suda Pr-73/2019), kolega tužitelja, iskazuje da je u pomorskom policiji od 1996. godine pa do danas i da je bio na višednevnim službama koje bi trajale u prosjeku 4 dana kada ne bi napuštali plovilo, a kada plovilo ne bi bilo u plovidbi nego na vezu onda da bi mogli izići u patrolu i obavljati na kopnu poslove vezano uz javni red i mir, obiteljsko nasilje, otvarali bi i zatvarali kafiće i tome slično. Zimi bi u prosjeku u plovidbi bili 4 do 12 sati, a u ljetnim mjesecima od 6 minimalno do 12 sati. Kako bi služba dopustila tako da bi imali i odmora, a to bi bilo opet pisanje pismena, odnosno sređivanje dokumentacije, uvijek bi morali nešto prati i čistiti po brodu, a spavali bi uglavnom po noći ako se to dopusti, dakle ako nema nikakvih intervencija, s tim da bi ih u tome ometale radio veze a i kada je loše vrijeme, uvijek bi se moralo dodatno paziti na brod, tako da se ne može reći da na brodu postoji nekakav aktivni odmor. Iskazuje da im je poslodavac platio osmosatno radno vrijeme, nekad 10 nekad 12 sati zavisi o tome kako su napisali nalog. Poslodavac da im je platio pasivu, međutim da je to različito od onoga kada si ti kući a različito je od onoga kada si ti na brodu i nemaš svoje nikakvo slobodno vrijeme. Nedavno da su ukinuli višednevnu službu, a vjerojatno zbog ovih tužbi i sad im je sigurno lakše raditi jer znaš koje ti je radno vrijeme, a kad si slobodan, što do tada nisu znali i do tada neometano da se nisu mogli odmarati. Što se tiče višednevne službe da su stalno bili na brodu i morali biti na brodu, a jedino su mogli napuštati za potrebe službe i kada bi morali obaviti kupovinu namirnica, ali i tada bi trebali biti dostupni na radio vezi, te za vrijeme odmora nisu mogli odbiti nekakvu naredbu ili nalog poslodavca. Kada bi brod bio na plovidbi izvan 8 sati redovnog radnog vremena to bi im bilo plaćeno. Na brodu da nema svatko svoju kabinu, a ležajevi su obične spužve i na brodu da nema nekakve izolacije sve se čuje i nema mirnog odmora. Što se tiče pitanja koliko bi prosječno odspavali iskazuje da je to teško odrediti, to je bilo na preskoke a znalo bi se dogoditi da se i u ta četiri dana odspava svega nekoliko sati, a u prosjeku bi spavali nekih 6 do 8 sati, ali opetuje u prekidima.

15. Svjedok PD u istovrsnom predmetu ovog suda Pr-73/2019), kolega tužitelja u bitnome suglasno iskazuje kao i prije saslušani svjedoci, a suviše na upit z.z.z. tužene koliko bi odspavao tijekom tih višednevnih službi iskazuje da to nije spavanje nego mrcvarenje da bi se ljeti dogodilo kada zbog turističke sezone bio povećan posao da ne bi uopće odspavali, a tijekom zime bi malo više odspavali ali to da je bilo isto tako svega nekoliko sati i bilo je mrcvarenje, te da se ovdje ne radi samo o plovidbi nego i održavanje broda, ispunjavanju dokumentacije, te naposljetku da misli da upravo zbog ovih tužbi su i ukinuli višednevne službe i ovo sada je po njemu najrealnije koliko radiš toliko dobiješ i znaš kad si slobodan.

16. Svjedok ČD, nadređeni tužitelju, pak iskazuje da je uglavnom tužitelj provodio tri dana na brodu, da je način rada bio organiziran da je za svaki radni dan bila određena satnica, bilo osam, deset ili dvanaest sati, bilo jutro, popodne ili noć. Svako njihovo angažiranje izvan tog radnog vremena da je išlo u prekovremeni rad za koji su oni naknadno pisali naloge i to im se naknadno isplaćivalo, da mu je poznato da je tužitelju u to vrijeme bila plaćena pasiva, s tim da je svako iskakanje iz pasive njima bilo naknadno plaćeno kao prekovremeni rad, da kada su brodovi bili vezani na Kapriju, na Žirju onda je uvijek netko morao ostati na brodu, a ovi ostali su mogli u svoje slobodno vrijeme spavati, izići vani popiti kavu ili na ručak, a kad bi bilo poziva na intervenciju morali bi se javiti i morali su biti dostupni na telefonu, da se tužitelj nalazio u vrijeme višednevnih službi na brodu, a da ne može u vrijeme višednevne službe napustiti brod i otići u svoje mjesto prebivališta, odnosno kući, te ukoliko bi napustio brod bez dozvole nadređenog da bi bio podložan disciplinskom postupku ili stegovnom, a ukoliko bi zatražio da ga se zbog nekih okolnosti pusti sa broda onda bi vjerojatno dobio odobrenje. Iskazuje i to da kad su u pasivi ne moraju biti u uniformi, a sve ostalo vrijeme moraju, a u vrijeme pasive da se tužitelj nalazi na brodu. Vezano uz upit koje poslove obavljaju pomorski policajci, iskazuje da obavljaju sve poslove, tako npr. poslove javnog reda i mire, zaštite imovine građana i životu, postupanje po svim prekršajima i kaznenim djelima, te da tužitelj ima i svoje mjesto za spavanje svoju kabinu, a ovisno o tome o kojem se plovilu radi. Na upit z.z.z. tužene da li je evidentiran konkretan rad tužitelja a posebno tzv iskakanje iz pasive, iskazuje da svakako postoji evidencija koja se navodi kao prekovremeni rad i da posjeduju tu evidenciju. Naposljetku iskazuje da više nema tih višednevnih službi od ožujka 2021. godine a rad da je organiziran 12/24, a upravo zbog ovih tužbi da se prestalo sa tim višednevnim službama i može se tako organizirati rad, ali da je pitanje s koliko učinkovitosti. Naposljetku, da on kao nadređeni drži da djelatnici nisu odradili nešto što im nije plaćeno, da su bili predobro plaćeni i da im nije ostalo ništa neisplaćeno, te da su imali pasivu, prekovremeni i dnevnicu.

17. Tužitelj JD iskazuje u vezi predmeta spora da se radi o višednevnoj službi, da u nalogu piše od 8 do 8 sati, od primjerice 1.1. do 4.1., da dođu na brod u 8,00 sati, ukoliko nije taj brod već u pogonu, da ga pripreme barem sat vremena dok se svi sustavi pokrenu i tada isplovljavaju, da im je u opisu posla kontrolirati ribare, glisiranja, po pozivu hitni sanitetski prijevoz, nadzor teritorijalne granice, pokrivaju naseljene otoke, pa interveniraju po pozivima o remećenju javnog reda i mira, pa se dogodi npr. situacija da dobiju poziv iz centra u Zadru da jedrilica nije prijavila ulazak u naše vode i odlaze na mjesto događaja, pišu prekršajni nalog ili privežu na prikladno mjesto uz neki otok, ispunjavaju potrebnu dokumentaciju, odnosno evidentiraju radne naloge., da se ljeti doista nemaju kad odmoriti, da je zimi "malo lakši" tempo, međutim to da je sve upitno iz razloga što da su u zimskim periodima vremena na moru najčešće grda, a pomorska policija jedino smije isplovljavati u takvim okolnostima. Trajekti da ne voze, pa da oni moraju organizirati hitni sanitetski prijevoz, da po otocima uvijek bude remećenja javnog reda i mira, budući da na otocima nema niti policijskih postaja niti njihovih ispostava i za sve da su nadležni. Što se tiče organizacije odmora na ovim najvećim plovilima, plovila tipa A, kazuje da se najčešće nalazi pet osoba na plovilu, bez obzira što su namijenjeni za plovidbu 6-8 članova posade, a kako brod stalno mora biti u pripravnosti, u pravilu je nemoguće organizirati kvalitetan odmor bilo kojeg člana posade, iz razloga što primjerice strojar mora nadgledati sustav napajanja, pomoćnih pumpi i sl., radi spremnosti broda da isplovi u svakom momentu, da moraju nadgledati primjerice bokobrane broda i njih držati pod kontrolom, u slučaju da se brod ne bi oštetio ili udario od rivu i da je teško organizirati kvalitetan odmor na brodu, da je rad koji je naprijed opisan i dnevni i noćni na isti način, kako fizičkog kontakta s obitelji nema, jer se brod nikada ne smije napustiti i nema odbijanja naloga ni u jednom momentu, dakle, stalno su u pripravnosti, da kao zapovjednik broda sebi ne može priuštiti spavanje od 8 sati na brodu, jer odgovara za cijeli brod, kao i za posadu i da su česte profesionalne bolesti, pa da je i on sam često na bolovanju zbog bolne kralježnice, a kolega GD da je upravo operirao kralježnicu, a jedan kolega da ima zakazanu operaciju, da je nemoguće precizirati koliko im na brodu traje odmor, kako zimi, tako i ljeti, da se odmara na brodu tako da skinete opasač i čizme i dignete noge i tako odmarate, da im je radio veza uvijek upaljena i konstantno čuju komunikaciju ostalih službi i moraju biti koncentrirani da se vidi da li moraju intervenirati. Interno da bi imali neki dogovor oko dežuranja, međutim da se nije tu radilo o organiziranom dežurstvu već isključivo o njima koji su u tom momentu na brodu, te ponavlja da to nije mogao biti kvalitetan odmor iz već prije navedenih razloga, da je nemoguće primjerice reći idem pet sati u kabinu spavati i to također kako je već naprijed rečeno, a što se tiče ležajeva, da se radi o onim klasičnim brodskim ležajevima – tanka spužva na dasci.

18. Iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka, kako u ovom postupku, tako i u istovrsnim predmetima kolega tužitelja, u bitnome proizlazi da istina tužitelj i njegovi kolege nisu stvarno radili svih 24 sata dnevno, već da su ipak imali vremena za odmor i spavanje, a iz priloženih radnih naloga je vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci tužitelja, te je u vezi obavljenog rada napisano izviješće za svaki dan rada, i ono treba biti temelj za utvrđenje onih sati za koje se tužitelj odmarao (jer nije obavljao nikakve aktivnosti).

19. S obzirom na navedeno valjalo je utvrditi odlučne činjenice - stvarno odrađene sate rada tužitelja kroz utuženo razdoblje - s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog - zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću.

20. Naime, imajući u vidu da iz iskaza svjedoka, čiji iskazi nisu bili osporeni, proizlazi da je organizacija posla takva da je nemoguće dnevni odmor imati po noći u komadu, da svi članovi posade uvijek moraju biti dostupni i da ukoliko isključe vezu, skinu odoru i odu sa broda podliježu stegovnoj odgovornosti, da je uvijek netko morao biti pripravan, da su bez obzira na satnicu morali raditi, da je mala posada, nedovoljna da se izmjenjuju da bi se mogli odmarati, da su morali non-stop slušati radio vezu, a kada su na vezu da su morali biti u uniformi, da se radi i kada su na vezu, dakle, ne samo u plovidbi, i to pješačke ophodnje, dojave građana, zaštita okoliša, da im je više zakona u nadležnosti, čuvanje javnog reda i mira, otkrivanje kaznenih djela, rad sa strancima, obiteljski zakon, promet, očuvanje okoliša, da i po noći imaju po dva sata da netko mora biti "čvrsto budan", a da se često dogodi da moraju svi biti "čvrsto" budni cijelu noć, pa upravo iz tog razloga, dakle, potrebe za noćnim dežurstvom, nijedan član posade, pa tako ni tužitelj nije mogao tijekom noći ostvariti neprekidni dnevni odmor, pa su stoga logične i životne tvrdnje da je tužitelj dnevni odmor mogao ostvariti isključivo tijekom dana.

21. Iz priloženih radnih naloga je vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci tužitelja, te je u vezi obavljenog rada napisano izviješće za svaki dan rada, i ono treba biti temelj za utvrđenje onih sati za koje se tužitelj odmarao (jer nije obavljao nikakve aktivnosti). S obzirom na navedeno valjalo je utvrditi odlučne činjenice - stvarno odrađene sate rada tužitelja kroz utuženo razdoblje - s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog - zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Danijele Bijelić od 22.4.2025.g., i očitovanja iste, kojeg ovaj sud nalazi stručnim i nepristranim i u cijelosti mu poklanja vjeru, proizlazi da je tužena isplatila tužitelju u utuženom razdoblju po svim osnovama ukupno 143.581,90 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 1 tabele 3. u prilogu Vještva, da nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodaci na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi iznose ukupno 38.843,35 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 20 tabele 3. u prilogu Vještva, da odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo koji se međusobno isključuju sve temeljem odredbi KU, iznose ukupno 4.211,35 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u kolonama 21 do 23 tabele 3. u prilogu Vještva, da ukupno neisplaćeni dodaci na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi u utuženom razdoblju, a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo iznose ukupno 34.632,00 kn bruto, protuvrijednosti u eurima 4.596,46 eura, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 24 tabele 3. u prilogu Vještva, s dospijećem svakog 5-og u mjesecu za prethodni mjesec, te da zatezne kamate na razlike neisplaćenih dodataka na plaću po osnovi neplaćenih prekovremenih sati, za svaki mjesec posebno i ukupno za utuženo razdoblje do datuma izrade ovog vještva 22. travnja 2025., kako je prikazano u koloni 8 tabele 4. u prilogu Vještva iznose 11.250,25 kn odnosno 1.493,16 eura.

23. Iz isplatnih lista tužitelja vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za rad u turnusima, smjenski rad i pasivno dežurstvo i pritom, te valja reći da se sukladno odredbi čl. 44. st. 2. KU dodaci za rad u turnusu i smjenski rad međusobno isključuju, te je prilikom izrade nalaza i mišljenja te izračuna razlika plaće vještak uzeo u obzir da su tužitelju isplaćeni naprijed navedeni dodaci koji se međusobno isključuju te posebno iskazao iznos isplaćenog dodatka za pasivno dežurstvo, a kako bi sud mogao o tome odlučivati, odnosno prilikom odlučivanja o razlici plaće istu umanjiti za isplaćeno pasivno dežurstvo.

24. Prema Direktivi 2003. – 88EZ od 4. studenog 2003. godine čl. 2. toč. 1. i 2. radno vrijeme je razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i - ili praksom, a vrijeme odmora definira se kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

25. Stoga je ovaj sud primijenio odredbu čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 93/08, 23/09, 90/10 i 82/12) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13), a kojom odredbom je propisano za koliko se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to za rad noću, za prekovremeni rad, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom, neradnim danom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta, za rad u turnusu, te se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

26. Slijedom svega navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, dakle, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, vrijeme provedeno na brodu, sukladno članku 44. stavak 11. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 89/12) i članku 38. stavak 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17) je rad organiziran na drugačiji način, pa tužitelju pripada dodatak za prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, a navedeni dodaci međusobno se ne isključuju, pa je stoga svega naprijed navedenog i posebno imajući u vidu nalaz vještaka koji je i dao svoj nalaz sukladno takovoj uputi suda i sukladno kojem je tužitelj i specificirao svoje potraživanje.

27. Također se ukazuje na to da po prirodi stvari vrijeme koje tužitelj provodi na plovilu nakon odrađenog radnog vremena nije bilo slobodno vrijeme, već je bilo u funkciji rada službe na plovilu, te predstavlja aktivno dežurstvo koje se prema tumačenju KU broj 28/44 od 20. svibnja 2014., a koje tumačenje ima snagu i učinke KU, smatra prekovremenim radom. Zakon o policiji uređuje poseban raspored radnog vremena u obavljanju policijskih poslova kao lex specialis, međutim, to ne dovodi u pitanje odredbe Zakona o radu, koji reguliraju pojam radnog vremena kao i prekovremeni rad.

28. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo i presuditi kao u točki I. izreke ove presude, nalazeći pri tome neosnovanim prigovore tužene na navedeno vještvo iz naprijed iznijetih utvrđenja.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tužitelju je priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 14.4.2022.g. u iznosu od 200,00 Eura, za sastav tužbe od 20.7.2022.g. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 21.3.2024.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 4.4.2024.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. 14.5.2024.g.g – 200,00 Eura, za sastav podneska od 27.5.2024.g. – 100,00 Eura, za zast. na roč. 4.6.2024.g. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 1.7.2025.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. 2.7.2025.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. 10.12.2025.g. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 10.3.2026.g. – 200,00 Eura i za zast. na roč. 10.3.2026.g. – 200,00 Eura, što iznosi 2.300,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 575,00 Eura i trošak vještačenja u iznosu od 600,00 Eura, sveukupno iznosi 3.475,00 Eura, koliko je tužena dužna naknaditi tužitelju na način kako je to pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 10. travnja 2026. godine

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena