Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

H 14

48260 Križevci

Poslovni broj: P-856/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u parničnom predmetu tužitelj ice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog OD Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 26. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika i objavljenoj dana 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 12787/06 zaključenog dana 2.2.2006. godine između tužitelja HĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i prednika tuženika HVB SPLITSKA BANKA d.d., kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

II

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju HĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 10. 4. 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica je podnijela tužbu dana 28. 10. 2025. u kojoj navodi da su tužiteljica i prednik tuženika HVB SPLITSKA BANKA d.d., sklopili Ugovor o kreditu broj 12787/06, koji je solemniziran kod Javnog bilježnika. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu prednik tuženika je odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 8.510,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tečaju banke. Prilikom sklapanja kredita tužitelju je naplaćena naknada za obradu kredita, i to u iznosu od 156,52 EUR / 1.179,31 kn dana 6.2.2006.g., a isto je bilo sadržano u čl. 5. Ugovora o kreditu, koji je Ugovor unaprijed pripremljen o tuženika kao tipski Ugovor na sadržaj kojeg tužitelj nije imao utjecaj i nije mogao pregovarati o odredbama istog.

1.1.

Tužitelj ističe kako je odredba čl. 5. Ugovora nepoštena i ništetna ugovorna odredba. Naime, odredbom čl. 5. Ugovora određeno je: „5.Naknada za obradu kreditnog zahtjeva: 3,00% (slovima: triposto) od iznosa odobrenog kredita- minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.“ Odredbama čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Navedenom odredbom definirano je što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate. Upravo iz navedenog je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Tužitelj je zbog korištenja ništetne odredbe sadržane u čl. 5. Ugovora tuženiku bio dužan i uplatio iznos od 156,52 EUR / 1.179,31 kn, odnosno za isti je iznos umanjen iznos isplaćenog kredita tužitelju dana 6.2.2006.g..

1.2.

Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

1.3.

Odredbama čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, Nadalje, odredbama čl. 81.st.2. ZZP-a je propisano da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3. istog članka ZZP-a propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Konačno, odredbama čl. 81.st. 4. ZZP-a propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

1.4.

Tužitelj naglašava kako on s tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbama koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita. Zbog navedenog, jasno je kako je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetna ugovorna odredba.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužba u cijelosti neosnovana pa predlaže da se tužbeni zahtjev odbije. Ne osporava da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 12787/06 od 2. 2. 2006. Međutim, sporno je jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe ugovora nepoštene, a time i ništetne.

2.1.

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je ugovor u suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je određena zaštita potrošača. Takovim tvrdnjama se tuženik izričito protivi i to iz razloga nedostatka pravnog interesa , u odnosu na odlučne činjenice, o naknadi za administraciju kredita i tvrdnji tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu. Naime, tuženik u odgovoru opširno obrazlaže svoje stajalište u pogledu nedostatka pravnog interesa, a prvenstveno naglašava da je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnom odredbe o naknadi za obradu kredita, ali bez tužbenog zahtjeva za isplatu. Poziva se pri tom na odredbu čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku te na sudsku praksu Vrhovnog suda RH. 2.2.

Obrazlaže svoje stajalište u pogledu naknade za obradu kredita pozivajući se na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da je čl. 5. Ugovora jasno propisano da se tužitelj tuženiku obvezuje platiti temeljem Ugovora naknadu za obradu kredita, pri čemu je taj iznos jasno i razumljivo izražen u postotku od 3% od iznosa kredita. Smatra da je ta odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva. Tuženik se u odgovoru osvrće i na stajalište sudske prakse Županijskog suda. Predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

3.

U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (str. 5- 6), dopis OTP banke tužiteljici od 15. studeni 2023. (str. 7), preslušana je sama tužiteljica HĐ na ročištu 26. ožujka 2026. (30-31).

4.

Tužiteljica je pojasnila da je došla u Splitsku banku da se informira za dobivanje potrošačkog kredita. Iz ugovora nije mogla iščitati što bi značila naknada za obradu, a niti su oni nju upoznali s takvom odredbom, a sam ugovor su unaprijed pripremili tako da o uvjetima ugovora ona nije mogla s njima pregovarati.

5.

Ocjenjujući iskaz same tužiteljice u odnosu na sadržaj ugovora o kreditu sud je utvrdio da je tužiteljica bila u neravnopravnom položaju kod sklapanja ugovora pa se takva ugovorna odredba može smatrati nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama, a sve to u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Banka je tužiteljici dala do znanja da ona može samo prihvatiti uvjete koje su oni postavili bez pregovaranja, inače kredit ne može dobiti.

6.

Utvrđeno je nadalje da je banka unaprijed formulirala odredbe ugovora, da se o pojedinačnim odredbama nije moglo pregovarati, niti je tužiteljica kao potrošač imala utjecaj na njegov sadržaj, a sve to u smislu čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

7.

Iz navedenog razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu koji je zaključen nesporno 2. 2.

2006. između tužiteljice i tuženika.

8.

Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom pa ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 200,00 €. Sud nije priznao trošak sastava podneska od 30. 12. 2025., jer se istim podneskom očituje na navode odgovora na tužbu, a sud nije pozvao tužiteljicu na očitovanje, već je dostavljen odgovor na tužbu punomoćniku tužiteljice radi znanja. Kako takav podnesak je nepotreban nije dosuđena naknada troškova uz napomenu da je skraćene navode iz tog podneska mogao tužitelj iznijeti na glavnoj raspravi. Priznat je trošak zastupanja na ročištu 3. 2. 2026. 200,00 €, a radi se o pripremnom ročištu te je priznat trošak zastupanja na ročištu 26. 3. 2026. u iznosu od 200,00 €. Nadalje, priznat je trošak za ročišta za objavu i uručenje presude 10. 4. 2026. u iznosu 100,00 €. PDV na ovaj iznose je 175,00 €, što je ukupno 875,00 €. Trošak sudskih pristojbi sud nije priznao jer tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj vrsti predmeta.

9.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 10. travnja 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).