REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P Ob-124/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Mariji Dukić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) mlt. GK OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) mlt. AK OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) mlt. ČK OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po zakonskoj zastupnici i majci MK OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po pun. Ireni Gulan Šimurini, odvjetnici u Zadru, protiv tužene ĐK, [adresa], radi uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave na kojoj je bila isključena javnost, zaključene dana 27. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužene osobno, i objave 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici ĐK [adresa] da na ime uzdržavanja mlt. FK OIB: [osobni identifikacijski broj] plaća mjesečni iznos od 30,00 eura, na ime uzdržavanja mlt. AK OIB: [osobni identifikacijski broj] plaća mjesečni iznos od 30,00 eura, na ime uzdržavanja mlt. ČK OIB: [osobni identifikacijski broj] plaća mjesečni iznos od 30,00 eura, počevši od dana podnošenja ove tužbe ( 19. lipnja 2023.), pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, i to najkasnije do 30-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima teče, od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa na račun majke i zz MK OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se vodi kod OTP banke d.d. pod brojem IBAN [broj bankovnog računa], dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog ( 79,63 eura za svako dijete) zahtjev za mjesečno uzdržavanje mlt. FK u iznosu od 49,63 eura, za mlt. AK u iznosu od 49,63 eura, za mlt. ČK u iznosu od 49,63 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 332,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj trošak teče od presuđenja (10. travnja 2026.) pa do isplate, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog 1.000,00 eura, i to za iznos od 667,50, zahtjev za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1) mlt. DK, pod 2) mlt. AK i pod 3) mlt . ČK, svi zastupani po majci i zakonskoj zastupnici, a ona po uvodno označenoj punomoćnici, podnijeli su ovom sudu tužbu protiv tužene ĐK ( svoje bake) radi uzdržavanja, uređeno na ročištu od 10. siječnja 2024. U podnesenoj tužbi tužitelji pod 1-3) navode kako je Rješenjem Općinskog suda u Zadru R1 Ob-160/20 od 27. travnja 2020. godine razveden brak između MK i ŠK, te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. veljače 2020. godine u odnosu na mlt. djecu stranaka FK, AK, i ČK OIB: [osobni identifikacijski broj], koji plan je sastavni dio sudskog rješenja. Sukladno ovršnoj ispravi ŠK je za uzdržavanje djece bio dužan doprinositi iznose od 79,63 eura (600,00 kn) za svako dijete, odnosno ukupno 238,90 eura (1.800,00 kn) mjesečno počevši od 1. ožujka 2020. godine, pa na dalje. Riječ je o iznosima koji su znatno niži od iznosa propisanim Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta koju svake godine donosi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Međutim, ŠK ne plaća niti tako određene iznose uzdržavanja, već je, nakon što mu se par mjeseci ovrhom skidao raspoloživi dio plaće, svoj radni odnos nastavio obavljati neprijavljeno, “na crno”. Majka KK zaposlena je kao trgovac na kiosku Tiska u [adresa] – Tisak plus d.o.o. Vir i trenutno ostvaruje primanja od 720,00 eura. Tim novčanim iznosom ona uzdržava sebe i svoju djecu – sina FK koji je rođen **.**.2008., i sada u dobi od 15 godina, sina AK koji je rođen **.**.2009. i sada u dobi od 14 godina i kćer ČK koja je rođena **.**.2012. i sada u dobi od 11 godina, dok otac ŠK ne doprinosi za uzdržavanje uopće, čime izbjegava svoju zakonsku obvezu i čini kazneno djelo iz čl. 172. KZ/11. Majka je FINI podnijela zahtjeve za izravnu naplatu temeljem ovršnog rješenja 17 R1 Ob-160/20 od 27. travnja 2020. godine, te prema podacima FINE iz očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom uplata na dan 13. ožujka 2023. godine iznos neplaćenog uzdržavanja iznosi 7.522,50 eura glavnice i 539,99 eura kamate, odnosno ukupno 8.062,49 eura. Tom iznosu potrebno je dodati iznos uzdržavanja za ožujak 2023. godine (dospijeće temeljem odredbi Obiteljskog zakona zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec) u iznosu od 1.800,00 kn/238,90 EUR-a i iznos od 1.800,00 kn/ 238,90 eura za travanj 2023. godine, tako da ukupan dug oca po osnovi glavnice iznosi 8.000,30 eura, čemu je potrebno pridodati zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 539,99 eura. Majka mlt. djece je protiv oca podnijela i kaznenu prijavu. Tuženica je baka maloljetna djece, majka njihovog oca. Ista živi u [adresa] i prima mirovinu, vlasnica je više nekretnina, u naravi zemljišta i 3 kuće. Člankom 288. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da ukoliko roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tome roditelju, pa tužitelji potražuju da tužena za svakog tužitelja doprinosi iznosom od 79,63 eura.

2. U odgovoru na tužbu tužena ĐK je u cijelosti osporila tužbu i postavljeni ističući prigovor promašen pasivne legitimacije jer da je Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. R1 Ob- 160/20 od 27. travnja 2020. razveden brak između MK i sina tužene VK te je odobren Plan zajedničke roditeljske skrbi u odnosu na njihovu zajednički djecu, ali da se ona u tom Rješenju ne spominje pa je neutemeljeno da se uzdržavanje traži od nje. Sin tužene ŠK da živi i radi u Saveznoj Republici Njemačkoj, a tužena s njim nije u kontaktu, te sva potraživanja koja se odnose na uzdržavanje njegove djece treba tražiti od njega kao oca djece, a on da je majci znao davati i alimentaciju na ruke ne samo uplatom na račun. Ona da je baka njihovoj djeci u pravom smislu te riječi i uvijek je to bila što tužiteljica može potvrditi, pomagala je u financijskom smislu koliko je bila u mogućnosti jer je i sama primatelj najniže mirovine koja joj je jedini izvor novčanih prihoda, te ima određenih zdravstvenih problema. Unuci tužene imaju oba roditelja, majka je u stalnom radnom odnosu kao trgovac na kiosku Tiska u [adresa], te prima i dječji dodatak za djecu, radi na štandu, održava čistoću u kućama, apartmanima. U posjedu je 2 stana u [adresa] u Bosni i Hercegovini koja daje u zakup, posjeduje skupocjenu kolekciju knjiga te po slobodnoj procjeni tužene njezini novčani prihodi na mjesečnoj razini iznose više od 4.000,00 eura. Prema članku 4. Zakona o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske, ali i prema istom Zakonu u Federaciji Bosne i Hercegovine, prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva su osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga, niti se mogu naslijediti. Mirovina tužene je zarađena u BiH te se isplaćuje iz Fonda MIO/PIO Federacije Bosne i Hercegovine, dakle privatno vlasništvo garantirano Zakonom koje joj nitko ne može oduzeti. Prema Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske, dužnost roditelja je uzdržavati svoju djecu, te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja malodobnog djeteta.

3. U nastavku postupka tužena je kao državljanka Bosne i Hercegovine istaknula prigovor nadležnosti ovog suda, a koji prigovor je rješenjem ovog suda od 17. siječnja 2025., odbijen kao neosnovan, te je predmetno rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli -Pola pod posl. br. Gž Ob- 29/2025 od 12. ožujka 2025.

4. Tužena se tijekom postupka višekratno očitovala podnescima u kojima je u bitnome isticala kako ona kao državljanka Bosne i Hercegovine ne podliježe zakonima Republike Hrvatske, Bosna i Hercegovina da nije članica Europske unije. Postupak da je potrebno obustaviti, te tužbu odbaciti. Ona da nema nikakve veze s ovim postupkom. Sin da joj je rekao da je on platio alimentaciju i da su roditelji dužni hraniti i uzdržavati svoju djecu. Njen pokojni muž da je radio cijeli život za njenu mirovinu i da je ona jedina nasljednica te mirovine, i ne dozvoljava strancima iz druge države da oduzmu njenu mirovinu njeno privatno vlasništvo koje joj je zakonom zagarantirano i neotuđivo. Alimentacijski fond koji plaća alimentaciju za djecu, po zakonu Republike Hrvatske oslobađa nju baku da plaća alimentaciju, a taj novac da zadržava KK. Nadalje, KK da je od ŠK uplaćeno 3.103,12 eura od toga je 1.149,54 eura ukupna uplata navedena u financijsko-knjigovodstvom vještačenju na račun kod Sberbank, gdje je zadnja uplata 15. lipnja 2022., plus 1.953,58 eura uplate na račun od 1. siječnja 2023. do 30. srpnja 2025. kod OTP banke od agencije za osiguranje radničkih tražbina (alimentacijski fond), po dopisom, naknada za uzdržavanje djece, KK je uplaćen iznos od 7.597,58 eura kod OPT banke, što je ukupno 10.700,70 eura (3.103,12 + 7.597,58). Nadalje za uzdržavanje maloljetnih oštećenika putem Zavoda za socijalni rad Dajani je uplaćeno 1.479,65 eura kod Sberbank. Dalje kad se ovo sve zbroji dolazimo do podatka da je KK za uzdržavanje djece od rastave braka do 30. srpnja 2025. godine uplaćeno 12.180,35 eura. Kad se ovaj iznos podijeli na 79,63 eura koliko je ŠK obavezan plaćati za svako dijete mjesečno, i dalje na troje djece, dolazimo do podatka da je alimentacija KK u cijelosti uplaćena za 51 mjesec. Kako je brak između ŠK i KK razveden 27. travnja 2020. godine, a izvještaj iz OTP banke je išao do datuma 30. srpnja 2025. godine, dolazimo do podatka da su se razveli prije točno 63 mjeseca, i dalje kad od 63 mjeseca koliko ukupno nisu u braku oduzmemo 51 mjesec za koje je u cijelosti uplaćena alimentacija na račune KK, dolazimo do podatka da je ŠK dužan 12 mjeseci, odnosno 2.866,66 eura za svo troje djece. Ovaj iznos i ovaj period je ŠK plaćao KK na ruke alimentaciju, točnije kako tvrdi, godinu dana po 1.800,00 kuna ili 238,89 eura što je KK potvrdila na sudu, samo sa minimalnim iznosom koji nije istinit. Slijedom svega navedenog vidljivo je da je KK dobila sve novce za alimentaciju i da alimentacijski fond već duže vrijeme uplaćiva novce za uzdržavanje djece, a ako alimentacijski fond uplaćuje novac za uzdržavanje djece to znači da je on preuzeo na sebe odgovornost plaćanja alimentacije i da se u tom slučaju bake brišu iz obveze uzdržavanja. U ovom slučaju traženje alimentacije od bake bi značilo dupliciranje odgovornosti i kršenja zakona, što je pravno neutemeljeno, i jasno potvrđuje da KK prikrivanjem dokaza želi višestruko naplatiti alimentaciju. Slijedom svega navedenog ova tužba nema nikakav pravni osnov te je protiv zakonita i nevažeća, a KK sa ovom tužbom radi kazneno djelo jer je sudu predložila nepotpune dokaze i na taj način pokušala steći protupravnu imovinsku korist, na način da dva ili više puta naplati isti iznos alimentacije. Također slijedom svega navedenoga prebacivanje alimentacije na mene baku nema nikakav pravni osnov jer djeca dobivaju pune mjesečne iznose za uzdržavanje, a zakon na koji se pozivaju tužitelji ne može se provesti ukoliko postoje i djelomične uplate, a kamo li u cijelosti koliko KK dobiva na račun. Na Dajanine riječi kako nema dovoljno novca za uzdržavanje djece, a iz svega navedenog vidimo da ima redovne uplate, gdje još ima dodatne uplate na djecu, a to su dječji doplatak u iznosu od 231,90 eura mjesečno, 1.050 eura godišnje za financiranje udžbenika od Općine Vir. U nastavku postupka tužene je navela kako joj je i unuk DK dao izjavu koju je napisao kad je bio kod nje za novogodišnje praznike. Njena mirovina od 1022 Km ili 524 eura da nije dovoljna ni za njene potrebe; drva za ogrjev, ostali troškovi, struja voda, telefon hrana, odjeća, obuća svadbe, pokopi, mise održavanje čistoće … Unucima da je davala novaca koliko je mogla pomagala cijeli život, kako nema ništa osim mirovine oni da bi trebali pomagati njoj.

5. Tužitelji su na koncu istaknuli kako je zz mlt. tužitelja dana 28. rujna 2020. predala tri zahtjeva za izravnu naplatu temeljem rješenja R1 Ob-160/200 i to na način da je prvo zaprimljen zahtjev za FK, potom AK, i kao zadnji zahtjev za ČK. Pod sva tri zahtjeva Fina je vodila postupak izravne naplate pa je tako po prvom zahtjevu proteklih godina vršila zaplijenjene i prijenose sa računa oca koje su se vršile periodično i djelomično kako je na računu bilo sredstava. Zadnja naplata izvršena je 20. lipnja 2025. godine, a odnosi se na iznos uzdržavanja za ožujka 2023. godine. Za mlt. FK od ožujka 2023. godine do danas ništa na ime uzdržavanja nije naplaćeno, dok za preostalo dvoje djece nikada ništa nije naplaćeno. Zz tužitelja tražila je privremeno uzdržavanje temeljem Zakona o privremenom uzdržavanju od HZSR te su u listopadu 2024. godine otpočele uplate s osnove privremenog uzdržavanja.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. R1 Ob-160/20 ( l.s. 3-16), zahtjev za izravnu naplatu (l.s. 17-19), očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (l.s. 20 -42, 207-246), optužnicu u predmetu Kovm-120/23 (l.s. 54-56), zapisnik u predmetu Kzd-17/24 (l.s. 62-66), presudu Kzd-17/24 (l.s. 109-117), financijsko-knjigovodstveno vještačenje za potrebe predmeta Kzd-17/24 ( l.s. 118-127), podnesak FINA-e( l.s. 132-133), podnesak OTP banke-promet po računu (l.s. 142-192), promet po računu OTP banka d.d. (l.s. 247-290), podnesak Ministarstva pravde BIH, sa popratnom dokumentacijom (l.s. 293-299), izjavu od 30. prosinca 2025. (l.s. 300), saslušani su svjedok ŠK, zz tužitelja te tužena.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev maloljetnih tužitelja da se tuženica, njihova baka po ocu koji ne doprinosi za njihovo zakonsko uzdržavanje obveže doprinositi za njihovo zakonsko uzdržavanje mjesečnim iznosima od po 79,63 eura, sve u skladu s odredbom čl. 288. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ ).

9. Nije sporno da tužitelji imaju prijavljeno prebivalište u [adresa], odnosno na području stvarne i mjesne nadležnosti ovog suda, dok tuženica ima prijavljeno boravište u [adresa], Bosna i Hercegovina.

10. U skladu s odredbom čl. 45. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ( Narodne novine br. 101/2017, 67/2023), za obveze uzdržavanja mjerodavno pravo određuje se prema Haškom protokolu od 27. studenoga 2007. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja (SL L 331, 16. 12. 2009.)- u nastavku teksta Haški Protokol 11. Prema čl. 1. Haškog protokola određeno je mjerodavno pravo za obvezu uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbinskog srodstva, uključujući obvezu uzdržavanja djeteta bez obzira na bračno stanje roditelja, dok je odredbom čl. 3. Protokola, obveza uzdržavanja uređena pravom države uobičajenog boravišta vjerovnika uzdržavanja, osim ako je ovim Protokom predviđeno drugačije.

12. U skladu s odredbom čl. 311. st. 1. ObZ-a, ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

13. U skladu s odredbom čl. 307. st. 3. ObZ-a. Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

14. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru pod posl. br. R1 Ob- 160/20 od 27. travnja 2020., utvrđeno je da je sastavni dio rješenja, kojim je razveden brak između KK i ŠK, plan zajedničke roditeljske skrbi, kojim je između ostalog i određena obveza uzdržavanja koju je za maloljetnu djecu dužan plaćati otac; ŠK i to za mlt. FK, mlt. AK i mlt. ČK iznos od po 79,63 eura za svako dijete.

15. Uvidom u očevidnik svih osnova za plaćanje sa Financijske agencije, zajedno sa specifikacijom izvršenih naplata, proizlazi da je protiv oca mlt. djece pokrenut postupak izravne naplate radi prisilnog ostvarenja tražbine uzdržavanja 28. rujna 2020., određene pravomoćnom sudskom odlukom, te da se svaka pojedina dospjela obveza vodi kao zasebna osnova za plaćanje na koju se obračunava zakonska zatezna kamata od dospijeća do naplate. Ukupan početni iznos duga po svim osnovama za plaćanje iznosio je 16.042,91 eura, od čega je u postupku prisilne naplate naplaćen iznos od 3.103,13 eura, dok je preostali iznos duga na dan izdavanja potvrde iznosio 15.209,04 eura.

16. Uvidom u presudu posl. br. Kzd-17/24 od **.**.2024., ŠK je proglašen krivim što je u razdoblju od 3. lipnja 2020. do 7. lipnja 2023., iako je na temelju pravomoćne i ovršne odluke suda bio dužan plaćati za svako od troje mlt. djece mjesečno uzdržavanje od po 79,68 eura počevši od 1. ožujka 2020. iako je bio svjestan svoje zakonske obveze, nije plaćao uzdržavanje, čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece-povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/1,, sve u svezi sa čl. 51. st. 1. KZ/ 11.

17. Uvidom u financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Aniti Mešin Barab od 8. svibnja 2024., za potrebe prethodno naznačenog kaznenog postupka, proizlazi da je ŠK u razdoblju od 3. lipnja 2020. do 9. travnja 2024. bio dužan isplatit po osnovi uzdržavanja svakog mlt. djeteta iznos od po 3.681,56 eura, odnosno sveukupno za svo troje djece 11.044,68 eura. U periodu od 3. lipnja 2020. do **.**.2024. ŠK je na tekući račun majke mlt. djece po osnovi uzdržavanja uplatio iznos od 1.149,54 eura. Ostao je dužan ukupni iznos od 9.895,14 eura, odnosno pojedinačno prema svakom djetetu iznos od 3.289,38 eura.

18. Uvidom u promet po računu majke i zz tužitelja otvoren u OTP banka d.d. utvrđeno je da su na predmetni račun, evidentirane uplate ostvarene putem ovrhe na novčanim sredstvima oca, kao obveznika uzdržavanja, sukladno specifikaciji Financijske agencije, kao i uplate po osnovi doplatka za djecu te privremenog uzdržavanja koje je izvršio Hrvatski zavod za socijalni radi.

19. Uvidom u uvjerenje Županijske administrativne službe za Hercegbosansku županiju od 13. studenog 2025. utvrđeno je da je ĐK korisnik prava iz mirovinskog/penzijskog i invalidskog osiguranja kod FZ MIO/PIO. Zadnja obrađena mirovina za 10/2025 iznos 523,03 eura (1.022 ,90 KM). ĐK nije korisnik naknade za tjelesnu onesposobljenost.

20. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak Općinskog suda u Livnu utvrđeno je da je ĐK ( ž. GK rođ. G) ĐK upisana kao vlasnica za cijelo na kat. Čest. [katastarska čestica], ( oranica) površine 6486 m2, k.o. [adresa], te suvlasnica za ¼ dijela na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje po naravi čine oranice/ njive, voćnjaci, livade, šuma, dvorište, pašnjak i zgrade ukupne površine 49.148 m2, te suvlasnica za 1/32 dijela na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] livada površine 5593 m2.

21. Uvidom u izjavu sastavljanju 30. prosinca 2025., proizlazi da DK navodi kako njegova baka prema njemu nema nikakvih davanja jer mu je davala i pomagala cijeli život te traži ukidanje i povlačenje tužbe a tužene ĐK.

22. Svjedok ŠK, otac tužitelja je u svom iskazu naveo kako dok je bio uredno prijavljen s plaće mu se skidao iznos na ime uzdržavanja djece, jer ga nije uredno podmirivao, ali da se ne sjeća dok kada je to bilo, odnosno do kada je radio prijavljen. Misli da mu je s plaće skidan iznos od ukupno 212,36 eura(1.600,00 kuna) i to u periodu od 16. srpnja 2020. godine. On bivšoj supruzi, majci djece nije ništa uplaćivao na račun na ime uzdržavanja za djecu, jer da joj ne bi uplatio niti lipe, a djeci da je na ruke davao novac i to da sama djeca mogu potvrditi. On da je KK davao uzdržavanje na ruke na samom početku, s tim da je ona nakon godine dana pokrenula postupak protiv njega zbog neplaćanja, pa je negdje 2020. tražio da ga firma prijavi na minimalac i da mu se s plaće skida iznos za uzdržavanje djece. Već nekih 6 mjeseci ne radi i nema nikakvih primanja, tek tu i tamo zna nešto na crno raditi, pa tako i ne plaća uzdržavanje jer nema od čega.

23. Majka i zz tužitelja je u svom iskazu navela kako su pred Centrom za socijalnu skrb ona i ŠK prema sklopljenom sporazumu dogovorili da plaća minimum minimuma iznosa uzdržavanja za djecu, međutim on to da nikada nije ažurno uplaćivao i da nije bio u jednom periodu uredno prijavljen nikada ne bi uspjela naplatiti uzdržavanje putem ovrhe. Na ime uzdržavanja svo troje djece na svoj račun zaprima samo uplate koje se provode putem Fina-e, pokrenutom ovrhom. ŠK da joj je jedino prije nekih dvije do tri godine pred Božić na ruke za uzdržavanje djece dao 300 eura. GK je u dobi od 17 godina, AK je u dobi od 16 godina, ČK u dobi od 13 godina. Imaju standardne potrebe djece te dobi, odnosno njihove materijalne potrebe nikako nisu ispod iznosa od 79,63 eura mjesečno. Ona i djeca stanuju na [adresa] u kući, odnosno katu kuće kojeg je kupila i otplaćuje s mjesečnom ratom kredita od 120 eura. Radi u firmi sa mjesečnom plaćom u iznosu od 1.200,00 eura, a osim toga odlazi i čistiti apartmane. U vrijeme podnošenja tužbe imala je plaću od nekih 700 eura koja je postepeno rasla, te prije dva mjeseca došla do iznosa od 1.200,00 eura. AK da ima šum na srcu, te da je zbog toga, a kako bi ga odvela na pregled kardiologu u Zagrebu i propustila posljednje ročište, ali da trenutno po tom pitanju nema neki značajan dodatan troška, već eventualno 50 eura kako bi zbog svoga mira mogla izvršiti dodatne pretrage. Po njoj Tomislavov dug za neplaćeno uzdržavanje mlt. djece sada je nekih 10.000,00 eura.

24. Tužena je u svom iskazu navela kako prima mirovinu od svog pokojnog supruga u iznosu od nekih 420 do 430 eura. I to da joj je jeidni izvor prihoda. Stanuje u obiteljskoj kući koja je vlasništvo sina. Mjesečni režijski troškovi iznose jako dosta, struju plaća nekih 51,13 eura ( 100 maraka), vodu 25,56 eura( 50 maraka), za drva za grijanje da je potrošila 800 eura za drva. U vlasništvu da nema nikakvih nekretnina, nema nikakvog zemljišta, kuće, s obzirom da je svoje prihode koje je ostvarivala trošila na školovanje tri sina. Konkretno s ŠK nema redovit kontakt. Ponekad se čuju, a ponekad znaju proći mjeseci da ne. Dosta svojih novaca potrošila je upravo za unuke ovdje tužitelje, za KK njihovu majku i za ŠK. FK kada se rodio dala je 500 eura, registrirala im je automobil, kojeg je i kupila, kupovala je djeci odjeću, obuću. Djeca su kod nje znala provoditi dosta vremena. Ne slaže se da njeni osobni podaci budu korišteni za potrebe ovog postupka, odnosno ne zna zašto ona treba davati podatke o tome kolika je njena mirovina, s obzirom da nema nikakav kontakt s ŠK, odnosno on je otišao od nje i zašto bi ona bila dužna uzdržavati njegovu djecu. Ima srčanih problema, ali izbjegava lijekove s obzirom da ti lijekovi kako jednu stvar liječe tako drugoj naškode. Mirovinu troši na sve što joj je potrebno, odjeću, obuću, prehranu. S obzirom na mali iznos mirovine financijski joj pomažu sinovi, ali pri tom ne misli na ŠK. U svom podnesku kada je navela da uz mirovinu ima i svoju imovinu, da je mislila na jednu malu kapelicu koju je kupila od Župskog ureda. Nema automobila.

25. Dakle, na temelju rezultata ovako provedenog dokaznog postupka proizlazi da otac, obveznik uzdržavanje ne doprinosi za uzdržavanje mlt. djece, a što zapravo u svom iskazu niti ne dovodi u pitanje. Uzdržavanje za mlt. djecu nije uspješno naplaćeno niti putem ovrhe, a kako to proizlazi iz specifikacije izvršenih naplata s obzirom da je ukupan početni iznos duga po svim osnovama za plaćanje 2020. iznosio 16.042,91 eura, od čega je u postupku prisilne naplate naplaćen iznos od 3.103,13 eura, dok je preostali iznos duga na dan izdavanja potvrde iznosio 15.209,04 eura, uz napomenu da se na navedeni iznos i nadalje obračunava zakonska zatezna kamata do potpune isplate. Navedeno nedvojbeno ukazuje na dugotrajno i kontinuirano neispunjavanje obveze uzdržavanja od strane oca i mlt. djece, kao i na činjenicu da ni provedba prisilne naplate putem Financijske agencije nije rezultirala podmirenjem pretežitog dijela obveze. Otac od podnošenja tužbe 2023., pa do danas ne vrši nikakve uplate na ime uzdržavanja niti ima redoviti izvor prihoda.

26. Činjenica da mlt. djeca ostvaruju pravo na privremeno uzdržavanje ne isključuje obvezu srodnika mlt. djece koji su ih prema odredbama Obiteljskog zakona dužni uzdržavati. Naime, privremeno uzdržavanje predstavlja privremenu socijalnu mjeru zažtite djece, a ne zamjenu za zakonskog obveznika uzdržavanja.

27. Prema odredbi čl. 1. Zakon o dječjem doplatku (94/2001, 138/2006, 107/2007, 37/2008, 61/2011, 112/2012, 82/2015, 58/2018, 156/2023, 156/2023) doplatak za djecu je novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena ovim Zakonom, radi potpore uzdržavanja i odgoja djece. Dakle, doplatak za djecu predstavlja dodatan izvor prihoda koji pripada roditelju kao korisniku prava, a ne djetetu, odnosno iznos ostvaren s osnove doplatka za djecu ne može se uračunavati niti kao iznos koji ostvaruje dijete, niti kao iznos kojim se ispunjava obveza uzdržavanja.

28. Dakle, kako otac ne ispunjava svoju zakonsku obvezu uzdržavanja to sukladno odredbi čl. 288. ObZ-a, obveza uzdržavanja prelazi na baku po ocu. 29. Tužitelj pod 1) DK rođen je **.**.2008., (17 godina u vrijeme zaključenja raspravljanja, budući sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog do zaključenja glavne rasprave, pod 2) AK rođen **.**.2009. ( u dobi od 17 godina) pod 3) ČK rođena **.**.2012., (u dobi od 14 godina) svo troje djece standardnih potrebe prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja. Tužena je u dobi od 70 godina, prima mirovinu u iznosu od cca 520 eura, suvlasnica nekretnina i kao takva u mogućnosti je doprinositi za uzdržavanje svojih unuka.

30. Sud je, odlučujući o visini uzdržavanja sukladno čl. 307 i čl. 311. ObZ-a, vodio računa s jedne strane o potrebama djece, a s druge strane o mogućnostima tužene. Djeca su u dobi od 14, 17 i 17 godina te imaju uobičajene potrebe koje uključuju troškove prehrane, odijevanja, obrazovanja i druge svakodnevne potrebe, koje nedvojbeno premašuju zakonski minimalni iznos uzdržavanja. Međutim, sud je posebno cijenio imovinske i osobne prilike tužene, koja ostvaruje mirovinu u iznosu od cca 520 eura, što predstavlja njezin jedini redoviti prihod, uz opterećenje redovitih životnih troškova (režije, grijanje, prehrana, odjeća…), kao i njezinu životnu dob i zdravstveno stanje. Iako je tužena suvlasnica određene imovine, iz provedenog postupka ne proizlazi da ista ostvaruje dodatne prihode koji bi joj omogućili veće sudjelovanje u uzdržavanju. Polazeći od načela razmjernosti i pravičnosti, te imajući u vidu da obveza bake ima dopunski i supsidijarni karakter, sud je ocijenio da je tužena u mogućnosti doprinositi uzdržavanju svakog od troje djece u iznosu od po 30,00 eura mjesečno. Iako takav iznos ne pokriva stvarne potrebe djece, predstavlja razuman doprinos u okviru stvarnih mogućnosti tužene, vodeći računa da se ne dovede u pitanje njezina vlastita egzistencija, a istodobno da se ostvari svrha instituta uzdržavanja kao izraza obiteljske solidarnosti. Slijedom navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev na ime uzdržavanja tužitelja svakoga za iznos od po 30,00 eura, te je preko dosuđenog do zatraženog 79,63 eura za svakog tužitelja , odnosno za iznos od po 49,63 tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

31. Odluka o trošku, temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, prema kojoj u stvarima u kojim se odlučuje, između ostalog, o uzdržavanju, sud o trošku odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Među strankama je bila sporna kako osnova tako i visina tužbenog zahtjeva. Tužitelji su u odnosu na osnovu uspjeli 100% u svom zahtjevu, dok su u odnosu na visini uspjeli sa 38 %, dakle uspjeh tužitelja je u ovom postupku 69 % ( 100+38/2), dok je tužena uspjela sa 62% u odnosu na visinu, odnosno u postupku sa 31% ( 0+62/2), pa je primijenjena odredba djelomičnog uspjeha u parnici čl.154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 , 114/2022 , 155/23 i 146 /25 (dalje ZPP). Kada se oduzme postotak stranke koja je u većoj mjeri uspjela od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno 69%-31% dobijemo 38 %, pa je tužiteljima valjalo priznati 38% zatraženog troška. Prema Tbr. 7 toč. 3. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023) tužiteljima je priznat trošak jednokratne nagrada u visini od 200 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za prvostupanjski postupak ( sastav tužbe, zastupanje na ročištu od 10. siječnja 2024., sastav podneska od 15. travnja 2024 i zastupanje na ročištu od 17. lipnja 2025,) te za svaku daljnju radnju u postupku nagrada u visini od 50 bodova; zastupanje na ročištu od 3. rujna 2025., sastav podneska od 11. studenog 2025., i zastupanje na ročištu od 27. veljače 2026. ( 50X3=150) što uz vrijednost boda od 2,00 eura, te pripadajući PDV od 25% čini 875 eura odnosno 38% priznatog parničnog troška čini iznos od 332,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 10. travnja 2026, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

31.1. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu od 4. ožujka 2025., kojeg sud u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP -a, nije cijenio potrebnim za vođenje parnice.

Zadar, 10. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Dukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koja se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovog suda za županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima po zz, a ona po pun.

2. Tuženoj osobno