Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Poslovni broj: P Ob-68/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Martini Kozar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranije ĆR kao maloljetne tužiteljice), s adresom prebivališta [adresa] K [adresa], protiv tužene VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem [adresa], sada na adresi [adresa], 84478 Waldkraiburg, radi povećanja uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave na kojoj je isključena javnost, zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti oca KR, ĐR, zastupanog po punomoćnici Martini Pušić, odvjetnici u [adresa], te iste punomoćnice, a u odsutnosti tužene, 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se odluka o uzdržavanju iz Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odobrenog rješenjem Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj R1 Ob-237/2021-2 od 24. prosinca 2021., na način da ista glasi:

„Nalaže se tuženoj CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 84478 Waldkraiburg, da umjesto iznosa uzdržavanja od 676,30 kuna mjesečno određenog rješenjem Općinskog suda u Virovitici, broj: R1 Ob-237/2021 od 24. prosinca 2021., za uzdržavanje mlt. ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada KR, plaća iznos od 200,00 eura mjesečno, počevši od 13. veljače 2025. kao dana podnošenja tužbe pa do 7. lipnja 2025., time da je dospjele obroke uzdržavanja dužna platiti odjednom, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, sve sa dospijećem svakoga pojedinog mjesečnog iznosa do 10-og u mjesecu, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2025. na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, počev od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve na tekući račun oca tužiteljice, ĐR, na broj računa:

[broj bankovnog računa] otvorenog u Banci Kovanica d.d.“

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da tužena SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 84478 Waldkraiburg, za uzdržavanje mlt. ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada KR, plaća iznos od 252,56 eur za razdoblje od 8. lipnja 2025. pa nadalje, kao i zahtjev za plaćanjem mjesečnog iznosa uzdržavanja od 52,56 eur mjesečno počevši od 13. veljače 2025. kao dana podnošenja tužbe do 7. lipnja 2025. sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U ovom postupku je dana **.**.2025., KR rođena **.**.2009., a u vrijeme podnošenja tužbe sa prezimenom ĆR, kao maloljetna tužiteljica, podnijela po ocu i zakonskom zastupniku ĐR tužbu protiv tužene VR, kao majke KR, radi povećanja uzdržavanja u kojoj navodi da je rješenjem Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: R1 Ob-237/2021-2 od 24. prosinca 2021. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je 11. studenog 2021. zaključen između ĐR kao oca i tada Anjinog zakonskog zastupnika i tužene VR kao Anjine majke, a kojim Planom je određeno da oni kao roditelji imaju zajedničko skrbništvo nad njihovim djetetom, ĆR, te je određeno da će ĆR živjeti sa ocem i zakonskim zastupnikom ĐR, dok je tužena SR bila obvezana doprinositi za uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 676,30 kuna.

1.1. Navodi se u tužbi da su se od dana donošenja naprijed navedenoga rješenja pa do podnošenja tužbe promijenile okolnosti jer je u vrijeme donošenja rješenja ĆR bila dijete u dobi od 12 godina, a u vrijeme podnošenja tužbe ista ima 15 godina, što podrazumijeva i povećanje životnih troškova za uzdržavanje, pa tako navedeni troškovi, uključujući troškove prehrane, odjeće, obuće, higijene, iznose mjesečno minimalno 250,00 eura, dok je otac i zakonski zastupnik tužiteljice imao i povećane izdatke u vidu troškova odlazaka sa tužiteljicom u Zagreb kod psihologa, koje je sve troškove sam snosio, kao i mjesečne troškovi prigodnog džeparca sukladno dobi djeteta, bonovi za mobitel i sl. Navodi se da je tužena radno sposobna osoba, da je zaposlena kao njegovateljica, te da prima plaću, pa da je svakako u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djeteta, te se u odnosu na visinu primanja tužene iznosi da ista nije poznata, pa se predlaže da sud od tužene zatraži pribavu podataka o visini dohotka.

1.2. Postavljen je tužbeni zahtjev kojim se traži da tužena doprinosi za uzdržavanje mjesečnim iznosom od 252,56 eura mjesečno, sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 49/24.), sve uzimajući u obzir dob djeteta, povećane potrebe djeteta i općenito povećane troškove života uzrokovane inflacijom i promjenom valute iz kuna u euro, i to počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja tužena dužna platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a buduće do 10.og u mjesecu za tekući mjesec sve sa zakonskom zateznom kamatom.

1.3. U podnesku od 11. veljače 2026. se postavlja zahtjev kojim se traži da se izmijeni rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: R1 Ob-237/2021-2 od 24. prosinca 2021. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 11. studenog 2021. na način da se naloži tuženoj da za uzdržavanje mlljt. ĆR plaća iznos od 252,56 eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da se traži da dospjele obroke uzdržavanja plati odjednom, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, sa dospijećem svakoga pojedinog mjesečnog iznosa do 10-og u mjesecu, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu od 1. kolovoza 2025. navela da živi u [adresa] sa suprugom s kojim ima troje male djece, pa da je njezina financijska situacija ograničena jer je najstarije dijete u dobi od 6 i pol godina, srednje u dobi od tri godine, a najmlađi sin da puni osam mjeseci, iznoseći da su troškovi za uzdržavanje troje male djece znatni (zdravstvena skrb, odjeća, hrana, pelene). U odgovoru na tužbu se iznosi i da tužena ima još jednu kćer za koju je obvezna plaćati alimentaciju u iznosu od 133,00 eur mjesečno, kćer NR koja je rođena **.**.2012.

2.1. Nadalje se u odgovoru na tužbu navodi da zajedničko dijete stranaka za koju se u ovome postupku traži povećanje uzdržavanja, je od lipnja 2025. smješteno u popravni dom od strane oca, ĐR, da ju je on posjetio u dva navrata i nekoliko puta telefonski kontaktirao, da ĆR prvih mjesec dana nije mogla izlaziti izvan doma u kojemu se nalazi – Centar za pružanje usluga u zajednici Osijek, Vinkovačka cesta 61, 31000 Osijek i nije imala mogućnost sama kupovati higijenske potrepštine , pa bi zvala tuženu telefonski i rekla joj što treba, te bi tužena djetetu ĆR za njezine potrebe na račun Anjinog dečka, RR, poslala novce, a on bi za ĆR kupio potrebne stvari i ĆR ih dovezao u dom. Dodaje se da je ĆR koja je u dobi od 16 godina trudna, da otac ĐR više ne želi čuti za nju, a da tužena smatra da ĆR treba potporu njih kao roditelja više nego ikada jer je maloljetna i želi zadržati dijete koje nosi, želi zasnovati obitelj sa ocem svojeg djeteta i vjenčati se s njime.

2.2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da nije u mogućnosti platiti traženo povećanje uzdržavanja jer da kako je inflacija u Hrvatskoj tako je i u Njemačkoj, suprug tužene sam radi, a tužena zbog djece ne radi i prima porodiljni koji je ograničen do 4. studenog 2025. (navodi da zadnja uplata iznosi 605,10 eur), spremna je plaćati uzdržavati u iznosu koji je primjeren trenutnim financijskim mogućnostima tužene kao i obiteljskim obvezama (tužena navodi da nije u radnom odnosu, već na porodiljnom koji je ograničen, stariji sin kreće u školu školske godine 2025., srednji sin iz jaslica kreće u vrtić, a za najmlađeg sina nema mjesta u jaslicama pa je tužena prisiljena ostati doma).

2.3. Dodaje da je tužitelj na njezin nagovor predao zahtjev za dječji doplatak u Njemačkoj za Anju 2022., i isti je dobivao sve na temelju tužene i njezinog boravka u Njemačkoj. Slijedom iznijetoga moli sud da sve navedene okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke o visini alimentacije.

2.4. Odgovoru na tužbu je tužena priložila opsežnu dokumentaciju na njemačkom jeziku.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: uvid u rješenje Općinskog suda u Virovitici posl. broj R1 Ob-237/2021-2 od 24. prosinca 2021. kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljen 11. studenog 2021. između ĐR i tužene u odnosu na zajedničko dijete ĆR rođenu **.**.2009., uvid u elektronički zapis iz matice rođenih za ĆR, uvid u Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijska služba Virovitičko-podravske županije, Područni ured Virovitica, Klasa:

UP/I-551-05/25-04/17 , URBROJ:139-089-05-04-25-3 od 10. lipnja 2025., u Rješenje Općinskog suda u Bjelovaru posl. broj R1 Ob-381/2025-10 od 28. studenog 2025., u izjavu ĆR od 2. veljače 2026., u kaznenu prijavu podnesenu od strane ĐR protiv tužene ODO-u u [adresa] 13. ožujka 2025., Obavijest podnositelju kaznene prijave od 29. prosinca 2025. (list 115), u Obavijest ODO Virovitica od 15. rujna 2025., u mail s prilozima poslan od strane tužene u spis 26. veljače 2026. (list 117-122), u izvadak iz matice rođenih za ĆR sada RR.

3.1. Na ročištu održanom 27. veljače 2026. na kojemu je zaključen prethodni postupak, provedena glavna rasprava i zaključena glavna rasprava, i na tome ročištu je izveden dokaz saslušanjem oca KR, ĐR.

3.2. U odnosu na odgovoru na tužbu priloženu opsežnu dokumentaciju na njemačkom jeziku sud je tuženu na prvom pripremnom ročištu održanom 20. listopada 2025. upozorio da isprave priložene na njemačkom jeziku, ako ostaje kod prijedloga za izvođenjem tih dokaza čitanjem tih isprava, je potrebno prevesti na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču, a što tužena nije učinila, pa te isprave sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

4. Između stranaka je nesporno da je ĆR rođena **.**.2009. u [adresa] od oca ĐR i majke VR.

4.1. Isto tako nije sporno da je tužena dužna na ime uzdržavanja KR, tada ĐR, uplaćivati iznos određen rješenjem Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: R1 Ob-237/2021-2 od 24. prosinca 2021. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je 11. studenog 2021., a po kojemu Planu je bilo dogovoreno da će KR živjeti kod oca na adresi prebivališta [adresa], i da će tužena kao majka za KR plaćati uzdržavanje u iznosu od 676,30 kn mjesečno.

4.2. Tijekom postupka je bilo nesporno i da je KR na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijska služba Virovitičko-podravske županije, Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-551-05/25-04/17, URBROJ:139-089-05-04-25-3 od 10. lipnja 2025. smještena u Centar za pružanje usluga u zajednici Osijek, Vinkovačka 61, počevši od 8. lipnja 2025. Točkom III. Rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijska služba Virovitičko-podravske županije, Područni ured Virovitica od 10. lipnja 2025. je određeno da će socijalnu uslugu smještaja u kriznim situacijama plaćati djelomično roditelj ĐR kao zakonski obveznik uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 20,00 eur, a da plaćanje razlike do pune cijene usluge tereti sredstva Ministarstva rada.

4.3. Isto tako tijekom postupka nije bilo sporno da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-381/2025-10 od **.**.2025. ĆR dopušteno sklapanje braka prije punoljetnosti s RR rođenim **.**.2005., a koje rješenje je pravomoćno s danom 19. prosinca 2025., a što je utvrđeno uvidom u spis R1 Ob-381/2025.

4.4. Iz izvatka iz matice rođenih za ĆR je utvrđeno da je ista 27. prosinca 2025. sklopila brak u građanskom obliku s RR, te da prezime nakon sklapanja braka glasi RR.

4.5. Obzirom na naprijed navedeno, u vrijeme podnošenja tužbe 13. veljače 2025. otac KR, ĐR, je bio ovlašten pokrenuti ovaj parnični postupak radi povećanja iznosa uzdržavanja kao zakonski zastupnik i kao roditelj s kojim je u vrijeme podnošenja tužbe stanovala ĆR, sve sukladno čl. 424. i 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) .

4.6. Dakle, u ovome postupku je tužbu dana 13. veljače 2025. podnijela ĆR kao maloljetna tužiteljica, po zakonskom zastupniku, ocu ĐR, a tijekom postupka je maloljetna tužiteljica 27. prosinca 2025. stekla potpunu poslovnu sposobnost sklapanjem braka prije punoljetnosti, i time je ovlaštena sama sebe zastupati u ovome postupku, no kako je zahtjev za povećanjem uzdržavanja nakon 8. lipnja 2025. pa nadalje ocijenjen neosnovanim (dakle i razdoblje koje uključuje razdoblje nakon stjecanja potpune poslovne sposobnosti), a ocijenjen je osnovanim zahtjev za povećanje uzdržavanja za razdoblje kada je tužiteljica bila maloljetna i živjela kod oca kao zakonskog zastupnika - razdoblje od podnošenja tužbe 13. veljače 2025. do 7. lipnja 2025. - za navedeno je razdoblje valjano ovlaštenje oca kao zakonskog zastupnika za zastupanje maloljetne tužiteljice.

5. Tijekom postupka je bilo sporno je li zahtjev za povećanje uzdržavanja koji se traži od dana podnošenja tužbe osnovan, sve budući je tužena prije svega iznosila da zbog toga što se na račun oca KR zadnjih godina iz Njemačke isplaćuje dječji doplatak za KR, tužena ne bi bila u obvezi plaćati uzdržavanje za KR, time da je tužena na pripremnom ročištu održanom 20. listopada 2025. navela da od srpnja 2025. direktno na Anjin račun isplaćuje iznos od 252,56 eura.

6. Saslušan na ročištu održanom 27. veljače 2026. otac KR, ĐR, je iskazao da smatra da otkad je KR sklopila brak, ne postoji obveza uzdržavanja od strane tužene, da cijeni i uvažava mišljenje suda da otkad je KR u domu da isto tako ne postoji obveza da se isplaćuje uzdržavanje njemu s obzirom da KR nije u tom periodu živjela s njim. Međutim, smatra da postoji obveza od datuma podnošenja tužbe do samog smještaja u dom. Isto tako smatra da s obzirom na porast troškova života iznos koji je tražen tužbom, je opravdan. Iskazao je da troškovi koje je imao za KR se odnose na troškove odjeće, obuće, troškovi školskih izleta, džeparca, mobitela, režijskih troškova. Trudio se uvijek omogućiti da dijete ima sve što je potrebno, KR je imala i više nego što prosječna djeca imaju, omogućavao je što je mogao. Platio je bicikl negdje 750,00 eur u svibnju 2024. za rođendan. Iznos od 252,56 eur nije dovoljan, ali on je taj roditelj s kojim dijete živi i snosi drugi dio troškova.

6.1. Iskazao je da nakon što je KR smještena u Dom u Osijeku imao je troškove kupovine ljetne odjeće, kupio je i odjeću za jesen, imao je troškove higijenskih potrepština, slatkiša, a da je tužena u podmirenju troškova u periodu koji neposredno prethodi podnošenju tužbe (veljača 2025.) sudjelovala na način da je u tom periodu stigao jedan paket u kojem su bila manja pakiranja pudera, a nakon podnošenja tužbe tužena ništa nije plaćala. Iskazao je da nakon što je KR otišla u dom, njegovi troškovi života smanjili, no dodao je da se njegovi troškovi života ipak nisu smanjili, odnosno režijski troškovi, jer je morao odlaziti u dom, pa su nastali troškovi putovanja. Za Anjine potrebe u vrijeme podnošenja tužbe što se tiče zdravlja i školovanja ĐR je iskazao da je KR imala redovite potrebe djeteta te dobi (u vrijeme podnošenja tužbe je imala 15 i pol godina), time da je bilo još i troškova vezano za štete koje su nastale po gradu zbog Anjinog ponašanja, te krađa koje je počinila KR. Te štete i krađe od strane KR su počinjene u nekom periodu od šest mjesec, malo prije i malo nakon podnošenja tužbe. Vezano za štete i krađe počinjene od strane KR, imao je troškove povremenog odlaska kod psihologa, u privatnu polikliniku. Iskazao je da je zaposlen u JVP Grada Virovitice, ima mjesečna primanja od oko 2.000,00 eur. Ima kreditnu obvezu koju plaća mjesečno 600,00 eur i tu obvezu će imati još oko 15 godina. Troškovi režija iznose oko 350,00 eur mjesečno. Nema u vlasništvu nekretnina. Vlasnik je osobnog automobila marke Ford, godina proizvodnja 2008. Nema vrijednosnih papira, dionica, udjela u fondovima.

6.2. Nije izveden dokaz saslušanjem tužene, jer na ročište na kojemu je zaključen prethodni postupak i provedena glavna rasprava tužena nije pristupila .

6.2.1. U ovome postupku su održana dva pripremna ročišta – 20. listopada 2025., 21. studenog 2025., te 27. veljače 2026. na kojem je donesen plan upravljanja postupkom i zaključen prethodni postupak, te je provedena i zaključena glavna i tajna rasprava.

Tužena je mailom zaprimljenim u sudu 26. veljače 2026. navela da nije u mogućnosti doći na raspravu zakazanu za 27. veljače 2026. jer se od sinoć nalazi sa sinom na dječjem odjelu koji je pao na glavu, razbio čelo koje su morali zašiti i dobio potres mozga, pa da do daljnjeg ostaju na pretragama i promatranju. Mailu je priložila fotografije djeteta i sebe.

6.2.2. Na drugom pripremnom ročištu održanom 21. studenog 2025., a na koje uredno pozvana tužena nije pristupila opravdavajući nepristup na to ročište iz razloga jer nije mogla osigurati i povjeriti brigu o djetetu drugoj osobi – mail tužene od 21. studenog 2025. sa prilogom (list 102-103 spisa), je osporeno naprijed navedeno opravdanje tužene za nedolazak na ročište jer da je to ročište zakazano na raspravnom zapisniku od 20. listopada 2025., pa je izneseno da je tužiteljica, da je htjela, mogla organizirati i osigurati pristup na to ročište.

6.2.3. Na raspravi održanoj 27. veljače 2026. punomoćnica oca ĐR je navela da "smatra kako tužena nema valjano opravdanje za nedolazak na pripremno ročište obzirom da njezini navodi o eventualnim zadobivenim ozljedama njezinog djeteta nisu potkrijepljeni nikakvom odgovarajućom medicinskom dokumentacijom koja je u predmetnom slučaju svakako trebala nastati od strane nadležnih medic inskih ustanova - te da se u odnosu na priloženu fotografiju za koju proizlazi da je nastala u medicinskoj ustanovi ističe da ista fotografija ne govori o tome o kojoj se osobi na fotografiji radi niti se može utvrditi identitet pa se smatra da navedena fotografija se ne može prihvatiti kao relevantan i vjerodostojan dokaz tužene iz maila upućenog naslovu od 26. veljače 2026“.

7. Uzimajući u obzir nesporne činjenice da je KR od dana podnošenja tužbe 13. veljače 2025. do 7. lipnja 2025. živjela s ocem ĐR po Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 11. studenoga 2021., da joj je priznato pravo na smještaj u Centar za pružanje usluga u zajednici Osijek, Vinkovačka 61, počevši od 8. lipnja 2025., da je KR rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob- 381/2025-10 od 28. studenog 2025. dopušteno sklapanje braka prije punoljetnosti s RR, da je KR **.**.2025. sklopila brak, da je KR u vrijeme sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi bila u dobi od 12 godina a u vrijeme podnošenja tužbe je bila u dobi od nepunih 15 godina, odlučeno je na ročištu 27. veljače 2026. primjenom čl. 292.a Zakona o parničnom postupku, zaključiti glavnu raspravu u ovome predmetu u kojemu se traži povećanje uzdržavanja, i ne izvoditi dokaz saslušanjem tužene kako je to tužena predložila na pripremnom ročištu održanom 20. listopada 2025., a niti druge dokaze, jer je ocijenjeno da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka (čl. 304. ZPP-a).

8. Odredbom čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Odredbom st. 2. istoga zakonskog članka je propisano da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

8.1. Sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona, time da se sukladno čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

8.1.1. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, u smislu čl. 426. Obiteljskog zakona, a sukladno čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

8.2. Uzdržavanje je pravo i dužnost roditelja te je radno sposoban roditelj dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete u skladu s čl. 288. Obiteljskog zakona. Pri određivanju visine potrebnog iznosa uzdržavanja u prvome redu mora se voditi računa o dobrobiti djeteta, a u vezi s njegovom dobi i potrebama djeteta. Radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.

8.2.1. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona je propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

8.2.2. Odredbom čl. 432. st. 1. Obiteljskog zakona je propisano da će sud u presudi kojom povećava iznos uzdržavanja utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega ga treba plaćati.

8.3. Odredbom čl. 474. st. 1. Obiteljskog zakona je propisano da su stranke u postupku radi uzdržavanja djeteta dijete i roditelj koji ne stanuje s djetetom, a odredbom st. 2. istog zakonskog članka je propisano da dijete iz stavka 1. ovoga članka u postupku radi uzdržavanja zastupa roditelj s kojim dijete stanuje.

8.4. Odredbom čl. 117. st. 1. Obiteljskog zakona je propisano da roditeljska skrb prestane kad dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost posvojenjem djeteta i smrću roditelja, a odredbom čl. 117. st. 2. Obiteljskog zakona je propisano da potpunu poslovnu sposobnost dijete stječe punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti.

9. Tužena nije tijekom postupka iznosila da ne bi bila radno sposobna.

Tužena je tijekom postupka tvrdila da ne bi bila u obvezi plaćati zakonsko uzdržavanje kao roditelj koji s djetetom nesporno nije živio u razdoblju od podnošenja tužbe 13. veljače 2025. do 8. lipnja 2025. kada je KR smještena u Centru za pružanje usluga u zajednici Osijek, jer da je u to vrijeme Anjin otac primao dječji doplatak iz Njemačke koji da je ishođen na ime toga što tužena živi u [adresa], a koje primanje dječjeg doplatka iz Njemačke je između tužene i Anjinog oca učinjeno nespornim na ročištu održanom 20. listopada 2025. kada je tužena navela da je nakon sklapanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi negdje u prosincu 2021. po zajedničkom dogovoru nje i Anjinog oca, ĐR, u [adresa] ishodila dječji doplatak za KR u iznosu od oko 250,00 eur i da se taj iznos svaki mjesec isplaćuje Anjinom ocu na račun, a na koje navode tužene je Anjin otac naveo da je točno da se na njegov račun isplaćuje oko 250,00 eru iz Njemačke na ime dječjeg doplatka jer da bi isto to pravo imala da u Hrvatskoj to pravo ostvari po imovinskom cenzusu.

9.1. U odnosu na prednje navode tužene da ne bi bila u obvezi plaćati doprinos za uzdržavanje za razdoblje od podnošenja tužbe do 8. lipnja 2025. kao dana od kada je KR priznato pravo na smještaj u Centar za pružanje usluga Osijek, iz razloga što se tuženiku uplaćuje na račun mjesečni iznos od 250,00 eur na ime dječjeg doplatka iz Njemačke valja reći da isti ne utječu na obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta. Naime, činjenica da dijete prima doplatak za djecu koje predstavlja novčano primanje koje koristi roditelj radi potpore i uzdržavanja i odgoja djece, je osobno pravo korisnika, a ne primanje djeteta, i nema značaj na obvezu i visinu doprinosa za uzdržavanje maloljetnog djeteta (tako i rješenje Vrhovnog suda Rev 543/16-2 od 9. ožujka 2016.). Po ocjeni ovoga suda prednje navedeno shvaćanje se odnosi i na situaciju kada se dječji doplatak prima iz druge države.

9.2. Tužena je na ročištu održanom 20. listopada 2025. navela da od srpnja 2025. direktno isplaćuje na Anjin račun iznos od 252,56 eura, no te svoje tvrdnje tužena nije dokazala, a ni u izjavi ĆR, sada RR, od **.**.2026., KR ništa ne navodi da bi tužena kao majka na Anjin račun od srpnja 2025. uplaćivala iznos od 252,56 eura. Otac ĐR je na ročištu održanom 20. listopada 2025. naveo da je „tužena tek pozivom na sud počela uplaćivati iznos alimentacije koji je proizvoljno zamislila, a sve uzimajući u obzir da je ODO Virovitica već treći put zaprimilo prijavu za neplaćanje alimentacije i zanemarivanje djeteta“, dok nije iznio u kojem periodu bi tužena vršila te isplate, a sama tužena, kako je već rečeno, nije tijekom postupka tvrdila da bi u periodu od podnošenja tužbe do 8. lipnja 2025. plaćala za Anjino uzdržavanje, već je tvrdila da od srpnja 2025. plaća uzdržavanje u iznosu od 252,56 eura direktno na Anjin račun.

9.3. Za potrebe KR u vrijeme od podnošenja tužbe do 8. lipnja 2025. sud ocjenjuje da su se povećale, već na temelju same činjenice da je ista u vrijeme podnošenja tužbe u dobi od 15 godina, pa je stoga utvrđeno da su se povećali njezini troškovi života uslijed dobi, i iznos određen ranijom odlukom ne pokriva njezine ukupne materijalne potrebe. Stoga, kraj činjenice da tužena tijekom postupka nije tvrdila da bi bila radno nesposobna, ocjenjeno je da nije bilo potrebno u smislu čl. 313. Obiteljskog zakona posebno na temelju iskaza tužene utvrđivati ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja (a tužena je kao obveznik uzdržavanja na ročištu održanom 20. listopada 2025. navela da od srpnja 2025. plaća za uzdržavanje Ć iznos od 252,56 eura na Anjin račun).

9.4. Obzirom na sve navedeno, uzimajući u obzir već samu dob KR u vrijeme kada je tužba podnesena pa do 7. lipnja 2025. u odnosu na dob u vrijeme odobravanja i sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 11. studenoga 2021., ispunjene su pretpostavke za povećanje uzdržavanja, odnosno osnovan je tužbeni zahtjev za povećanjem uzdržavanja za naprijed navedeno razdoblje, sve primjenom čl. 310. st. 1., čl. 474. st. 1., čl. 285. Obiteljskog zakona, da tužena plaća uzdržavanje u povećanom iznosu od iznosa dosuđenog ranijom odlukom, i to Anjinom ocu kod kojega je KR u tome razdoblju kao maloljetno dijete živjela.

10. Tijekom postupka nisu osporene tvrdnje tužene iznesene već u odgovoru na tužbu, da je tužena u obvezi uzdržavanja još troje maloljetne djece.

10.1. Naime, u podnesku od 13. kolovoza 2025. kojim se otac KR očitovao na navode odgovora na tužbu se navodi „da tužena iako prima dječji doplatak u Republici Njemačkoj za svoje troje djece iz drugog braka i trenutno nije zaposlena, svakako je u mogućnosti doprinositi za mjesečno uzdržavanje tužiteljice u povećanom iznosu“, dakle, nesporno je da je tužena za razdoblje kada je KR živjela kod oca ĐR, osim obveze uzdržavanja KR, imala obvezu uzdržavanja više od dvoje djece, pa su, po ocjeni ovoga suda, uzimajući u obzir sve okolnosti ovoga slučaja, ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona kojim je propisano da se potrebe mlt. djeteta za uzdržavanje može utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece. Slijedom iznijetoga je u smislu čl. 432. st. 1. Obiteljskog zakona utvrđen povišen iznos uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 200,00 eura, te je tužena obvezana na plaćanje naprijed navedenoga mjesečnog iznosa i to počev od dana podnošenja tužbe 13. veljače 2025. do 7. lipnja 2025. i to do svakog 10. -og u mjesecu za tekući mjesec, budući je 8. lipnja 2025. smještena u Centar za pružanje usluga u zajednici Osijek, na tekući račun oca KR, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke, dok je kao neosnovan odbijen zahtjev za plaćanjem uzdržavanja od 8. lipnja 2025. pa nadalje jer nakon Anjinog smještaja u Centar u Osijeku tužena nije u smislu čl. 310. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona u obvezi doprinositi za Anjino uzdržavanje uplatama na račun oca ĐR (novčano uzdržavanje), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

11. Za razdoblje nakon Anjinog smještaja u Centar u Osijeku pa do stjecanja potpune poslovne sposobnosti danom sklapanja braka prije punoljetnosti (27. prosinac 2025.), dolazi do primjene odredba čl. 316. st. 1. Obiteljskog zakona kojom je propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužna plaćati uzdržavanje za dijete ako dijete ne stanuje s njima i ako se ni jedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu, pa je u tome smislu KR ovlaštena kao ovlaštenik uzdržavanja od oba roditelja za navedeno razdoblje postavljati zahtjev za uzdržavanje.

12. KR je dala izjavu koja je zaprimljena u spis 2. veljače 2026., a u kojoj se navodi da KR daje tu izjavu u vezi postupka koji se vodi radi uzdržavanja u njezino ime, da je upoznata da je njezin otac pokrenuo postupak protiv njezine majke radi uzdržavanja i da se ne slaže s vođenjem tog postupka i ne traži uzdržavanje od svoje majke, da je 27. prosinca 2025. sklopila brak, zasnovala obitelj, trudna je, da je termin poroda 27. ožujka 2026. te dodaje da joj je ranije priznata poslovna sposobnost, a čime da ima mogućnost samostalnog uzdržavanja, dodaje da nije dala punomoć odvjetnici koja je navedena kao njezina zastupnica i ne želi da ju ona zastupa te ističe da je njezin otac primao dječji doplatak, ali da taj novac nije u cijelosti korišten za njezine potrebe već i za druge potrebe u očevu kućanstvu.

12.1. U odnosu na naprijed navedenu izjavu KR valja reći da je odredbama iz čl. 286. Obiteljskog zakona propisano da odricanje od prava na uzdržavanje nema pravnog učinka (st. 1.), da se ovlaštenici prava na uzdržavanje mogu odreći već stečenih prava po osnovi uzdržavanja, odnosno mogu s njima raspolagati na drugi način (st. 2.), te da se odredba iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje na uzdržavanje maloljetne djece (st. 3.). Kako je za razdoblje za koje je ovom presudom dosuđeno uzdržavanje za KR kao maloljetnu tužiteljicu koja je od podnošenja tužbe do smještaja u Centar u Osijeku živjela kod oca, dakle određeno je povećanje uzdržavanja za maloljetno dijete, pa izjava KR u smislu čl. 286. st. 3. Obiteljskog zakona ne utječe na navedeno razdoblje za koje je tužbeni zahtjev za povećanjem uzdržavanja ocijenjen osnovanim.

13. Imajući u vidu ishod ovoga postupka i sve okolnosti ovoga spora, primjenom čl. 366. Obiteljskog zakona je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

14. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci presude.

Bjelovar, 10. travnja 2026.

Sudac

Martina Kozar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. KR

2. Ocu KR – po punomoćniku

3. Tuženoj

4. spis