REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P Ob-279/2022-157

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Karaman Grbavac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene-protutužiteljice ZŽP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Hrvoju Jukiću odvjetniku u Zagrebu i Damiru Primorcu, odvjetniku u OD Primorac i partneri d.o.o. iz Splita, uz sudjelovanje zajedničkog maloljetnog djeteta OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane u postupku po posebnoj skrbnici CŽ, dipl. pravnici s položenim pravosudnim ispitom iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, iz Splita, Gundulićeva 26A, radi razvoda braka sa mal. djetetom, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene dana 4. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja-protutuženika, tužene-protutužiteljice, punomoćnika tužitelja-protutuženika, punomoćnika tužene-protutužiteljice, zamjenice punomoćnika tužene –protutužiteljice i posebne skrbnice mal. djeteta, objavljene 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Mal. OŽ, rođena **.**.2019., OIB [osobni identifikacijski broj], stanovat će sa majkom ZŽP na adresi njezina stanovanja u [adresa].

II. Roditelji ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i ZŽP, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će zajedničku i sporazumnu roditeljsku skrb u odnosu na zajedničku kćer mal. OŽ.

III. Uređuju se osobni odnosi maloljetne OŽ s ocem ZŽ na način da mal. OŽ naizmjenično po sedam dana boravi kod svakog od roditelja, i to na način da će se primopredaja mal. djeteta ostvarivati svake nedjelje u 19:00 sati na adresi stanovanja roditelja kod kojeg dijete dolazi. U tjednu kada mal. OŽ boravi kod jednog roditelja, s drugim roditeljima ostvarivati će kontakte od srijede po završetku vrtićkih odnosno školskih obveza do petka ujutro, na način da drugi roditelj preuzima dijete iz vrtića odnosno škole u srijedu popodne, a u petak ujutro vraća dijete u vrtić odnosno školu, odakle ga popodne preuzima roditelj kod kojeg dijete taj tjedan boravi. Tijekom boravka kod jednog roditelja, mal. OŽ ima pravo svakodnevno ostvarivati kontakt s drugim roditeljima putem telefonskog odnosno video poziva, u razumno doba dana i bez ometanja dnevne rutine djeteta.

IV. Iznimno od točke III. ove izreke, tijekom zimskih, proljetnih i ljetnih školskih praznika mal. OŽ boravit će podjednako sa svakim od roditelja, bez primjene međutjednog kontakta, odnosno na sljedeći način:

a) Zimski i ljetni školski praznici — mal. OŽ će boraviti naizmjenično po sedam dana kod svakog od roditelja, s tim da će prvih sedam dana praznika provesti kod onog roditelja kod kojeg, prema rasporedu iz točke III. ove izreke, nije boravila u tjednu neposredno prije početka praznika.

b) Proljetni školski praznici — mal. OŽ provest će podjednako kod svakog od roditelja, na način da se trajanje praznika dijeli na dva jednaka dijela, s tim da će prvi dio proljetnih praznika provesti kod onog roditelja kod kojeg, prema rasporedu iz točke III. ove izreke, nije boravila u tjednu neposredno prije početka praznika. c) Primopredaja djeteta tijekom zimskih i ljetnih školskih praznika obavljat će se nedjeljom u 19:00 sati , a tijekom proljetnih praznika u isto vrijeme sredinom razdoblja praznika, sve na adresi stanovanja roditelja kod kojeg mal. OŽ dolazi. d) Tijekom boravka kod jednog roditelja tijekom praznika, mal. OŽ ima pravo svakodnevno ostvarivati kontakt s drugim roditeljima putem telefonskog odnosno video poziva, u razumno doba dana i bez ometanja njezine dnevne rutine. e) Termini zimskih, proljetnih i ljetnih školskih praznika u smislu ove točke smatraju se terminima praznika određenim važećim školskim kalendarom u Republici Hrvatskoj za odgovarajuću školsku godinu, s time da se do polaska malo. OŽ u osnovnoj školi primjenjuje kalendar praznika osnovne škole, neovisno o tome što mal. OŽ u tom razdoblju još pohađa predškolsku ustanovu.

V. Državni praznici i neradni dani određenim propisima Republike Hrvatske, osim onih navedenih niže u ovoj točki izreke, ne utječu na raspored iz točaka III., IV. i V. ove izreke, budući da će mal. OŽ tim danima boravi kod onog roditelja koji joj prema redovnom rasporedu pripada boravak.

Iznimno, tijekom božićnih, novogodišnjih i uskrsnih blagdana mal. OŽ će boraviti sa svakim od roditelja sukladno dogovoru, a ako dogovor ne bude postignut, primjenjivat će se sljedeći raspored:

a) Badnjak i prvi dio Božića (24. prosinca od 10:00 sati do 25. prosinca u 14:00 sati): u neparnim kalendarskim godinama mal. OŽ boravit će kod majke, a u parnim kod oca;

b) Drugi dio Božića i blagdan Z. Stjepana (25. prosinca od 14:00 sati do 26. prosinca u 20:00 sati): u neparnim kalendarskim godinama mal. OŽ boravit će kod oca, a u parnim kod majke;

c) Stara i Nova godina (31. prosinca od 10:00 sati do 1. siječnja u 20:00 sati): u neparnim kalendarskim godinama mal. OŽ boravit će kod oca, a u parnim kod majke;

d) Veliki petak i Velika subota: u neparnim kalendarskim godinama mal. OŽ boravit će kod majke, a u parnim kod oca;

e) Uskrsna nedjelja i Uskrsni ponedjeljak: u neparnim kalendarskim godinama mal. OŽ boravit će kod oca, a u parnim kod majke.

f) Primopredaja djeteta radi ostvarivanja opisanog rasporeda obavljat će se u naznačenim satima na adresi stanovanja roditelja kod kojeg mal. OŽ dolazi. g) Raspored iz ove točke izreke ima prednost pred rasporedima iz točaka III. i IV. izreke. Po završetku pojedinog blagdanskog razdoblja iz podtočaka a) do e) ove točke, mal. OŽ se vraća roditelju kod kojeg bi prema rasporedu iz točaka III. i IV.. (ovisno o razdoblju) trebala biti u tom trenutku.

VI. Roditelji ZŽ i ZŽP će razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja mal. OŽ, dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta pisano putem SMS ili WhatsApp poruka, pri čemu razmjena informacije mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete, te se takva dužnost suradnje ne smije koristiti radi kontrole ili vrijeđanja drugog roditelja.

VII. Otac ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je doprinositi za uzdržavanje mal. OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos u visini od 300,00 eura za razdoblje od 22. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., mjesečni iznos u visini od 355,00 eura za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., mjesečni iznos u visini od 410,00 eura za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024., mjesečni iznos u visini od 435,00 eura za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2025. te mjesečni iznos u visini od 435,00 eura za razdoblje od 1. siječnja 2026. do 10. travnja 2026., s time da je na ime razlike doprinosa za uzdržavanje iznad iznosa od 152,59 eura mjesečno koji je plaćao po rješenju ovog suda od 25. ožujka 2022., poslovnog broja R1 Ob-671/2021, dužan isplatiti ukupno 10.623,31 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od:

 47,55 eura (za razdoblje od 22. do 31. srpnja 2022. – razmjerni dio srpnja 2022.) teče od 1. kolovoza 2022. do isplate;

 147,41 eura (za kolovoz 2022.) teče od 16. kolovoza 2022. do isplate;  147,41 eura (za rujan 2022.) teče od 16. rujna 2022. do isplate;

 147,41 eura (za listopad 2022.) teče od 16. listopada 2022. do isplate;  147,41 eura (za studeni 2022.) teče od 16. studenog 2022. do isplate;  147,41 eura (za prosinac 2022.) teče od 16. prosinca 2022. do isplate;  202,41 eura (za siječanj 2023.) teče od 16. siječnja 2023. do isplate;  202,41 eura (za veljaču 2023.) teče od 16. veljače 2023. do isplate;  202,41 eura (za ožujak 2023.) teče od 16. ožujka 2023. do isplate;

 202,41 eura (za travanj 2023.) teče od 16. travnja 2023. do isplate;  202,41 eura (za svibanj 2023.) teče od 16. svibnja 2023. do isplate;  202,41 eura (za lipanj 2023.) teče od 16. lipnja 2023. do isplate;

 202,41 eura (za srpanj 2023.) teče od 16. srpnja 2023. do isplate;

 202,41 eura (za kolovoz 2023.) teče od 16. kolovoza 2023. do isplate;  202,41 eura (za rujan 2023.) teče od 16. rujna 2023. do isplate;

 202,41 eura (za listopad 2023.) teče od 16. listopada 2023. do isplate;  202,41 eura (za studeni 2023.) teče od 16. studenog 2023. do isplate;  202,41 eura (za prosinac 2023.) teče od 16. prosinca 2023. do isplate;  257,41 eura (za siječanj 2024.) teče od 16. siječnja 2024. do isplate;  257,41 eura (za veljaču 2024.) teče od 16. veljače 2024. do isplate;  257,41 eura (za ožujak 2024.) teče od 16. ožujka 2024. do isplate;  257,41 eura (za travanj 2024.) teče od 16. travnja 2024. do isplate;  257,41 eura (za svibanj 2024.) teče od 16. svibnja 2024. do isplate;  257,41 eura (za lipanj 2024.) teče od 16. lipnja 2024. do isplate;

 257,41 eura (za srpanj 2024.) teče od 16. srpnja 2024. do isplate;

 257,41 eura (za kolovoz 2024.) teče od 16. kolovoza 2024. do isplate;

 257,41 eura (za rujan 2024.) teče od 16. rujna 2024. do isplate;

 257,41 eura (za listopad 2024.) teče od 16. listopada 2024. do isplate;  257,41 eura (za studeni 2024.) teče od 16. studenog 2024. do isplate;  257,41 eura (za prosinac 2024.) teče od 16. prosinca 2024. do isplate;  282,41 eura (za siječanj 2025.) teče od 16. siječnja 2025. do isplate;  282,41 eura (za veljaču 2025.) teče od 16. veljače 2025. do isplate;

 282,41 eura (za ožujak 2025.) teče od 16. ožujka 2025. do isplate;

 282,41 eura (za travanj 2025.) teče od 16. travnja 2025. do isplate;

 282,41 eura (za svibanj 2025.) teče od 16. svibnja 2025. do isplate;

 282,41 eura (za lipanj 2025.) teče od 16. lipnja 2025. do isplate;

 282,41 eura (za srpanj 2025.) teče od 16. srpnja 2025. do isplate;

 282,41 eura (za kolovoz 2025.) teče od 16. kolovoza 2025. do isplate;  282,41 eura (za rujan 2025.) teče od 16. rujna 2025. do isplate;

 282,41 eura (za listopad 2025.) teče od 16. listopada 2025. do isplate;  282,41 eura (za studeni 2025.) teče od 16. studenog 2025. do isplate;  282,41 eura (za prosinac 2025.) teče od 16. prosinca 2025. do isplate;  282,41 eura (za siječanj 2026.) teče od 16. siječnja 2026. do isplate;  282,41 eura (za veljaču 2026.) teče od 16. veljače 2026. do isplate;  282,41 eura (za ožujak 2026.) teče od 16. ožujka 2026. do isplate;  84,72 eura (za razdoblje od 1. do 9. travnja 2026. – razmjerni dio travnja 2026.) teče od 9. travnja 2026. do isplate,

sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunava za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanom kamatnom stopom koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je tužitelj-protutuženik naveden ukupni iznos duga. isplatiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe na račun majke ZŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dok. se za više traženo protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VIII. Otac ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je za uzdržavanje mal. OŽ, počevši od 10. travnja 2026. godine pa ubuduće, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda doprinositi mjesečnim iznosom od 264,00 eura, i to najkasnije do 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na račun majke ZŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IX. Majka ZŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je za uzdržavanje mal.

OŽ počevši od 10. travnja 2026. godine pa ubuduće, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda doprinositi mjesečnim iznosom od 264,00 eura, i to najkasnije do 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na račun oca ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

r i j e š i o  j e

I. Mijenja se odluka o osobnim odnosima mal. OŽ s ocem ĆŽ određena točkom II. izreke rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2022., poslovnog broja R1 Ob-671/2022-37 i to u dijelu koji se odnosi na način ostvarivanja osobnih odnosa u vidu susreta i viđanja mal. OŽ s ocem tijekom srpnja i kolovoza 2026., na način da se ovim rješenjem odlučuje da će: a) mal. OŽ tijekom srpnja i kolovoza 2026. boraviti u kontinuitetu od po sedam dana naizmjenično sa svakim od roditelja u terminima sukladno dogovoru roditelja;

b) ukoliko se roditelji o terminima boravka mal. djeteta kod svakog od roditelja ne budu mogli dogovoriti, mal. OŽ će prvih sedam dana srpnja 2026. boraviti s ocem, a potom narednih sedam dana će boraviti sa majkom i tako naizmjenično do zaključno 31. kolovoza 2025.

c) ukoliko se roditelji ne budu mogli dogovoriti o satu i mjestu primopredaje mal. djeteta ovim rješenjem se određuje da će se primopredaja mal. djeteta ostvarivati na datum kako je dogovoren između roditelja, odnosno podredno određen ovom odlukom i to u 9,00 sati na način da će otac mal. dijete preuzeti na adresi stanovanja majke i po proteku perioda od sedam dana u 9,00 sati vratiti mal. dijete na adresu stanovanja majke;

d) za vrijeme boravka mal. djeteta kod jednog od roditelja, mal. OŽ će sa drugim roditeljem s kojim u tom periodu ne boravi, svakodnevno ostvarivati neizravne osobne odnose putem video poziva, najmanje jednom dnevno, a po potrebi i češće ukoliko mal. dijete za tim iskaže želju.

II. Ova izmjena privremene mjere trajati će do zaključno 31. kolovoza 2025. ili do drugačije odluke suda.

III. Tijek roka za žalbu ni žalba protiv ove izmjene rješenja o privremenoj mjeri ne odgađaju njegovu provedbu.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka, s time da je tužitelj-protutuženik ZŽ dužan tuženoj-protutužiteljici ZŽP naknaditi iznos od 1.425,73 eura na ime polovice iznosa predujma položenog za troškove vještačenja po stalnim sudskim vještakinjama Arleni Sabljar, dr. med. spec. psihijatrici, i Lucijani Rupić Krstić, prof. kliničke psihologije, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Predmet ovog postupka je tužba ZŽ (dalje: tužitelj-protutuženik, otac) podnesena 24. svibnja 2022., dopunjena podneskom od 7. lipnja 2022. i protutužba ZŽP (dalje: tužena-protutužiteljica, majka) radi razvoda braka, odlukom s kojim roditeljem će stanovati zajednička mal. kći OŽ, o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa sa roditeljem sa kojim neće stanovati i uzdržavanju mal. djeteta.

2. Tužitelj-protutuženik ZŽ tužbom traži razvod braka parničnih stranaka sklopljenog 22. rujna 2018., povjeravanje zajedničkog maloljetnog djeteta OŽ, rođene **.**.2019., njemu na stanovanje uz potpunu i samostalnu roditeljsku skrb te uzdržavanje djeteta od strane tužene-protutužiteljice. Navodi da je tužena-protutužiteljica 15. kolovoza 2021., neposredno nakon što ju je on obavijestio o namjeri razvoda, bez njegove suglasnosti odvela dijete iz zajedničkog kućanstva, a da je već 17. kolovoza 2021. silom pokušala preuzeti dijete s njegove adrese, pri čemu su intervenirali policija i dežurna socijalna radnica. Dežurna socijalna radnica utvrdila je tom prigodom da je majka u uznemirenom emocionalnom stanju koje joj nije omogućavalo odgovarajuće preuzimanje brige o djetetu te je dijete te noći ostalo s ocem. Tužitelj-protutuženik zahtjeve temelji na tri ključne osnove iznesene tijekom postupka. Prvo, osporava odgovarajuće roditeljske kapacitete majke: tužitelj- protutuženik tijekom postupka opisuje majku kao emocionalno nestabilnu osobu sklonoj disimulaciji i manipulaciji institucijama, nesposobnu razdvojiti partnerski od roditeljskog odnosa, s visokim rizikom otuđivanja djeteta od oca. Majka da se dulji period kontinuirano opirala mogućnosti da mal. OŽ prespavljuje kod oca (već da nekoliko puta tjedno s ocem provede po par sati dnevno), iako stručne službe nisu nalazile nikakvu prepreku za to. U prilog navodima o emocionalnoj nestabilnosti oslanja se na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. Danijele Didić od 31. svibnja 2022., kojim su navedene karakteristike majke utvrđene u okviru psihologijskog vještačenja provedenog za potrebe kaznenog postupka KirDO-697/21 povodom kaznene prijave koju je majka podnijela protiv njega, uz istodobno utvrđenje da maloljetna OŽ u tom trenutku nije pokazivala znakove separacijske anksioznosti ni psihotraumatizacije te da nema podataka o izloženosti nasilju od strane oca. U podnesku od 29. listopada 2025. tužitelj-protutuženik je posebno ukazao na nalaz sudskih vještakinja prema kojemu majka djevojčici prenosi vlastite interpretacije odnosa u obitelji oca i sugerira joj sadržaj koji treba iznijeti pred stručnjacima, navodeći konkretne djetetove izjave kao potvrdu tog utjecaja. Drugo, ističe majčinu nesuradljivost s nadležnim institucijama. Tužitelj-protutuženik je konzistentno navodio da majka kontinuirano odbija savjete HZSR-a, posebne skrbnice i voditeljice mjere nadzora, da samoinicijativno odvodi dijete na liječničke preglede i psihološke konzultacije bez obavještavanja oca i nadležnih institucija, da je dijete bez ikakve prethodne obavijesti odvela u London te da se ni u jednom trenutku nije pridržavala preporuka stručnog tima o intenziviranju kontakata djeteta s ocem. Pozivajući se na izvješća voditeljice mjere OŽP, navodio je da majka kontinuirano iskazuje nesuradnju, nefleksibilnost i visok stupanj otpora prema promjenama, da konfliktan odnos između roditelja proizlazi iz neriješenog partnerskog odnosa na njezinoj strani te da kod nje za cijelo vrijeme provođenja mjere nisu uočeni pozitivni pomaci. Glede osobnih odnosa s djetetom, tužitelj-protutuženik je navodio da je majka za ljetnih praznika 2023. i 2024. ograničavala kontakte djeteta s ocem suprotno uputama HZSR-a i voditeljice mjere te da je s djetetom provodio manje vremena od preporučenog. Treća osnova zbog koje otac traži samostalnu roditeljsku skrb je činjenica da majka kontinuirano ustraje u tvrdnjama da je djetetu potrebna psihoterapija i bez njegove suglasnosti vodi dijete na psihoterapiju kod stručnjaka za mentalno zdravlje u koje on nema povjerenja; smatra da je OŽ dijete urednog razvoja, da ne pokazuje nikakve znakove emocionalnih ili drugih teškoća, te smatra da u prvom redu tužena-protutužiteljica i on kao roditelji trebaju rješavati svoj konfliktni odnos. Osporava i vjerodostojnost medicinske dokumentacije kojom majka dokumentira opstipaciju i separacijsku anksioznost kod djeteta, tvrdeći da dijagnoza opstipacije nije medicinski utvrđena nego se temelji isključivo na majčinu navodu, da kod njega dijete nikad nije pokazivalo te tegobe, te da je upravo on inicirao odvikavanje djeteta od pelena i dude dok se majka tome dugo opirala. Navodi da su nalazi stručnjaka Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju iz Splita prema kojima se djetetu sugerira psihoterapijski tretman protivni neovisnim opservacijama vrtića, voditeljice mjere i HZSR-a, te da su sastavljani oslanjanjem isključivo na majčin iskaz. Na ročištu od 25. studenog 2025. konačno je predložio urediti osobne odnose po modelu 2-2-3 dana naizmjenično sa svakim od roditelja, a tijekom praznika po modelu 7-7 dana naizmjenično u kontinuitetu sa svakim od roditelja, te je na ročištu održanom 4. veljače 2026. podnio prijedlog radi izmjene aktualne privremene mjere kojom bi se navedeni praznični model primijenio i za ljetne praznike 2026.

3. Tužena-protutužiteljica ZŽP u cijelosti se usprotivila tužbenom zahtjevu u dijelu koji se tiče djeteta te je podnijela protutužbu kojom traži razvod braka, povjeravanje mal. OŽ njoj na stanovanje uz ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi uređenje osobnih odnosa djeteta s ocem i doprinos tužitelja-protutuženika za uzdržavanje djeteta. Tužena-protutužiteljica navodi da je zajednički dom napustila 15. kolovoza 2021. zbog nasilja tužitelja-protutuženika prema njoj, koje je kulminiralo prijetnjom smrću, te da je dijete povela sa sobom radi zaštite od nasilnog okruženja. Navode o nasilju potkrepljivala je kaznenom prijavom podnesenom ODO-u Split. Protutužbeni zahtjev, posebno u dijelu u kojem traži samostalnu roditeljsku skrb majka temelji na navodima da otac uporno negira objektivno postojeće tegobe mal. OŽ — opstipaciju psihološke naravi i separacijsku anksioznost — te da aktivno opstruira provođenje psihoterapije unatoč preporukama pedijatrice, psihologinje LŽ i dječjeg psihijatra dr. VŽ. Naglašavala je da cjelokupna medicinska dokumentacija kojom se OŽ sugerira psihoterapija potječe od državnih zdravstvenih ustanova, da se nalazi Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju temelje na nizu pregleda kojima je otac osobno nazočio te da se unatoč tome protivio nastavku tretmana. Posebno je upozoravala da je otac uvredljivo komunicirao s djelatnicima Poliklinike, psihologinjom LŽ i psihologinjom O iz vrtića, te da je kontinuirano zastrašivao medicinske djelatnike prijeteći kaznenim prijavama, medijskim razotkrivanjem i prijavama stručnim komorama, a u ožujku 2023. podnio je i kaznenu prijavu protiv majke i dr. VŽ ODO-u Split. Majka je osporavala i navode oca o psihopatologiji i nedostacima njenih roditeljskih kapaciteta. Osporavala je nalaz mr. Didić revizijskim mišljenjem prof. dr. sc. Darka Marčinka, koji je zaključio da taj nalaz sadrži niz metodoloških pogrešaka i polariziranih zaključaka te da nema elemenata psihopatologije ličnosti ni opravdanih dokaza koji bi upućivali na rizik otuđivanja djeteta s njezine strane. Pozivala se i na zaključke multidisciplinarne psihološko-psihijatrijske obrade provedene od strane dvaju psihijatara i jednog kliničkog psihologa, prema kojima je urednog psihičkog zdravlja bez manipulativnih obrazaca, što se prema tom nalazu odražava u zdravoj djetetovoj privrženosti prema oba roditelja. Kao posebno indikativnu proturječnost isticala je okolnost da je tužitelj- protutuženik 23. svibnja 2022. na psihološkom vještačenju izjavio da majku smatra adekvatnom i dobrom roditeljicama, da bi isti dan podnio tužbu karakterizirajući je kao osobu s graničnom strukturom ličnosti i reduciranim roditeljskim kapacitetima. Nadalje, tužena-protutužiteljica se kroz cijeli postupak protivila modelu tjednog naizmjeničnog boravka kod jednog pa kod drugog roditelja kako u redovnim okolnostima, tako i za vrijeme praznika, oslanjajući se ponajprije na izvješće DV Marjan od 16. travnja 2024. prema kojemu je djevojčica odgajateljicama izrazila nelagodu vezanu za odlaske ocu koji živi s novom obitelji, te na djetetove navode da joj je predugačak neprekidan boravak od sedam dana kod oca. Isticala je da tužitelj-protutuženik nije pravovremeno obavijestio ni majku ni nadležne institucije o useljenju njegove nove partnerice C i njezine maloljetne kćeri Ć u očev stan, a ni o njihovu naknadnom iseljenju, te da je vještacima tvrdio da je OŽ izvrsno prihvatila novu obitelj dok je dijete iskazivalo suprotno. Navodila je i da je model ravnopravnog roditeljstva u konkretnim okolnostima neprovediv zbog trajnog izostanka kvalitetne roditeljske komunikacije, da je tužitelj na psihoterapiju pristao tek nakon što su je preporučile vještakinje u ovom postupku te da je u rujnu 2025. odbio nastavak zajedničke obiteljske medijacije. U prosincu 2024. tužena-protutužiteljica je predložila da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb osim u pogledu liječenja i brige o zdravlju mal. OŽ u kojem dijelu predlaže majci povjeriti samostalnu roditeljsku skrb U prosincu 2025. tužena-protutužiteljica je konačno uredila protutužbeni zahtjev kojim traži da mal. OŽ stanuje s njom uz povjeravanje majci samostalne roditeljske skrbi u cijelosti, a da otac ostvaruje izravne osobne odnose s djetetom svaki drugi vikend od petka nakon vrtića odnosno škole do nedjelje u 19:00 sati te utorkom i četvrtkom nakon vrtića odnosno škole do 19:00 sati, uz naizmjeničnu podjelu blagdana, državnih praznika i polovice ljetnih i zimskih školskih praznika. Ujedno je specificirala protutužbeni zahtjev u pogledu visine očeva doprinosa za uzdržavanje mal. djeteta.

4. Mal. OŽ u ovom postupku zastupa posebna skrbnica CŽ, diplomirana pravnica sa položenim pravosudnim ispitom iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, imenovana rješenjem ovog suda od 15. lipnja 2022., poslovni broj P Ob-279/2022-4.

5. Kako su parnične stranke bile suglasne da se njihov brak razvede to je sud djelomičnom presudom od 30. lipnja 2025., tako i odlučio, dok je nastavio postupak radi odluke o tome s kojim će roditeljem stanovati zajedničko mal. dijete stranaka OŽ, o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ne stanuje, o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na zajedničko mal. dijete i o uzdržavanju djeteta.

6. Između parničnih stranaka nije sporno da su roditelji mal. OŽ rođene **.**.2019. za vrijeme njihova braka, da je bračna zajednica prestala 15. kolovoza 2021. kada je majka napustila zajedničko kućanstvo sa mal. djetetom.

7. Iz cjelokupnog tijeka postupka i podnesaka stranaka razvidno je da se prijepor između stranaka proteže na više međusobno isprepletenih pitanja. Tužitelj- protutuženik zahtijeva da se dijete povjeri njemu na stanovanje uz samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi dok tužena-protutužiteljica istovjetno traži za sebe. Pritom oba roditelja međusobno osporavaju roditeljske kapacitete i prikladnost drugog roditelja. Nadalje, stranke dijametralno suprotno opisuju obiteljske okolnosti koje su prethodile rastavi: majka tereti oca za obiteljsko nasilje, uključujući nasilje prema djetetu, i tvrdi da je upravo prijetnja od dana 15. kolovoza 2021. bila razlogom njezina napuštanja zajedničkog stana s djetetom. Tužitelj-protutuženik te navode u cijelosti osporava i ističe da su kaznene prijave majke utvrđene kao neistinite. Uz navedeno, stranke se ne slažu ni oko zdravstvenog stanja maloljetne OŽ i potrebe za nastavkom psihoterapijskih tretmana. Prijepor se proteže i na pitanje suradnje roditelja s nadležnim tijelima i institucijama. Obje strane tvrde da upravo suprotna strana opstruira rad tijela i institucija te odbija suradnju. Tužena-protutužiteljica tako navodi da otac odbija liječenje djeteta i ignorira preporuke stručnjaka, ne obavještava HZSR o promjenama životnih okolnosti (početak i prestanak izvanbračne zajednice), dok tužitelj ističe da majka samovoljno odvodi dijete u inozemstvo bez znanja i suglasnosti oca te se ne pridržava preporuke voditeljice mjere nadzora, opstruira rad djelatnika HZSR i sl. Stranke se spore i u pogledu toga koji vještački nalaz treba biti uzet kao mjerodavan za ocjenu roditeljskog kapaciteta. Tužitelj se poziva na nalaz i mišljenje mr. Danijele Didić od 31. svibnja 2022. kojim se majka kvalificira kao emocionalno nestabilna i manipulativna osoba s visokim rizikom otuđivanja djeteta od oca. Tužena taj nalaz osporava i suprotstavlja mu revizijsko mišljenje prof. Marčinka koji zaključuje suprotno, predlažući ujedno provođenje novog multidisciplinarnog vještačenja roditeljskih kapaciteta obaju roditelja. Konačno, uz temeljni prijepor o roditeljskoj skrbi i stanovanju, stranke se kontinuirano spore i o trajanju i rasporedu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem za vrijeme praznika, pri čemu majka smatra da je djetetu previše sedam dana u kontinuitetu s ocem tijekom praznika, dok otac ustraje da mu se omogući da on kao i majka s djetetom provode sedam dana u kontinuitetu tijekom praznika kako bi mogao s djetetom poći na zajedničko putovanje, izlet, skijanje i sl. 8. Među strankama je na snazi privremena mjera određena pravomoćnim rješenjem ovog suda od 25. ožujka 2022. poslovnog broja R1 Ob-671/2021. Predmetnim rješenjem, koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 7. lipnja 2022., poslovnog broja Gž Ob-122/2022., odlučeno je da će do pravomoćnog okončanja (ovog) parničnog postupka radi razvoda braka i dr., mal. OŽ stanovati s majkom uz zajedničku roditeljsku skrb obaju roditelja. Tim rješenjem detaljno su uređeni osobni odnosi oca s djetetom, i to na način da će nakon početnog perioda prilagodbe u trajanju od četiri tjedna (bez prespavljivanja djeteta kod oca), otac s mal. OŽ jedan tjedan ostvarivati susrete i druženja od utorka nakon vrtića do četvrtka ujutro te od subote u 9,00 sati do ponedjeljka ujutro, a drugi tjedan od srijede nakon vrtića do petka ujutro. Vjerske blagdane i praznike dijete će provoditi s roditeljima naizmjenično, a božićne, uskršnje i ljetne praznike mal. OŽ provoditi će u polovini dijela sa svakim od roditelja. Istim rješenjem naloženo je ocu da za uzdržavanje maloljetne OŽ doprinosi iznosom od 1.149,71 kunu mjesečno, počevši od 25. ožujka 2022. pa nadalje.

9. Tijekom postupka sud je u više navrata intervenirao u rješenje o privremenoj mjeri od 25. ožujka 2022., R1 Ob-671/2021 i to rješenjima o izmjeni predmetnog rješenja kojima je prilagođavao dinamiku osobnih odnosa oca s djetetom za određena praznična i školska razdoblja — za zimske praznike 2023./2024. (rješenje od 15. prosinca 2023., P Ob-279/2022-65 za ljetne praznike 2025. (rješenje od 10. srpnja 2025., P Ob-279/22-108) te za zimske praznike 2025./2026. (rješenje od 4. prosinca 2025., P Ob-279/202-143).

10. Spomenuta rješenja o izmjeni rješenja o privremenoj mjeri donesena su zbog potrebe detaljne regulacije načina provođenja praznika roditelja sa mal. djetetom a budući da rješenje od 25. ožujka 2022., R1 Ob-671/2021 to precizno ne uređuje, a otac je prijedlozima za izmjenu rješenja o privremenoj mjeri od 25. ožujka 2022. predlagao da za vrijeme praznika mal. OŽ provodi po sedam naizmjenično sa svakim od roditelja čemu se majka izričito protivila. Sud je usvojio prijedloge oca, a predmetna rješenja postala su pravomoćna po proteku žalbenog roka jer ni majka ni posebna skrbnica protiv ijednog od predmetnih rješenja nisu izjavljivale žalbu.

11. Rješenjem od 15. prosinca 2023., P Ob-279/2022-65 ujedno je odbijen prijedlog tužene-protutužiteljice za donošenje privremene mjere kojom se istoj odobrava da samostalno zastupa mal. dijete OŽ u svezi donošenja odluke u pogledu liječenja i brige o zdravlju, te prijedlog tužitelja –protutuženika za donošenje privremene mjere prema kojoj će mal. OŽ stanovati s ocem, a sa majkom ostvarivati osobne odnose, te kojom se ocu povjerava samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na odlučivanje o liječenju i cjelokupnoj zdravstvenoj brizi o mal. OŽ. Stranke ni posebna skrbnica nisu izjavili žalbu protiv predmetne odluke.

12. Odredbom čl. 53. Obiteljskog zakona propisano je da ako bračni drugovi ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži sporazum o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visini uzdržavanja djeteta, odluku o tim pitanjima sud će po službenoj dužnosti donijeti u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom.

13. Odredbom čl. 56. st. 1. ObZ-a propisano je da ako bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete, povodom tužbe za razvod braka mogu predložiti s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako bračni drugovi nisu tužbom predložili uređenje ovih pitanja, sud će o tome odlučiti po službenoj dužnosti.

14. Kako je nesporno da su parnične stranke roditelji zajedničkog maloljetnog djeteta OŽ rođene **.**.2019. te da nisu postigli sporazum o tome s kojim će roditeljem mal. dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i drugim pitanjima o kojima je sud dužan odlučiti u postupku razvoda njihova braka, odnosno da je svaki od roditelja tužbom i protutužbom predložio drugačije uređenje ovih pitanja, to je u nastavku postupka odluku o ovim pitanjima trebao donijeti sud koji pritom nije vezan zahtjevima stranaka.

15. Odredbom čl. 416. ObZ-a propisano je da će prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s drugim roditeljem, sud omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama Obiteljskog zakona, utvrditi na koji je način svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji je način ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili ovlaštenog sudskog vještaka, te uzeti u obzir postojanje obiteljskog nasilja. Sud će također u postupku posebno cijeniti spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja i spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem, pri čemu navedena spremnost na suradnju nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasilja.

16. Sud je sve navedene zakonske obveze ispunio tako što je mišljenje djeteta pribavljeno posredstvom posebne skrbnice CŽ, diplomirane pravnice s položenim pravosudnim ispitom, koja je temeljem rješenja ovog suda od 15. lipnja 2022. zastupala maloljetnu OŽ kroz cijeli postupak; način na koji su roditelji provodili vrijeme s djetetom i ostvarivali roditeljsku skrb utvrđeni su na temelju opsežne pisane dokumentacije, iskaza roditelja na ročištima od 12. studenog 2024. i 22. prosinca 2025., te iskaza voditeljice mjere NŽ saslušane kao svjedoka na ročištu od 12. listopada 2023.; pribavljeno je mišljenje HZSR koje je dopunjeno u više navrata, a ujedno je tijekom postupka pribavljeno i kombinirano psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje roditelja i mal. djeteta, te su posebno analizirani i navodi tužene-protutužiteljice o postojanju obiteljskog nasilja.

17. Konkretno, pregledana je pisana dokumentacija koja prileži spisu i to: rješenje Općinskog suda u Splitu o određivanju privremene mjere od 25. ožujka 2022., poslovni broj R1 Ob-671/2021, Izvještaj o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka od 13. svibnja 2022. (list 40-41), Službena bilješka CZSS (sada HZSR), PU Split od 1. rujna 2021. (list 48), Izvješće CZSS (sada HZSR) od 31. kolovoza 2021. (list 49-54), Izvadak iz Matice vjenčanih za stranke (list 55), Rodni list za mal. Lauru (list 56), Izvješće o obustavi obiteljske medijacije (list 56-57), Izvješće voditelja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi za razdoblje od 11. siječnja 2022. do 11. siječnja 2023. (list 154-179 i 401-407), Mišljenje DV Marjan o psihofizičkom razvoju mal. OŽ od 9. svibnja 2023. (list 254-255), Rješenje Općinskog suda u Splitu od 1. prosinca 2022., Kovm-147/2022, o odbacivanju optužnice oštećenika kao tužitelja ZŽP podnesene protiv okrivljenika ZŽ zbog početka kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela povrede djetetovih prava (list 256-258), Rješenje Županijskog suda u Splitu od 14. veljače 2023., Kžzd-12/2023, kojim je odbijena kao neosnovana žalba oštećene kao tužiteljice ZŽP ČŽ protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 1. prosinca 2022., Kovm-147/2022 (list 259-262) , Mišljenje i prijedlog stručnog tima HZSR, PU Split od 15. svibnja 2023. (list 271-282), dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 16. lipnja 2023. (list 297), očitovanje stručnog tima HZSR, PU Split od 31. kolovoza 2023. (list 319-322), mjesečna izvješća voditelja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, HZSR, PU Split za razdoblje od 13. siječnja 2023. do 13. srpnja 2023. (list 408-430), Izvadak iz Izvještaja koji se odnosi na zaključak i mjere izrečene u odnosu na CZSS Split (list 555-559), Obavijest MRMSOSP, Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor, od 16. lipnja 2023. (list 559), odgovor MRMSOSP, Uprave za obiteljsku i socijalnu politiku od 8. siječnja 2024. (lista 561-562), dopis CZSS (HZSR), PU Split od 22. srpnja 2022. (list 578), izvješće DV Marjan od 16. travnja 2024. (list 579-580), izvještaj stručnog tima HZSR, PU Split od 8. travnja 2025. (list 722-726), obavijest MRMSOSP, Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor od 10. ožujka 2025. (list 734 i 794), dopuna Izvješća stručnog tima HZSR, PU Split od 18. lipnja 2025. (list 752-754), E-mail psihologice HZSR, PU Split SŽ od 10. srpnja 2025. (list 795), zamolba za održavanje sastanka upućena HZSR, PU Split od 13. lipnja 2025. (list 796-797).

18. Sud je izveo dokaz kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oba roditelja i mal. djeteta (pisani nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja (list 606-684); dopuna kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja (list 800-806), uređena dopuna kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja (list 841-844), saslušao je roditelje i svjedokinju JŽ voditeljicu mjere obiteljsko pravne zaštite u obitelji.

19. Pregledana je i preostala dokumentacija priložena u spisu, između ostalog, nalaz i mišljenje psihologijskog vještačenja roditelja i mal. OŽ po stalnoj sudskoj vještakinji mr. Danijele Didić, spec. kliničke psihologije od 31. svibnja 2022. (list 68-95), reviziju nalaza i mišljenja mr. Daniele Didić izrađenu od strane prof.dr.sc. Darka Marčinka od 11. srpnja 2022. (list 121-133, 472-488), Specijalistički psihijatrijski nalaz i mišljenje za mal. OŽ izdan 27. lipnja 2022. od VŽ, dr.med. psihijatar, Klinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju (list 104- 105), , Povijest bolesti dnevne bolnice KBC Split za mal. OŽ od 31. siječnja 2022. (list 196-197), Nalaz i mišljenje psihologa CŽP, Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju za mal. OŽ od 31. siječnja 2022. (list 198), Specijalistički nalaz i mišljenje psihijatra VŽ Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju za mal. OŽ od 2. ožujka 2022. (list 199), Specijalistički nalaz i mišljenje psihijatra VŽ Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju za mal. OŽ od 7. ožujka 2022. (list 200), Specijalistički nalaz i mišljenje psihijatra VŽ Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju za mal. OŽ od 27. travnja 2022. (list 201), Nalaz i mišljenje psihologa CŽP, Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju za mal. OŽ od 7. srpnja 2022. (list 202), Specijalistički nalaz i mišljenje psihijatra VŽ Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju za mal. OŽ od 27. lipnja 2022. (list 203-204), Liječnička potvrda specijalističke pedijatrijske ordinacije ĆŽP, dr. med za mal. OŽ od 14. listopada 2022. (list 205), nalaz i mišljenje psihologa AŽ, KBC Split, Odjel za psihologiju i edukacijsku rehabilitaciju od 30. studenog 2022. (list 206), Nalaz i mišljenje psihologa CŽP, Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju za mal. OŽ od 24. siječnja 2023. (list 212), Specijalistički psihijatrijski nalaz i mišljenje za mal. OŽ izdan 14. ožujka 2023. od VŽ, dr.med. psihijatar, Klinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju (list 213), Nalaz i mišljenje psihologa CŽP, Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju za mal. OŽ od 15. ožujka 2023. (list 214), službena zabilješka HZSR od 3. ožujka 2023. (list 215), Nalaz i mišljenje psihologa CŽP, Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju za mal. OŽ od 21. travnja 2023. (list 216), Izvješće pedijatrice L o zdravstvenom statusu mal. OŽ (list 217), e-mail SŽ, psihologinje stručnog tima HZSR, Pu Split od 5. siječnja 2023., zaključak Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore od 15. prosinca 20923. (list 560), prepisku parničnih stranaka putem Instagrama/WhatsAppa (list 42-43, 852-862 i 871).

20. U odnosu na odluku koja se tiče uzdržavanja mal. djeteta pregledani su:

Obračun plaće i naknade plaće za tužitelja-protutuženika za 8/25, 9/25, 10/25 (list 873- 875), za razdoblje siječanj-prosinac 2022. (list 879-890), siječanj-prosinac 2023. (list 891-902), za razdoblje siječanj-prosinac 2024. (list 909-920), za razdoblje siječanj- srpanj 2025. (list 921-927), Potvrda Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za tuženika za razdoblje 2022. -2024. i siječanj-rujan 2025. (list 936-943), Potvrda OS Rijeka, ZK Odjel o vlansištvu nekretnina za tužitelja –protutuženika (list 944), Uvjerenje o vlasništvu vozila za tuženika (list 1003), ZK izvadak za nekretninu anagrafske oznake [adresa] (list 959-961), ZK izvadak za suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E—29) nekretnine anagrafske oznake [adresa] (list 959-961), ZK izvadak za suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E—63) stambeno-poslovnog objekta "Firule- Lazarica" (list 962-697), Izvadak iz sudskog registra za Electronic security d.o.o. (list 968-969), Povijesni izvadak iz sudskog registra za Shadow priject d.o.o. (list 972-975), Odluku Electronic security o uporabi dobitka za 2024. (list 976). Ujedno su na ročištu održanom 25. studenog 2025. dopunski saslušani roditelji na te okolnosti.

Iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi:

21. Pregledom službene bilješke HZSR, PU Split od 1. rujna 2021. (list 48) i Izvješća dežurne socijalne radnice HZSR PU Split GŽ od 31. kolovoza 2021. (list 49-54) utvrđeno je da je na adresi stanovanja oca ZŽ u večernjim satima 17. kolovoza 2021., intervenirala policija i imenovana dežurna socijalna radnica na poziv oca i to zbog remećenja javnog reda i mira i nasilničkog ponašanja majke ZŽP. Navedene zgode da je majka bez najave došla na adresu stanovanja oca u pratnji svoje sestre i brata, lupajući po vratima stana, dugo zvoneći na vrata stana, uznemiravajući susjede ali i očevu baku i djeda koji stanuju u neposrednoj blizini, tražila da je otac pusti u stan da vidi dijete i da OŽ povede sa sobom, čemu se otac protivio smatrajući da kao otac ima pravo na dijete prespava kod njega naredna dva dana koliko je bila prethodno kod majke, a što je i najavio majci. Kako se ni nakon sat vremena od intervencije policije po pozivu oca, majka nije smirila, pristupila je dežurna socijalna radnica koja je razgovarala sa majkom i ocem djeteta, ušla u očev stan, vidjela dijete i utvrdila da je otac povlačenjem s djetetom u spavaću sobu zaštitio dijete od buke i lupanja majke i stvorio sigurno okruženje za nju, iako je mal. OŽ u početku bila uznemirena zbog majčine galame i lupanja u hodniku stambene zgrade. Dežurna socijalna radnica je ocijenila da je u najboljem interesu djeteta da u tom trenutku prespava kod oca jer je majka u uznemirenom emocionalnom stanju i ne može preuzeti odgovarajuću brigu o djetetu, a da se sutradan pristupi u HZSR radi daljnjeg dogovora oko viđanja djeteta. Roditelji su postupili sukladno uputi i sutradan pristupili u prostorije HZSR.

22. Pregledom Nalaza i mišljenja psihologijskog vještačenja roditelja i mal. OŽ po stalnom sudskom vještaku mr. Danieli Didić, spec. kliničke psihologije od 31. svibnja 2022. (list 68-95), utvrđeno je da je isto izrađeno za potrebe postupka koji se kod ODO Split vodio pod poslovnim brojem Kir-DO-697/21 povodom kaznene prijave ZŽP protiv ZŽ zbog sumnje da je u razdoblju od ožujka 2020 do 15. kolovoza 2021. u obiteljskom stanu u [adresa] počinio nasilje prema supruzi ZŽP u prisustvu mal. djeteta prema kojem je također bio nasilan. U predmetnom nalazu i mišljenju zaključno se iznosi da je vještačenjem utvrđeno da je majka ZŽP ispitanica koja je tijekom cijelog vještačenja prezentirala emocionalnu nestabilnost, nekritičnost, sklonost disimulaciji, prikazivanju sebe u socijalno poželjnom svjetlu uz isticanje negativnih osobina bivšeg partnera. Navodi se dalje se ne može sa potpunom sigurnošću zanemariti mogućnost da je pokretanje tog kaznenog postupka potpuno i nedvosmisleno lišeno osiguravanja boljih pozicija majke u parničnom postupku razvoda braka i povjere djeteta, te da se takva ponašanja majke mogu smatrati manipulativnim ponašanjima, sa visokim rizikom da ako se nastave mogu dovesti do otuđenja djeteta od oca i štetno se odraziti na buduće psihosocijalno funkcioniranje mal. OŽ kod koje se u tom trenutku nisu uočavale smetnje u psihičkom funkcioniranju. Vještačenjem je utvrđeno i da je mal. OŽ emocionalno usmjerena na oba roditelja, da ne pokazuje znakove separacijske anksioznosti kada ostane sama sa bilo kojim od roditelja, te da se u njenom ponašanju u tom trenutku ne nalaze znakovi psihotraumatizacije. Ujedno da nema forenzički relevantnih podataka iz kojih bi se jasno i nedvosmisleno zaključilo da je dijete bilo izloženo fizičkom ili psihičkom nasilju od strane oca. Psihologijskom obradom oca da je utvrđeno da je isti bez odstupanja u strukturi ličnosti i bez odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja, da nije agresivan ni svadljiv.

23. Pregledom revizije gore citiranog nalaza i mišljenja vještakinje mr. Daniele Didić izrađene od strane prof.dr.sc. Darka Marčinka, prim. dr. med., specijalista psihijatrije i subspecijalista iz biološke psihijatrije, psihoterapije i forenzičke psihijatrije, stalnog sudskog vještaka dana 11. srpnja 2022. (list 121-133), utvrđeno je da je predmetni dokument izrađen kao privatna ekspertiza po narudžbi tadašnjeg punomoćnika tužene-protutužiteljice. Vještak Marčinko je u bitnome zaključio da su zaključci vještakinje Didić polarizirani jer se jedan roditelj prikazuje u krajnjem idealizirajućem, a drugi u krajnjem devalvirajućem svjetlu, što predstavlja crno-bijelo sagledavanje osobne psihodinamike koje realno nije moguće ni na teorijskoj razini. Da vještačenje u ovakvim predmetima treba biti multidisciplinarno (psihijatar i psiholog) te individualizirano, uključujući forenzičke razgovore sa svakim roditeljem, a ne samo psihološko testiranje, te da ostaje nejasno je li vještakinja takve razgovore uopće provela. Da nalazi troje drugih stručnjaka — psihijatrice dr. Lade Goršić (Klinika Sv. Ivan), psihijatra dr. VŽ i psihologinje KŽ — ukazuju da je tužena-protutužiteljica osoba bez prisutnih psihopatoloških osobina ličnosti, urednog socijalnog i interpersonalnog funkcioniranja, visoko iznadprosječnog intelektualnog funkcioniranja, te da je njezina anksioznost očekivana reakcija na visoko stresnu situaciju konfliktnog brakorazvoda. Da temeljem medicinske dokumentacije ne postoje opravdani dokazi koji bi upućivali na rizik od emocionalnog nasilja ili otuđivanja od strane tužene-protutužiteljice prema djetetu, te da je zaključak vještakinje kontradiktoran jer istodobno tvrdi o rizicima otuđenja dok se utvrđuje da dijete pokazuje privrženost prema oba roditelja, da je urednog psihičkog zdravlja i da nema neprimjerenosti u majčinoj interakciji s djetetom. U forenzičko-psihijatrijskim zaključcima vještak Marčinko je ocijenio da s obzirom na dob djeteta i duboko narušenu dinamiku roditeljskih odnosa ne bi bilo pogodno donijeti jednostranu odluku o okolnostima života djeteta bez suglasnosti majke s kojom dijete živi; da neutemeljeno prozivanje majke može kod djeteta putem internalizacije psihološki nepoželjnih sadržaja negativno utjecati na psihoseksualni razvoj; da bi odvajanje djeteta od majke bez stručno utemeljenih objašnjenja dijete moglo protumačiti kao sukob lojalnosti; da svaka kruta mjera koja isključuje fleksibilnost pojačava nepovoljne modele; te da je ključna značajka optimalnog dječjeg razvoja psihološka konstantnost temeljena na porukama obaju roditelja, a u suprotnom prijeti fragmentirani (rascjepani) razvoj.

24. Pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu od 1. prosinca 2022., Kovm- 147/2022 i rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. veljače 2023., Kžzd-12/2023 utvrđeno je da je pravomoćno odbačena optužnica oštećene kao tužiteljice ZŽP podnesena protiv okrivljenika ZŽ zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje, kaznenog djela nasilja u obitelji i kaznenog djela povrede djetetovih prava zbog nedostataka dokaza.

25. Pregledom Izvješća voditelja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi o mal. OŽ za razdoblje od 11. siječnja 2022. do 12. siječnja 2023. utvrđeno je u bitnom sljedeće. Mjera je izrečena s ciljevima uspostavljanja efikasne komunikacije među roditeljima, smanjivanja napetosti kod primopredaje, proširivanja kontakata oca s kćerkom te provođenja dijagnostičkog postupka za mal. OŽ. U početnom razdoblju (siječanj – ožujak 2022.) oboje roditelja formalno je prihvatilo mjeru, no na sadržajnom planu suradnja je ovisila o njihovim osobnim kapacitetima i ciljevima. Otac je dosljedno tražio proširenje kontakata i uvođenje prespavljivanja, dok se majka tome kontinuirano protivila pozivajući se na negativne reakcije djeteta uz potvrdu stručnjaka. Majka je 31. siječnja 2022. bez znanja oca odvela OŽ na psihološku obradu u Polikliniku za osobe sa smetnjama u razvoju Split, a nalaz priložila u sudski spis; naknadno je dijete bez sudjelovanja oca odvela i psihijatru Poliklinike koji je izdao nalaz u prilog regresivnog pomaka. Otac je 7. ožujka 2022. samovoljno zadržao dijete od subote do ponedjeljka bez prethodnog dogovora. Dogovorena pravila ponašanja s zajedničkog sastanka od 4. veljače 2022. uglavnom su se poštovala. U razdoblju ožujak – lipanj 2022. dijete nije iskazivalo teškoće kod primopredaje. Psihijatar dr. VŽ je 27. travnja 2022. konstatirao poboljšanje stanja djeteta. Otac je bio proaktivniji i suradljiviji; Majka je ostala rigidna i nespremna na ustupke, zbog čega joj je preporučena kognitivno-bihevioralna terapija. Očeva tužba od 23. svibnja 2022., kojom je tražio samostalno skrbništvo karakterizirajući majku kao nekompetentnu i osobu graničnih struktura ličnosti, negativno je utjecala na suradnju. ZŽP je u razdoblju 17.–20. lipnja 2022. s djetetom boravila kod brata u Londonu bez obavještavanja oca. Od lipnja do rujna 2022. oboje roditelja bili su formalno suradni, ali tužba ih je učvrstila u pozicijama. Voditeljica je s ocem višekratno bezuspješno razgovarala o svrsishodnosti traženja isključivog skrbništva. WhatsApp komunikacija bila je svakodnevna i učinkovita s obje strane. Psihijatar dr. VŽ **.**.2022. naveo je da je OŽ u dobrom statusu, privržena oboma roditeljima, s dobrim razvojnim potencijalom. Nakon posredovanja stručnjaka, 21. srpnja 2022. postignut je dogovor o naizmjeničnom tjednom rasporedu za kolovoz. U posljednjem izvještajnom razdoblju (rujan – studeni 2022.) navodi se da je OŽ bez teškoća adaptirana na novu vrtićku skupinu. Roditelji su se redovito i sadržajno međusobno izvještavali putem WhatsApp-a, zajednički vodili dijete stomatologu i dogovarali izvanškolske aktivnosti. Centralna tema bila je nastavak psihoterapije — majka je inzistirala na kontinuitetu rada kod psihologinje CŽP, otac se protivio smatrajući da dijete ne treba terapiju. Naposljetku je postignut dogovor o nastavku terapije kod psihologinje AŽ. Stručnjaci s područja mentalnog zdravlja preporučili su intenzivniji rad na roditeljskom planu, uključujući individualnu i zajedničku psihoterapiju te zajedničke susrete s djetetom; majka nije pristala na takve prijedloge. Pred ročište 21. listopada 2022. otac je predložio povjeravanje djeteta majci uz nešto šire kontakte — majka je prijedlog saslušala bez ikakvog napora ozbiljnijeg razmatranja, izjavivši da će se izjasniti na sudu. U razdoblju od 11. studenoga 2022. do 11. siječnja 2023. roditelji su, uz posredovanje voditeljice, postigli dogovor o podjeli božićnih i novogodišnjih blagdana, tako da je OŽ s ocem boravila od 24. prosinca 2022. u 16,00 sati do 25. prosinca 2022. u 16,00 sati, a potom s majkom do 1. siječnja 2023. Očev prijedlog da dijete s njim provede cijelo razdoblje od 24. prosinca 2022. do 7. siječnja 2023. voditeljica je ocijenila neprihvatljivim zbog izbivanja djeteta iz vrtića. Otac se nije odazvao na sastanak 9. studenoga 2022., a majka je na istom sastanku iznijela da OŽ i dalje prihvaća oca kao razlog nastojanja djetetova otuđenja, zbog čega je voditeljica predložila zajednički sastanak s dječjim psihoterapeutom dr. AŽ, čemu se majka protivila. Otac je u tom razdoblju uključen u online psihoterapiju, dok je majka i dalje ostajala zatvorena za razgovor o tome. Majka je podnijela i novu kaznenu prijavu protiv oca 26. studenoga 2022. te novi podnesak u sudskom spisu 9. studenoga 2022. U završnom izvješću od 11. siječnja 2023. voditeljica mjere ocijenila je da je provedena mjera djelomično pridonijela dobrobiti djeteta, uz imanje samo kratkoročnih učinaka, te da se očekivane teškoće mogu nastaviti i ubuduće. Roditelji su se uglavnom uspješno dogovarali oko praktičnih pitanja vezanih uz dijete i susreti su se odvijali prema privremenoj mjeri bez težih poteškoća, no majka nije pokazala spremnost podijeliti s ocem bitne informacije o djetetu, osobito u odnosu na institucionalnu skrb. Voditeljica je zaključila da bi oba roditelja trebala biti upućena na individualne psihoterapijske tretmane radi obrade tema vezanih uz partnerski odnos koji i dalje interferira s njihovim roditeljskim funkcioniranjem i onemogućuje uspostavu učinkovite komunikacije u interesu djeteta.

26. Pregledom mišljenja DV Marjan o psihofizičkom razvoju mal. OŽ od 9. svibnja 2023. utvrđeno je da je djevojčica upisana u DV Marjan u rujnu 2021. u dobi od 2,6 godina, trenutno pohađa 10-satni vrtićki program ranog učenja engleskog jezika. Uspješno funkcionira na svim razvojnim područjima, ostvaruje kvalitetnu interakciju s djecom, komunikativna je, suradna, topla i privržena prema djeci i odraslima. Potvrđuje se da nema nepoželjnih ponašanja kod djeteta – moguće razmirice rješava primjereno razvojnu dobi, uspješno regulira emocije i reagira na upute. Zdravstvene teškoće i odstupanja u ponašanju nisu primijećeni; samostalno svladava sve vrtićke rutine (spavanje, jedenje, užina, higijena). Roditelji sudjeluju u događanjima i radionicama te su s ustanovom u partnerskom odnosu, no međusobno još uvijek imaju proturječna mišljenja o načinima odgoja i obrazovanja djevojčica. Prema oboma roditelja djevojčica iskazuje zdravu privrženost bez teškoća odvajanja.

27. Pregledom mjesečnih izvješća voditelja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, HZSR, PU Split za razdoblje od 13. siječnja 2023. do 13. srpnja 2023. utvrđeno je mjera izrečena radi uspostave suradnog odnosa roditelja u skrbi o djetetu, stjecanja uvida u štetnost konfliktnog odnosa, adekvatne komunikacije i poštivanja postignutih dogovora, uz individualni rad roditelja s licenciranim psihoterapeutima. Oba roditelja uključena su u individualni tretman – otac kod psihologinje ĐŽ i u programu IPD centra „Kompetentno roditeljstvo“, majka je navodila da odlazi kod psihoanalitičarke dr. FŽ no o tome nije dostavila dokaz. Poslovne obveze prilagođavaju djetetu i redovito joj pružaju stimulativne aktivnosti; otac od kraja siječnja s djetetom boravi u novom stanu u [adresa], u zgradi u kojoj stanuju i njegovi roditelji. Na planu roditeljske komunikacije voditeljica konstantno bilježi značajne teškoće. Otac pokazuje bolji uvid i kapacitet za promjenu, konstruktivan je u prijedlozima, dok majka gubi strpljenje i razumijevanje za njegovu poziciju te se povlači. Zajednički sastanci u više su navrata izostali zbog odbijanja majke, koja kontinuirano inzistira na tome da nisu stvoreni uvjeti za zajedničke susrete roditelja s djetetom, pozivajući se na mišljenja vanjskih stručnjaka. Takvo ponašanje voditeljica mjere ocjenjuje opstruirajućim. Zabilježen je niz spornih situacija – šišanje djeteta od strane majke suprotno prethodnom dogovoru roditelja i protivno želji i molbi oca, nerealizirani video-poziv majke prema djetetu za vrijeme djetetove bolesti prilikom boravka kod oca, razmirice oko ritma spavanja i primopredaje, spor oko pohađanja psihoterapije kod psihologinje V na koju majka dovodi dijete bez suglasnosti oca (povodom čega je otac najavio kaznenu prijavu protiv djelatnika Poliklinike), te spor oko odabira stomatologa kada je majka zabranila ocu da odvodi dijete kod stomatologa koji je očev prijatelj i sa kojim je mal. OŽ ostvarila dobar odnos jer da se isti nalazi u drugom gradu, a predložila je stomatologinju koju poznaje iz parka i s kojom dijete nema nikakvog iskustva. Blagdani su provedeni po dogovorenoj shemi. Privremena mjera se dosljedno poštovala. U izvješću se nastavno navodi "..nebitno da li se ovdje radi o borbi za moć iz profesionalne pozicije, rivalitetu u odnosu na bivšeg supruga ili nečem drugom, ni u jednom trenutku (majka, op.a.) ne razmatra dobrobit djeteta. Svaki konstruktivan prijedlog oca dočekuje sa davanjem drugo rješenja bez da prethodno ispituje dobrobit njegovog. Dojam je da se radi o kapriciranju da se za dijete ne donese odluka po prijedlogu oca. Suočavanje s tim doživljava kao napad na sebe i time ostaje potpuno nedostupna za intervencije." Majka da je 25. travnja 2023. dostavila u zajedničku WhtasApp grupu nalaz psihologinje LŽ od 21. travnja 2023. iz kojeg se iščitava da je OŽ imala agresivne ispade prema drugoj djeci u vrtiću, da su odlasci ocu zahtjevni za dijete, da plaće i drži se za majku te da je i dalje prisutna opstipacija kod djeteta radi čega majka djetetu povremeno daje laksativ. U razgovoru s pedagoginjom DV Koralj HŽ (**.**.2023.) utvrđeno je da je stručni tim vrtića, na zahtjev oca, izdao nadopunu mišljenja kojom se opovrgavaju navode majke o agresivnim ispadima djeteta te da se radi o djetetu urednog razvoja bez potrebe za stručnom pomoći; psihologinja O potvrdila je da je kolegica ŽŽ, na čije se mišljenje majka pozvala, nije kontaktirala oko godine i pol dana niti je OŽ ikada vidjela u grupnom okruženju. Djelatnici vrtića da su stekli dojam da su oba roditelja "fiksirani na dijete", da otac nastoji normalizirati odnos sa majkom ali da njoj to teže ide, te da OŽ obožava tatu. Zajednički susreti roditelja s djetetom (6. travnja i sljedeći) protekli su uz vidljiv trud obiju strana, ali bez komunikacije usmjerene na podršku drugom roditelju; majka se fizički pozicionirala okrenuta od oca, pažnje isključivo usmjerene na dijete. OŽ je susrete dobro prihvaćala i samoinicijativno pitala kada će se ponoviti. Na prijedlog voditeljice mjere da se zajednički susret organizira već idući tjedan majka pita „Otkad se vodi intenzivni nadzor?!“. U posljednjem razdoblju majka sve više izbjegava kontakt s voditeljicom, demotivirana je za daljnju suradnju, posebno nakon uvida u izvješća koja doživljava kao kritiku. Otac je odbio prijedlog majke o institucionalnoj skrbi djeteta tijekom srpnja i kolovoza, predlažući čuvanje unutar obitelji a što je majka odbila s obrazloženjem da ona radi ine razumije da otac može tako dugo biti na godišnjem, te je od početka srpnja OŽ uključena u DV Mandalina. U završnom izvješću od 11. srpnja 2023. voditeljica ocjenjuje oca suradljivim, zainteresiranim i proaktivnim te kompetentnijim po pitanju roditeljskih vještina, dok je majka samo formalno surađivala. Primopredaje se uglavnom odvijaju bez teškoća, pisana komunikacija je sve kvalitetnija, no usmena komunikacija ne postoji. Suradan i podržavajući odnos između roditelja nije uspostavljen zbog dubokog nepovjerenja i neproradenih povreda iz partnerskog odnosa; otac još djelomično miješa partnersku i roditeljsku poziciju, a majčina dugotrajna individualna terapija nije polučila napredak u nošenju s djetetovim neugodnim emocijama niti u iskazivanju pozitivnih stavova o ocu.

27.1. Voditeljica predmetne mjere JŽ, prof. psihologije saslušana je u svojstvu svjedoka na ročištu održanom 12. listopada 2023. Potvrdila je da je u dva navrata bila voditeljica mjere stručne pomoći roditeljima od siječnja 2022. do srpnja 2023., kroz tri šestomjesečna ciklusa. Ima dvadesetak godina prakse u psihologiji i ovo joj nije bila prva mjera nadzora. Navela je da su roditelji formalno surađivali, no suradnja je bila različita. Otac je pokazivao veću i kontinuiranu suradnju. Majka je nakon što je dobila izvještaj o uvidu počela izbjegavati zajedničke sastanke, pravdajući se poslovnim obvezama. Nije mogla prevladati animozitete prema ocu. Oba roditelja verbalno su priznavala važnost drugog roditelja, no u ponašajnom smislu to je bilo drugačije – majka je imala značajnih problema s priznavanjem važnosti oca. Majka se pozicionirala kao prirodni skrbnik i smatrala da može samostalno donositi odluke. Kada bi se otac protivio, bila je rezolutna, nije uvažavala njegovo mišljenje i postupala bi po svome. Svjedokinja je ocijenila oca kao osobu s iznimnom motivacijom, roditeljskim znanjima, kompetencijama i vještinama. Dobro razumije održavanje emocionalnih odnosa s djetetom i usmjerava postupke u smislu djetetove dobrobiti. Nikakvu negativnost oca prema djetetu nije primijetila. Što se tiče primopredaje djeteta, majka je nenamjerno poticala separacijske trenutke. Svjedokinja je ocijenila da se nije radilo o patološkoj anksioznosti, već o prirodno očekivanim reakcijama za tu dob. Zajednički susreti roditelja bili su cilj mjere, no majka je od početka imala negativan stav i zadržala ga do kraja. Majka nije htjela razgovarati o kršenjima dogovora, što je bio jedan od razloga kvalificiranja kao nesuradne. Kao primjer naveden je slučaj šišanja djeteta suprotno prethodnom dogovoru. U veljači 2022. roditeljima je naloženo međusobno obavještavanje o odvođenju djeteta liječniku. Uglavnom su to činili preko WhatsApp grupe, no bilo je iznimki s obje strane – majka je vodila dijete kod psihologa i na psihoterapijske konzultacije bez suglasnosti oca, a otac je vodio dijete stomatologu bez obavještavanja majke. Majka nije pokušala intenzivirati susrete i druženja oca s djetetom. Davala je prednost institucionalnoj skrbi (vrtiću) u odnosu na skrb oca i njegove obitelji. S obzirom na ljetne praznike, dogovor je postignut samo za kolovoz 2022. i 2023. Majka svjedokinju nije izvijestila o putovanju s djetetom u London. U globalu, svjedokinja nije uočila pozitivne pomake majke u pogledu postavljenih ciljeva mjere. Majka je tvrdila da je uključena u psihoterapiju i dostavila potvrdu stručnom timu, no svjedokinja kod nje nije primijetila nikakve pozitivne pomake. Svjedokinja je roditeljima preporučila multidisciplinarnu obradu mal. OŽ u Poliklinici za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju u Splitu, no doznalo se da je majka tu obradu započela i ranije, u siječnju 2022., bez znanja oca, navodeći da je to po preporuci pedijatra. Na primjeru stomatološkog problema objašnjeno je da su roditelji zajednički bezuspješno vodili dijete u privatnu polikliniku. Otac je samostalno odveo dijete stomatologu koji je problem riješio u jednom posjetu i predložio ga za izabranog liječnika, što je majka odbila – isprva zbog udaljenosti (Stobreč), a potom zbog osobnih zamjerki prema tom liječniku. Svaki očev prijedlog u suprotnosti s majčinim bio je dočekan negativistički. Na pitanje posebne skrbnice, svjedokinja je odgovorila da majka ukupno gledano nije oslabila očinsku ulogu jer je u potpunosti poštivala privremenu mjeru, ali nije poticala šire kontakte ni suradnju. Očinska uloga nije oslabljena ponajviše jer otac ima izuzetne roditeljske kvalitete. Svjedokinja je navela da je majka bila upućena na individualnu terapiju radi razrješenja partnerskog odnosa, jer konfliktni odnos roditelja proizlazi iz neriješenog partnerskog odnosa, a cilj mjere bio je upravo smanjenje štetnog utjecaja konflikta na razvoj djeteta. Taj cilj nije postignut. Otac je prije određivanja mjere nadzora bio uključen u individualnu terapiju. Oba roditelja su dužna stručnom timu dostaviti dokaze o psihoterapiji. Svjedokinja je objasnila i da se dogodila situacija da otac ne bi prihvatio prijedlog majke, ali da je razlika bila u tome što majka nije htjela niti raspravljati o očevom prijedlogu ako je bio u suprotnosti s njezinim. Na kraju ročišta svjedokinja je zatražila odgodu jer joj je pao šećer. Zabilježen je i incident u kojem je tužena podsmješljivo komentirala njezino loše stanje, na što je svjedokinja odgovorila da je iz te rečenice razvidan njezin karakter u cjelokupnom postupku. Svjedokinja je potom napustila sudnicu jer joj nije bilo dobro.

28. Stručni tim HZSR-a, PU Split dostavio je mišljenje 15. svibnja 2023. u kojem se u bitnom navodi da je obitelj mal. OŽ poznata službi Zavoda od kolovoza 2021. kada roditelji ZŽ i ZŽP pokreću obvezno savjetovanje prije razvoda, istovremeno tražeći savjetodavnu pomoć i međusobno se prijavljujući za nasilje u obitelji. U mišljenju se potvrđuju navodi stranaka da je zajednički život prestao sredinom kolovoza 2021. od kada se roditelji nisu mogli samostalno dogovoriti oko skrbi o djetetu. Otac je tražio da dijete jednako vremena provodi s oba roditelja dok je majka bila stava kao je u najboljem interesu mal. OŽ da stanuje s njom, a da oca viđa nekoliko puta tjedno po dva sata bez prespavljivanja. Ponavljaju se navodi o intervenciji policije i dežurne socijalne radnice u obitelji 17. kolovoza 2021., te dodaje da je roditeljima 25. kolovoza 2021. izrečeno upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju roditeljske skrbi (čl. 139. ObZ) zbog izlaganja djeteta stresnim situacijama, dovođenja djeteta u nelagodan položaj, nedostatak roditeljske komunikacije u pogledu brige i skrbi o mal. djetetu kao i neprimjerenog ponašanja i postupanja u prisutnosti mal. djeteta. Nakon tog incidenta da su se roditelji uz pomoć stručnog tima dogovorili da otac otprilike tri puta tjedno provede samostalno vrijeme s djetetom u početku bez prespavljivanja. Majka da je unatoč savjetima stručnog tima da se započne s prespavljivanjem kod oca dugo vremena ustrajala u stavu da otac "ne poznaje dovoljno svoje dijete" i da ju "ne treba siliti" na spavanje kod oca. Otac je ustrajao u tome da podjednako kao i majka sudjeluje u životu djeteta a što uključuje i prespavljivanje, odvođenje u vrtić i sl. Praćenjem obitelji utvrđeno je kako majka i otac adekvatno skrbe o potrebama mal. djeteta kad je sa svakim od njih. Odluka suda lo privremenoj mjeri od 25. ožujka 2022. da se poštovala uz povremene teškoće roditelja oko dogovora o detaljima. Zbog kontinuirane teškoće u komunikaciji roditelja te izostanak adekvatne roditeljske suradnje koji negativno utječu na razvoj mal. OŽ, stručni time je procijenio potrebnim roditeljima odrediti mjere obiteljsko-pravne zaštite koje su roditeljima kontinuirano izricane. Od 11. siječnja 2022. roditeljima je izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi te ponovno 12. srpnja 2022., obje u trajanju od po šest mjeseci dok je voditeljica mjere imenovana JŽ, dipl. psiholog. Roditeljima je potom u siječnju 2023. izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o mal. djetetu s istom voditeljicom mjere. Pozitivni pomaci su bili mali ali uočljivi. Roditelji su ipak i dalje imali teškoća pri samostalnom postizanju dogovora, ponajviše vezano za zdravstvenu skrb o mal. OŽ kao i nedostatak uvida u važnost uloge drugog roditelja za rast i razvoj mal. djeteta. Radi međusobnog nepovjerenja sumnjaju u procjenu i dobre namjere onog drugog, različito percipiraju funkcioniranje djeteta i jedno drugo optužuju za zanemarivanje djetetovih potreba i/ili manipulaciju s ciljem stjecanja prednosti u postupcima na sudu. Navodi se da se iz razgovora i zaprimljenih izvješća voditeljice mjere može zaključiti kako voditeljica mjere s ocem ima kvalitetniju komunikaciju i suradnju kojeg opisuje kao racionalnu osobu, dobrih uvida, otvorenu za promjene, dok je majka kruta, u otporu prema promjenama, vrlo sigurno u svoje viđenje situacije i svoje postupke. U odnosu na prijave za nasilje u obitelji ističe se da su kaznene prijave između roditelja odbačene, uključujući majčinu privatnu tužbu (nedostatak dokaza; žalba odbijena). Provedenom psihološkim obradom utvrđeno je da su oboje roditelja u osnovi urednog psihičkog funkcioniranja i iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti. Oboje adekvatno prepoznaju razvojne potrebe djeteta. Otac je sigurniji u sebe, spremniji preuzeti odgovornost i otvoreniji sugestijama, ali nema dovoljno strpljenja za majčinu poziciju te smatra da poteškoće postoje isključivo radi majke. Majka je kruta, u otporu prema promjenama, skloni projekciji i premještanju odgovornosti na druge; pozitivna iskustva djeteta negira ili umanjuje, a potencira negativna. Povrede iz partnerskog odnosa još dominiraju. OŽ je adekvatnog razvojnog statusa, privržena objema roditeljima i kod oboje adekvatno zbrinuta. Dalje se navodi da je najveći konflikt roditelja oko psihoterapijskih tretmana djeteta — majka ih je smatrala nužnima a očev otpor prema tretmanu djeteta doživljavala kao zanemarivanje djetetovih zdravstvenih i emocionalnih potreba djeteta, otac se pitao radi kojih simptoma dijete uopće ide na tretman. Voditeljica mjere obiteljsko-pravne zaštite da je radi utvrđenja relevantnih činjenica u tom smislu ostvarila izravan kontakt sa stručnjacima pri Poliklinici za osobe sa smetnjama u razvoju u Splitu (Meje) (dalje: Poliklinika) i sa stručnom službom vrtića koji OŽ pohađa, a obavila je razgovor i sa psihijatrom spomenute Poliklinike dr. VŽ i psihologinjom V. Dr. VŽ da je tada naveo da je dijete u dobrom statusu, privrženo i jednom i drugom roditelju i ima dobar potencijal za razvoj. Roditelje vidi kao kompleksne i zahtjevne, oboje bez uvida o utjecaju loše neverbalne komunikacije na dijete. Preporučio je nastavak tretmana mal. OŽ kod dječjeg psihologa. Iz razgovora sa psihologinjom V u rujnu 2022. voditeljica mjere doznaje kako sa djevojčicom radi preventivno kako ne bi došlo do težih problema na planu doživljavanja i ponašanja. Psihologinja je navela kako su roditelji trenutno okupirani vlastitim odnosom i nemaju kapaciteta da to odrade s djetetom. Naglasila je nužnost istovremenog rada s roditeljima. Kako je za isto preduvjet da oba roditelja imaju povjerenja u stručnjaka kod kojeg odlaze, stručni tim je roditeljima savjetovao da promijene terapeuta djetetu što su pokušali realizirati odlaskom kod psihologinje AŽ pri KBC Split, no s obzirom da su na individualnom razgovoru s njom iznosili oprečne navode vezano za funkcioniranje djeteta, psihologinja je svakome dala (drugačiju) uputu sukladno njihovim navodima. Iako je od strane stručnog tima usmenim putem, ali i putem dva –maila, majka upoznata s tim kako "psihoterapijske konzultacije" nisu vid zdravstvene skrbi o kojem ona ima pravo samostalno donijeti odluku, majka je u siječnju 2023. obavijestila oca i stručni tim kako će mal. OŽ nastaviti sa psihoterapijskim konzultacijama pri Poliklinici, što je i realizirala unatoč jasnom protivljenju djetetova oca, pozivajući se na ranije nalaze i preporuke stručnjaka te uputnicu pedijatra. Stoga je stručni tim procijenio potrebnim LŽP izreći mjeru upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o mal. djetetu sukladno čl.139. ObZ-a. U nastavku se prenose sadržaji nalazi stručnjaka za mentalno zdravlje, stručnog ima vrtića kojeg pohađa mal. OŽ i njene pedijatrice, a koju dokumentaciju je neposredno pregledao sud budući da prileži spisu pa se ovdje izostavlja radi izbjegavanja ponavljanja. U odnosu na suradnju s roditeljima i njihove stavove koje su iznosili stručnom timu navodi se dalje da otac, prema saznanjima stručnog tima, nema ništa protiv psihoterapije djeteta ukoliko za istom postoji potreba, no da kod vlastitog djeteta ne vidi da ima teškoće koje bi zahtijevale uključivanje u rad stručnjaka za mentalno zdravlje. U prilog njegovo mišljenu da ide i izvješće DV Marjan kao ustanove u kojoj dijete boravi svakodnevno, više sati, što im omogućava dobar uvid u funkcioniranje djeteta. Otac smatra kako bi naglasak trebao biti na radu s roditeljima, njihovim načinima nošenja s rastavom braka i raspadom obitelji, što bi posljedično pozitivno utjecalo na razvoj mal. djeteta. Navodi se dalje da je i stav navedene službe Zavoda kako bi rad stručnjaka trebao biti prvenstveno usmjeren na roditelje, a ne na dijete, obzirom da bi proradom gubitka bračne zajednice oni povećali međusobno razumijevanje i smanjili konflikte. Navodi se i da se majka, otkako je dobila na uvid izvješća voditeljice mjere, obraća službi Zavoda podnescima iz kojih se može zaključiti kako sumnja na objektivnost iste, osvrće se na "očigledne netočne informacije", a koje je stručni tim odbacio kao neosnovane smatrajući da nema razloga sumnjati u rad i profesionalnost voditeljice mjere, a da nepodudarnosti koje majka ističe da nisu uočene. Slijedom svega navedenog, da se kompletnom obradom po socijalnom radniku i psihologu te redovitim praćenjem obitelji može zaključiti kako je mal. dijete adekvatno zbrinuto kod jednog i kod drugog roditelja, te stručni tim predlaže da OŽ boravi sa svakim roditeljem naizmjenično po tjedan dana, s međutjednim kontaktom s drugim roditeljima (srijeda–petak), te naizmjeničnom podjelom vjerskih blagdana i državnih praznika. Stručni tim predlaže da božićne i uskršnje praznike mal. OŽ provodi po pola kod svakog od roditelja, a da u vrijeme ljetnih praznika koji počinju uvođenjem dežurstva u dječjem vrtiću (srpanj i kolovoz) predlaže se da mal. OŽ boravi sa svakim od roditelja po dva tjedna u kontinuitetu, uz ostvarivanje video poziva sa drugim roditeljem svaka tri dana. Roditeljska skrb treba ostati zajednička, no predlaže se da otac samostalno donosi odluke o pregledima i tretmanu stručnjaka za mentalno zdravlje djeteta. Naime, da u tom dijelu postoji najveći konflikt između roditelja. Stručni ti iznosi mišljenje kako veću štetu djetetu čini sukob roditelja oko tog pitanja nego samo (ne)uključivanje djeteta u tretman pa je služba Zavoda kroz mjeru obiteljsko-pravne zaštite roditelje uputila na uključivanje u individualnu psihoterapiju.

29. Tužitelj protutuženik saslušan na ročištu od 27. studenog 2023. naveo je da je bračna zajednica s tuženom prestala 2021. zbog poremećenih odnosa. Naveo je da je majka dijete odvela iz zajedničkog doma te da je nakon toga imala rijetke kontakte s djetetom. Po savjetu nadležnog Centra pokušao se prilagoditi, viđajući dijete dva puta jedno po tri sata i jedan cijeli dan vikendom. Tako je bilo prvih osam mjeseci, nakon čega je donesena privremena mjera. Naveo je da je kontakte redovito održavao sukladno privremenoj mjeri, osim u dijelu ljetnih i uskršnjih praznika. Iako je tužena bila upozorena od Centra i vrtića da po rješenju otac ima pravo na polovicu praznika, to mu nije omogućila. Njezino opravdanje bilo je da dijete vrtićke dobi ne može imati školske praznike. Održano je više sastanaka pred CZSS-om, no tuženu se nije moglo uvjeriti u suprotno. Komunikacija s tuženom odvijala se na dnevnoj bazi putem WhatsApp grupe. Primopredaje djeteta opisao je kao suhoparne – tužena bi ga komentirala pred djetetom i pozicionirala se kao superiorniji roditelj. Smatrao je da je tuga djeteta pri primopredaji normalna reakcija za tu dob, ali da tužena odugovlači primopredaju i nije ih u stanju odraditi na prihvatljiv način.Tužitelj-protutuženik je naveo da je tužena-protutužiteljica govorila da dijete ima problem s opstipacijom, ali nakon donošenja privremene mjere i početka prespavljivanja kod njega, taj problem nije primijetio. Konzultirao se s voditeljicom mjere koja je zaključila da nema potrebe za daljnjim dokazivanjem te da treba razviti povjerenje među roditeljima. Što se tiče roditeljskog kapaciteta tužene-protutužiteljice, tužitelj-protutuženik je naveo da je u početku smatrao da je sve u redu, ali je poslije uvidio suprotno. Tužena bi dovodila dijete nenaspavano. Nije se mogao s njom dogovoriti oko izbora zubara – bilo je više neuspješnih pokušaja kod zubara kojeg poznaje tužena, dok je on odveo dijete kod svog prijatelja stomatologa koji je problem riješio u jednom posjetu. Tužena- protutužiteljica se nije složila da dijete nastavi ići kod tog zubara jer je očev prijatelj. Ipak su se dogovorili da dijete ide kod zubarice koju poznaje tužena-protutužiteljica, no tužitelj-protutuženik ni do danas nije dobio njezin kontakt. Izrazio je zabrinutost zbog izjave djeteta koju smatra neprimjerenima za njezinu dob. Primjerice, dijete je pred svima izjavilo da od tate dolazi prehlađena pa je mama mora liječiti. U drugoj prilici rekla je da treba prespavati kod mame, a poslijepodne biti kod tate, što je tužitelj protumačio kao pripremu za vještačenje. Jednom je dijete reklo da će zvati mamu i da će mama zvati policiju. Tužitelj je te izjave prijavio CZSS-u. Što se tiče zajedničkih susreta roditelja s djetetom, tužitelj je naveo da ih je predlagao i prije i nakon upute Centra, no tužena ih je odbijala. Prvi zajednički susret ostvaren je tek u veljači ili ožujku 2023., iako je dogovor bio za kolovoz 2022. Tužitelj je naveo da je pokušavao dogovoriti šire kontakte s djetetom, ali tužena nije pristajala. Predlagao je da dijete tijekom dežurstva vrtića bude s njim ili bakom umjesto u dežurnom vrtiću s nepoznatom djecom različite dobi, no tužena to nije prihvatila. I vrtić je savjetovao da bi bilo bolje da dijete provede vrijeme s obitelji nego u dežurnom vrtiću. Naveo je da je inicijativa za odvikavanje djeteta od dude i pelena došla s njegove strane. Odvikavanje od pelena započela je njegova majka dok su još živjeli zajedno, a tužena-protutužiteljica nakon odlaska iz doma taj proces nije nastavila. Trebalo je mjesece nagovaranja voditeljice mjere i tužitelja-protutuženika da tužena-protutužiteljica pristane na proces skidanja djeteta pelena. Tužitelj je naveo da je tužena bez njegova znanja odvela dijete kod dječjeg psihijatra dr. VŽ, psihologinje ŽŽ i gastroenterologa. Smatrao je da se nije radilo o hitnim pregledima koji bi opravdavali neobavještavanje drugog roditelja. Također, tužena ga nije obavijestila o putovanju s djetetom u London, niti je obavijestila Centar ili voditeljicu mjere. Opisao je i susret s dr. VŽ, koji mu je rekao da tužena-protutužiteljica ima opsesivni poremećaj te da će s njom imati problema. Kada je dr. VŽ u nalazu naveo da dijete ima separacijsku anksioznost, tužitelj je ponovno stupio u kontakt s njim, a voditeljica mjere i psihologinja Centra zaključila su da se takva dijagnoza ne može donijeti samo na temelju iskaza majke. Na upit je li uočio pozitivnu promjenu kod tužene-protutužiteljice, tužitelj-protutuženik je naveo da se ništa nije promijenilo te da tužena-protutužiteljica odbija savjete svih stručnjaka i suradnju. Tužitelj-protutuženik je podigao kaznenu prijavu protiv tužene nakon odvođenja djeteta iz zajedničkog doma radi zanemarivanja potrebe djeteta (odbijena), kaznenu prijavu za klevetu (povučena na nagovor CZSS-a) te kaznenu prijavu protiv tužene i dr. VŽ radi fabriciranja nalaza. Protiv njega se ne vodi nikakav kazneni niti prekršajni postupak. Na upit posebne skrbnice, tužitelj je naveo da ima fleksibilno radno vrijeme. Prosječan dan s djetetom organizira tako da se pokupi iz vrtića, ručaju, idu u park, na aktivnosti, zatim kupanje, večera i spavanje. Vikendom imaju više vremena.

30. Tužena-protutužiteljica saslušana na ročištu od 27. studenog 2023. navela je da je bračna zajednica prestala 15. kolovoza 2021. zbog teških i trajno poremećenih odnosa te nasilja tužitelja-protutuženika prema njoj, a poslije i prema djetetu. Dijete je od početka stanovalo s njom, sukladno donesenoj privremenoj mjeri. Nakon prestanka bračne zajednice, OŽ je redovito održavala kontakte s ocem tri do četiri puta tjedno, a poslije i sukladno privremenoj mjeri s prespavljivanjem. Dijete je počelo prespavljivati od oca od studenog 2022. i tada su se počele pojavljivati regresivne tegobe i separacijska anksioznost. Tužena-protutužiteljica je navela da je nakon što je primijetila opstipaciju kod djeteta posjetila pedijatričku dr. PŽ koja ju je uputila gastroenterologu. Tužitelju-protutuženiku je govorila o tim tegobama, ali ih je on negirao. Dijete je prvi put odvela gastroenterologa bez da je obavijestila oca, ali mu je nakon obrade poslala nalaz. Nakon isključenja gastroenteroloških problema upućeni su na psihološku obradu u Polikliniku Meje. I prvi odlazak psihologa bio je bez obavještavanja oca, no o svim sljedećim pregledima, uključujući prvi pregled kod psihijatra dr. VŽ, otac je bio obaviješten. Navela je da otac nije pristupio na prvi pregled kod psihijatra, ali je nakon dva dana individualno razgovarao s njim. Na svim sljedećim pregledima kod psihijatra otac je bio prisutan. Kod psihologije ŽŽ bili su otprilike osam puta i otac je bio na svim susretima osim u ožujku i travnju 2023. kada se nije pojavio bez da joj je poznato zašto. Što se tiče školskih praznika, tužena je navela da su se prošle godine dogovorili u Centru da kontakti budu u kolovozu, pri čemu je otac proveo polovicu praznika na način da je dijete dva dana bilo kod oca, dva dana kod njega i vikend kod oca, pa sljedeći tjedan obrnuto. U srpnju 2023. dijete je imalo proširene kontakte s ocem u vrijeme kada je trebalo biti u vrtiću. Navela je da je dijete u srpnju bilo u vrtiću svega par dana jer je imalo varičele i pedikulozu vlasišta. U kolovozu dijete nije bilo u vrtiću već je provodilo praznike s ocem. Istaknula je da je vrtić koji je dijete pohađao bio dežuran te da te nisu bile nepoznate. Naglasila je da ima fiksno radno vrijeme i ne može biti dva mjeseca na godišnjem odmoru. Tužena- protutužiteljica je navela da je bilo situacija kada otac ne bi vratio dijete na vrijeme, što je prijavila Centru bez podnošenja formalnih prijava. Istaknula je da OŽ voli oca te da nikada nije onemogućavala kontakt. Prilikom primopredaje pokušavala je uspostaviti komunikaciju s tužiteljem, priopćavala mu informacije o djetetu, no on joj ne bi odgovorio niti je pogledao. Navela je da od kada OŽ prespavljuje kod oca, prisutno je negodovanje i neželjeno prespavljivanje kod oca, što je zabilježeno kod dr. VŽ, u izvješćima vrtića, CZSS-a i voditeljice mjere. Između nje i tužitelja- protutuženika nema komunikacije ni adekvatne roditeljske suradnje. Kada ona nešto predloži, otac se ne slaže i na kraju treća osoba odlučuje. Navela je da je OŽ i dalje imala opstipacije, što zna njezina liječnica, te da je fotografirala stolice kao dokazni materijal. U ožujku ili travnju 2023. OŽ je imala neuobičajen ispad u vrtiću – derala se na drugu djecu i plakala, što je tužena-protutužiteljica osobno vidjela u prisutnosti odgajateljice. Vezano za stomatologa, tužena je navela da nije znala da je tužitelj odveo dijete kod svog prijatelja stomatologa. Prije toga su zajedno išli u Polikliniku Denteli na prilagodbu djeteta. Ona je predložila dva stomatologa, otac se nije složio, pa je voditeljica mjere odredila da svako vodi dijete kod svog stomatologa. Vodila je dijete i kod dr. FŽ, o čemu je tužitelj-protutuženik bio upoznat. O šišanju djeteta navodi da je htjela odvesti OŽ na šišanje, otac se protivio bez obrazloženja, što smatra pokazateljem njegova kontrolirajućeg ponašanja. Tužena-protutužiteljica je navela da otac nije podržavao nijednu njenu odluku vezanu za dijete – primjerice bojkotirao je upis u vrtić i vršio pritisak na ravnateljicu zbog čega je dijete krenulo mjesec dana kasnije. Ipak, priznala je da je otac donosio i dobre odluke, poput odvođenja djeteta na utakmicu, izvanvrtičke aktivnosti, te da su zajednički odlučili o odvikavanju od pelena i odvođenju psihologa. Vezano za odlazak u London, navela je da je s OŽ bila na promociji svog brata za vrijeme kada je dijete po privremenoj mjeri trebalo biti s njom te ju je vratila točno na vrijeme. Oca nije obavijestila jer tada nije znala da ga treba obavijestiti, ali nakon upute Centra obavještava ga o svemu. O pelenama je navela da su oboje bili suglasni oko skidanja, ali da se razlika odnosila na tempo – otac je inzistirao na svibnju 2022., dok je uputa vrtića bila da to bude tijekom ljeta. Tražila je postupnost, što je bila i preporuka psihologinje ŽŽ. Navela je da se po preporuci stručnog tima uključila na psihoterapiju kod dr. FŽ, prošla tromjesečni Mindfulness tečaj, prihvatila je sugestiju voditeljice mjere za uključivanje u IPD Centar za koji čeka termin. Na pitanje smatra li tužitelja-protutuženika kvalitetnim roditeljem, navela je da ga podržava kao roditelja i smatra ga bitnim za razvoj djeteta, iako ne prepoznaje sve djetetove potrebe, npr. problem opstipacije. Smatra da su susreti i druženja do tada bili adekvatno regulirani te da otac ima dovoljno vremena s djetetom. Iskazuje i da dijete pokazuje negodovanje tijekom dužeg ostajanja i prespavljivanja kod oca, zbog čega smatra da su susreti dovoljno određeni privremenom mjerom. Na kraju, navela je da od prestanka zajednice tužitelj-protutuženik prema njoj pokazuje neprimjerena ponašanja – promijenio je bravu u zajedničkom stanju, nije joj vratio njezine stvari ni stvari djeteta, uključujući diplome potrebne za specijalizaciju i novac, te je i dalje omalovažava i vrijeđa putem SMS poruka.

31. Pregledom izvješća DV Marjan za mal. OŽ od 16. travnja 2024. utvrđeno je da se djevojčica, s obzirom na obiteljsku situaciju, u predškolskoj ustanovi prati diskretnim osobnim zaštitnim postupcima. Stručnim opservacijom nije utvrđena potreba za individualnom stručnom pomoći stručnih suradnika vrtića; urednog je psihomotornog razvoja, bez uočenih posebnosti. S roditeljima je ostvarena adekvatna suradnja – s odgojiteljicama kontinuirana, a sa stručnim suradnicima povremena i po potrebi. Navodi se da je u nekoliko navrata djevojčica odgojiteljicama izrazila nelagodu vezanu za odlaske kod oca. Tom je prilikom se saznaje da otac živi u novoj obitelji (žena s djevojčicom koju OŽ naziva „sestra ili polusestra“), a u redovnom je kontaktu majke sa stručnom službom vrtića utvrđeno da majka nije upoznata s „novom situacijom“ kod koje se oca te prilikom obratila za pomoć. Ustanova dotad nije imala saznanja o tome, ni od djeteta ni od oca. Stručni tim navodi da se te okolnosti mogu pokazati na potrebu pomoći djevojčici u „nošenju" s promijenjenim obiteljskim okolnostima.

32. Iz izvješća stručnog tima HZSR PU Split od 8. travnja 2025. nadalje proizlazi da je isto sastavljeno temeljem razgovora s roditeljima, terenskih izvida i uvida u dokumentaciju. Od isteka mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu obitelj se prati neposredno od strane stručnog tima. Sukladno prijedlogu Ministarstva, roditelji su upućeni na psihosocijalno savjetovanje u Obiteljskom centru Split (studeni 2023. – svibanj 2024.). Iz Izvještaja o provedbi usluge razvidno je da su roditelji u stanju otvorenije komunicirati nego na početku, no i dalje je prisutan izostanak međusobnog povjerenstva. Iz pribavljenog izvješća DV „Marjan" iz travnja 2024. razvidno je da je dijete urednog psihomotornog razvoja, bez uočenih posebnosti, a stručnom opservacijom nije ustanovljena potreba za individualnom stručnom pomoći. U izvješću dalje stoji da je mal. OŽ u nekoliko navrata "izrazila nelagodu vezano za odlaske kod oca". Iz izvješća proizlazi da je majka od djelatnika vrtića doznala da postoje bitne promijenjene okolnosti na strani oca-odnosno da od listopada 2023. počeo stanovati s novom partnericom C i njezinom malodobnom kćeri Ć koja pohađa 1. razred osnovne škole. Obzirom na navedeno otac je od strane stručnog tima savjetovan i usmeno upozoren kako je njegova obveza pravovremeno obavijestiti majku djeteta o takvim odlukama. Savjetovan je i prilagodbi djeteta na nove osobe te istaknuti da dio vremena nastavi provoditi nasamo sa kćerkom. Otac napominje da se prije početka zajedničkog življenja konzultirao sa stručnjacima mentalnog zdravlja o tome kako dijete pripremiti na nove okolnosti ali nije htio odgovoriti kod kojih stručnjaka je bio na razgovoru. Otac osporava da mu je mal. OŽ pružala otpor kada bi došao po nju u vrtić, a da mu ništa o time nisu kazale ni djelatnice vrtića. Majka pak tvrdi da joj se mal. OŽ žalila na svoj odnos s Ć. Dalje se navodi da što se tiče psihoterapije djeteta, vještaci (psihijatar i psiholog) da su u svom Nalazu i mišljenju ocijenili da je mal. OŽ preporučljiv psihoterapijski tretman u prevenciji negativnih stresora i da je majka tražila u studenom 2024. pomoć stručnog tima oko dogovora s ocem u odnosu na mišljenje vještaka u tom dijelu. U razgovoru s roditeljima koji je obavljen 29. studenog 2024. i 21. siječnja 2025. da se doznaje o urednom odvijanju svakodnevnice i pridržavanju aktualne sudske odluke. Samostalni pokušaj dogovora roditelja 6. prosinca 2024. u vezi odvođenja djeteta na psihoterapiju nije bio uspješan. Ipak uočeno je kako oboje roditelja sada prihvaća mogućnost uključenja djeteta u psihoterapiju i razmatrane su mogućnosti realizacije istog, pri čemu im je ukazano na nužnost povjerenja oba roditelja u terapeuta koji brine o mentalnom zdravlju njihova djeteta, a što je istaknuto i od strane vještaka. Na ročištu 6. veljače 2025. roditelji su se usuglasili da će zatražiti uputnicu i termin kod dr. sc. AŽ pri KBC Split. Klinička psihologija ih je obavijestila o nemogućnosti provođenja psihoterapije te ih je savjetovala da se obrate Obiteljskom centru. Roditelji su se potom obratili psihologinji RŽ te su oboje bili na zajedničkom razgovoru s njom i dobili novi termin za dijete. Terenskim izvidima utvrđeno je da su stambeni uvjeti kod oba roditelja primjereni i zadovoljavaju potrebe djeteta. Kod oca su u stanu bili nazočni otac, mal. OŽ, očeva partnerica C i njezina kći Ć; djeca su zatečena u igri, opuštena, spontana i vedrog raspoloženja, a C se prema mal. OŽ primjereno odnosi. Kod majke su bile prisutne majka i mal. OŽ; dijete je opušteno, bez teškoća se odvaja od majke, spontano razrađuje o svojim aktivnostima, a majka je pažljiva i brižljiva u interakciji s djetetom. Zaključno, stručni tim navodi da u obitelji mal. djeteta nije bilo potrebe za preuzimanjem mjera iz nadležnosti službe. Roditeljima su se po potrebi obavljali savjetodavni razgovori te ih se pokušavalo usmjeriti na dogovor i pronalaženje rješenja. Prihvatili su sugestiju uključivanja u postupak obiteljske medijacije i uspjeli postići dogovor oko izbora psihoterapeuta za dijete. Obiteljske okolnosti nastavit će se pratiti neposredno

33. Dopuna izvješća stručnog tima HZSR PU Split od 18. lipnja 2025. sastavljena je povodom očevog prijedloga za izmjenu privremene mjere u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa tijekom ljetnih praznika. Stručni tim navodi da se roditelji već četvrtu godinu za redom ne uspijevaju dogovoriti oko ljetnih praznika, iako kod oboje nisu utvrđena bitna ograničenja roditeljskih kompetencija. Majka predlaže nastavak dosadašnjeg modela 2+2+3 dana, otac predlaže po sedam dana u kontinuitetu sa svakim roditeljem tijekom kolovoza. OŽ je urednog razvoja, privržena objema roditeljima, a za vrijeme boravka kod jednog roditelja omogućen joj je nesmetani kontakt s drugima. Stručni tim smatra da dijete Laurine dobi i razvojnog statusa može bez poteškoća provesti više dana u kontinuitetu s jednim roditeljem uz povremeni (video)kontakt s drugima, te da prilagodba djeteta ponajviše ovisi o prihvaćanju ovakvog načina od strane samih roditelja. Stručni tim, uvažavajući aktualnu dob djeteta i neupitnu privrženost roditeljima predlaže da mal. OŽ ljeto 2025. boravi sa svakim roditeljem po sedam dana u kontinuitetu, počevši od 7. srpnja .2025. i to prvih sedam dana s majkom a potom s ocem pa tako naizmjenično, uz preuzimanje na adresi stanovanja djeteta u 9:00 sati.

34. U pisanom nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještakinja Arlene Sabljar, dr. med. spec. psihijatrice i Lucijane Rupić Krstić, prof. kliničke psihologije, koji je izrađen za potrebe ovog postupka i zaprimljen kod suda 14. studenog 2024. u bitnom se navodi da rezultati psihološke obrade pokazuju da su oba roditelja osobe iznadprosječnog intelektualnog funkcioniranja i adekvatnih roditeljskih kompetencija, kod kojih nisu nađene psihopatološke produkcije, teške duševne bolesti ni ovisnosti. Kod oca se uočava sklonost dominantnom uz izraženu potrebu za kontrolom i nedovoljno tolerancije prema onima koji se ne slažu s njegovim planovima, dok se kod majke nalazi blaže izražen obrambeni stav, ne zamjećuje se poremećaj u strukturi osobnosti niti patologija koja bi upućivala na ponašanje „majke otuđiteljice“. Mldb. OŽ je djevojčica urednog razvoja, vedra, zaigrana i spontana, kod koje se ne nalaze emocionalne niti ponašajne poteškoće, međutim radi narušenih odnosa među roditeljima i izostanka adekvatne komunikacije djevojčica se nalazi u sukobu lojalnosti prema roditeljima, radi čega u potpunosti razdvaja život kod oca i kod majke, a ta uloga je za nju emocionalno i psihički opterećujuća. Vještakinje su mišljenja da su oba roditelja emocionalno vezana uz dijete i da odgovaraju bazičnim potrebama djevojčice, no izostanak komunikacije i neslaganje oko brige i potreba mal. OŽ dovodi u pitanje njihovu svjesnost o utjecaju narušenog odnosa na razvoj djevojčice, radi čega su upućeni da se zajednički uključe u psihosocijalni tretman. Vještakinje smatraju i dalje preporučljivim psihoterapijski tretman mal. OŽ u prevenciji negativnih stresora te upozoravaju da negativne insinuacije u odnosu na stručni rad osoba u sustavu koje rade na očuvanju zdravlja i dobrobiti mal. Laure ometaju potrebnu podršku i suradnju sa stručnim osobama.

35. Na ročištu od 30. lipnja 2025. saslušane su vještakinja dr. med. spec. psihijatar Arlena Sabljar i klinička psihologinja Lucijana Rupić Krstić. Vještakinja Arlena Sabljar izjavila je da je, uvidom u raspoloživu medicinsku dokumentaciju i dokumentaciju centra te tijekom egzamena mldb. OŽ, ista pokazala veliku privrženost prema jednom i drugom roditelju, bez naznaka veće privrženosti jednom roditelju, i bez naznaka straha od ijednog od roditelja. Budući da je od vještačenja proteklo otprilike godinu i tri mjeseca, iznijela je da joj je teško sa sigurnošću govoriti o aktualnoj situaciji, no da je dosadašnjom procjenom mišljenja da je mal. OŽ sposobna tjedan dana u određenim okolnostima boraviti s jednim od roditelja. Naglasila je važnost praćenja djetetovih potreba i međusobnog dogovaranja, ističući da bi trebalo pratiti eventualne negativne reakcije kod djeteta te ih pravovremeno identificirati i riješiti. Nakon što je suočena s majčinom izjavom da je OŽ komentirala kako su joj četiri dana s ocem bila „dugo", pojasnila je da ta izjava dolazi isključivo od majke te da je potrebno detaljnije utvrditi što je dijete pod time mislilo, a da iz cjelokupne dotadašnje obrade ne proizlazi da bi boravak kod oca od tjedan dana bio štetno ili protivno djetetovim interesima. Zaključno se uskladila s mišljenjem psihologinje da dijete slobodno može provesti tjedan dana u kontinuitetu s jednim i s drugim roditeljem bez prethodne prilagodbe. U pogledu navoda iz nalaza o djetetovoj izjavi da se radi cijele situacije rastave roditelja osjeća „grozno" i da bi djevojčica koja živi s ocem htjela „nestati", vještakinja je pojasnila da je tu izjavu shvatila isključivo kao poremećaj prilagodbe i dječju ljubomoru, ne kao naznaku fizičkog nasilja, budući da je kroz cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vidljivo da se OŽ iznimno trudila da oba roditelja budu uz nju, a da su njene fantazije o cjelovitoj obitelji bile dominantne. Naglasila je da je procijenila da dijete trpi fizičko nasilje to bi se nužno manifestiralo u njezinom ponašanju te izbjegavanjem boravka kod oca, a da bi takav zaključak svakako prijavila. Vještakinja Lucijana Rupić Krstić izjavila je da na temelju provedenog psihologijskog dijela vještačenja i kombiniranih zaključaka niti jedan roditelj ne pokazuje psihičke zapreke za samostalno i odgovorno sudjelovanje u roditeljskoj skrbi, te da oba roditelja iskazuju roditeljsku kompetentnost, emocionalnu uključenost i svijest o dobrobiti djeteta. Mal. OŽ opisana je kao zdravo, veselo dijete urednog razvoja s privrženošću prema oba roditelja. Jedini problem koji je identificirala jest visok stupanj međusobne konfliktnosti i nepovjerenja roditelja, što posljedično stvara probleme mal. OŽ i predstavlja rizik za njenu emocionalnu stabilnost. Istaknula je da je u interesu djeteta ravnomjerno podijeliti vrijeme uz jasnu strukturu i plan, čime bi se izbjegao konflikt koji se inače prenosi na dijete, te preporučila uključivanje roditelja u obiteljsko savjetovanje s ciljem pronalaska zajedničkog načina brige i odgoja uz izbjegavanje međusobnih optužbi. Izjavila je da je OŽ sposobna boraviti sedam dana i kod jednog i kod drugog roditelja uz preporuku video poziva s drugim roditeljem, napomenuvši da to stajalište temelji na cjelokupnoj obradi provedenoj u postupku vještačenja i to neovisno o dopuni izvješća HZSR-a od 18. lipnja 2025. koja im je toga dana predočena. Na pitanje o sukobu lojalnosti, vještakinja Rupić Krstić navela je da je već u zajedničkim zaključcima naznačeno da se, radi narušenih odnosa roditelja i izostanka adekvatne komunikacije, stječe dojam kako je dijete u sukobu lojalnosti zbog kojeg u potpunosti razdvaja život kod oca i kod majke, što je za nju emocionalno i psihički opterećujuće te je i zbog toga preporučena stručna pomoć i podrška djetetu. Upitana može li se, u kontekstu sukoba lojalnosti, zaključiti da je dijete konstruiralo i majci prenijelo događaj o pljuski od strane očeve partnerice, odgovorila je da je teško zaključiti o čemu se radi s obzirom na to da je informacija stigla od djeteta, posredstvom majke, a da načelno u teoriji kod djeteta u sukobu lojalnosti može doći do konstruiranja događaja koji se u zbilji nisu dogodili kako bi se udovoljilo drugom roditelju. Obje vještakinje zaključno su izjavile da ne smatraju potrebnim s OŽ obaviti razgovor prije ljetnih praznika te da stoje pri iznesenim stajalištima da nema nikakvih zapreka da tijekom nadolazećih ljetnih praznika (2025.) mal. OŽ provodi naizmjenično po sedam dana sa svakim od roditelja, no da je u svrhu donošenja meritorne odluke o konačnom uređenju obiteljsko- pravnog statusa djeteta potrebno izraditi dopunu nalaza i mišljenja.

36. U dopuni nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještakinja Sabljar/Rupić Krstić zaprimljenoj 7. kolovoza 2025. i dodatno uređenoj podneskom od 23. listopada 2025., u bitnom se navodi da je odnos djevojčice s očevom partnericom C u osnovi stabilan i funkcionalan te da je epizoda fizičkog kažnjavanja („pljuska“) izolirani incident, bez obrasca ponavljanog agresivnog ponašanja, pri čemu dijete nije trajno emocionalno oštećeno navedenim događajem. Odnos djevojčice s kćeri očeve partnerice Ć ocijenjen je kao tipičan dinamičan odnos djece bliske dobi, bez prisutnosti obrazaca dominacije ili trajne neprijateljske dinamike. U pogledu obiteljske dinamike u cjelini, opservirani odnosi ukazuju na strukturu koja funkcionira uz jasnu hijerarhiju i roditeljski autoritet, bez pokazatelja emocionalne ugroženosti djeteta u obitelji oca. Vještakinje pritom upozoravaju da majka djevojčici prenosi vlastite interpretacije odnosa u obitelji oca te joj daje verbalne sugestije o sadržaju koji treba iznijeti pred stručnim osobama, što može biti zbunjujuće za dijete, poticati unutarnji sukob lojalnosti i narušavati spontanost iskaza o iskustvima s drugim roditeljima i njegovoj obitelji. Vještakinje predlažu model skrbi 2+2+3 koji se temelji na procjeni razvojnih potreba djeteta i principima stabilnosti, kontinuiteta i emocionalne predvidivosti. OŽ se nalazi u tranziciji iz predškolskog u rani školski period, kada empirijska istraživanja pokazuju da češće izmjene roditeljskog boravka u trajanju od 2 do 3 dana bolje podržavaju emocionalnu predvidivost i sigurnost djeteta nego dulji period razdvajanja. Model 7-7 pretpostavlja visoku razinu emocionalne samoregulacije koju OŽ s obzirom na dob još nije potpuno razvila, pa model 2+2+3 predstavlja razvojno primjeren prijelazni oblik koji se u kasnijoj fazi može razviti prema duljim boravcima kod svakog roditelja. Zaključno, vještakinje utvrđuju da kod oba roditelja nisu utvrđene psihičke poteškoće koje bi dovele u pitanje roditeljske kompetencije, da djevojčica pokazuje uredan emocionalni razvoj i privrženost prema oba roditelja, da je u njezinom najboljem interesu za sada provođenje modela 2+2+3 koji omogućuje stabilnost, predvidivost i aktivan odnos s oba roditelja, te preporučuju nastavak savjetodavnog i psihoterapijskog rada s roditeljima i po potrebi praćenje djevojčice kroz dječju psihoterapiju.

37. Posebna skrbnica izvijestila je sud podneskom od 11. travnja 2025. o razgovoru s mal. Laurom provedenom 1. travnja 2025. u prostorijama Centra za posebno skrbništvo, u nazočnosti stručne radnice DŽ. Dijete je došlo u pratnji oba roditelja, bez otpora pristupilo razgovoru i spontano predložilo crtanje kao aktivnost, pri čemu je nacrtala dva srca koja je odlučila pokloniti roditeljima. Djevojčica je bila raspoložena, nasmijana i otvorena u komunikaciji, no pri pokušaju detaljnijeg razgovora o roditeljima ili o samom postupku preusmjeravala je pažnju i temu. O organizaciji života navela je da živi „malo s mamom, malo s tatom, dva dana s mamom, dva dana s tatom" i da joj je tako „dobro." O aktivnostima s roditeljima istaknula je da se s ocem voli igrati i „zezati", a s majkom plesati i ići u kino, iz čega se stječe dojam da kod oboje roditelja kvalitetno ispunjava potrebu za igrom. U odnosu s očevom partnericom C i njezinom kćeri Ć nije navodila problematične situacije, ističući da se sada „bolje slažu" i da se zajedno igraju. Glede spavanja navela je da kod oca spava u svojoj sobi na svom krevetu, a kod majke spava zajedno s njom te da ne bi željela spavati odvojeno od majke. Jedina izričita želja koju je dijete iskazalo bila je da se roditelji slažu — „želim da su prijatelji, i da popiju kavu i da pričaju."

38. Posebna skrbnica je kao ključno pitanje postavila tko je ovlašten procijeniti nužnost psihoterapijskog tretmana za dijete, upozoravajući da isti nema svrhe dok roditelji nisu spremni mijenjati vlastite obrasce ponašanja, te je dovela u pitanje jesu li stručnjaci mentalnog zdravlja zaposleni pri Poliklinici za osobe sa smetnjama u razvoju pri izradi nalaza uvažavali mišljenja stručnjaka koji su u kontinuiranom kontaktu s obitelji (voditeljicom mjere obiteljsko pravne zaštite, stručne službe vrtića i sl. ), te bi li u takvim okolnostima dali drugačiji nalaz. Nakon razgovora s djetetom posebna skrbnica je zaključila da su daljnji razgovori s OŽ o obiteljskim temama nesvrsishodni, budući da je djevojčica zadovoljna odnosima s oba roditelja. Posebna skrbnica je dvojila je li u interesu djeteta mijenjati dosadašnju dinamiku stanovanja u redovnim životnim okolnostima — unatoč suglasnosti s prijedlogom naizmjeničnog boravka po sedam dana za ljetno razdoblje — imajući u vidu djetetovo zadovoljstvo aktualnim rasporedom, neurednu međuroditeljisku komunikaciju, međusobno nepovjerenje te nalaze vještaka o poremećaju prilagodbe i još nepostignute emocionalne stabilnosti.

39. Ocjena je ovog suda kako je na temelju tako provedenog postupka stvar dovoljno raspravljena i da nije potrebno izvoditi daljnje dokaze, te je po analizi i ocjeni svih izvedenih dokaza na način kako propisuje čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a) sud utvrdio da je u najboljem interesu mal. OŽ povjeriti je na stanovanje majci ZŽP, uz zajedničku i ravnopravnu roditeljsku skrb oba roditelja, te istodobno urediti osobne odnose mal. OŽ s ocem ĆŽ, kao i odlučiti o uzdržavanju mal. djeteta, a kako je pobliže određeno u točkama II. do VII. izreke ove presude i to sve iz razloga kako slijedi.

40. Tužena-protutužiteljica je kroz postupak iscrpno napadala mišljenje stručnog tima HZSR, PU Split od 15. svibnja 2023. i sve naknadne dopune mišljenja stručnog tima, pritom se pozivajući na izvanredni upravni nadzor Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MRMSOSP) kojim su utvrđene nepravilnosti u postupanju HZSR-a (obavijest od 16. lipnja 2023.); obavijest istog Ministarstva od 10. ožujka 2025. da HZSR, PU Split nije poduzeo mjere određene nadzorom; te zahtjev Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor od 7. ožujka 2025. da se stručni radnici HZSR, PU Split izuzmu od daljnjih postupanja u ovom predmetu. Tužena- protutužiteljica iz svega toga zaključuje da mišljenja HZSR-a nisu mjerodavna i da ih sud ne bi smio uzeti u obzir.

41. Iz očitovanja stručnog tima na prigovore tužene-protutužiteljice od 30. kolovoza 2023. proizlazi da majka u iznošenju prigovora na mišljenje i prijedlog stručnog tima izvlači pojedine dijelove iz konteksta radi potkrjepljivanja vlastitog stava. U odnosu na prigovor vezan uz prijedlog o samostalnoj roditeljskoj skrbi oca glede pregleda i tretmana djeteta kod stručnjaka za mentalno zdravlje, stručni tim navodi da nije preuzeo ulogu liječnika, već je ocijenio važnim da sud što prije donese odluku kako dijete više ne bi bilo izloženo posljedicama roditeljskog neslaganja, pri čemu i nalaz Poliklinike ukazuje da je djetetu tretman potreban upravo radi konfliktnog odnosa roditelja. Stručni tim ističe da je Mišljenje izrađeno na temelju kompletne obrade socijalnog radnika i psihologa te dvogodišnjeg praćenja obitelji, uvažavajući preporuke djelatnika Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju, stručne službe DV „Marjan“, voditeljice mjere i sudskog vještaka specijalista kliničke psihologije. U odnosu na izvanredni upravni nadzor Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike proveden na majčino traženje, stručni tim navodi da je iz zaključka Izvješća od 16. lipnja 2023. razvidno kako je Mišljenje izrađeno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naloženu mjeru preispitivanja i izrade dopune Mišljenja stručni tim je izvršio te je ostao pri svom prijedlogu, smatrajući da je isto izrađeno savjesno i u skladu s čl. 5. ObZ-a, pravilima struke i etičkim kodeksima. Zaključno, stručni tim smatra da je mišljenje iscrpno i detaljno obrazloženo te da su pri njegovoj izradi razmotreni svi argumenti majke, ističući da je Općinski sud u Splitu tijelo koje odlučuje o predmetu spora, te ostaje pri svom Mišljenju i prijedlogu od 15. svibnja 2023. Tužena-protutužiteljica je i u nastavku postupka smatrala upitnom relevantnost stručnog tima da izda mišljenje i prijedlog i od 18. lipnja 2025. ponavljajući navode da je MRMSOSP, Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor zatražio izuzeće stručnog tima HZSR PU Split, kao i da predmetna dopuna sadrži niz proceduralnih pogrešaka, među ostalim stoga što dokument nije potpisan od strane cijelog stručnog tima već samo od strane SŽ, kao i da je suprotan utvrđenjima sudskih vještaka jer da je iz njihova nalaza vidljivo da OŽ nije naviknula na očevu novu partnericu i njenu kćer. Tužena-protutužiteljica je u kasnijoj fazi postupka dopune mišljenja stručnog tima napadala obzirom na prijedloge uređenja osobnih odnosa tijekom ljetnih praznika jer se stručni tim HZSR priklonio prijedlogu oca da u srpnju i kolovozu mal. OŽ boravi po sedam dana u kontinuitetu sa svakim od roditelja, čemu se majka oštro protivila, a vještakinje su potvrdile da je u najboljem interesu djeteta da tijekm ljetnih praznika provodi po sedam dana naizmjenice sa svakim od roditelja.

42. Prigovori tužene-protutužiteljice protiv mišljenja stručnog tima i dopuna mišljenja neosnovani su iz sljedećih razloga. Kao prvo, valja podsjetiti da odredba čl. 416. ObZ- a sudu nalaže da po potrebi pribavi nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili ovlaštenog sudskog vještaka — dakle alternativno, a ne kumulativno. Sud je u ovom postupku prihvatio prijedlog tužene-protutužiteljice za izvođenje dokaza kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem po stalnih sudskim vještakinjama, koje je provedeno i čiji zaključci predstavljaju primarni dokazni oslonac pri odlučivanju. Mišljenja stručnog tima HZSR-a u tom smislu koristi se kao dopunski i kontekstualni dokaz, konzistentno s praksom da sud nije vezan isključivo jednim izvorom stručnog mišljenja te da svaki pribavljeni dokaz ocjenjuje slobodnom ocjenom u sklopu cjelokupnog dokaznog postupka. Prigovori tužene-protutužiteljice usmjereni na diskreditaciju mišljenja HZSR-a stoga ne mogu imati za posljedicu dokaznu prazninu koja bi priječila donošenje meritorne odluke, utoliko više što je sud za potrebe ove presude raspolagao upravo onim alternativnim oblikom stručnog mišljenja koji čl. 416. ObZ-a predviđa — nalazom i mišljenjem ovlaštenih sudskih vještakinja. Nadalje, mjera naređena izvanrednim upravnim nadzorom od 16. lipnja 2023. bila je da HZSR, PU Split preispita i izradi dopunu mišljenja stručnog tima od 15. svibnja 2023. — konkretno u dijelu koji se tiče prijedloga da otac samostalno donosi odluke o pregledima i tretmanu stručnjaka za mentalno zdravlje djeteta. Naime, tužena-protutužiteljica je 25. svibnja 2023. podnijela zahtjev za provođenje izvanrednog upravnog nadzora upravo uz obrazloženje da „mišljenje i prijedlog stručnog tima od 15. svibnja 2023. nije u skladu s preporukom stručnjaka u svezi dostavljanja mišljenja sudu u postupku samostalne roditeljske skrbi u dijelu koji se odnosi na preglede i tretman stručnjaka za mentalno zdravlje mal. OŽ". HZSR, PU Split se na tu mjeru očitovao da njihovo mišljenje ostaje nepromijenjeno. Upravo je to odbijanje naknadne promjene mišljenja bio predmet daljnje korespondencije između Ministarstva i ravnateljice HZSR-a. Dakle, spor koji je potaknuo sve upravne intervencije tužene-protutužiteljice odnosio se isključivo na jedan specifični element mišljenja HZSR-a: prijedlog da otac samostalno odlučuje o pitanjima mentalnog zdravlja djeteta. Taj prijedlog sud u ovoj presudi ionako nije prihvatio (kako će u nastavku detaljnije obrazložiti) i odlučio je da će roditeljsku skrb roditelji u cijelosti ostvarivati zajednički i sporazumno, uključujući zdravstvenu skrb djeteta. Predmet upravnih postupaka koje je tužena-protutužiteljica inicirala dakle nije bio ni model stanovanja djeteta, ni model ostvarivanja osobnih odnosa s ocem, ni opća procjena roditeljskih kapaciteta. Budući da je sud u dijelu koji je bio predmetom upravnog nadzora odlučio drugačije od HZSR-ova prijedloga, administrativni prigovori tužene-protutužiteljice na mišljenje HZSR-a, u mjeri u kojoj su i bili utemeljeni, ne mogu retroaktivno diskvalificirati ostale i daleko šire elemente tog mišljenja, a napose ne elemente koji se tiču opservacije obiteljske dinamike, karakterizacije suradnje roditelja sa stručnim timom i prijedloga kontaktnog modela. Ti elementi mišljenja HZSR-a, promatrani u kontekstu svih ostalih izvedenih dokaza, konzistentni su s nalazima voditeljice mjere obiteljsko-pravne zaštite, nalazima DV Marjan i zaključcima vještakinja Sabljar/Rupić Krstić, pa ih sud usvaja kao pouzdanu dokaznu osnovu. Uostalom i tužena-protutužiteljica u podnesku od 22. travnja 2025. navodi da nema posebnih prigovora u činjeničnim navodima stručnog tima. Napominje se i da je Središnja služba HZSR odbacila majčin zahtjev za izuzećem cijelog stručnog tima PU Split rješenjem od 6. veljače 2024., a da je pritužba majke na rad nadležne socijalne radnice okončana rješenjem Disciplinskog suda Hrvatske komore socijalnih radnika od 2. ožujka 2024. kojim je ista oslobođena odgovornosti. Izmjena sastava stručnog tima koja je nastupila od 1. srpnja 2025. posljedica je odlaska u mirovinu voditeljice MŽ, a ne administrativne sankcije ili utvrđene nedopustive pristranosti, pa taj podatak ne može biti tumačen kao potvrda osnovanosti majčinih prigovora na dosadašnji rad tog tima. Sud je stoga odbio dokazni prijedlog tužene-protutužiteljice da se pribavi očitovanje HZSR na nalaz i mišljenje vještaka a iz razloga kako je gore obrazloženo.

43. Nadalje, tužena-protutužiteljica prigovorila je nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještakinja nakon što je zaprimila dopunu nalaza i mišljenja u kojem su vještakinje, polazeći od prethodno utvrđenih zaključaka da su oba roditelja odgovarajućih roditeljskih kompetencija, emocionalno vezana uz dijete i da oboje odgovaraju bazičnim potrebama djevojčice, predložile da roditelji s djetetom borave naizmjenično po modelu 2+2+3. dana. Tužena-protutužiteljica nije osporavala prvotno zaprimljeni pisani nalaz i mišljenje u kojem su oba roditelja ocijenjena kao dostatnih roditeljskih kompetencija, no smatra da predloženi model ravnopravnog roditeljstva u praksi nije provediv, iznoseći u prilog tome više razloga: da mal. OŽ ima potrebu biti više s majkom, da u obitelji oca trpi nasilje od strane njegove tadašnje partnerice C i njezine kćeri Ć, da roditelji ne ostvaruju funkcionalnu komunikaciju koja je ključni preduvjet za ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi i ravnomjerne raspodjele vremena s djetetom, te da tužitelj-protutuženik kontinuirano odbija suradnju u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta, osobito onima koja se odnose na zdravstvenu skrb (preporučene psihoterapije djeteta), kao i u odnosu na obrazovanje mal. OŽ, pri čemu se pozivala na protivljenje oca upisu mal. OŽ u školu prema adresi prebivališta majke.

44. Prigovori tužene-protutužiteljice usmjereni protiv nalaza i mišljenja sudskih vještakinja neosnovani su. Sumnja da OŽ u obitelji oca trpi nasilje od strane očeve tadašnje partnerice i njezine kćeri nije potvrđena, a o čemu će u nastavku biti više govora. Tvrdnja o nepostojanju funkcionalne roditeljske komunikacije jest činjenično utemeljena, no sama ta okolnost, kako je već obrazložena, ne predstavlja razlog za odbijanje ravnomjerne raspodjele vremena djeteta između roditelja, već isključivo razlog za odabir modela koji minimizira broj izravnih kontakata roditelja pri primopredajama — a upravo takav model sud ovom pretpostavkom i prihvaća. Tvrdnja pak o tome da tužitelj-protutuženik kontinuirano odbija suradnju oko bitnih osobnih prava djeteta ne nalazi uporište u cjelokupnoj dokaznoj građi. Naprotiv, iz izvješća voditeljice mjere, mišljenja stručnog tima HZSR-a i iskaza istih stranaka proizlazi da je upravo tijekom postupka otac pokazao veću otvorenost za suradnju i konstruktivne prijedloge, dok je majka u više ključnih pitanja bila ta koja je odbijala prijedloge drugog roditelja, a što se detaljnije obrazložiti u nastavku.

45. Sud nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještakinja Sabljar i Rupić Krstić, uključujući dopunu nalaza, u cijelosti prihvaća kao stručan, cjelovit i metodološki utemeljen dokaz, posebice stoga što su njegovi osnovni zaključci — o urednom razvojnom statusu djeteta, o njezinoj podjednakoj privrženosti objema roditeljima, o adekvatnosti roditeljskih kompetencija obaju roditelja, o postojanju sukoba lojalnosti kao jedinog stvarnog rizičnog čimbenika za njezin emocionalni razvoj te o potrebi nastavka psihoterapijskog rada s roditeljima — u skladu s ostalim izvedenim dokazima u ovom postupku.

46. Ujedno, u odnosu na pregledane nalaze stručnjaka Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju, sud dodatno napominje da su ti nalazi tijekom postupka bili u središtu konflikta između roditelja — majka ih je dosljedno koristila kao argument za dodjelu samostalne roditeljske skrbi u odnosu na dijete i ograničavanje kontakata djeteta s ocem, dok ih je otac osporavao uz tvrdnju da su izrađeni pretežno na temelju iskaza same majke. Nalaz psihijatra dr. VŽ od 27. travnja 2022. doduše je bilježio povećanje tegoba djeteta vezanih uz kontakte s ocem, no isti je liječnik već 28. lipnja 2022. utvrdio da je dijete u dobrom statusu, privrženo objema roditeljima i s dobrim razvojnim potencijalom, pri čemu je i sam ocijenio oba roditelja kao kompleksne te upozorio na njihov nedostatak uvida u utjecaj loše neverbalne komunikacije na dijete. Izvješća DV „Marjan", ustanove u kojoj dijete svakodnevno boravi više sati, kroz cijelo razdoblje konzistentno potvrđuju da je mal. OŽ urednog psihomotornog razvoja, bez uočenih posebnosti, da uspješno funkcionira na svim razvojnim područjima i da prema oba roditelja iskazuje zdravu privrženost bez teškoća odvajanja

— dakle, stručne opservacije osoba koje dijete svakodnevno prate u njegovom prirodnom okruženju ne potvrđuju intenzitet poteškoća kakav su opisivali nalazi Poliklinike. Istina je da je u izvješću DV „Marjan" iz travnja 2024. zabilježeno i to da je djevojčica u nekoliko navrata izrazila nelagodu vezanu uz odlaske kod oca, no ta je izjava u izvješću dovedena u izravnu vezu s tada aktualnim okolnostima na strani oca

— uspostavljanjem zajednice s novom partnericom C i njezinom kćeri Ć

— koje su, kako je ranije obrazloženo, u međuvremenu otpale, a samo izvješće u tom dijelu ne opisuje pogoršanje psihofizičkog statusa djeteta već ga kontekstualizira kao reakciju na novonastalu obiteljsku situaciju kojoj je djetetu bilo potrebno pružiti stručnu podršku u prilagodbi. Voditeljica mjere bilježi da je psihologinja LŽ u razgovoru u rujnu 2022. sama navela da s djevojčicom radi preventivno, kako ne bi došlo do težih problema, te da je naglasila da su „roditelji trenutno okupirani vlastitim odnosom i nemaju kapaciteta" — što je posredno potvrđeno i razvojnom putanjom djeteta utvrđenom u vještačenju iz 2024. godine, kojim nisu utvrđeni simptomi koji bi opravdavali jednostrano tumačenje iz prethodnih nalaza Poliklinike. Uostalom, upravo je u konfliktu oko tumačenja i korištenja tih nalaza stručni tim HZSR-a u svibnju 2023. majci izrekao mjeru upozorenja iz čl. 139. ObZ-a, radi samostalnog nastavljanja djetetovih odlazaka na tretmane unatoč jasnom protivljenju oca. U tom smislu sud je odbio prijedlog posebne skrbnice za dodatno ispitivanje okolnosti vezanih uz nalaz Poliklinike za osobe sa smetnjama u razvoju jer bi isto dodatno odužilo ovaj postupak koji traje već gotovo četiri godine, a ne bi bitno utjecao na konačnu ocjenu suda utemeljenu na nalazima stalnih sudskih vještakinja Sabljar i Rupić Krstić i preostalih izvedenih dokaza.

47. Obzirom da je ovaj sud za donošenje meritorne odluke o obiteljsko-pravnom statusu djeteta raspolagao aktualnim, sveobuhvatnim i metodološki temeljitim nalazom i mišljenjem sudom imenovanih vještakinja, koje su po prirodi svoje uloge u sudskom postupku nepristrane i koje su svoje zaključke izgradile na cjelovitoj obradi oba roditelja i djeteta, daljnja analiza pojedinačnih nalaza stručnjaka Poliklinike i druge medicinske dokumentacije ne bi pridonijela drugačijem zaključku od onoga do kojeg su došle sudske vještakinje, a dodatnim bi analiziranjem nepotrebno bilo opterećeno obrazloženje ove presude. Sud stoga zaključuje da je temelj za meritornu odluku u ovom predmetu pružen upravo nalazom i mišljenjem stalnih sudskih vještakinja Sabljar i Rupić Krstić, koje su uostalom za potrebe vještačenja uzele u obzir i svu raspoloživu prethodnu medicinsku dokumentaciju, uključujući i nalaze stručnjaka Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju koje u svim relevantnim aspektima sud, zajedno sa preostalim izvedenim dokazima, prihvaća kao pouzdano, stručno i dostatno uporište za donošenje ove odluke.

48. Ujedno, sud je sukladno obvezi iz čl. 416. ObZ-a ispitao osnovanost navoda tužene-protutužiteljice o postojanju nasilja u obitelji počinjenog prema njoj i mal. djetetu od strane oca. Naime, tužena-protutužiteljica je tijekom postupka isticala da je tužitelj- protutuženik počinio nasilje prema njoj i prema djetetu, a navode o nasilju koristila je i inicijalno kao argument u prilog povjeravanja djeteta njoj i ograničavanja kontakata s ocem. Sud je te navode ocijenio u svjetlu pravomoćnih sudskih odluka koje su bile dostupne u spisu. Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 1. prosinca 2022. (Kovm- 147/2022) odbačena je optužnica koju je tužena-protutužiteljica kao oštećenica tužiteljica podnijela protiv tužitelja-protutuženika zbog kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela povrede djetetovih prava. Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 14. veljače 2023. (Kžzd-12/2023) ta je odluka potvrđena odbijanjem žalbe tužene- protutužiteljice kao neosnovane. Nadalje, i prema mišljenju stručnog tima HZSR, PU Split od 15. svibnja 2023., kaznene prijave između roditelja odbačene su zbog nedostatka dokaza. Ni nalaz stalnih sudskih vještakinja Sabljar/Rupić Krstić ne sadrži nalaz koji bi upućivao na nasilje oca prema djetetu; vještakinje naprotiv utvrđuju da opservirani odnosi u obitelji oca ukazuju na strukturu koja funkcionira uz jasnu hijerarhiju i roditeljski autoritet, bez pokazatelja emocionalne ugroženosti djeteta.

49. Sud je posebno razmotrio i navode tužene-protutužiteljice iznesene na ročištu od 30. lipnja 2025., prema kojima je očeva tadašnja partnerica C. OŽ pljusnula u automobilu prilikom povratka s putovanja iz Berlina. O tom događaju sud nalazi potrebnim iznijeti nekoliko napomena.

50. Prvo, sam događaj nije bio objektivno utvrđen niti drugim dokaznim sredstvom osim iskaza same tužene-protutužiteljice o tome što joj je dijete navodno prenijelo. Tužena-protutužiteljica je na ročištu izjavila da joj je o događaju ispričala sama mal. OŽ, no da je ona djetetu „obećala" da nikome neće reći, pa o tome nije obavijestila ni oca, ni stručnjaka tim HZSR-a, ni psihoterapeutkinju kod koje dijete redovito odlazi na tretman, niti je događaj spomenula tijekom ranijih vještačenja ili na prethodnim ročištima, već ga je prvi put iznijela upravo na tom ročištu. Otac je pak izjavio da prvi put čuje za takav događaj, iako je on sam sjedio u istom vozilu u trenutku navodnog incidenta, kao i njegov otac koji je vozilo vozio. Tužena-protutužiteljica je na pitanje suda kada se događaj zbio odgovorila da se ne može sjetiti točnog datuma. Drugo, stalne sudske vještakinje Sabljar i Rupić Krstić, suočene s ovim navodima na istom ročištu, izričito su ostale pri svom stavu iz pisanog nalaza i mišljenja da se ne vide nikakve zapreke za boravak mal. OŽ kod oca, niti da taj navod utječe na njihove zaključke o adekvatnosti očevih roditeljskih kompetencija. Vještakinja Rupić Krstić pritom je iznijela važnu stručnu ocjenu da kod djeteta s utvrđenim sukobom lojalnosti

— a kod mal. OŽ je sukob lojalnosti nespornim nalazom utvrđen — teoretski postoji mogućnost da dijete konstruira događaj koji se u stvarnosti nije zbio, i to radi zadovoljavanja drugog roditelja. Time vještakinje nisu tvrdile da se događaj nije zbio, već su ukazale na to da iskaz majke o onome što joj je dijete navodno reklo, kod djeteta u sukobu lojalnosti, ne može predstavljati pouzdan temelj za zaključak o stvarnom postojanju incidenta. Treće, i u dopuni nalaza i mišljenja koje su vještakinje podnijele nakon ovog ročišta, vještakinje su dodatno objasnile da taj događaj, čak i ako se dogodio, predstavlja izolirani incident bez obrasca ponavljanog agresivnog ponašanja, da nije doveo do trajnog emocionalnog oštećenja mal. OŽ, te da kod djeteta nisu uočeni znakovi izbjegavanja oca niti druge manifestacije koje bi upućivale na postojanje kontinuirane ili stvarne prijetnje. Dapače, iz svih izvješća voditeljice mjere, DV „Marjan" i opservacija na primopredajama jasno proizlazi da mal. OŽ ne pokazuje ponašajne znakove koje bi se očekivalo kod djeteta izloženog nasilju — ne pokazuje teškoće pri odvajanju od majke pri primopredaji ocu, spontano se veseli boravku kod oca i spontano je posebna skrbnica izjavila da s ocem voli „se igrati i zezati”. Četvrto, i neovisno o svim prethodno iznesenim dvojbama oko stvarnog postojanja samog događaja, sud napominje da je očeva partnerska veza s C u međuvremenu prestala te da su C i njezina kći Ć iselile iz očeve kuće, čime je osoba čije je postupanje prema djetetu u navodu tužene-protutužiteljice označeno kao problematično trajno uklonjena iz djetetova svakodnevnog okruženja kod oca.

51. Iz cjelokupne dokazne građe — nalaza vještakinja Sabljar i Rupić Krstić, mišljenja stručnog tima HZSR PU Split, izvješća voditeljice mjere obiteljsko-pravne zaštite, izvješća DV „ N, iskaza stranaka i razgovora posebne skrbi s djetetom — kao nesporno utvrdio da je mal. OŽ djevojčica adekvatnog razvojnog statusa, vedra, zaigrana i spontana, koja je emocionalno čvrsto vezana za oba roditelja i koja je kod oboje zadovoljavajuće zbrinuta. Roditeljski kapaciteti oba roditelja ocijenjeni su kao adekvatni, kod njih nisu utvrđene psihopatološke produkcije ni teške duševne bolesti, oboje su iznadprosječnog intelektualnog funkcioniranja te oboje odgovarajuće prepoznaju razvojne potrebe djeteta. Sud je pritom utvrdio da nasilje ili bilo koji oblik neprimjerenog ponašanja oca prema djetetu nije utvrđeno ali ni da kod majke nije utvrđen poremećaj u strukturi osobnosti niti patologija koja bi upućivala na ponašanje „majke otuđiteljice“.

52. Slijedom navedenog, pri donošenju odluke o tome s kojim će roditeljem mal. OŽ stanovati, kako će se ostvariti roditeljska skrb i na koji način će biti uređeni osobni odnosi s drugim roditeljima, sve izvedene dokaze cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, pri čemu su u središtu ocjene bile razvojne potrebe djeteta, kvaliteta odnosa djeteta sa svakim od roditelja, roditeljski kapaciteti stranaka, kvaliteta njihove suradnje, perspektive razvoja svega navedenog u budućnosti i mišljenje djeteta koje je sud uzeo u obzir sukladno Laurinoj dobi i zrelosti.

Glede odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati:

53. Odredbom čl. 96. st. 1. i 2. ObZ-a propisano je da je djetetovo mjesto stanovanja prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja. Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.

54. Maloljetna OŽ od prestanka zajedničkog kućanstva roditelja u kolovozu 2021. bez prekida stanuje s majkom, najprije na temelju faktične situacije kada je majka napustila zajedničko kućanstvo sa djetetom, a od 25. ožujka 2022. na temelju privremene mjere ovoga suda donesene su u predmetu R1 Ob-671/2021, koja je bila na snazi kroz cijelo trajanje postupka. Djevojčica se, dakle, u takvom aranžmanu nalazi praktički kroz cijelo svoje svjesno djetinjstvo, a pritom su joj kontakti s ocem bili kontinuirani i redoviti, a kroz vrijeme i sve širi sukladno privremenoj mjeri.

55. U koncepciji kakvu ovom presudom prihvaća sud, prema kojem će mal. OŽ vrijeme provoditi podjednako s jednim i sa drugim roditeljima po modelu sedam dana naizmjenično sa svakim od roditelja uz međutjedni kontakt s drugim roditeljima od srijede popodne do petka ujutro, pitanje s kojim će roditeljem dijete stanovati je u bitnom faktično pitanje koje se svodi na određivanje adrese prebivališta djeteta. Naime, oba roditelja će kroz provedbu ove presude s djetetom provoditi približno jednaku količinu vremena, pa u tom smislu niti jedan od njih nije u položaju roditelja s kojim dijete u većoj mjeri stanuje u odnosu na drugog roditelja. Odluka o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati stoga se u konkretnom slučaju svodi na pitanje određivanja adrese prebivališta djeteta, a koje je određenje potrebno isključivo radi administrativnih i praktičnih svrha — upisa u školu, ostvarivanja zdravstvene skrbi, korištenja prava iz sustava socijalne zaštite i drugih srodnih pitanja.

56. Pri odlučivanju o tome s kojim roditeljem će mal. OŽ stanovati, odnosno na adresi kojeg roditelja će imati prijavljeno prebivalište, sud je primijenio načelo kontinuiteta — dijete od kolovoza 2021. bez prekida stanuje s majkom na adresi majke, tu je upisano u DV „Marjan“, na tu adresu veže cjelokupnu dosadašnju institucionalnu povezanost. Promjena prebivališta značila bi istovremenu promjenu svih tih administrativnih i praktičnih povezanosti, što u trenutku kada dijete u jesen 2026. polazi u školu ne bi bilo u njenom interesu. S druge strane, tužitelj-protutuženik nije iznio nikakav konkretan razlog koji bi opravdao upravo promjenu adrese administrativnog prebivališta djeteta s adrese majke na svoju adresu, niti bi takva promjena, s obzirom na model osobnih odnosa koji sud ovom presudom uspostavlja, imala kakvu supstancijalnu posljedicu na količinu vremena koje dijete provodi s ocem.

57. Slijedom navedenog, sud je odlučio da mal. OŽ stanuje na adresi majke ZŽP, koja se ujedno utvrđuje kao adresa prebivališta mal. OŽ.

Odluka o roditeljskoj skrbi:

58. Odredbom čl. 104. st. 1. ObZ-a propisano je ravnopravno zajedničko i sporazumno ostvarivanje roditeljske skrbi obaju roditelja. Odredbom čl. 105. st. 1. ObZ-a propisano je da se jedan roditelj samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi može povjeriti samo sudskom odlukom u skladu s djetetovom dobrobiti, a stavkom 4. istoga članka propisano je da je roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta; u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju.

59. Tužbenim zahtjevom tužitelja-protutuženika i protutužbenim zahtjevom tužene- protutužiteljice obje su stranke tražile samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u svoju korist, bilo u cijelosti bilo u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o liječenju mal. djeteta, a oba su se zahtjeva temeljila ponajprije na tvrdnjama o smanjenim roditeljskim kapacitetima suprotne strane i njezinoj nesposobnosti za suradnju. Budući da su vještakinje kod oba roditelja utvrdile adekvatne roditeljske kompetencije bez psihopatoloških nalaza koji bi bili relevantni u smislu čl. 105. ObZ-a, te da niti jedan od roditelja nije dokazao da zajednička roditeljska skrb nije u djetetovom interesu, sud nije imao zakonski temelj za dodjelu samostalne roditeljske skrbi niti jednom od roditelja.

60. Ključno pitanje za donošenje odluke o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u ovom predmetu bilo je pitanje odnosa svakog od roditelja prema razumijevanju stvarnih potreba mal. OŽ, osobito u pogledu pitanja je li djetetu potrebna psihoterapijska obrada, odnosno tretman. Upravo je to pitanje kroz cijeli postupak bilo središnji izvor konflikta između roditelja, i upravo su zbog toga i tužitelj-protutuženik i tužena-protutužiteljica tražili da im se povjeri samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, svaki u svoju korist. Stav svakog od roditelja prema tom pitanju, kao i spremnost svakog od njih na preispitivanje vlastitog stava u svjetlu stručnih mišljenja, sud je stoga posebno cijenio pri odluci o tome može li se u ovoj obitelji ostvarivati zajednička roditeljska skrb.

61. Majka je od samog početka zauzela stav da mal. OŽ ima emocionalne i ponašajne poteškoće koje zahtijevaju kontinuirani psihoterapijski tretman, pozivajući se pritom pretežno na nalaze stručnjaka Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju. Taj je stav kroz cijeli postupak branila bez izraženijeg preispitivanja, i to unatoč tome što su drugi stručnjaci uključeni u rad s obitelji — osobito stručna služba DV „ N" koja dijete svakodnevno prati više sati, voditeljica mjere obiteljsko-pravne zaštite kao psihologinja s dugogodišnjim iskustvom i stručni tim HZSR-a — konzistentno izvještavali o urednom psihomotornom razvoju djeteta, o odsutnosti ponašajnih odstupanja i o zdravoj privrženosti prema oba roditelja. Uostalom, i sami stručnjaci Poliklinike na čije se nalaze majka pozivala isticali su da se s mal. OŽ radi preventivno, kako ne bi došlo do razvoja težih poteškoća, te da stvarni fokus stručnog rada treba biti na samim roditeljima, a ne na djetetu — jer je upravo njihov konfliktan odnos i nedostatak međusobne komunikacije izvor opterećenja koje dijete trpi. Takav stav stručnjaka Poliklinike, iako iznesen neformalno u razgovorima s voditeljicom mjere, u bitnom relativizira tumačenje koje je majka izvlačila iz pisanih nalaza Poliklinike i dodatno potvrđuje da je središnji problem u ovoj obitelji odnos između roditelja, a ne psihičko stanje djeteta. Majka je u siječnju 2022. bez znanja oca odvela dijete na psihološku obradu u Polikliniku, a zatim nastavila s odvođenjem djeteta na psihoterapijske konzultacije kod psihologinje LŽ unatoč jasnom protivljenju oca, radi čega joj je stručni tim HZSR-a u svibnju 2023. izrekao mjeru upozorenja iz čl. 139. ObZ-a. Ono što sud ocjenjuje osobito problematičnim jest činjenica da majka svoj stav nije bitno preispitala ni nakon što je kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem stalnih sudskih vještakinja Sabljar i Rupić Krstić iz 2024. godine utvrđeno da je mal. OŽ djevojčica urednog razvojnog statusa, bez emocionalnih ili ponašajnih poteškoća, te da jedini stvarni rizični čimbenik za njezin emocionalni razvoj predstavlja sukob lojalnosti koji proizlazi iz narušenih odnosa među roditeljima. Drugim riječima, stručni nalazi u bitnom su doveli u pitanje osnovnu premisu majčinog stava — da dijete trpi jer je ugroženo kontaktom s ocem — i ukazali na stvarni izvor opterećenja djeteta, a to je nesposobnost roditelja da međusobno funkcioniraju u djetetovom interesu. Upravo zbog tog visoko konfliktnog odnosa između roditelja, a ne zbog bilo kakvih emocionalnih ili ponašajnih poteškoća kod samog djeteta, vještakinje su preporučile nastavak psihoterapijskog tretmana mal. OŽ — i to u preventivnoj funkciji zaštite djeteta od negativnih stresora koje u njezinu svakodnevicu unosi roditeljski konflikt, a ne kao tretman već postojećeg poremećaja. Takva preporuka vještakinja time i potvrđuje raniju ocjenu stručnjaka Poliklinike o preventivnoj naravi rada s djetetom, ali istovremeno i nedvosmisleno pomiče težište stručne intervencije na roditelje, čiji nesređeni međusobni odnosi predstavljaju jedini utvrđeni izvor opterećenja djeteta.

62. Otac je, suprotno majci, u početku postupka zauzeo stav da dijete nema potrebu za psihoterapijskim tretmanom, ukazujući na izvješća DV „Marjan" koja su potvrđivala uredan razvoj djeteta i na vlastite svakodnevne opservacije. Međutim, za razliku od majke, otac je u tijeku postupka pokazao spremnost preispitati vlastiti stav u svjetlu stručnih mišljenja. Već u jesen 2022. prihvatio je prijedlog o uključenju djeteta u obradu kod psihologinje AŽ, a u proljeće 2025., nakon što su vještakinje u svom nalazu i mišljenju preporučile nastavak psihoterapijskog tretmana mal. OŽ, otac je pristao i na uključenje djeteta u psihoterapiju kod psihologinje RŽ, kojoj je pristupilo uz zajedničku suglasnost obaju roditelja.

63. Ta razlika u pristupu — majčina rigidnost u držanju vlastitog stava unatoč stručnim nalazima koji su taj stav bitno doveli u pitanje, nasuprot očevoj spremnosti na postupnu korekciju vlastitog stava u svjetlu stručnih mišljenja — jedan je od ključnih pokazatelja roditeljskog kapaciteta u ovom predmetu. Odlučivanje o djetetovim potrebama, a osobito o potrebi za zdravstvenom skrbi, traži od roditelja sposobnost da vlastita uvjerenja stavi u drugi plan kada stručni nalazi ukazuju na drugačiju sliku. Otac je tu sposobnost tijekom postupka pokazao; majka je, nažalost, nije pokazala u usporedivoj mjeri.

64. Unatoč tome, sud je pri odluci o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kao osobito značajnu okolnost cijenio činjenicu da je središnje sporno pitanje iz kojeg je dugo vremena proizlazio najžešći konflikt između roditelja — pitanje psihoterapijskog tretmana mal. OŽ — u tijeku postupka u bitnom izgubilo svoje oprečne konture. Naime, vještakinje Sabljar i Rupić Krstić u svom nalazu i mišljenju preporučile su nastavak psihoterapijskog tretmana mal. OŽ u preventivnoj funkciji zaštite djeteta od negativnih stresora koji proizlaze iz roditeljskog konflikta. Time je majčin stav o potrebi psihoterapijskog tretmana — doduše u bitno drugačijem kontekstu nego što ga je ona izvorno argumentirala — dobio stručno uporište, dok je otac, suočen s takvom stručnom preporukom, svoj raniji stav preispitao i pristao na uključenje djeteta u psihoterapiju. Posljedično, roditelji su na ročištu od 6. veljače 2025., u povodu savjeta stručnog tima, postigli sporazum o zajedničkom traženju uputnice i termina za psihoterapeutkinju za mal. OŽ, te su oboje bili na zajedničkom razgovoru s psihologinjom RŽ i zajednički dogovorili termin za dijete. Na ročištu od 25. studenog 2025. stranke su suglasno potvrdile da mal. OŽ od lipnja 2025. tjedno pohađa psihoterapiju kod psihologinje RŽ, da roditelji naizmjenično dovode dijete na terapiju i svaki put plaćaju trošak terapijskog sata, te da su od ožujka 2025. zajednički pohađali i grupnu obiteljsku psihoterapiju u dinamici dva puta mjesečno, a po prekidu grupnog rada u rujnu 2025. nastavili s individualnim terapijama.

65. Slijedom navedenog, pitanje oko kojeg su roditelji kroz cijeli postupak inzistirali na samostalnoj roditeljskoj skrbi — svaki u svoju korist — u trenutku donošenja ove presude više i nije sporno: psihoterapijski tretman mal. Laure već se provodi, po preporuci sudskih vještakinja, uz aktivno i zajedničko sudjelovanje oba roditelja. U tom je smislu bespredmetno povjeravati samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi jednom od roditelja radi odlučivanja o pitanju koje su roditelji već sporazumno riješili, i to na način koji odgovara stručnim preporukama. Sud pritom smatra važnim naglasiti da činjenica da su se roditelji u tom ključnom pitanju konačno ipak usuglasili — makar uz značajnu potporu stručnog tima i u uvjetima još uvijek narušenog međusobnog povjerenja — neposredno demantira tezu o potpunoj nesposobnosti roditelja za zajedničko donošenje odluka relevantnih za dobrobit djeteta, i ukazuje na to da roditelji, uz odgovarajuću stručnu podršku, jesu sposobni donositi zajedničke odluke u najboljem interesu mal. OŽ, a što proizlazi i iz pisane korespondencije stranaka (list 853-855) gdje su postigli dogovor i o stomatološkoj skrbi za djevojčicu.

66. Pored odnosa prema razumijevanju stvarnih potreba djeteta, sud je prema obvezi iz čl. 416. ObZ-a cijenio i način na koji su se roditelji odnosili prema stručnim osobama i institucijama uključenim u rad s obitelji, a koje su kroz cijelo razdoblje postupka imale zadaću stručno pratiti i podupirati razvoj mal. OŽ te roditeljsku skrb o njoj. Taj element, iako ne predstavlja neposredni pokazatelj roditeljskih kompetencija u odnosu na samo dijete, bitan je za procjenu kapaciteta svakog roditelja za ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi, koja po svojoj prirodi u uvjetima narušene međusobne komunikacije često zahtijeva posredovanje i stručnu potporu izvana.

67. Tijekom cjelokupnog razdoblja provedbe mjera obiteljsko-pravne zaštite (intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu te stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, u razdoblju od siječnja 2022. do srpnja 2023.) voditeljica predmetnih mjera je kroz tri uzastopna šestomjesečna ciklusa konstatirala izostanak pomaka kod majke. Nadalje, majka je pokrenula niz postupaka usmjerenih na osporavanje stručnih procjena koje nisu bile u skladu s njezinim viđenjem — podnijela je zahtjev za izvanredni upravni nadzor Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, zahtjev za izuzeće cijelog stručnog tima PU Split, pritužbu Hrvatskoj komori socijalnih radnika protiv nadležne socijalne radnice, kao i nove kaznene prijave protiv oca i dr. VŽ. Iz takvog obrasca postupanja razvidno je da majka svaku stručnu procjenu koja nije u skladu s njezinim viđenjem sustavno pokušava osporiti formalnopravnim sredstvima, umjesto da preispita vlastiti stav. Posebnu težinu ima ocjena voditeljice mjere — psihologinje s dvadesetak godina prakse koja je obitelj pratila kroz tri uzastopna šestomjesečna ciklusa — da „svaki konstruktivan prijedlog oca dočekuje s davanjem drugog rješenja a da prethodno ne ispituje dobrobit njegovog… suočavanje s tim doživljava kao napad na sebe i time ostaje potpuno nedostupna za intervencije."

68. Obrazac nesuradnje majke posebno se jasno manifestirao i u njezinom kontinuiranom protivljenju očevom prijedlogu da tijekom ljetnih praznika roditelji s djetetom borave naizmjenično po sedam dana. Majka se tom prijedlogu ustrajno protivila kroz više izvještajnih razdoblja, iznoseći svaki put različite razloge — od tvrdnje da dijete predškolske dobi ne može imati „školske praznike", preko navoda o djetetovoj vezanosti za nju i teškoćama dužeg odvajanja, do argumenata o vlastitim radnim obvezama — pa čak i nakon što su stalne sudske vještakinje Sabljar i Rupić Krstić na ročištu od 30. lipnja 2025. jasno i nedvosmisleno naglasile da ne postoje nikakve zapreke takvom modelu i da je on za dijete Laurine dobi i razvojnog statusa primjeren, s čime je bio suglasan i stručni tim HZSR-a. Upravo takav obrazac otpora majka je ponovila i kada je bila riječ o uređenju zimskih praznika 2025./2026., usprotivivši se očevom prijedlogu da i tijekom zimskih praznika dijete provede sa svakim od roditelja sedam dana (otac je namjeravao odvesti OŽ na skijanje), unatoč činjenici da je identičan model već bio uspješno proveden tijekom prethodnih ljetnih praznika po odluci ovog suda o privremenoj mjeri i da je protekao bez ikakvih objektivno evidentiranih poteškoća za dijete, osim navoda same majke prema kojima joj je dijete navodno reklo da joj je period boravka kod oca bio „predug" — a koji je navod sud uzeo sa značajnom rezervom, imajući u vidu da takav navod nije potvrđen ni jednim drugim izvorom (ni stručnom službom vrtića, ni voditeljicom mjere, ni vještakinjama pri njihovoj obradi), da je majka i inače kroz postupak pokazivala sklonost prenošenju vlastitih interpretacija kroz djetetove navodne izjave (na što su upozorile i sudske vještakinje). Za dodati je i da na koncu protiv rješenja o izmjenama privremene mjere radi regulacije ljetnih pa potom i zimskih praznika majka nije izjavila žalbu kako bi u redovnom pravnom postupku preispitala zakonitost određenih izmjena privremene mjere ili dokazala da je takvo uređenje protivno najboljem interesu djeteta.

69. Sud, međutim, ne previđa niti određene manjkavosti i propuste u kapacitetima oca koji su utvrđeni tijekom postupka. Vještakinje Sabljar i Rupić Krstić u nalazu jasno utvrđuju da se kod oca uočava sklonost dominantnom ponašanju uz izraženu potrebu za kontrolom i nedovoljno tolerancije prema onima koji se ne slažu s njegovim planovima. Voditeljica mjere u svojim izvješćima također bilježi da otac još uvijek djelomično miješa partnersku i roditeljsku poziciju te da nema dovoljno strpljenja za majčinu poziciju, smatrajući da poteškoće postoje isključivo radi majke. Konkretno, otac je 7. ožujka 2022. samovoljno zadržao dijete od subote do ponedjeljka ujutro bez prethodnog dogovora s majkom, čime je narušio do tada postignutu razinu povjerenja i pokazao sklonost jednostranom postupanju kada procijeni da je u pravu.

70. Najznačajniji propust oca tijekom postupka bio je vezan uz njegovo zajedničko življenje s partnericom C i njezinom malodobnom kćeri Ć od listopada 2023., o čemu majku nije pravovremeno obavijestio i o čemu je majka doznala posredno, putem djelatnika DV „Marjan", radi čega je od strane stručnog tima HZSR- a usmeno upozoren na svoju obvezu pravovremenog obavještavanja drugog roditelja. Jednako tako, otac ni o prestanku te partnerske veze i iseljenju C i njezine kćeri Ć iz zajedničkog doma nije pravovremeno obavijestio ni majku, ni stručni tim HZSR-a, pa ni ovaj sud, već se ta činjenica utvrdila tek naknadno tijekom postupka. Takvo postupanje oca sud ocjenjuje kao osobito zabrinjavajuće, imajući u vidu da uvođenje novih osoba u svakodnevni život djeteta — pogotovo onih koje preuzimaju kvaziroditeljsku ulogu ili s kojima dijete uspostavlja bliske svakodnevne odnose, kao i jednako tako njihovo naglo nestajanje iz djetetove svakodnevice — predstavlja razvojno osjetljiv proces kojem se mora pristupiti s posebnim oprezom, uz pravovremenu komunikaciju s drugim roditeljem i uz stručnu podršku. Otac je u oba navrata — kako prilikom uspostave, tako i prilikom prekida te zajednice — drugog roditelja isključio iz informacija koje su za OŽ nesumnjivo bile emocionalno značajne, čime je jednostrano preuzeo odluke o okolnostima koje neposredno utječu na djetetov emocionalni svijet i stabilnost, i to upravo u domeni u kojoj bi zajednička roditeljska skrb nalagala maksimalnu transparentnost i suradnju.

71. Sud naprijed opisana ponašanja oca ozbiljno cijeni kao pokazatelj da ni očev kapacitet za zajedničku roditeljsku skrb nije bez ograničenja te da i otac, jednako kao i majka, treba nastaviti s individualnim psihoterapijskim radom radi obrade gubitka bračne zajednice i razvijanja kapaciteta za suradničko roditeljstvo.

72. Bez obzira na navedene manjkavosti, sud ipak utvrđuje da su one bitno različite naravi i intenziteta od obrasca opstrukcije koji je tijekom cijelog postupka pokazivala majka. Očeva ponašanja u pravilu su bila jednokratna, vezana uz konkretne situacije, a otac je u njihovu pogledu pokazao spremnost na uvid i korekciju — uključio se u individualnu psihoterapiju (KBT, kasnije online terapija, te program „Kompetentno roditeljstvo" u IPD Centru) još prije izricanja mjera obiteljsko-pravne zaštite. Majka, suprotno tome, kroz cijeli postupak nije pokazala usporedivu razinu samokritičnosti niti spremnost preispitati vlastite postupke. Sud je pritom posebno cijenio da utvrđena nesuradnost majke i utvrđene manjkavosti oca, sagledane pojedinačno i u zbiru, ne dosežu prag koji bi opravdao odstupanje od zakonske pretpostavke zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi iz čl. 104. st. 1. ObZ-a, kako u cijelosti tako i u pojedinim segmentima (odluke o liječenju/obrazovanju).

73. Za dodati je i da u odnosu na navode tužene-protutužiteljice iznesene u podnesku od 9. listopada 2025., prema kojima roditelji nisu postigli dogovor oko upisa mal. OŽ u osnovnu školu za školsku godinu 2026./2027., odnosno prema kojima se otac navodno protivio upisu djeteta u osnovnu školu prema adresi prebivališta majke, sud ističe da tužena-protutužiteljica takve navode nije ponavljala u kasnijem tijeku postupka niti ih je ičim potkrijepila. Štoviše, iz pregledanih prepiske stranaka sa listova 856 i 859 spisa jasno proizlazi suprotno — otac se kod majke izrijekom raspitivao o tome pripada li adresa [adresa] u [adresa], na kojoj majka stanuje, upisnom području OŠ Marjan ili OŠ Spinut, što nedvojbeno ukazuje na njegovu spremnost da dijete bude upisano u školu prema adresi majčina prebivališta, a ne na protivljenje takvom upisu kako je majka tvrdila.

74. Slijedom svega navedenoga, sud je odlučio da se roditeljska skrb nad mal. OŽ ostvaruje zajednički od strane oba roditelja, pri čemu sud podsjeća roditelje na njihovu zakonsku obvezu iz čl. 104. st. 4. ObZ-a da sporna pitanja iz područja roditeljske skrbi rješavaju sporazumno, te im preporučuje da nastave sa savjetodavnim i psihoterapijskim radom kako bi se postupno razvila razina međusobne suradnje koja zajedničku roditeljsku skrb čini djelotvornom u interesu djeteta.

O osobnim odnosima roditelja i djeteta:

75. Odredbom čl. 119. st. 1. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a taj roditelj ima pravo i dužnost te odnose ostvarivati neovisno o pravu na roditeljsku skrb. Pri uređenju osobnih odnosa mal. OŽ s ocem sud je razmotrio sve prijedloge stranaka i stručnih osoba, te je odlučio osobne odnose urediti na način da mal. OŽ naizmjenično po sedam dana boravi sa svakim od roditelja, s tim da se primopredaja djeteta obavlja nedjeljom, a u tjednu kada boravi kod jednog roditelja s drugim roditeljem ostvaruje kontakte od srijede popodne (po završetku vrtićkih odnosno školskih obveza) do petka ujutro, kada se vraća u vrtić odnosno školu.

76. Pri odlučivanju o uređenju osobnih odnosa mal. OŽ s ocem sud je imao u vidu dosadašnju provedbu privremene mjere ovog suda od 25. ožujka 2022. donesene u predmetu R1 Ob-671/2021, kojom su osobni odnosi bili uređeni po dvotjednom izmjenjujućem rasporedu: u prvom tjednu otac je boravio s djetetom od utorka popodne do četvrtka ujutro te od subote u 9:00 sati do ponedjeljka ujutro, dok je u drugom tjednu dijete kod oca boravilo od srijede popodne do petka ujutro. Sud je uzeo u obzir da su se roditelji u pravilu pridržavali privremene mjere bez većih poteškoća, kao i okolnost da je takav raspored podrazumijevao da mal. OŽ pretežiti dio vremena provodi s majkom. Takav model odgovarao je razvojnoj dobi djeteta u trenutku njegova uspostavljanja i tada aktualnoj dinamici obiteljskih odnosa, no u međuvremenu su se okolnosti bitno promijenile.

77. Naime, nalazom stalnih sudskih vještakinja Sabljar i Rupić Krstić, a kako proizlazi i iz ostalih dokaza izvedenih tijekom postupka, jasno je utvrđeno da je mal. OŽ podjednako čvrsto privržena objema roditeljima, da oba roditelja imaju odgovarajuće roditeljske kompetencije te da oboje adekvatno skrbe o djetetu kada je kod njih. Ti zaključci otvaraju prostor za uspostavu ravnomjernijeg rasporeda boravka djeteta sa svakim od roditelja nego što je to bilo predviđeno privremenom mjerom.

78. Polazeći od navedenih utvrđenja vještakinja, sud je pristupio oblikovanju novog modela uređenja osobnih odnosa nastojeći pronaći pravu mjeru između triju relevantnih čimbenika: prvo, kontinuiteta dosadašnjeg rasporeda koji djetetu daje osjećaj sigurnosti i koji sama djevojčica iskazuje kao zadovoljavajući; drugo, prijedloga vještakinja izgrađenog na općim razvojno-psihološkim načelima i treće, predstojećeg polaska mal. OŽ u školu u rujnu 2026., koji sam po sebi nalaže uvođenje stabilnijeg i predvidljivijeg tjednog ritma nego što bi to omogućile učestale izmjene boravka.

79. Sud pritom podsjeća da prema čl. 416. ObZ-a donosi odluku u skladu s djetetovom dobrobiti uvažavajući sve okolnosti slučaja, pri čemu nalaz i mišljenje vještaka predstavlja jedan od izvedenih dokaza koji sud cijeni slobodno u skladu s čl. 8. ZPP-a, a ne dokaz koji bi sud obvezivao na mehaničko prihvaćanje konkretnog modaliteta izmjene boravka koji vještakinje predlažu. Ono što sud prihvaća kao osnovu svoje odluke jesu stručna utvrđenja vještakinja o razvojnom statusu i potrebama mal. OŽ — da je djevojčica adekvatnog razvojnog statusa, privržena objema roditeljima i kod obaju adekvatno zbrinuta, da se nalazi u sukobu lojalnosti koji za nju predstavlja emocionalno opterećenje, da je u tranziciji iz predškolskog u rani školski period te da joj je u ovom trenutku potrebna emocionalna predvidljivost i stabilnost uz kontinuirani kontakt s oba roditelja. Uz stručna utvrđenja vještakinja, sud je uzeo u obzir i iskaz samog djeteta posebnoj skrbnici od 1. travnja 2025., u kojem je mal. OŽ spontano izjavila da živi „malo s mamom, malo s tatom" i da joj je tako „dobro", što, uzeto s primjerenom rezervom s obzirom na dob, ukazuje na to da dijete u dosadašnjem aranžmanu nalazi oslonac i sigurnost te ne iskazuje nezadovoljstvo dosadašnjim ritmom.

80. Sud naglašava da uređenje za koje se opredjeljuje u suštini ne predstavlja bitno odstupanje od prijedloga vještakinja koje su preporučile model 2+2+3, a kojem se prijedlogu priklonio i tužitelj-protutuženik. I prijedlog vještakinja i model koji sud prihvaća polaze od iste polazne pretpostavke — da mal. OŽ s oba roditelja provodi jednaku količinu vremena i da se dijete ne smije dovoditi u poziciju dugotrajnog razdvajanja od ijednog od roditelja. Razlika je u ritmu izmjena — vještakinje predlažu izmjene u ciklusima od dva do tri dana, dok sud prihvaća sedmodnevni period uz obvezni međutjedni kontakt od dva dana s drugim roditeljem — čime se najdulje razdoblje bez ijednog od roditelja svodi na najviše četiri do pet dana, što je razvojno prihvatljivo za dob djeteta i u skladu s intencijom vještakinja o izbjegavanju predugih razdvajanja.

81. Razlog zbog kojeg se sud nije opredijelio za model 2+2+3 koji su preporučile vještakinje, nego za sedmodnevne blokove uz obvezan međutjedni kontakt, leži ponajprije u predstojećem polasku mal. OŽ u školu u rujnu 2026. Djevojčica ulazi u razvojnu fazu u kojoj joj je posebno potrebna stabilnost svakodnevnog ritma, kontinuitet u praćenju školskih obveza, mogućnost koncentracije na učenje te jasna i predvidljiva struktura tjedna. Model 2+2+3 podrazumijeva da se dijete u sedmodnevnom razdoblju seli između roditeljskih domova tri puta, uz boravke kod pojedinog roditelja od svega dva do tri dana, što znači da niti jedan roditelj s djetetom ne provodi duži kontinuirani period koji bi omogućio integraciju djeteta u svakodnevni ritam jednog doma. Takva fragmentacija tjednog ritma u uvjetima školskih obveza dodatno bi opteretila djetetovu svakodnevicu, lišavajući dijete kontinuiranog oslonca u jednom domu tijekom dužeg dijela tjedna i otežavajući uspostavu stabilnih rutina učenja, odmora i pripreme za školu.

82. S druge strane, tužena-protutužiteljica je predlagala znatno ograničenije odnose oca s djetetom (svaki drugi vikend uz dva radna dana bez prespavljivanja), što predstavlja čak i sužavanje u odnosu na privremenu mjeru, obrazlažući svoj zahtjev argumentom da zbog visoko konfliktnog odnosa između stranaka model ravnopravnog roditeljstva uopće nije primjenjiv u ovoj obitelji. Sud taj argument nije prihvatio. Prihvaćanje takvog argumenta dovelo bi do rezultata u kojem bi roditelj koji je i sam svojim ponašanjem pridonosio održavanju visoke razine konflikta — a obrazac takvog postupanja tužene-protutužiteljice bio je, kako je već detaljno obrazloženo, kontinuirano dokumentiran kroz cjelokupno razdoblje postupka— iz same činjenice postojanja konflikta izvlačio prednost u odnosu na drugog roditelja, i to u vidu sužavanja njegovih osobnih odnosa s djetetom. Takvo postupanje suda bilo bi protivno temeljnom načelu nemo auditur propriam turpitudinem allegans, prema kojem se stranka ne može pozivati na nepovoljnu okolnost koju je sama svojim ponašanjem stvorila ili održavala kako bi iz nje izvukla pravnu korist. Osim toga, prihvaćanje takvog argumenta imalo bi i sadržajno neprihvatljivu posljedicu u odnosu na samo dijete — nametnulo bi mu, protivno njegovom najboljem interesu, sužavanje kontakata s ocem kojemu su sve stručne osobe uključene u postupak priznale adekvatne roditeljske kompetencije, a s kojim dijete, prema nespornim utvrđenjima svih provedenih vještačenja, ima kvalitetan i emocionalno bogat odnos.

83. I posebna skrbnica je dvojila da li je u interesu mal. OŽ mijenjati dosadašnju dinamiku osobnih odnosa s ocem u redovnim životnim okolnostima, s obzirom na među ostalim narušenu međuroditeljsku komunikaciju te je predlagala zatražiti izvješće od nadležnih ustanova (Zavoda ili Obiteljskog centra) o dinamici i procesu obiteljske medijacije u koju su roditelji bili uključeni — konkretno, kakva je aktualna suradnja roditelja međusobno i u odnosu na stručnjake, broj održanih susreta, uvažavanje savjeta stručnjaka i napredak u kontaktu roditelja.

84. Sud je odbio taj dokazni prijedlog jer su tijekom više od četiri godine koliko traje ovaj postupak, roditelji kroz tri uzastopna ciklusa mjera obiteljsko-pravne zaštite, kroz psihosocijalno savjetovanje u Obiteljskom centru Split, kroz grupnu obiteljsku psihoterapiju i kroz individualne psihoterapijske tretmane — dakle kroz iznimno intenzivan i sveobuhvatan stručni rad — imali sve objektivne mogućnosti poraditi na kvaliteti svoje međusobne komunikacije, no njihov odnos je unatoč svim tim naporima ostao u bitnom nepromijenjen. U takvim okolnostima bilo bi protivno načelu djetetove dobrobiti i pravu djeteta iz čl. 84. ObZ-a dalje prolongirati ovaj postupak a podredno i uvjetovati ravnopravni model osobnih odnosa djeteta s roditeljem(ima) prethodnim postizanjem urednih komunikacijskih obrazaca između roditelja — jer takav stručno- terapijski ideal u ovoj obitelji, nažalost, nije realno ostvariv u doglednom vremenu. Sud je stoga donio odluku koja polazi od aktualnog stanja razvoja i zrelosti mal. OŽ, a koja kroz strukturalna rješenja ugrađena u izreku presude (dominantna primopredaja preko institucije vrtića odnosno škole, svakodnevni videokontakt s drugim roditeljima, sedmični ritam izmjena koje omogućuju dovoljno dugačke periode kontinuiranog boravka s oba roditelja) pruža djetetu maksimalnu zaštitu od posljedica narušenog međuroditeljskog odnosa u uvjetima u kojima objektivni oporavak tog odnosa nije bio postignut niti se u doglednoj budućnosti može sa sigurnošću očekivati.

85. Argument o neprovedivosti ravnopravnog roditeljstva zbog konflikta roditelja sud stoga prihvaća samo u ograničenom opsegu — kao razlog za odbijanje modela koji bi od roditelja zahtijevao visoku razinu svakodnevne koordinacije i učestale izravne susrete pri primopredajama (modela 2+2+3 kojeg predlažu vještakinje).

86. Model naizmjeničnih perioda boravka od po sedam dana kod svakog roditelja, s međutjednim kontaktom djeteta s drugim roditeljem od srijede nakon vrtića/škole do petka ujutro, po ocjeni suda predstavlja upravo traženu „pravu mjeru" koja uravnotežuje sve relevantne interese u ovom predmetu. Takav model osigurava djetetu ravnomjernu i kontinuiranu prisutnost oba roditelja u svakom tjednu uz simetričan i predvidljiv ritam, uklanjajući neravnomjernost dosadašnjeg modela iz privremene mjere i pružajući djetetu kontinuitet svakodnevnog života koji je osobito bitan u trenutku polaska u školu. Ključna prednost ovakvog modela leži u tome što su dvije od tri tjedne primopredaje (srijeda popodne i petak ujutro) posredovane preko institucije vrtića odnosno škole, bez izravnog susreta roditelja, tako da se jedini izravni susret roditelja pri primopredaji svodi na nedjeljni termin — čime se drastično smanjuje broj izravnih kontakata roditelja, koji u ovoj obitelji, kako je više puta utvrđeno, redovito predstavljaju točke potencijalnog konflikta kojima je dijete izloženo. Međutjedni kontakt od srijede popodne do petka ujutro pritom osigurava da niti jedan tjedan ne prođe bez djetetovog kvalitetnog kontakta s drugim roditeljem, i to uz dva uzastopna prespavljivanja koja omogućuju ostvarivanje svakodnevnih roditeljskih rutina (večera, uspavljivanje, doručak, vožnja u školu), a ne samo kratkotrajnih druženja. Određivanje nedjelje kao dana tjedne primopredaje, konačno, osigurava miran prijelaz između roditeljskih domova izvan radnog tjedna i odvojeno od početka školskih obveza.

87. Sud napominje da se ovako uređeni osobni odnosi mogu u kasnijoj razvojnoj fazi djeteta, ovisno o stupnju usavršavanja roditeljske komunikacije i razvojnim potrebama djeteta, prilagoditi drugačije strukturiranim aranžmanima, sukladno odredbama ObZ-a o izmjeni odluke o osobnim odnosima u promijenjenim okolnostima. Sud snažno potiče roditelje da nastave individualni psihoterapijski rad i zajedničko savjetovanje na koje su upozorile vještakinje, kako bi se postupno razvila razina međusobne suradnje koja bi u budućnosti omogućila i fleksibilnije aranžmane, a u svakom slučaju kako bi se smanjio teret roditeljskog konflikta koji dijete trenutno trpi i koji predstavlja jedini stvarni rizik za njezin emocionalni razvoj utvrđen u ovom postupku.

88. Tijekom zimskih, proljetnih i ljetnih školskih praznika sud je odlučio da mal. OŽ boravi podjednako sa svakim od roditelja. Zimske i ljetne praznike dijete će se provoditi naizmjenično po sedam dana kod svakog roditelja, u skladu s mišljenjem stalnih sudskih vještakinja Sabljar i Rupić Krstić, koje su na ročištu od 30. lipnja 2025. izričito potvrdile da se ne vide nikakve zapreke za boravak djeteta s jednim roditeljem u trajanju od sedam dana u kontinuitetu, a takav je model iu praksi već uspješno implementiran tijekom ljetnih praznika. 2025. i zimskih praznika 2025./2026. po privremenim mjerama ovog suda. Proljetne blagdane, s obzirom na njihovo kraće trajanje, sud je odlučio podijeliti na dva jednaka dijela između roditelja kako bi oba roditelja mogla ostvariti kvalitetan dio tog razdoblja s djetetom.

89. Pravilo prema kojem prvi dio praznika pripada onom roditelju kod kojeg mal. OŽ nije boravila tijekom sedam dana neposredno prije početka praznika sud je uveo kao automatski mehanizam koji osigurava ravnomjernu naizmjeničnost između roditelja i situaciju u kojoj bi dijete zbog slučajnog poklapanja redovitog rasporeda s početkom praznika provelo dva tjedna zaredom kod istog roditelja.

90. Sud je nadalje odredio da se tijekom praznika ne primjenjuje međutjedni kontakt iz točke III. podtočke b) izreke, budući da je taj kontakt u redovnom tjednom ritmu uveden radi posredovanja primopredaja preko institucije vrtića odnosno škole i radi planiranja dužeg razdvajanja djeteta od drugog roditelja unutar radnog tjedna — a tijekom praznika te institucije nisu u funkciji, a i sam karakter praznika predstavlja razdoblje produljene kvalitetne obiteljske aktivnosti koje bi se prekidom nepotrebno fragmentiralo. Umjesto toga, djetetu je osigurana svakodnevna mogućnost kontakta s drugim roditeljima putem telefonskog odnosno video poziva.

91. Radi razdvajanja mogućih nesporazuma, sud je izrijekom odredio da se terminima školskih praznika smatraju termini određenim važećim školskim kalendarom za osnovne škole u Republici Hrvatskoj, i to već od ove školske godine, neovisno o tome što ima. OŽ trenutno još pohađa predškolsku ustanovu.

92. U pogledu državnih praznika i neradnih dana određenim propisima Republike Hrvatske, sud je kao osnovno pravilo prihvatio da se ti dani ne izdvajaju iz redovnog rasporeda, već da ih dijete provodi kod onog roditelja kojemu prema redovnom rasporedu pripada boravak, čime se osigurava stabilnost svakodnevnog ritma i smanjuje broj primopredaja. Iznimku od tog pravila sud je učinio za najznačajnije božićne, novogodišnje i uskrsne blagdane — Badnjak, prvi i drugi dan Božića, Staru i Novu godinu, Veliki petak, Veliku subotu, Uskrsnu nedjelju i Uskrsni ponedjeljak — s obzirom na njihovu posebnu obiteljsku i emocionalnu težinu kao dana oko kojih u obiteljima s narušenom komunikacijom redovito nastaju sporovi.

93. Sud je primarno prepustio roditeljima da se oko rasporeda blagdana pokušaju dogovoriti, što je u skladu s načelom zajedničke roditeljske skrbi iz čl. 104. sv. 1. ObZ- a, no istovremeno je propisao i rezervni raspored po parnim i neparnim kalendarskim godinama za slučaj nesuglasja. Pri oblikovanju tog rezervnog rasporeda sud je nastojao ravnomjerno rasporediti blagdane između roditelja, osiguravajući da svaki roditelj svake godine ima barem dio božićnih i uskrsnih blagdana s djetetom, te da redoslijed po godinama bude izbalansiran (tako da roditelj koji u određenoj godini ima Badnjak i prvi dan Božića te godine nema Staru i Novu godinu).

94. Sud je pritom svjestan da je uređenje blagdana u točki [VI] izreke razmjerno detaljno, no imao je u vidu visokokonfliktan odnos između stranaka i ocijenjeno je da je upravo zbog toga potrebno ostaviti što manje prostora različitim nedoumicama i interpretacijama. Konačno, budući da se božićni, novogodišnji i uskrsni blagdani u pravilu poklapaju sa zimskim odnosno proljetnim školskim praznicima, sud je odredio da raspored iz točke V. ima prednost pred redovnim rasporedom iz točaka III. i IV. izreke samo za one dane koji su izrijekom navedeni u toj točki, dok se po završetku blagdanskog razdoblja dijete vraća u redovni raspored.

Razmjena informacija o djetetu:

95. Odluka iz točke VI. izreke presude utemeljena je na odredbi čl. 111. ObZ-a koja propisuje dužnost roditelja da razmjenjuju informacije u vezi s djetetom kao i način te komunikacije. Sastavni dio sudjelovanja roditelja u djetetovom životu, nužno zahtijeva raspolaganje svim relevantnim informacijama o djetetu. Informacije vezane za Laurino zdravlje, ponašanje, odrastanje, školovanje, izvanškolske i druge značajne aktivnosti, roditelji će razmjenjivati putem SMS ili WhatsApp poruka, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.

Uzdržavanje djeteta:

96. Roditelji nisu postigli sporazum o uzdržavanju

97. Odredbom čl. 288. ObZ-a propisano je pravo i dužnost roditelja na uzdržavanje svoje mal. djece, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mal. djeteta.

98. Odredbom čl. 307. st.1. ObZ-a propisano je da će u sporu uzdržavanja sud utvrditi ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje. Stavkom 2. istog članka pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka uzdržavanja. Stavkom 3. je propisano da pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati da će se uzeti u obzir njeno imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Prilikom odlučivanja sud mora primijeniti posebna pravila o uzdržavanju za djecu i to čl. 310. i 311. ObZ-a, kojim je propisano da roditelj s kojim dijete ne stanuje svoju obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, osim ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako skrbe o djetetu, u kojem slučaju se novčano uzdržavanje za dijete može urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.

99. Sud mora utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta a te potrebe se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. To pravilo se izvodi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (NN – Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) kojim je djetetu priznato pravo na životni standard.

100. U razdoblju od podnošenja protutužbe 25. srpnja 2022. pa do kraja iste kalendarske godine 31. prosinca 2022. tom razdoblju mal. OŽ je bila u dobi od tri godine i nekoliko mjeseci. Dokumentirani mjesečni trošak koji je majka nosila za vrtić i dodatne aktivnosti u 2022. godini iznosio je u prosjeku oko 120,80 eura mjesečno. Pribrajajući tome razmjerni udio mal. OŽ u mjesečnim režijama majčinskog kućanstva u iznosu od oko 30,00 eura mjesečno, troškovi prehrane primjerene potrebama djeteta te dobivaju uzimajući u obzir da je dijete glavni obrok (ručak) imalo u vrtiću u iznosu od oko 70,00 eura mjesečno, troškovi odjeće i obuće s obzirom na brži rast djeteta u iznosu od oko 25,00 eura mjesečno, troškovi higijenske potrebštine i dječje kozmetike u iznosu od oko 10,00 eura mjesečno, troškovi skrbi o zdravlju koji nisu pokriveni obveznim zdravstvenim osiguranjem u iznosu od oko 10,00 eura mjesečno, te troškove odgoja, razonode i razmjerne rezerve za blagdane, rođendane i ljetovanja u iznosu od oko 35,00 eura mjesečno, sud je utvrdio da su ukupne materijalne potrebe mal. OŽ u ovom razdoblju iznosile su približno 300,00 eura mjesečno .

101. U razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. mal. OŽ je bila u dobi od tri i pol do četiri i pol godine. Dokumentirani mjesečni trošak koji je majka nosila za vrtić i dodatne aktivnosti u 2023. godini iznosio je u prosjeku oko 135,00 eura mjesečno. Pored toga, sud je u iznosu materijalnih potreba mal. OŽ je uračunao i razmjerni dio troškova dodatnih izvanvrtičkih aktivnosti koje je tijekom 2023. godine podmirivao tužitelj-protutuženik — program uvoda u STEM istraživanja u ustanovi Thinker Lab i dvomjesečnog programa u ustanovi Malac genijalac — u razmjernom iznosu od oko 25,00 eura mjesečno. Pribrajajući tome razmjerni udio mal. OŽ u režijama majčina kućanstva u iznosu od oko 32,00 eura mjesečno, troškovi prehrane u iznosu od oko 75,00 eura mjesečno, troškovi odjeće i obuće u iznosu od oko 27,00 eura mjesečno, troškovi higijenskih potrepština u iznosu od oko 11,00 eura mjesečno, troškovi o zdravlju u iznosu od oko 11,00 eura mjesečno, te troškovi odgoja, razonode i rezerve za blagdane, rođendane i ljetovanja u iznosu od oko 40,00 eura mjesečno, sud je utvrdio da su ukupne materijalne potrebe male. OŽ u ovom razdoblju iznosile su približno 355,00 eura mjesečno .

102. U razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024.mal. OŽ je bila u dobi od četiri i pol do pet i pol godina. Dokumentirani mjesečni trošak koji je majka nosila za vrtić i dodatne aktivnosti u 2024. godini iznosio je u prosjeku oko 170,00 eura mjesečno. Pored toga, u materijalne potrebe mal. OŽ je u ovom razdoblju uračunao i razmjerni dio troška STEM programa u ustanovi Thinker Lab čije je pohađanje nastavljeno kroz 2024. godinu, a koji je podmirivao tužitelj-protutuženik, u iznosu od oko 20,00 eura mjesečno. Pribrajajući tome razmjerni udio mal. OŽ u režijama majčina kućanstva u iznosu od oko 37,00 eura mjesečno, troškovi prehrane u iznosu od oko 85,00 eura mjesečno, troškovi odjeće i obuće u iznosu od oko 32,00 eura mjesečno, troškovi higijenskih potrepština u iznosu od oko 13,00 eura mjesečno, troškovi o zdravlju u iznosu od oko 13,00 eura mjesečno, te troškovi odgoja, razonode i rezerve za blagdane, rođendane i ljetovanja u iznosu od oko 40,00 eura mjesečno, sud je utvrdio da su ukupne materijalne potrebe male. OŽ u ovom razdoblju iznosile su približno 410,00 eura mjesečno .

103. U razdoblju od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2025. mal. OŽ je bila u dobi od pet i pol do šest i pol godina. Dokumentirani mjesečni trošak koji je majka nosila za vrtić i dodatne aktivnosti u 2025. godini iznosio je u prosjeku oko 170,00 eura mjesečno. Pored toga, u materijalne potrebe mal. OŽ je u ovom razdoblju uračunao i razmjerni dio troškova dodatnih izvanvrtičkih aktivnosti koje je tijekom 2025. godine podmirivao tužitelj-protutuženik — završnog dijela STEM programa u ustanovi Thinker Lab, likovnih radionica te povremeno pohađanih radionica keramike i dječjeg planinarskog kampa — u razmjernom iznosu od oko 15,00 eura mjesečno. U ovom razdoblju, počevši od ožujka 2025. roditelji su mal. OŽ uključili u grupnu obiteljsku psihoterapiju, a od lipnja 2025. i redovitu individualnu psihoterapiju kod psihologinje RŽ u iznosu od 45,00 eura po terapiji jednom tjedno, pri čemu su stranke suglasno izjavile na ročištu od 25. studenog 2025. da taj trošak plaćaju naizmjenično, Pribrajajući dokumentiranim stavkama razmjerni udio mal. OŽ u režijama majčina kućanstva u iznosu od oko 42,00 eura mjesečno, troškovi prehrane u iznosu od oko 95,00 eura mjesečno, troškovi odjeće i obuće u iznosu od oko 37,00 eura mjesečno, troškovi higijenskih potrepština u iznosu od oko 15,00 eura mjesečno, troškovi o zdravlju u iznosu od oko 15,00 eura mjesečno, te troškovi odgoja, razonode i rezerve za blagdane, rođendane i ljetovanja u iznosu od oko 46,00 eura mjesečno, sud je utvrdio da su ukupne materijalne potrebe male. OŽ u ovom razdoblju iznosile približno 435,00 eura mjesečno .

104. U razdoblju od 1. siječnja 2026. do dana donošenja ove presude mal. OŽ se nalazi u dobi od šest i pol godina, u godini koja neposredno prethodi polasku u osnovnu školu. Dokumentirani mjesečni trošak koji majka nosi za vrtić i dodatne aktivnosti u 2026. godini iznosi u prosjeku oko 150,50 eura mjesečno. U ovom razdoblju nastavlja se i redovita psihoterapija mal. OŽ kod psihologinje RŽ, koju stranke i dalje plaćaju naizmjenično u naravi prema rasporedu tjedana, pa se ni ovdje sud taj trošak ne uračunava u iznos koji se prevodi u novčanu obvezu jednog roditelja. Pribrajajući dokumentiranim stavkama razmjerni udio mal. OŽ u režijama majčina kućanstva u iznosu od oko 45,00 eura mjesečno, troškovi prehrane u iznosu od oko 100,00 eura mjesečno, troškovi odjeće i obuće u iznosu od oko 40,00 eura mjesečno, troškovi higijenskih potrepština u iznosu od oko 15,00 eura mjesečno, troškovi skrbi za zdravlje u iznosu od oko 15,00 eura mjesečno, te troškovi odgoja, razonode i rezerve za blagdane, rođendane i ljetovanja u iznosu od oko 50,00 eura mjesečno, sud je utvrdio da su ukupne materijalne potrebe male. OŽ u ovom razdoblju iznosile približno 435,00 eura mjesečno budući da nije bilo bitnih promjena u odnosu na prethodno razdoblje.

105. Progresivni rast mjesečnih potreba tijekom navedenog razdoblja odgovara rastu mal. OŽ, postupnom uvođenju novih izvanvrtičkih sadržaja, kao i općem trendu rasta troškova života u tom razdoblju.

106. Odredbom čl. 289. ObZ-a propisano je da se uzdržavanje određuje razmjerno mogućnostima obveznika uzdržavanja i potrebama uzdržavane osobe, a odredbom čl. 313. sv. 2. ObZ-a propisano je da mogućnosti roditelja koji je dužan plaćati uzdržavanje obuhvaćaju sve njegove prihode i stvarno imovinsko stanje, uzimajući u obzir i njegovu mogućnost zapošljavanja i stjecanja imovine, kao i njegove vlastite potrebe i zakonske obveze uzdržavanja.

107. Tužitelj-protutuženik je na ročištu od 25. studenog 2025. iskazao da je zaposlen u obiteljskoj tvrtki Electronic Security doo i da ostvaruje mjesečna primanja od 1.200,00 do 1.300,00 eura, da nema drugih izvora prihoda, da je vlasnik stana u kojem stanuje, da za svakodnevne potrebe koristi automobil u vlasništvu navedene tvrtke, te da nema druge djece koju bi bio dužan uzdržavati. Ima kreditnu obvezu od 40.000,00 eura koju je prema vlastitom iskazu podigao za pomoć roditeljima za kupnju njihovog stana. Iz platnih lista za rujan i listopad 2025. godine proizlazi da tužitelj-protutuženik od Electronic Security doo prima ukupnu mjesečnu isplatu od 1.138,66 eura (neto plaća 903,66 eura uvećano za naknadu u iznosu od 235,00 eura). Iz potvrde Porezne uprave od 26. studenog 2025. pak proizlazi da su službeno iskazani prihodi tužitelja- protutuženika tijekom ovog postupka kontinuirano padali — u 2022. godini 193.454,52 kn (prosjek oko 2.140,00 eura mjesečno), u 2023. godini 20.018,86 eura (oko 1.668,00 eura). mjesečno), u 2024. godini 10.038,00 eura (oko 836,00 eura mjesečno), u razdoblju siječanj–rujan 2025. 8.402,50 eura (oko 933,00 eura mjesečno), pri čemu je tužitelj-protutuženik u podnesku od 22. siječnja 2026. ovaj pad obrazložio vrijeme da u posljednjim godinama znatno manje radi zbog učestalog izbivanja uslijed sudjelovanja u ovom i drugim povezanim postupcima.

108. Sud je, međutim, pri ocjeni stvarnih mogućnosti tužitelja-protutuženika u smislu čl. 313. ObZ-a uzeo je u obzir i druge relevantne okolnosti koje upućuju na iznadprosječan životni standard. Iz aktivnog izvatka iz sudskog registra od 28. studenog 2025. proizlazi da je tužitelj-protutuženik član uprave i direktor društva Electronic Security doo koje društvo zastupa pojedinačno i samostalno od 24. ožujka 2021. godine — dakle na čelu je obiteljskog trgovačkog društva koje je, prema priloženoj Odluci Skupštine od 29. svibnja 2025. o upotrebi dobitka, samo u 2024. godini ostvarilo dobit od 448.325,73 eura. Iako tužitelj-protutuženik formalno nije imao poslovni udjel u tom društvu (jedini član je njegov otac TŽ), njegov položaj direktora uspješnog obiteljskog društva objektivno upućuje na stabilan i dobro pozicioniran poslovni status, a ne na smanjene zarađivačke mogućnosti. Uz to, tužitelj- protutuženik je vlasnik stana površine 134,91 m² na VI. katu objekta „Firule - Lazarica" u Splitu (zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina]) u kojem stanuje bez obveze plaćanja najamnine, a na toj je nekretnini dana 10. listopada 2025. — dakle u vrijeme kada se ovaj postupak nalazio u završnoj fazi — uknjiženo založno pravo u iznosu od 371.623,86 eura u korist njegova oca TŽ, a koju okolnost sud cijeni kao indiciju koja budi opravdanu dvojbu oko toga predstavlja li službeno iskazana plaća stvarni odraz njegovih mogućnosti. Činjenica da tužitelj-protutuženik za svakodnevne potrebe koristi automobil u vlasništvu društva predstavlja pogodnost koja mu štedi troškove nabave, osiguranja i održavanja osobnog vozila. O iznadprosječnom životnom standardu tužitelja-protutuženika dodatno govori i činjenica, koja je u postupku proizašla iz iskaza samih stranaka, da on s mal. OŽ redovito odlazi na zimska skijanja, kao i na ljetna putovanja i planinarenja, primjerice sedmodnevni boravak u Dolomitima u ljeto 2025. godine — što sve redom predstavlja oblike provođenja slobodnog vremena koji iskušavaju nezanemarene financijske izdatke i koji se upućuju na životni standard koji znatno nadilazi onaj koji bi se mogao ostvariti isključivo iz formalne neto plaće od 1.138,66 eura. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da mogućnosti tužitelja- protutuženika za doprinošenje uzdržavanju mal. OŽ valja cijeniti šire od formalno iskazane plaće, te da njegove objektivne mogućnosti odgovaraju iznadprosječnom životnom standardu.

109. Dovodeći u vezu utvrđene ukupne materijalne potrebe mal. OŽ po razdobljima s prethodno ocijenjenim stvarnim mogućnostima tužitelja-protutuženika kao obveznika uzdržavanja, sud je zaključio da su mogućnosti tužitelja-protutuženika tijekom cijelog promatranog razdoblja bile takve da je mogao u cijelosti zadovoljiti utvrđene mjesečne materijalne potrebe mal. OŽ. Takav zaključak sud temelji na okolnosti da je tužitelj-protutuženik tijekom tog razdoblja bio na čelu uspješnog obiteljskog trgovačkog društva Electronic Security doo, da je njegov životni standard bio i ostao iznadprosječan (vlasništvo stana bez obveze najamnine, korištenje službenog automobila kao primanja u naravi, redovita zimska skijanja i ljetna putovanja s djetetom), da nema drugih osoba koje bi bio dužan uzdržavati, a da je njegova jedina redovita kreditna obveza kredita koji je prema vlastitom iskazu podigao za pomoć svojim roditeljima, a ne za vlastite životne potrebe. Sud je pritom razmotrio i okolnost da je mal. OŽ tijekom promatranog razdoblja jedan dio vremena provodila kod tužitelja-protutuženika sukladno privremenoj mjeri te da je tužitelj-protutuženik tijekom tog vremena neposredno u naravi snosio dio svakodnevnih troškova djeteta (osobite prehrane i boravka), no tu okolnost sud nije ocijenio osnovom za umanjenje njegove mjesečne novčane obveze iz dva razloga: prvo, zato što je vrijednost koju je tužitelj- protutuženik doprinosio u naravi po svojoj naravi razmjerno skromna u odnosu na ukupnu. utvrđene mjesečne materijalne potrebe djeteta koje pretežno čine fiksni troškovi (vrtić, izvanvrtićke aktivnosti, odjeća, razmjerni udio u režijama majčina kućanstva), a drugo, zato što je sud pri utvrđivanju materijalnih potreba mal. OŽ u točkama 11. do 14. ovog obrazloženja već je uzeo u obzir razmjeran doprinos tužitelja- protutuženika u plaćanju pojedinih izvanvrtičkih aktivnosti (STEM program u ustanovi Thinker Lab, program u ustanovi Malac genijalac, likovnih radionica, radionica keramike i dječjeg planinarskog kampa), čime su njegovi neposredni izdaci za dijete već ušli u obračun ukupnih potreba i ne mogu se isti izdaci ponovno uzeti u obzir umanjenje njegove novčane. obveze.

110. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja-protutuženika na plaćanje mjesečnog doprinosa za uzdržavanje mal. OŽ u iznosima koji odgovaraju utvrđenim ukupnim materijalnim potrebama djeteta po pojedinim kalendarskim godinama, i to u iznosu od 300,00 eura mjesečno za razdoblje od 22. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., u iznosu od 355,00 eura mjesečno za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., u iznosu od 410,00 eura mjesečno za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024., u iznosu od 435,00 eura mjesečno za razdoblju od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2025. u iznosu od 435,00 eura mjesečno za razdoblje od 1. siječnja 2026. do dana donošenja ove presude.

111. Budući da je tužitelj-protutuženik tijekom cijelog promatranog razdoblja po privremenoj mjeri ovog suda od 25. ožujka 2022. (R1 Ob-671/2021) redovito plaćao mjesečni iznos od 152,59 eura, a što je u postupku bilo neprimjereno, sud ga je obvezao samo na doplatu razlike između tako utvrđene mjesečne obveze i iznosa koji je po privremenoj mjeri već plaćao, i to kako je razrađeno u točki VII. izreke presude. Za razdoblje od 22. do 31. srpnja 2022. (10 dana) razmjerna razlika obračunata je proporcionalno, kao i za razdoblje od 1. do 9. travnja 2026. (9 dana).

112. Od 10. travnja 2026. godine nadalje na snagu stupa uređenje osobnih odnosa mal. OŽ s ocem po modelu naizmjeničnog sedmodnevnog boravka kako je određeno u točki III. izreke. Valja napomenuti da je u ranijem razdoblju, prema rasporedu uređenom privremenom mjerom od 25. ožujka 2022., mal. OŽ je znatno manje vremena provodila kod oca —dok je pretežno boravila kod majke kao roditelja kod kojeg je stanovala. Upravo u toj činjenici leži razlog zbog kojeg je sud za razdoblje od 22. srpnja 2022. do 9. travnja 2026. utvrdio očev doprinos uzdržavanju u novčanom iznosu koji odgovara cjelokupnim mjesečnim materijalnim potrebama djeteta, umanjenom za iznos koji je otac već plaćao po privremenoj mjeri. Od 10. travnja 2026. godine nadalje okolnosti su se, međutim, bitno promijenile — mal. OŽ će podjednako vremena boraviti kod oba roditelja, pa se materijalne potrebe djeteta u značajnoj mjeri zadovoljavaju u naravi tijekom vremena boravka kod svakog od njih. 113. Sud je pritom imao u vidu odredbu čl. 309. ObZ-a prema kojem se uzdržavanje određuje u novčanom iznosu, kao i činjenica da Obiteljski zakon Republike Hrvatske, za razliku od nekih drugih europskih pravnih sustava, ne sadrži posebne odredbe o načinu uređenja uzdržavanja u uvjetima naizmjeničnog sedmodnevnog boravka djeteta kod oba roditelja, osim u situacijama kada roditelji o tome postignu sporazum. Polazeći od načela razmjernosti potrebama djeteta i mogućnostima roditelja kao i od okolnosti konkretnog slučaja, sud je primjenom analogije zaključio da ako roditelji u uvjetima naizmjeničnog stanovanja mogu sporazumno urediti pitanje uzdržavanja djeteta tako da svaki od njih snosi podjednak dio materijalnih potreba, tada i sud u presudi može takvo uređenje odrediti onda kada klasični model jednosmjernog mjesečnog doprinosa jednog roditelja drugome ne odgovara životnoj stvarnosti i objektivnim potrebama djeteta. Takav pristup sud je u konkretnom slučaju ostvario kroz uzajamno određivanje dvaju jednakih mjesečnih novčanih doprinosa u točkama VIII. i IX. izreke ove presude, čime je istodobno formalno udovoljeno odredbi čl. 309. ObZ-a o novčanom određivanju uzdržavanja, a sadržajno je uređenje prilagođeno stvarnim životnim prilikama djeteta koje od 10. travnja 2026. godine podjednako boravi kod oba roditelja.

114. Sud je pri donošenju ovog dijela odluke posebno cijenio i okolnost da je u prethodnim točkama ovog obrazloženja utvrdio da su stvarne materijalne prilike oca i majke — kada se ne gledaju isključivo formalni prihodi, nego i sveukupne životne okolnosti roditelja (vlasništvo odnosno korištenje besplatnog stambenog prostora, pogodnosti koje uživaju uz svoj posao, izostanak drugih uzdržavanih osoba, životni standard koji objektivno održavaju) — donekle podjednake, odnosno usporedbe u mjeri koja opravdava ravnopravni materijalni doprinos oba roditelja potrebama djeteta bez potrebe za dodatnim novčanim izravnanjem jednog roditelja u korist drugoga. 115. Pri određivanju visine uzajamnih novčanih doprinosa iz točaka VIII. i IX. izreke ove presude sud je iznos od 264,00 eura mjesečno uskladio s minimalnim novčanim iznosom potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Laurine dobio propisanim važenjem Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine" br. 75/25), kojem taj iznos u cijelosti odgovara. Na taj način sud je istodobno udovoljio formalnom zahtjevu iz čl. 309. ObZ-a o novčanom određivanju uzdržavanja i osigurao da pojedinačni doprinos svakog od roditelja ne bude niži od zakonom propisanog minimuma, dok se u praksi — budući da mal. OŽ podjednako boravi kod oba roditelja — ova dva uzajamna doprinosa u pravilu neutraliziraju kroz neposredno pokrivanje svakodnevnih troškova djeteta tijekom vremena boravka kod svakog od njih, a formalno pravno određenje ostavlja otvorenu mogućnost izravne ovrhe u slučaju da jedan od roditelja prestane faktički doprinositi uzdržavanju mal. OŽ.

Odluka o izmjeni privremene mjere:

116. Konačno, sud je na temelju svih dokaznih sredstava koje je imao na raspolaganju donio rješenje o izmjeni odluke o osobnim odnosima mal. OŽ s ocem ZŽ određenoj točki II. izreke rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2022., poslovnog broja R1 Ob-671/2022-37, i to u dijelu koji se odnosi na način ostvarivanja osobnih odnosa u vidu susreta i viđanja mal. OŽ s ocem tijekom srpnja i kolovoza 2026. godine. Takva odluka donesena je na prijedlog tužitelja-protutuženika jer je do pravomoćnog okončanja ovog postupka, a koje bi s obzirom na mogući žalbeni postupak moglo potrajati, potrebno urediti način provođenja praznika mal. OŽ s roditeljima tijekom nadolazećeg ljeta 2026.

117. Odredbom čl. 529. ObZ-a propisani su posebni postupci osiguranja radi određivanja privremenih mjera o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, kao i privremenih mjera radi uzdržavanja. Takve privremene mjere mogu se odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegovo trajanje. Odredbom čl. 530. st. 4. ObZ-a propisano je da se sud privremenu mjeru može po službenoj dužnosti odrediti u svakom postupku koji je u tijelu, au kojem se prema odredbama Obiteljskog zakona odlučuje o pravima i dobrobiti djeteta.

118. Sud je, rukovodeći se upravo tim odredbama, ocijenio da je u konkretnom slučaju potrebno izmijeniti postojeću privremenu mjeru u dijelu koji se odnosi na ljetne praznike 2026. godine (srpanj i kolovoz), i to iz razloga koji su u ovoj presudi već detaljno obrazloženi u okviru razmatranja modela uređenja osobnih odnosa mal. OŽ s ocem. Naime, sud je ocijenio da je u najboljem interesu mal. OŽ da tijekom srpnja i kolovoza 2026. godine boravi podjednako i naizmjenično sa svakim od roditelja u periodu od po sedam dana sa svakim od roditelja, a ne po rasporedu iz dosadašnje privremene mjere koja je prilagođena djetetu predškolske dobi i tada aktualnoj dinamici obiteljskih odnosa. S obzirom na to da je ova odluka o osobnim odnosima donesena u presudi koja još nije pravomoćna i koja bi, u slučaju žalbe, mogla pravomoćnost postići tek nakon završetka ljeta 2026., bilo je potrebno istovremeno izmijeniti privremenu mjeru kako bi se mal. OŽ već tijekom ljeta 2026. omogućio je provođenje blagdana po modelu koji odgovara njezinim trenutnim razvojnim potrebama i koji je u skladu s utvrđenjima stalnih sudskih vještakinja.

119. Napominje se da je identičan model naizmjeničnog sedmodnevnog boravka već bio uspješno proveden tijekom srpnja i kolovoza 2025. godine po ranijoj izmjeni privremene mjere ovog suda, te je protekao bez objektivno evidentiranih poteškoća za dijete, što dodatno potvrđuje opravdanost ovakvog uređenja i za predstojeće ljetne praznike.

120. Prednost u ostvarivanju rasporeda sud je dao sporazumu roditelja, a tek za slučaj da sporazum ne bude postignut, sud je u podtočkama b) i c) točke I. izreke rješenja odredio rezervni raspored i način primopredaje, kako bi se izbjegle moguće nedoumice i sporovi između roditelja u tom inače visoko konfliktnom odnosu. Svakodnevni kontakt mal. OŽ s roditeljem kod kojeg u određenom razdoblju ne boravi osiguran je putem video poziva, sukladno praksi koja se već uspostavila i funkcionira između stranaka.

121. Odluka o tome da tijek roka za žalbu ni žalba protiv ove izmjene rješenja o privremenoj mjeri ne odgađaju njegovu provedbu temelji se na čl. 352. Ovršnog zakona (Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24).

Troškovi postupka:

122. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom čl. 366. st. 1. ObZ-a, prema kojem sud u bračnim sporovima i sporovima o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima s djetetom može, vodeći računa o razlozima pravičnosti i okolnostima slučaja, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove, odnosno da jedna stranka snosi druge troškove u cijelosti ili djelomično.

123. Sud je u ovom postupku ocijenio da je, s obzirom na okolnosti slučaja, ispravno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Pritom je sud imao u vidu da su obje stranke postavljale tužbene zahtjeve koji su išli u smjeru samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi u svoju korist, te da sud nije u cijelosti prihvatio ni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, ni protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice, već je donio odluku prema kojoj se roditeljska skrb ostvaruje zajednički, a osobni odnos mal. Laure s ocem uređeni su po modelu koji ne odgovara u potpunosti ni jednom od zahtjeva stranaka. U takvim okolnostima nije primjereno jednu od stranaka obvezati na snošenje troškova druge u cijelosti ili pretežitom dijelu.

124. Iznimku od navedenog pravila sud je učinio u odnosu na predujam za troškove vještačenja po stalnim sudskim vještakinjama Arleni Sabljar i Lucijani Rupić Krstić. Iz spisa proizlazi da je tužena-protutužiteljica na ime predujma za troškove vještačenja tijekom postupka uplatila ukupno 3.151,46 eura (i to u iznosima od 1.726,00 eura, 800,00 eura, 255,46 eura i 370,00 eura), dok je tužitelj-protutuženik na isti način uplatio iznos od 300,00 eura, pa je ukupni trošak vještačenja iznosio 3.451,46 eura. Sud je ocijenio da je pravično da trošak tog vještačenja obje stranke snose podjednako, pa je tužitelju-protutuženiku naloženo da tuženoj-protutužiteljici naknadi razliku do polovice ukupnog troška, odnosno iznos od 1.425,73 eura.

125. Razlog za takvu odluku leži u činjenici da je nalaz i mišljenje vještakinja, iako predloženo od strane tužene-protutužiteljice, u ovom postupku poslužio kao središnji dokaz na kojem je sud izgradio svoju odluku o svim ključnim pitanjima — o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, o stanovanju djeteta i uređenju osobnih odnosa — pri čemu su njegovi zaključci o razvojnom statusu djeteta, podjednakoj privrženosti oba roditelja, adekvatnosti roditeljskih kompetencija obaju roditelja i postojanju sukoba lojalnosti. kao jedinog stvarnog rizičnog čimbenika za djetetov emocionalni razvoj bili su u jednakoj mjeri relevantni za oba roditelja i za donošenje odluke u najboljem interesu djeteta. Budući da je vještačenje po svojoj funkciji u ovom postupku služilo kao neutralno stručno utvrđenje činjenica važnih za odluku o pravima i dobrobiti djeteta, a ne kao dokaz u isključivom interesu stranke koja ga je predložila, sud je u skladu s razlozima pravičnosti i čl. 366. st. 1. ObZ-a ocijenio da troškove vještačenja treba podjednako rasporediti između obje stranke.

126. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 10. travnja 2026.

SUTKINJA

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Protiv rješenja o određivanju privremene mjere (točke I. do III. izreke rješenja) nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 8 dana, od dana primitka iste, dok protiv rješenja o troškovima parničnog postupka (točka IV. izreke rješenja) nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila ročištu radi objave i uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi objave i uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište za objavu i uručenje odluke održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o tom ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere iz točke I. do III. izreke rješenja.

DNA:

- Tužitelju-protutuženom po pun.

- Tuženoj-protutužiteljici po pun.

- posebnoj skrbnici mal. djeteta CŽ

- HZSR, PU Split - na znanje

- u spis