REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-548/2022-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Stajčiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marić Stajčić & Perkov iz Zagreba, protiv tuženika POGON KOOLTURA d.o.o., Zagreb, Donji Stupnik, Dolenica 20, OIB 83711572958, zastupanog po punomoćnici Gorani Grubišić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grubišić & Lović & Lalić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 11. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Nalaže se tuženiku Pogon Kooltura d.o.o., Zagreb, Koledovčina 1, OIB: 83711572958 da tužitelju RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 dana isplati razliku plaće u bruto iznosu od 79.232,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- za siječanj 2019. godine na iznos od 2.309,38 EUR počevši od 16.02.2019. pa do isplate,

- za veljaču 2019. godine na iznos od 2.309,38 EUR počevši od 16.03.2019. pa do isplate,

- za ožujak 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.04.2019. pa do isplate,

- za travanj 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.05.2019. pa do isplate,

- za svibanj 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.06.2019. pa do isplate,

- za lipanj 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.07.2019. pa do isplate,

- za srpanj 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.08.2019. pa do isplate,

- za kolovoz 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.09.2019. pa do isplate,

- za rujan 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.10.2019. pa do isplate,

- za listopad 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.11.2019. pa do isplate,

- za studeni 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.12.2019. pa do isplate,

- za prosinac 2019. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.01.2020. pa do isplate,

- za prosinac 2020. godine na iznos od 2.319,33 EUR počevši od 16.01.2020. pa do isplate,

- za siječanj 2020. godine na iznos od 2.309,38 EUR počevši od 16.02.2020. pa do isplate,

- za veljaču 2020. godine na iznos od 2.309,38 EUR počevši od 16.03.2020. pa do isplate,

- za ožujak 2020. godine na iznos od 2.329,29 EUR počevši od 16.04.2020. pa do isplate,

- za travanj 2020. godine na iznos od 2.654,46 EUR počevši od 16.05.2020. pa do isplate,

- za svibanj 2020. godine na iznos od 2.6654,46 EUR počevši od 16.06.2020. pa do isplate,

- za lipanj 2020. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.07.2020. pa do isplate,

- za srpanj 2020. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.08.2020. pa do isplate,

- za kolovoz 2020. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.09.2020. pa do isplate,

- za rujan 2020. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.10.2020. pa do isplate,

- za listopad 2020. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.11.2020. pa do isplate,

- za studeni 2020. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.12.2020. pa do isplate,

- za prosinac 2020. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.01.2021. pa do isplate,

- za prosinac 2019. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.01.2021. pa do isplate,

- za siječanj 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.02.2021. pa do isplate,

- za veljaču 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.03.2021. pa do isplate,

- za ožujak 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.04.2021. pa do isplate,

- za travanj 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.05.2021. pa do isplate,

- za svibanj 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.06.2021. pa do isplate,

- za lipanj 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.07.2021. pa do isplate,

- za srpanj 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.08.2021. pa do isplate,

- za kolovoz 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.09.2021. pa do isplate,

- za rujan 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.10.2021. pa do isplate,

- za listopad 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.11.2021. pa do isplate,

- za studeni 2021. godine na iznos od 1.990,84 EUR počevši od 16.12.2021. pa do isplate,

- za prosinac 2021. godine na iznos od 3.308,35 EUR počevši od 16.01.2022. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Pogon Kooltura d.o.o., Zagreb, Koledovčina 1, OIB: 83711572958, nadoknaditi tužitelju RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o  j e

II/ Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koji glasi:

„I Zabranjuje se tuženiku/protivniku osiguranja Pogon Kooltura d.o.o., Donji Stupnik (Općina Stupnik), Dolenica 20, OIB: 83711572958, da otuđi i optereti vozila u svom vlasništvu i to:

[registarska oznaka] RENAULT KANGOO MAXI (s 4 sjedala) - N1VF1 FW16 M655 8105 02

N1 vozilo 2016 ,1.591, 80, 1.950;

[registarska oznaka] RENAULT MASTER FURGON - N1 VF1 MAF4 SE55 7844 71 N1 vozilo 2016, 2.229, 92, 3.500

[registarska oznaka] RENAULT MASTER FURGON - N1 VF1 MAF4 SE55 3418 10 N1 vozilo 2016, 2.229, 92, 3.500

[registarska oznaka] RENAULT MASTER FURGON - N1 VF1 MAF4 SC56 0623 19 N1 vozilo 2016, 2.229, 92, 3.500

[registarska oznaka] RENAULT MASTER FURGON - N1 VF1 MAF4 SE56 0777 05 N1 vozilo 2016, 2.229, 92, 3.500

[registarska oznaka] RENAULT MASTER FURGON - N1 (rani je [registarska oznaka]) VF1 MAF4 SE55 8987 71 N1 vozilo 2016, 2.229, 92, 3.500

[registarska oznaka] RENAULT MASTER FURGON - N1 VF1 MA00 0456 4850 20 N1 vozilo 2016, 2.229, 92, 3.500

uz zabilježbu ove zabrane u službenoj evidenciji cestovnih vozila koju vodi Ministarstvo unutarnjih poslova RH i ispravi o vlasništvu vozila, te u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima.

II Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova upisati zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja navedenih motornih vozila u službenoj evidenciji vozila i ispravama o vlasništvu vozila.

III Nalaže se Službi upisa Financijske agencije, regionalni centar Zagreb upisati u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja navedenih motornih vozila.

IV Ova privremena mjera ostaje na snazi do isteka 30 dana od pravomoćnog okončanja parničnog postupka pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod posl. br. 548/2022.

V Nalaže se protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja ovim postupkom prouzročen trošak u roku od 8 dana.“

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.716,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope odnosno kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središn je banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio zaposlen na poslovima radnog mjesta direktor nabave, uvoza, stjecanja iz EU i izvoza, sve sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2016., izmijenjenog Dodatkom 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2016. (dalje u tekstu: Ugovor o radu), za obavljanje kojih je poslova tuženik bio dužan tužitelju isplaćivati iznos mjesečne plaće u bruto iznosu od 25.000,00 kn, a koji se iznos plaće sukladno Ugovoru o radu imao isplaćivati do isteka tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

2. Radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem naprijed naznačenog Ugovora o radu prestao je 28. prosinca 2021. kada je tuženik tužitelju dostavio Odluku o izvanrednom otkazu i odjavio ga sa svih obveznih osiguranja. Tužitelj je protiv takve Odluke o izvanrednom otkazu od 28. prosinca 2021. ustao tužbom prema tuženiku, tražeći da se ista utvrdi kao nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, a koji se postupak pred naslovnim sudom vodi pod posl.br. Pr-278/2022. Iako je tužitelj temeljem Ugovora o radu imao pravo na isplatu mjesečne plaće u bruto iznosu od 25.000,00 kn, tuženik mu je u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 28. prosinca 2021. neosnovano isplaćivao bruto plaću u manjim iznosima nego li je to ugovoreno Ugovorom o radu, koji razlika se potražuje ovom tužbom.

3. Podneskom od 11. i 29. travnja 2022. tužitelj ističe prijedlog radi osiguranja novčane tražbine temeljem odredbe čl. 344, a u svezi s odredbom čl. 345. Ovršnog zakona, a imajući u obzir sve tužbene navode i tamo izložena činjenična utvrđenja i dostavljene dokaze. Iz obračunskih isprava za isplatu plaće jasno je vidljivo kako mu je tuženik/protivnik osiguranja u utuženom razdoblju (od 1. siječnja 2019. do 28. prosinca 2021.) neosnovano isplaćivao bruto plaću u manjim iznosima nego li je to ugovoreno Ugovorom o radu, uslijed čega je tuženik/protivnik osiguranja dužan tužitelju/predlagatelju osiguranja dužan isplatiti razliku plaće u bruto iznosu od 535.226,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu; tužitelj/predlagatelj osiguranja smatra kako je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a čime je ispunio prvu od naprijed opisanih kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere. U odnosu na drugu kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere, dakle činjenje vjerojatnim opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, tužitelj/predlagatelj osiguranja ističe kako tuženik/protivnik osiguranja u posljednje vrijeme otežano posluje i da je nesolventan, zbog čega postoji opasnost od stečaja i blokade njegovih poslovnih računa – s tim u svezi dostavlja se javno dostupno Bonitetno izvješće za tuženika/protivnika osiguranja iz kojeg je po svim financijskim pokazateljima jasno razvidno: da porezni dug tuženika/protivnika osiguranja na dan 13. listopada 2021. iznosi više od 1.005.852,12 kn; da je bonitetna ocjena tuženika/protivnika osiguranja D2 (ispodprosječno), te su i svi ostal i kriteriji ili slabi (kreditna izloženost) ili ispodprosječni (udio duga, platežna sposobnost); da stupanj zaduženosti pokazuje veliku zaduženost društva tuženika/protivnika osiguranja i kapital društva je gotovo negativan (vrlo je blizu 1); da broj dana naplate potraživanja iznosi 95 dana, što pokazuje da društvo tuženika/protivnika osiguranja svoja potraživanja ne uspijeva naplatiti uredno i na vrijeme; da je potraživanje od kupaca na dan 31. prosinca 2020. naveden iznos od 3.388.900,00 kn, od čega su potraživanja od povezanog društva NLK trgovina i distribucija d.o.o. iznosila 2.837.810,90 kn, odnosno više od 20% od ukupnih prihoda društva tuženika/protivnika osiguranja u 2020.; da su kašnjenja u plaćanju u prosjeku 90 dana iznad valute plaćanja; isto se nastavilo i u 2021., najveći dužnik tuženika/protivnika osiguranja je povezano društvo NLK trgovina i distribucija koje je na dan 16. studenog 2021. dugovalo oko 4 milijuna kn, što predstavlja oko 30% ukupnog godišnjeg prihoda društva tuženika/protivnika osiguranja; da uz probleme s likvidnošću i naplatom potraživanja, prvenstveno od povezanog društva NLK trgovina i distribucija d.o.o., društvo tuženika/protivnika osiguranja ima i velike kreditne obveze i obveze po leasing ugovorima koje se ne plaćaju redovito, što je vidljivo iz bilance, opomena banaka o neplaćenim ratama kredita i opomenama Unicredit Leasing Croatia d.o.o. o više uzastopno neplaćenih rata leasinga; da je u izvješću navedena dugoročna obveza prema bankama u iznosu od 978.000,00 kn; da su kratkoročne obveze prema bankama navedene u iznosu od 232.300,00 kn, a prema dobavljačima u iznosu od 1.709.700,00 kn, a obveza poreza navedena je u iznosu od 3.490.100,00 kn. Iz svega jasno proizlazi kako su svi financijski pokazatelji društva tuženika/protivnika osiguranja ispodprosječni te da kod tuženika/protivnika osiguranja opasnost za otvaranje stečajnog postupka iznosi visokih 81%.

4. Tužitelj je podneskom od 20. veljače 2025. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, te ističe da je tužitelj pred naslovnim sudom ranije pokrenuo postupak radi utvrđenja nezakonitosti otkaza i vraćanja na rad tužitelja, a koji se vodi pod posl.br. Pr-278/2022 i predlaže iste spojiti radi zajedničkog raspravljanja. Tuženik osporava vjerodostojnost dostavljene verzije Ugovora o radu tužitelja od 1. studenog 2016. u kojem je navedena plaća u bruto iznosu od 25.000,00 kn, kao i Dodatka 1. Ugovoru u radu od 1. studenog 2016., te u prilogu odgovora na tužbu dostavlja Ugovor o radu od 1. studenog 2016. koji je bio na snazi do dana prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika kao poslodavca. Nadalje, radi osporavanja vjerodostojnosti dostavljenog Ugovora o radu tuženik ukazuje i na to da tužitelj nije nikada bio zaposlen na radnom mjestu „Direktor nabave, uvoza, stjecanja iz EU i izvoza“, a takvo mjesto nije niti uopće ustrojeno kod tuženika, već je isto tužitelj izmislio za potrebe vođenja ovog postupka. Naime, tužitelj je kod tuženika od dana zaposlenja do dana prestanka radnog odnosa bio zaposlen na radnom mjestu „Voditelj marketinga“, što jasno proizlazi i iz sklopljenog Ugovora o radu koji je tuženik dostavio u ovom postupku. Tuženik smatra bitnim napomenuti da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o radu 1. studenog 2016. pa sve do 10. siječnja 2019. bio direktor tuženika te jedini član društva tuženika. Kao u to vrijeme ovlaštena osoba za zastupanje, upravo je tužitelj podnio svoje prijave nadležnim tijelima na mirovinsko osiguranje iz kojih proizlazi da je isti zaposlen na radnom mjestu „Direktor marketinga“, a ne „Direktor nabave, uvoza, stjecanja iz EU i izvoza“, kao što to sada navodi.

6. Osim navedenog, sam tužitelj u e-mail poruci od 13. prosinca 2021. upućenoj zakonskom zastupniku tužitelja, g. ZR, ponovno dostavlja Ugovor o radu temeljem kojeg je zaposlen na radnom mjestu „Voditelja marketinga“, iako u predmetnoj tužbi navodi kako je zaposlen na radnom mjestu „Direktor nabave, uvoza, stjecanja iz EU i izvoza“. Stoga je jasno da tužitelj u ovom postupku dostavlja fabricirani dokument koji tuženik nema u svojoj arhivi, pa je upitno kada je isti uopće nastao. U svakom slučaju, navedeni Ugovor nikada nije bio predočen niti prijavljen nadležnim tijelima, a niti se po istome Ugovoru ikada postupalo, ako je isti ranije i postojao.

7. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje razliku iznosa plaće za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2021., no takvu navodnu razliku plaće ne potražuje za razdoblje od 2017. do kraja 2018. u kojem je sam tužitelj bio direktor tuženika. U tome razdoblju, prema Ugovoru koji tužitelj dostavlja uz tužbu, tužitelj bi navodno imao pravo na isplatu plaće u iznosu od 25.000,00 kn bruto (umjesto 10.000,00 kn bruto koliko je stvarno dogovoreno), međutim, tu navodno ugovorenu plaću nije nikada niti sam sebi isplaćivao, već je tuženik sam sebi kao u to vrijeme ovlaštena osoba za zastupanje tuženika 2017.-2019. isplaćivao plaću kakva mu je isplaćivana i za utuženo razdoblje 2019.-2021.

8. Nadalje, u prilog tome da je tužitelj imao ugovorenu plaću od 10.000,00 kn, a ne 25.000,00 kn, osim dostavljenih obračunskih lista plaće, govori i sama izjava tužitelja 13. listopada 2021. na zapisnik Državnom inspektoratu koji predstavlja javnu ispravu, a u kojoj tužitelj upozoren u skladu s čl. 64. st. 6. Zakona o općem upravnom postupku da je dužan govoriti istinu i da ništa ne smije prešutjeti i da davanje lažnog iskaza predstavlja kazneno djelo iz čl. 305. Kaznenog zakona iskazuje, cit.: „Plaću i obračun plaće primam redovito svaki mjesec do petnaestog dana u mjesecu, plaću primam na tekući račun u ugovorenom iznosu.“ U navedenom zapisniku navodi se i sljedeće utvrđenje koje tužitelj potvrđuje vlastoručnim potpisom, cit.: „Nakon što je RR pročitana izjava imenovani izjavljuje da je ista točno unesena u zapisnik i nema primjedbi.“ Dakle, u javnoj ispravi, zapisniku Državnog inspektorata od 13. listopada 2021. izričito je potvrdio da plaću i obračun plaće prima redovito svaki mjesec do 15. dana u mjesecu na tekući račun u ugovorenom iznosu, a iz obračunskih lista koje tužitelj dostavlja proizlazi da je plaću primao u bruto iznosu od 10.000,00 kn, pa je jasno da je tuženik isplatio tužitelju plaću u cijelosti u ugovorenom iznosu za utuženo razdoblje, i to u iznosu od 10.000,00 kn bruto. Stoga, jasno je da tužitelj nikada nije imao plaću u iznosu od 25.000,00 kn bruto kako u tužbi navodi, pa mu stoga ne pripada niti iznos razlike plaće koji tužbenim zahtjevom potražuje.

9. U odgovoru na prijedlog za izdavanje privremene mjere tuženik se istom protivi i osporava osnovanost Prijedloga radi osiguranja jer nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 341. i 344. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 131/20; dalje u tekstu: OZ) za određivanjem privremene mjere, budući da predlagatelj osiguranja, da bi dokazao osnovanost prijedloga za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine mora kumulativno ispuniti objektivne i subjektivne pretpostavke: učiniti vjerojatnim postojanje tražbine; učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Tužitelj nije dokazao niti jednu od propisanih pretpostavki i iznosi netočne, paušalne i neosnovane informacije kojima pokušava dokazati ispunjenje druge zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere. Najprije protivnik osiguranja osporava točnost informacije glede solventnosti i poslovanja istoga. Naime, predlagatelj osiguranja neistinito navodi da je protivnik osiguranja insolventan izvodeći nakon toga zaključak da kod istoga postoji opasnost otvaranja stečajnog postupka. Ističe se kako potpuno suprotno navodima predlagatelja osiguranja isti posluje s odličnim financijskim pokazateljima i da ostvaruje visoke prihode i dobit, što je tužitelj lako mogao provjeriti na temelju javno dostupne vjerodostojne dokumentacije - godišnjih financijskih izvješća tuženika. Proteklu 2021. tuženik je zaključio s dobiti u iznosu od 430.796,00 HRK, koja je odlukom skupštine društva Pogon Kooltura d.o.o. raspoređena na zadržanu dobit iz prethodnih razdoblja koja iznosi 1.539.834,00 HRK. Dalje tuženik - protivnik osiguranja ističe da njegovi računi nisu blokirani niti mu prijeti neposredna opasnost od istoga, da uredno i redovito isplaćuje plaće svojim radnicima te da ne postoje nikakva potraživanja radnika koja nisu podmirena.

10. Nadalje, čak i da su točni podaci i navodi predlagatelja osiguranja o insolventnosti protivnika osiguranja, predmetna činjenica ne bi bila dovoljna za udovoljenje zahtjevu postojanja opasnosti. Naime, za određivanje privremene mjere nije dovoljno postojanje samo objektivne opasnosti, već je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima radnje kojima bi mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine. Protivnik osiguranja glede tvrdnji predlagatelja osiguranja iznesenih u podnesku od 29. travnja 2022. ističe kako predlagatelj osiguranja neosnovano iznosi da je protivnik osiguranja, cit.: „…u međuvremenu već otuđio jedno od vozila…a da je tuženik/protivnik osiguranja već započeo sa rasprodajom svoje imovine.“ Prodaja samo jednog vozila iz voznog parka sigurno nije činjenica koja svjedoči u prilog tvrdnji predlagatelja osiguranja da je protivnik osiguranja započeo s rasprodajom svoje imovine. Kupoprodaja vozila je jedan od uobičajenih i svakodnevnih pravnih poslova, a pogotovo kod pravnih osoba koja vozila koriste u službene svrhe i relativno često mijenjaju vozni park.

11. Predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi protivnik osiguranja predloženom mjerom pretrpio tek neznatnu štetu, pa nisu ispunjeni niti uvjeti za određivanjem privremene mjere iz čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona. Sijedom svega navedenog, očito je da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja vozila u vlasništvu tuženika jer predlagatelj nije učinio vjerojatnim niti postojanje tražbine , niti ostalih pretpostavki propisanih kogentnim odredbama ZOO-a, stoga tuženik - protivnik predlaganja predlaže da naslovni sud odbaci, podredno odbije prijedlog tužitelja

- predlagatelja osiguranja kao nedopušten.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovore o radu (strana 7-10, 77- 80, 263-265, 486-488, 489-491 spisa), Dodatak 1. Ugovora o radu (strana 11 spisa), obračunske liste (strana 12-49, 562-570 spisa), izvadak iz sudskog registra (strana 81-85, 182-187, 188-190, 326-338, 452-459, 461-462 spisa), obrazac HZMO-a (strana 86 spisa), e-mail korespondenciju (strana 87, 266- 285, 296-301, 312-313, 469, 540-542 spisa), zapisnik Državnog inspektorata (strana 117-121 spisa), Odluku o otkazu (srana 293-295 spisa), Odluku o godišnjem odmoru (strana 302, 303 spisa), promjenu mjesta primitka trošarinskih proizvoda (strana 305-308 spisa), zapisnik Ministarstva financija (strana 309-311 spisa), dopis Ministarstva financija i presliku ugovora o radu (strana 314-318 spisa), dopis HPB-a (strana 339-342 spisa), Godišnji financijski izvještaj i Izvješće neovisnog revizora (strana 343-440 spisa), Odluku o raspodjeli dobiti (strana 460 spisa), potvrdu o blokadi računa (strana 463 spisa), račun dobiti i gubitka (strana 464-466 spisa), obračun neisplaćenih doprinosa, poreza, prireza i plaća (strana 474-475 spisa), Sporazumni raskid ugovora o radu (strana 485 spisa), Prijedlog za preuzimanje progona… (strana 508-510 spisa), kaznenu prijavu (strana 512-514 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (strana 528-531, 552- spisa), rješenje Kaznenog suda u Zagrebu i optužnicu (str. 573-597 spisa), saslušana je svjedokinja SR (strana 493 spisa), tužitelj (strana 493-495 spisa), zz tuženika ZR (strana 495-496 spisa).

13. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

14. Među strankama je nesporno da je tužitelj bio radnik tuženika od 1. studenoga 2016. do 28. prosinca 2021.

15. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 28. prosinca 2021.

16. U svom iskazu saslušana svjedokinja SR iskazala je da je za tuženika radila kao vanjski suradnik, knjigovodstvene poslove (kontrolinga, završne račune i po potrebi plaćanja s bankom) od 2018.; ugovor je sklopila s g. R, vlasnikom i direktorom; da nije obavljala poslove obračuna i isplate plaće; da je od tužitelja primala nekakve mailove o kojima je obavijestila tadašnjeg direktora Z; da ne zna koliku je bruto plaću imao tužitelj, da kada je bio inspekcijski nadzor vidjela je ugovor na 10.000,00 kn bruto.

17. U svom iskazu saslušani tužitelj iskazuje da od siječnja 2019. kada je promijenjena vlasnička struktura tuženika, do 28. prosinca 2021. nije mu isplaćivana plaća utužena tužbom, a do tada isplaćivana je plaća od 10.000,00 kn bruto, koju si je kao vlasnik i direktor firme isplaćivao, jer kao vlasnik firme može isplaćivati plaću koju hoće, a iznose razlike plaće si je isplaćivao kao dobit poslovanja, i da se nije odrekao tih 15.000,00 kn razlike; da je kod tuženika, ovisno o vremenskom razdoblju, bilo zaposleno od 2 do 12 radnika, krajem 2018. bilo ih je oko 10; da je isplatne liste za plaću radila gđa S, da nova upravljačka struktura nije bila upoznata s njegovim ugovorom o radu jer prilikom preuzimanja nitko nije napravio dubinsko snimanje stanja tuženika, ali su o plaći i isplati plaće bile upoznate osobe u računovodstvu, da dostavljeni ugovor uz odgovor na tužbu na 10.000,00 kn bruto plaće nije pečatiran s istim pečatom, zaglavlje je drukčije od ugovora dostavljenog uz tužbu, i stranice ugovora nisu parafirane; od ožujka 2016. tuženik je pretvoren s j.d.o.o. u d.o.o. i u tom dijelu su pečati različiti; da je direktor bio do 10. siječnja 2019., a od tada g. M, a od prosinca 2018. vlasnik tuženika je g. R; da je o neisplati plaća u ugovorenom iznosu od 25.000,00 kn upozoravao voditeljicu knjigovodstva, računovodstvo tuženika, direktora tuženika i vlasnika tuženika; da je imao po ugovoru o radu 34 dana godišnjeg odmora, dio godišnjeg odmora iz 2019. je obračunat i isplaćen u 2020., a neisplaćeni godišnji odmor za 2021. je isplaćen s plaćom za prosinac 2021., godišnji odmor je odobravao direktor tuženika i izdavao rješenja; da je prvi ugovor o radu sklopio s tuženikom 17. veljače 2016. na nepuno radno vrijeme od 8 sati tjedno i s bruto plaćom od 23.500,00 kn i trajao je do 31. listopada 2016., nakon toga je sklopio novi ugovor o radu, za nebitno radno mjesto, voditelj marketinga s bruto plaćom od 25.000,00 kn ; da je u inspekcijskom nalazu iz listopada 2021. izjavio da prima uredno plaću i da ima 34 dana godišnjeg.

18. U svom iskazu saslušani zz tuženika ZR iskazuje da je direktor tuženika postao 10. siječnja 2019. sklapanjem ugovora s vlasnikom g. R; da je tužitelj i dalje nastavio raditi kod tuženika; da nije imao uvid u njegov ugovor, imao je na uvid obračune plaća koje nije morao odobravati i nisu mu poznate visine jer je direktor dvije firme; da ga tužitelj nije tražio isplatu razlike plaće i da mu se isplaćuje manja plaća, ali je imao informacije da je upućivao mail poruke SR, ne zna količinu i broj, i o kojima nije mogao odlučivati budući je to bio odnos između vlasnika i tužitelja; da prilikom primopredaje poslova direktora tužitelja i njega nije napravljen primopredajni zapisnik; da je tužitelj od 10. siječnja 2019. do 28. prosinca 2021. obavljao poslove s dobavljačima i Carinskom upravom.

19. Iskaz tužitelja sud nije u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i istinit jer je iskaz neuvjerljiv, neživotan i nelogičan u odnosu na dokaze u spisu.

20. Izvršenim uvidom u dostavljene Ugovore o radu tužitelja (daljnjem tekstu Ugovor), utvrđena je nesporna činjenica da je tužitelj obavljao poslove i radne zadatke Voditelja marketinga. U odnosu na ostale dijelove Ugovora razvidno je da:

- u ugovoru dostavljenom uz tužbu (po kojem tužitelj potražuje razliku isplate plaće) u čl. 1. utvrđena je osnovica plaće 25.000,00 kn (3.318,07 eura), u st. 2 navodi se da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, a radi obavljanja privremenih poslova i radnih zadataka zbog privremenog povećanja obima poslovanja za poslodavca iz st.1. čl., dakle radilo bi se o Ugovoru na određeno vrijeme temeljem odredbe čl. 12. Zakona o radu (Narodne novine 93/14,127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu ZR), dostavljeni Ugovor ima pečat tuženika kao d.o.o. i potpisom tužitelja kao poslodavca i radnika koji je, prema procjeni suda, isti kao na punomoći prilazećoj spisu (strana 6 spisa);

- u ugovoru dostavljenom uz odgovor na tužbu u čl. 1. utvrđena je osnovica plaće 10.000,00 kn (1.327,23 eura), u st. 2. navodi se da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, a radi obavljanja poslova i radnih zadataka za poslodavca iz st.1. čl., dakle radilo se o Ugovoru na neodređeno vrijeme temeljem odredbe čl. 11. ZR, dostavljeni Ugovor ima pečat tuženika kao j.d.o.o. i potpisom tužitelja kao poslodavca i radnika koji je, prema procjeni suda, isti kao na punomoći prilazećoj spisu (strana 6 spisa).

21. Izvršenim uvidom u prijavu obrasca HZMO-a proizlazi da je navedeno da tužitelj obavlja poslove Direktora marketinga (za to radno mjesto tužitelj nije imao Ugovor) i suprotno navodima tužitelja, odnosno promijenjenom pravnom ustrojbenom obliku iz j.d.o.o. u d.o.o. od 3. ožujka 2016. u navedenom obrascu od 17. studenoga 2016. i dalje se navodi da je tuženik j.d.o.o.

22. Prema stavu ovoga suda, u odnosu na dostavljene Ugovore, prijavu HZMO-u i činjenicu da je tužitelj do 10. siječnja 2019. bio jedini osnivač i član tuženika, i u tom smislu je zastupao društvo samostalno i neograničeno te mogao i sklapati različite ugovore sam sa sobom i na različite iznose visine plaće, to postoji sumnja u vjerodostojnost dostavljenih ugovora, a neživotno je da prilikom statusnih promjena tuženika i preuzimanja od novog vlasnika i direktora isti ne bi bili upoznati sa svom poslovnom dokumentacijom.

23. Nadalje, i tužitelj navodi da si je isplaćivao plaću od 10.000,00 kn bruto, za koju činjenicu nije dostavio u spis nikakve dokaze, odnosno o visini plaće u razdoblju od sklapanja Ugovora 1. studenoga 2016. do prosinca 2018. Dakle, za zaključiti je da je tuženik, u utuženom razdoblju, nastavio tužitelju isplaćivati plaću koju si je on sam prethodno prema Ugovoru isplaćivao u iznosu od 10.000,00 kn, a ne 25.000,00 kn. Nadalje, iz dostavljanih obračuna plaće za razdoblje prije sklapanja Ugovora o 1. studenoga 2016., po Ugovoru od 17. veljače 2016., tužitelj dostavlja obračunske isprave prema kojima je navedena osnovica plaće od 23.500,00 kn, ali su isplaćivani iznosi od oko 4.079,88 kn, dakle, niti po tom Ugovoru sam tužitelj si nije isplaćivao plaću po osnovici od 23.500,00 kn. Netočno je, kako to smatra tužitelj, da si kao vlasnik i direktor firme može isplaćivati plaću koju hoće, tužitelj je imao Ugovor s određenom plaćom koju si nije isplaćivao niti prije utuženog potraživanja u ovom predmetu, a istim Ugovorom nije ugovoreno da će se dio plaće isplaćivati kao nekakav bonus ili bilo kakva dobit. Za napomenuti je da je poslodavac obvezan na isplaćenu plaću platiti odgovarajuće doprinose, poreze na dohotka i prireze porezu na dohodak, i ne može isplaćivati plaću mimo zakonskih obveza.

24. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i prijedlog za izdavanje privremene mjere.

25. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08 i 78/15).

26. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu (VPS 71.037,00 eura) 535,15 bodova, odgovora na prijedlog za izdavanje privremene mjere 535,15 bodova, pristup na ročišta 30.1.2024., 5.3.2024., 2.10.2024., 24.9.2025., 11.2.2026. svako po 535,15 bodova, sastav četiri obrazložena podneska svaki po 535,15 bodova, ukupno 5886,65 bodova odnosno 11.773,30 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 2.943,32 eura, ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 14.716,62 eura, u ostalom dijelu zatraženog troška tuženik je odbijen kao neosnovan.

27. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, to je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika