REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-902/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri u Zadru, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa SM, dipl. pravnik, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Valentine Perić, odvjetnice i punomoćnika tuženika SM, dipl. pravnice, 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ĆM na ime naknade štete iznos od 43.798,53 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28.1.2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 7.475,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10.4.2026. pa do isplate i to po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđenu naknadu štete za razdoblje od 6.2.2024. do 28.1.2025. te zahtjev za naknadom parničnog troška za iznos od 5.025,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 03.06.2023. kao zaposlenik društva Staklo Dalmacija d.o.o., na radnom mjestu pomoćnog staklarskog radnika, ozlijeđen na radu kada mu je staklo nanijelo tešku ozljedu desne ruke. Rješenjem HZZO-a ozljeda mu je priznata ozljedom na radu. U nezgodi je zadobio teške tjelesne ozljede s oštećenjem mišića, živaca i krvnih žila, liječio se višekratnim hospitalizacijama i operativnim zahvatima te dugotrajnom fizikalnom terapijom. Tijekom liječenja trpio je bolove i strah, a zaostale su trajne posljedice u vidu značajnog funkcionalnog oštećenja desne ruke i naruženja. Tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i troškove liječenja. Nakon provedenog vještačenja zahtjev je precizirao na iznose: za bolove 3.000,00 €, za strah 4.000,00 €, za smanjenje životne aktivnosti 35.000,00 €, za naruženje 8.000,00 €, za tuđu pomoć 1.908,00 € te za troškove liječenja 1.902,30 €. Kako ukupna šteta prelazi ugovoreni limit osiguranja, potražuje maksimalni iznos osiguranja od 43.798,53 € uz pripadajuće kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja, radni odnos tužitelja kod osiguranika niti postojanje police osiguranja. Tijekom postupka više ne osporava odgovornost, već osporava isključivo visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući isti previsoko određenim, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima kirurgu dr. Igoru Stipančiću i neurologu dr. ĆMZ, dopunsko vještačenje po istim vještacima te medicinsko vještačenje po psihijatru dr. Branki Vidrih. Tužitelj je odustao od svog saslušanja te druge dokaze stranke nisu predlagale.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 03.06.2023., kada je tužitelj zadobio ozljedu na radu kao zaposlenik osiguranika tuženika.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, radni odnos tužitelja kod osiguranika tuženika, postojanje police osiguranja niti odgovornost tuženika, dok je sporna isključivo visina tužbenog zahtjeva.

7. Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Igora Stipančića i dr. SMZ proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju od 03.06.2023. zadobio tešku ozljedu desne nadlaktice s presijecanjem mišića, krvnih žila i živaca (medijanus, radijalis i ulnaris). Zbog ozljeda je bio višekratno hospitaliziran i operiran (OB Zadar od 03.06. do 14.06.2023., te u KB Dubrava u dva navrata od 31.07. do 11.08.2023. i od 13.08. do 22.08.2023.), uz više složenih operativnih zahvata rekonstrukcije arterije i živaca te kasniji intervencijski zahvat 05.07.2024. Liječenje je završeno 28.1.2025. pregledom vaskularnog kirurga. Utvrđena je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja, ozljeda i liječenja. Kod tužitelja je zaostalo značajno funkcionalno oštećenje desne šake, uz trenutno smanjenje životne aktivnosti od 40%.Tužitelj je trpio:

- bol jakog intenziteta 6–7 dana, srednjeg intenziteta oko 15 dana, a manjeg intenziteta do 2 mjeseca, dok povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti,

- primarni strah kratkotrajan i intenzivan, sekundarni strah jakog intenziteta 5 dana, srednjeg oko 15 dana i manjeg oko 15 dana, uz dodatni strah (zabrinutost za zdravlje) kroz 5 mjeseci.

Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć:

- 3 mjeseca po 3 sata dnevno zbog nemogućnosti služenja desnom dominantnom rukom,

- potom još 2 mjeseca tri puta tjedno po 2 sata (priprema i nabavka hrane, ostvarivanje zdravstvene zaštite odlasci liječniku na preglede i pretrage).

Kod tužitelja je prisutno naruženje jakog stupnja.

Svi računi koji su priloženi se odnose na pretrage ili liječenje vezano za ozljedu u predmetnom događaju. Ortozu koju je nosio je morao kupiti jer ista nije na teret HZZO- a. Što se tiče liječenja fizikalnom terapijom tužitelj je mogao provesti liječenje na teret obveznog zdravstvenog osiguranja tj HZZO-a, iako je pitanje koliko bi na provođenje tih terapija trebao čekati u sklopu obveznog zdravstvenog osiguranja.

8. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka ističući da je tužitelj na pregled donio medicinsku dokumentaciju koja nije u spisu (EMNG nalaz i nalaz psihijatra), pa predlaže da se ista ne uzima u obzir. Nadalje, osporava ocjenu smanjenja životne aktivnosti od 40% smatrajući da nije jasno na što se odnosi te traži dodatno pojašnjenje. Također prigovara ocjeni straha te se protivi provođenju psihijatrijskog vještačenja.

9. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je predložio provođenje psihijatrijskog vještačenja.

10. Vještaci dr. Stipančić i dr. ŽM su se očitovali da dostavljena medicinska dokumentacija ne utječe na njihov nalaz, budući da su relevantni podaci već sadržani u medicinskoj dokumentaciji u spisu. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti pojasnili su da se ocjena od 40% odnosi na značajan gubitak funkcije desne ruke uslijed oštećenja mišića i živaca, koji se očituje gotovo potpunim gubitkom funkcije šake i znatnim ograničenjem pokreta. Naveli su da je riječ o procjeni u trenutku pregleda, dok se konačna ocjena može dati nakon proteka dvije godine od ozljede. U odnosu na strah, vještaci su pojasnili da su cijenili sve oblike akutnog straha (primarni i sekundarni različitog intenziteta), te da isti nije uključen u smanjenje životne aktivnosti, već se procjenjuje zasebno.

11. U dopunskom nalazu i mišljenju vještaci su, temeljem novog EMNG nalaza učinjenog dvije godine nakon ozljede, utvrdili trajno motorno i senzorno oštećenje živaca bez poboljšanja te zaključili da konačno smanjenje životne aktivnosti iznosi 40%.

12. Na dopunski nalaz tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj ustrajao na provođenju psihijatrijskog vještačenja.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Branke Vidrih proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju trpio primarni strah intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni strah trpio jakog intenziteta 9 dana, srednjeg 21 dan, a blažeg do 3 mjeseca, uz kumulativni učinak zbog višestrukih operativnih zahvata. Kod tužitelja su prisutne tegobe iz kruga PTSP-a i poremećaja prilagodbe zbog kojih ulaže pojačane napore u svakodnevnom životu i radu u omjeru od 15%.

14. Sva tri vještaka (kirurg, neurolog i psihijatar) su suglasno ocijenila ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 50%.

15. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje psihijatra, dok tuženik na isti nema sadržajnih primjedbi, ali ističe da je provođenje psihijatrijskog vještačenja bilo nepotrebno te predlaže da trošak tog vještačenja snosi tužitelj.

16. Sud prihvaća nalaze i mišljenja sudskih vještaka dr. Igora Stipančića, dr. SMZ i dr. Branke Vidrih kao stručne, jasne i uvjerljive, budući da su utemeljeni na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji i nalazima pregleda tužitelja, međusobno su suglasni te daju cjelovitu sliku posljedica predmetne ozljede.

17. Prigovore tuženika sud ne nalazi osnovanima. Naime, vještaci dr. Stipančić i dr. ŽM su se jasno očitovali da medicinska dokumentacija dostavljena prilikom pregleda ne utječe na njihove zaključke, budući da su relevantni podaci već sadržani u dokumentaciji u spisu. Nadalje, dodatno su obrazložili da se smanjenje životne aktivnosti odnosi na značajan i trajni gubitak funkcije desne ruke, što je potvrđeno i dopunskim nalazom nakon proteka dvije godine od ozljede.

18. Sud prihvaća i nalaz psihijatra kao sastavni dio cjelokupne ocjene štete, budući da isti potvrđuje postojanje psihičkih posljedica uzrokovanih štetnim događajem, a koje su u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom. Okolnost što je medicinska dokumentacija za psihijatrijsko vještačenje dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka ne dovodi u pitanje njegovu dokaznu vrijednost, već se radi o razjašnjenju relevantnih činjenica, a što je bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

19. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO)).

20. Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade imao u vidu odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, vodeći računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, psihičkih tegoba, težini i trajanju liječenja, trajnim posljedicama, stupnju smanjenja životne aktivnosti te naruženju, u opsegu kako je to utvrđeno nalazima sudskih vještaka, uzimajući u obzir i promjene u vrijednosti novca u odnosu na vrijeme donošenja orijentacijskih kriterija.

21. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj zadobio osobito teške tjelesne ozljede s trajnim i izrazito teškim posljedicama, pri čemu je utvrđeno ukupno smanjenje životne aktivnosti od 50%. Navedeno smanjenje očituje se u gotovo potpunom gubitku funkcije dominantne desne ruke, što za tužitelja predstavlja iznimno teško ograničenje u svakodnevnom životu, kako u obavljanju osnovnih životnih aktivnosti, tako i u radnoj sposobnosti. Sud posebno cijeni da je tužitelj bio podvrgnut višestrukim operativnim zahvatima, dugotrajnom i zahtjevnom liječenju te rehabilitaciji, uz trajne posljedice koje će ga pratiti kroz cijeli život, pri čemu je riječ o mlađoj osobi. U odnosu na naruženje, sud utvrđuje da je isto jakog stupnja te da se očituje ne samo kroz vidljive ožiljke na ruci i mjestima uzimanja grafta, već i kroz deformitet i nefunkcionalnost šake, što dodatno utječe na psihičko stanje tužitelja i njegovu socijalnu interakciju, zbog čega ova kvalifikatorna okolnost ima posebno značenje pri određivanju visine naknade. Cijeneći sve navedeno, kao i sudsku praksu u usporedivim slučajevima, sud nalazi da traženi iznosi neimovinske štete nisu previsoki, već predstavljaju pravičnu novčanu naknadu. Stoga sud nalazi da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete za pretrpljene bolove u iznosu od 3.000,00 eura, za pretrpljeni strah 4.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 35.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženja 8.000,00 eura, ukupno: 50.000,00 eura.

22. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 318 sata nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 6,00 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 1.908,00 eura.

23. Sud prihvaća zahtjev tužitelja za naknadu troškova liječenja u iznosu od 1.902,30 eura, budući da proizlazi da su isti u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom te su bili nužni i opravdani. S obzirom na težinu ozljeda i potrebu za pravodobnim liječenjem, od tužitelja se nije moglo očekivati da čeka liječenje u okviru javnog zdravstvenog sustava.

24. Međutim, kako je odgovornost tuženika ograničena ugovorenim limitom osiguranja u iznosu od 43.798,53 eura, sud je tužitelju dosudio navedeni iznos kao maksimalni iznos osiguranog pokrića.

25. Tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. i čl. 1103. ZOO od 28.1.2025. kao dana završetka liječenja. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 6.2.2024. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 28.1.2025., budući da je liječenje tužitelja završeno 28.1.2025., pa se tek tada mogla utvrditi konačna visina štete.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP budući da je tužitelj u pretežnom dijelu uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove postupka u cijelosti. Tužitelju su odmjereni troškovi sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 43.788,53 eura. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 1.000,00 eura (Tbr.32),

- sastava tužbe od 1.000,00 eura (Tbr. 7/1),

- pristupa na ročište 8.10.2024. od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1),

- pristupa na ročište 17.3.2026. od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 18.9.2024. od 100,00 eura (Tbr.8/4),

- sastava podneska od 26.3.2025. od 1.000,00 eura (Tbr.8/1),

- sastava podneska od 16.6.2025. od 100,00 eura (Tbr.8/4),

- sastava podneska od 19.8.2025. od 100,00 eura (Tbr.8/4),

- sastava podneska od 29.9.2025. od 100,00 eura (Tbr.8/4),

- sastava podneska od 23.1.2026. od 100,00 eura (Tbr.8/4),

što ukupno iznosi 5.500,00 eura uvećano za PDV od 25% i troškove vještačenja od 300,00 eura pa trošak tužitelja sveukupno iznosi 7.475,00 eura. U preostalom dijelu od 5.025,00 eura zahtjev za naknadu troška sud je odbio kao neosnovan, budući da zatraženi iznos ne odgovara vrsti i opsegu poduzete radnje prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

27. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku