REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-419/26-4
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Braslavu Balenu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, dana 10. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 029-50- 4038107 od 17. travnja 2007. godine sklopljenog između tužiteljice FU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnice kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena obveza korisnice kredita platiti jednokratnu naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, platiti tužiteljici FU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 740,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2007. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 299,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 20. travnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je tužiteljica s tuženikom dana 17. travnja 2007. godine sklopila Ugovor o kreditu broj:029-50-4038107, kojim je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 37.297,09 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Nastavno punomoćnik tužiteljice je istaknuo da je odredbom članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu tuženik obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, odnosno od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, niti zašto baš u visini od 3,30% od iznosa kredita, što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom sukladno odredbi članka 270. Zakona o obveznim odnosima. Isto tako punomoćnik tužiteljice je ističući da navedena ugovorna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba članka 81. stavka 1. i stavka 2. te članka 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, u kojem se položaju nalazi zbog nesporne činjenice da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo, naglasio da je tužiteljici, koja nije imala utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna obveza, koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice, korisnice kredita. Nadalje punomoćnik tužiteljice je istaknuo da predmetnim Ugovorom o kreditu osim što niti nije navedeno po kojem će se tečaju obračunati sporna naknada, već je ujedno tuženik tužiteljici odobrio jedan iznos kredita, a faktički isplatio drugi iznos umanjen za navodne troškove obrade kredita teretivši tužiteljicu dana 20. travnja 2007. godine za iznos od 5.575,67 kuna, što iznosi 740,02 eura, a koja obrada kreditnog zahtjeva usput rečeno ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 029-50-4038107 od 17. travnja 2007. godine sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena obveza korisnice kredita platiti jednokratnu naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita te naložiti tuženiku platiti tužiteljici iznos od 740,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2007. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako je tužbu uredno zaprimio zajedno s upozorenjem da će se, ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a).
3. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanim odredbom čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 i stavka 2. ZPP-a, jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljeni, a nije podnio odgovor na tužbu, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su opće poznate, a jednako tako ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.
4. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 299,77 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 22. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 16,59 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 10. travnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
5. Konačno stopa zatezne kamate je za razdoblje od 20. travnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do isplate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) odnosno za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 10. travnja 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 16,59 eura
2. Tuženiku
U Zagrebu, dana 10. travnja 2026. godine
