REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Poslovni broj: Ovr-228/2026-2
21 000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Branku Malenici, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijalista EŠ, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja KOMUNALNO HVAR d.o.o., Ulica Vlade Stošića 7, 21450 Hvar, OIB: 85724396887, kojeg zastupa punomoćnik Mrirko Butorović, odvjetnik u gradu Hvaru, protiv ovršenika HŠ iz [adresa], OIB; 40906465248, radi naplate novčane tražbine, dne 10.travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Nalaže se ovršenici HŠ, OIB; 40906465248, da u roku od 8 dana ovrhovoditelju KOMUNALNO HVAR d.o.o., OIB: 85724396887, naknadi daljnji trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 eura, dok se za više zatraženo, za iznos od 62,50 eura, zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je 10.veljače 2026. ovom sudu podnio zahtjev za naknadu troškova koji su mu nastali u postupku izvansudske ovrhe. Ovrhovoditelj u zahtjevu navodi kako je podnio FINI Zahtjev za naplatu dne 30.listopada 2025. radi naplate novčane tražbine po Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Ludvajć poslovni broj Ovrv-20263/2024 od 16.kolovoza 2024. godine.
1.1. Potražuje od ovršenika daljnji trošak koji mu je pritom nastao u iznosu od 109,38 eura uz zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od dana donošenja rješenja do dana naplate.
1.2. Ovrhovoditelj od troškova potražuje sljedeće:
- trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, u iznosu od 62,50 eura (uključen PDV od 25%),
-sastav zahtjeva za naplatu FINA-i, u iznosu od 31,25 eura (uključen PDV od 25%) i
-sastav predmetnog zahtjeva za naknadom troška, u iznosu od 15,63 eura (uključen PDV od 25%).
2. Zahtjev ovrhovoditelja je djelomično osnovan.
3. Na temelju odredbe čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; u daljnjem tekstu: OZ-a) ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka ( čl.14.st.6 OZ-a) .
4. Neupitno je da je postupak izvansudske ovrhe ovrha pa ovrhovoditelju pripadaju troškovi nastali u tom postupku. Ovrhovoditelj je na poziv suda dostavio dokaz da bi naplata po predmetnom rješenju o ovrsi bila provedena dne 12.siječnja 2026.godine.
5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, a na temelju odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a i na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; dalje Tarifa) ovrhovoditelju je valjalo priznati troškak sastava zahtjeva za naplatu FINA-i 12,5 bodova odnosno 25,00 eura temeljem Tbr. 11. t. 6. Tarife i za sastav predmetnog zahtjeva za naknadom troška 6,25 bodova odnosno 12,50 eura temeljem Tbr. 11. t. 10. Tarife. (Vrijednost boda je 2,00 eura.)
6. Dakle, ovrhovoditelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 37,50 eura. Ovom iznosu je dodan zatraženi iznos PDV-a od 9,38 eura temeljem Tbr. 46. Tarife, što čini ukupan iznos od 46,88 eura koliko je naloženo ovršenici naknaditi ovrhovoditelju na ime troškova izvansudske ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 30. st. 3. OZ-a.
7. Ovrhovoditelju nije priznat kao osnovan trošak zatražen s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave u iznosu od 62,50 eura jer je u konkretnom slučaju ovršna isprava rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik u ovršnom postupku pokrenutog nakon 28. studenog 2020., a prema odredbama čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a javni bilježnik je dužan, i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.
7.1. Naime, u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, a i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a, sud će na teret protivne stranke dosuditi samo naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka, a s obzirom na to da u smislu gore spomenutih odredbi čl. 283. OZ-a, nakon stupanja na snagu novele Ovršnog zakona iz 2020. godine („NN“ 131/20), postoji obveza javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti te primjerak takvog rješenja dostavi ovrhovoditelju, ovaj sud smatra da se isti troškovi ne mogu priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao potrebni za vođenje ovog postupka.
7.2. U prilog ovakvom tumačenju odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a ide činjenica da je javni bilježnik, prije stupanja na snagu novela Ovršnog zakona iz 2020. godine, bio u obvezi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi staviti tek po zahtjevu ovrhovoditelja, kao i činjenica da je u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja odredbe članka 16. novele Ovršnog zakona iz 2020. kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ-a navedeno sljedeće: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“
7.2.1. Slijedom ovoga, jasno je da je ratio legis bio smanjivanje troškova ovršnog postupka pa bi priznavanjem troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i nakon izmjena odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a ratio legis, bio neostvaren.
7.3. Dakle, a u skladu s naprijed navedenim, naglašava se da zahtjev za naknadu ovog troška nije odbijen odnosno neprihvaćen iz razloga što ovrhovoditelj nije dokazao da je podneskom doista zatražio izdavanje i dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti već zbog toga što bi, i u slučaju da je ovrhovoditelj po odvjetniku kao punomoćniku takav podnesak i podnio, takav trošak bio suvišan odnosno nepotreban jer su javni bilježnik ili sud (čl. 283. st. 6. OZ-a), prema spomenutim odredbama OZ-a, potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužni izdati i dostaviti ovrhovoditelju po službenoj dužnosti. Slijedom toga, ovrhovoditeljev eventualni zahtjev prema javnom bilježniku za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukazuje se suvišnim odnosno nepotrebnim pa trošak koji je nastao u vezi s tim zahtjevom nikako ne smije snositi ovršenik jer je ovrhovoditelj taj trošak sam nepotrebno prouzročio.
8. Ovrhovoditelj se u zahtjevu radi nakande troškova postupka poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici održanoj 05. lipnja 2023. pa se u tom pravcu navodi kako pravno stajalište ovog suda po pitanju pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda zauzetog na spomenutoj sjednici ili revizijskim odlukama.
8.1. Naime, na navedenoj sjednici zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavak 6. Ovršnog zakona – „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku."
8.2. Dakle, Vrhovni sud u svom pravnom shvaćanju iznosi mišljenje samo o troškovima u postupku izravne naplate, ali ne i o troškovima u postupku izvansudske ovrhe, a koje postupke je potrebno razlikovati. Izvansudska ovrha kod Financijske agencije u smislu čl. 284. st. 1. OZ-a pokreće se na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, o čemu se radi u konkretnom slučaju, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u čl. 209. OZ-a. Stoga, kad se ima u vidu da se temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne pokreće izravna naplata već izvansudska ovrha, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u potpunosti je logično i utemeljeno. Svako drugačije tumačenje tj. izjednačavanje izvansudske ovrhe i izravne naplate, koje bi za posljedicu imalo primjenu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda i na izvansudsku ovrhu, bilo bi u suprotnosti s ciljem kojeg se htjelo postići izmjenama OZ-a 2020. godine.
9. Iako sudska praksa nije izvor prava kažimo i to da pravno stajalište izraženo u ovom rješenju vezano za troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zauzima i sudska praksa ( Rješenje Županijskog suda u Osijeku Gž Ovr-643/2025 i GŽ Ovr- 722/2025, Rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-1034/2025, Rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr-406/2025 i Rješenje Županijskog suda u Bjelovaru Gž Ovr- 291/2025).
U Splitu 10.travnja 2026.
Sudac
Branko Malenica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- ovrhovoditelju po punomoćniku, ovršenici uz zahtjev ovrhovoditelja, u spis
