REPUBLIKA HRVATSKA

P-1444/2024-24

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ĆURKOVIĆ I ŠANJUG d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 25, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi isplate iznosa od 3.910,08 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane 25. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja TK i punomoćnika tuženika TKT, danom objave 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 iznos od 3.910,08 eura (slovima: tri tisuće devetsto deset eura i osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 19. veljače 2022. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.910,08 eura tekućih od 18. veljače 2022. do 19. veljače 2022..

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 762,23 eura (slovima: sedamsto šezdeset dva eura i dvadeset tri centa), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 4. srpnja 2024. navodi da je 19. prosinca 2021., u 20:35 sati, na kolniku autoceste A3 3, na 131 km i 950 metara, došlo do naleta vozila na divljač - lisicu, kada je PK upravljao osobnim automobilom marke Škoda Octavia, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu društva PBZ leasing d.o.o., a kretao se lijevom prometnom trakom južne kolničke trake u smjeru Lipovca. Dolaskom na 131 km i 950 m na ravnom cestovnom potezu, zbog nemogućnosti izbjegavanja naleta, došlo je do naleta vozila na lisicu, koja je od siline udarca odbačena prema naprijed te je potom i uginula. Navodi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj: 004183020135. U predmetnom štetnom događaju je štetu pretrpjelo društvo PBZ leasing d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, zbog oštećenja na vozilu u iznosu od 3.910,08 eura. Tužitelj navodi da je za prometnu nezgodu odgovoran tuženik kao osoba koja upravlja autocestom A3 i održava je, pojašnjavajući da je kolnik autoceste ograđena prometnica namijenjena po svojoj prirodi da se kolnikom iste upravlja velikim brzinama. Navodi da se osiguranik tuženika kretao kolnikom autoceste primjerenom brzinom i nije mogao očekivati da bi se na istoj mogla naći životinja, bilo da je riječ o divljoj životinji ili o domaćoj životinji. Tužitelj smatra da tuženik nije poduzeo sve dostupne, moguće i propisane mjere da spriječi nastup prometne nezgode i da sama činjenica da se divlja životinja našla na kolniku autoceste govori o propustu tuženika (pozivajući se na stav Vrhovnog suda Rep. Hrvatske u presudi posl. broj Rev- 873/17 od 16. veljače 2021.). Stoga, kako je tužitelj naknadio štetu oštećenima, to je na njega, temeljem odrede čl. 963. Zakon o obveznim odnosima, prešlo potraživanje oštećenih prema tuženiku, a obzirom da tuženik nije ispunio svoju obvezu mirnim putem, to tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu iznosa od 3.910,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. kolovoza 2024. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i prometne nezgode, navodeći da iz tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nezgode, jer da sama činjenica da se divljač nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Tuženik pojašnjava da su radnici nadležne Tehničke jedinice održavanja postupili u svemu sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ophodnji javnih cesta (NN 7/21). Navedenim zakonskim i podzakonskim aktima propisana je svaka radnja, mjera s rokom izvršenja, osobe nadležne za održavanje autoceste, način vođenja brige o nesmetanom i sigurnom odvijanju prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe, sve iz razloga što ophodarska služba fizički ne može biti u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Pojašnjava da se ophodnja na autocesti obavlja od 0:00 do 24:00 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke najmanje tri puta dnevno na autocestama, a najmanje dva puta dnevno na ostalim autocestama. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Tuženik ističe da iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama, a zadnja je prije naleta na predmetnoj dionici bila obavljena sukladno propisima, između 16:00 i 18:00 sati što proizlazi iz Putnog radnog lista I. smjene, kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci na kolniku niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji prije nezgode nije bilo te je nastanak prometne nezgode bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Napominje, kako je zaštitna žičana ograda postavljena sukladno propisima, općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je uredno održavana periodičkim pregledima ograde prema Standardu i svakodnevnim vizualnim pregledima kao što je pregledana i u smjeni koja je prethodila naletu na lisicu i nakon naleta na divljač. Tuženik smatra da se nalet na divljač na spornoj dionici autoceste ne može pripisati neredovnom, odnosno protupravnom postupanju tuženika. Tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice što potvrđuje činjenica kako protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak što valja uzeti kao jednu od indicija (poziva se na stav u presudi Visokog trgovačkog suda Rep. Hrvatske posl. br. Pž-4322/2021 od 26. siječnja 2023.). Tuženik smatra da iz svih dokaza nesporno proizlazi kako je tuženik poduzeo sve mjere za omogućavanje odvijanja sigurnog prometa autocestom, u potpunosti sukladno propisima i pravilima struke, a da tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženik propustio voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu. Stoga tuženik smatra da nema uzročno posljedične veze između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika te pojašnjava da odgovornost tuženika za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pojašnjava da na strani štetnika postoji obveza naknade štete u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a samo pod pretpostavkom da bude dokazano i utvrđeno postojanje svih propisanih elemenata odštetne odgovornosti (štetnik, štetna radnja, šteta i uzročno-posljedična veza). Tuženik navodi da vožnja autocestom na kojoj je dozvoljena brzina od 130 km/h može predstavljati opasnu djelatnost, ali to svakako nije djelatnost koju poduzima tuženik; automobil u pokretu, posebno pri velikim brzinama kretanja koje se razvijaju na autocesti, predstavlja opasnu stvar, a i divljač na kolniku ceste predstavlja opasnu stvar. Međutim, cesta nije opasna stvar i tuženik poslovima redovnog održavanja ne obavlja opasnu djelatnost jer isto ne obuhvaća aktivnosti kojima se stvara povećana opasnost štete za okoliš, a niti je imalac opasne stvari (poziva se na stavove u rješenju Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 340/2023 od 29. kolovoza 2023. i u presudi posl. br. Rev 511/2015 od 15. srpnja 2020. i rješenju posl. br. Rev-x 35/2018 od 11. rujna 2019.). Tuženik ističe da kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po načelu krivnje, koje nema u konkretnom slučaju na strani tuženika, jer nema niti jednog dokaza o postojanju propusta tuženika u održavanju autoceste koji bi se mogao podvesti pod krivnju tuženika. Jednako tako plaćanjem cestarine ne dolazi do zasnivanja dodatne ugovorne obveze sigurnosti vožnje, kupnjom karte odnosno plaćanjem cestarine korisnik autoceste je stekao pravo vožnje autocestom, u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o cestama, kao što stoji i u Općim uvjetima korištenja autoceste i naplate cestarine, kao sastavnim dijelom Ugovora o korištenju autoceste i objekata s naplatom cestarine (poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda Rep. Hrvatske u rješenju posl. broj: Revd: 3585/2022 od 26. listopada 2022.). Dakle, tuženik ističe da je odgovoran za štetu nastalu na javnoj cesti naletom vozila na divljač samo ako je dokazan konkretni propust u održavanju javne ceste npr. oštećenje zaštitne žičane ograde, izostanak propisanih ophodnji ili kakav drugi propust (protupravnost) u poduzimanju radnji predviđenih pozitivnim propisima te uzročno-posljedična veza između takvog propusta i nastale štete (poziva se na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Rep. Hrvatske u presudi posl. br. Pž- 4322/2021 od 26. siječnja 2023.). Tuženik citira i rješenje Ustavnog RH broj: U- I6264/2014 od 4. ožujka 2015. u kojem se problematizira pitanje odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara za štete počinjene na javnim cestama prouzročene trećim osobama naletom na divljač (u rješenju je navedeno sljedeće cit: „Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, na temelju st. 1. čl. 50. ZC-a, odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Drugim riječima, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači). Slijedom svega navedenog tuženik smatra da je dokazao kako je do štete došlo bez njegove krivnje u predmnjevanom stupnju. Nadalje navodi i da prema Zakonu o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara prvenstveno vozač, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. Međutim, tužitelj nije isključio odgovornost vozača odnosno njegov doprinos u predmetnom štetnom događaju, a naprotiv, iz raspoložive dokumentacije proizlazi da je vozač vozila napustio mjesto naleta te se zaustavio na odmaralištu Novska jug, situacijskog plana nema, brzina kojom je vozio nije utvrđena, a spisu prileži potvrda policije sačinjena temeljem izjave vozača. Podudarni su i navodi iz Zapisnika o prometnoj nesreći tuženika u kojem pod napomenom stoji da je uviđaj napravljen na PUO Novska. Dakle, tuženik smatra da tužitelj nije dokazao nastanak štetnog događaja i tužiteljeva tvrdnja kako je nebitno radi li se o domaćoj ili divljoj životinji je pogrešna obzirom je također Vrhovni sud rješenjem posl. br. Revd- 3273/2023 od 7. studenog 2023. napravio jasnu distinkciju između odgovornosti zbog naleta na divljač i domaće životinje. Tuženik ne osporava kako postoje određeni izvanredni načini ulaska divljači na autocestu (poput npr. postojanja priključaka na autocestu ulazni i izlazni kroz koje divljač može teoretski proći, a iste nije moguće ograditi) kao u konkretnom slučaju naplatna postaja, međutim, u ovom postupku se ne radi o tome je li ulazak divljači teoretski moguć ili ne, već se radi o tome je li tuženik kao upravitelj autoceste postupio sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima koji uređuju njegovu djelatnost i koji predviđaju granicu do koje je tuženik dužan postupati kako bi se oslobodio od eventualne odgovornosti od izvanrednih i iznimnih događaja. Tuženik ističe kako ne može biti u svako vrijeme na svakom mjestu te je zakonodavac upravo stoga propisao optimalan broj odnosno način dnevnih ophodnji radi svakodnevne kontrole i održavanja zaštitne žičane ograde te njene optimalne karakteristike, kao i način na koji tuženik dokazuje ispunjenje te obveze slijedom čega se ni ste osnove ne može pozivati na odgovornost. Tuženik nije odgovoran za naknadu potraživanja tužitelja jer je za njegovu odgovornost potrebno protupravno postupanje. Tuženik osporava visinu štete obzirom na protek vremena od preko mjesec dana od nastanka štetnog događaja dana 19. prosinca 2021. do izvida štete od 19. siječnja 2022. u kojem vremenu su mogla nastati oštećenja vozila koja nisu ni u kakvoj vezi s nesrećom i u velikoj su disproporciji s oštećenjem navedenim u policijskoj potvrdi. Tuženik osporava i potraživanje tužitelja s osnova zateznih kamata koje ovdje mogu eventualno teći sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a tek od trenutka kada je tužitelj pozvao tuženika na ispunjenje obveze, odnosno protekom roka od 15 dana koji mu je dodijeljen od strane tužitelja za dobrovoljno ispunjenje obveze. Naposlijetku, tuženik navodi da je u vrijeme štetnog događaja tuženik imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva HOK osiguranje d.d. Zagreb te stoga predlaže isto obavijesti o parnici kako bi imalo mogućnost stupiti u parnicu kao umješač. Stoga, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu tuženiku parničnog troška.

3. Dana 20. siječnja 2025. o ovoj parnici obaviješteno je osiguravajuće društvo HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6.

4. Pred Općinskim sudom u Vinkovcima zamolbenim putem kao svjedok saslušan je PK, vozač vozila tužiteljevog osiguranika.

5. Na poziv suda Ministarstvo unutarnjih poslova Rep. Hrvatske, PU Sisačko- moslavačka, Postaja prometne policije Kutina dostavila je službenu bilješku, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti PK, Potvrdu o nezgodi i fotodokumentaciju očevida.

6. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Berislavu Rončeviću.

7. Tužitelj se nije očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik podneskom od 21. listopada 2025. u bitnome naveo da se provedenim vještačenjem nisu dokazale činjenice odlučne za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja jer da vještak nije raspolagao dostatnim podacima i dokumentacijom pa je stoga njegov nalaz i mišljenje orijentacijski (nedostajala je policijska skica mjesta događaja, iz nalaza proizlazi da se nije mogla utvrditi brzina kretanja vozila niti se moglo utvrditi točno mjesto naleta i nije poznat niti položaj pronađenih tragova na kolniku, a nalaz se bazira na iskazu vozača).

8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u potvrdu MUP RH PU sisačko-moslavačke, PP Policije Kutina (list 5-6 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 7 spisa), u prijavu štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska (list 8 spisa), u izjavu vlasnika oštećenog vozila (list 9 spisa), u podatke o prometnoj nezgodi uz presliku vozačke dozvole i prometne dozvole (list 10-14 spisa), u ponudu osiguranja automobilskog kaska (list 15 spisa), u pregled naplate po polici (list 16 spisa), u tužiteljeve uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 17-24 spisa), u obavijest o izvršenoj procjeni štete (list 25 spisa), u tužiteljev izvid štete s popisom ovlaštenih servisnih partnera tužitelja te fotografije oštećenog vozila (list 26-47 spisa), u račune AUTO ZUBAK (list 48-54 spisa), u izvadak po transakcijskom računu (list 55 spisa), u sudsku praksu (list 56-61 spisa), u tuženikov dnevnik rada, ophodarski dnevnik i putne radne listove te zapisnik o prometnoj nesreći (list 73-81 spisa), u policu osiguranja od odgovornosti kod HOK osiguranja d.d. (list 82-83 spisa), u ovjerenu izjavu ŠK (list 88-89 spisa), u sudsku praksu (list 90-118 spisa), u sudsku praksu (list 123-128 spisa), čita se iskaz svjedoka PK pred zamolbenim Općinskim sudom u Vinkovcima (list 139-140 spisa), u službenu bilješku PP Prometne policije Kutina, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, potvrdu MUP-a, te fotodokumentaciju očevida (list 142-156 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića (list 157-164 spisa) te u sudsku praksu (list 172-179 spisa).

10. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155.2023. i 146./2025.; dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 221 a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Ovdje sud ističe da je u predmetnom postupku vrijednost predmeta spora 3.910,08 eura, dakle riječ je o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a. U sporovima male vrijednosti sud može, u skladu s odredbom čl. 464. a ZPP- a, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. Stajalište je ovog suda da bi svako daljnje vođenje ovog postupka izvođenjem daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti, dovelo bi do odugovlačenja postupka i prouzročilo bi dodatne troškove pa bi tako ti troškovi postupka bili daleko veći od same vrijednosti predmeta ovog spora. Sud je na temelju čl. 10. ZPP-a dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku.

12. Predmet spora je tužiteljevo regresno potraživanje imovinske štete nastale dana 19. prosinca 2021. na vozilu osiguranika tužitelja u iznosu od 3.910,08 eura.

13. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, činjenica nastanka štetnog događaja niti činjenica da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio iznos od 3.910,08 eura na ime naknade štete na vozilu.

14. Između stranaka sporna je odgovornost, uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika i štetnog događaja, dinamika nastanka štetnog događaja i visina štete na vozilu.

15. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine"

84./2011., 18./2013., 22./2013., 54./2013., 148./2013., 92./2014. i 110./2019. , dalje u tekstu: ZC) propisano je da su javne ceste u smislu tog Zakona ceste koje se ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od sljedeće četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste, dok je toč. 17. propisano da je »Hrvatske autoceste d.o.o.« društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta. Isto je i dodatno definirano člankom 81. ZC-a koji propisuje i što je sve predmet poslovanja Hrvatskih autocesta.

16. Člankom 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005. i 41./2008. 125./2011., 78./2015. i 29./2018.; dalje u tekstu: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

17. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Odgovornost po osnovi krivnje naziva se i subjektivnom odgovornošću, a u našem pravu prihvaćeno je načelo presumirane krivnje. Međutim, Zakon o obveznim odnosima, pored odgovornosti po osnovi krivnje, sadrži i odredbe o odgovornosti po kriteriju uzročnosti. Kod odgovornosti po kriteriju uzročnosti štetnik odgovara u okolnostima kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Štetnik odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena. Izvan načelne odredbe članka 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, odgovornost po kriteriju uzročnosti uređena je člankom 1063. do 1080. ZOO-a.

18. Odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a odredbom čl. 50. st. 2. ZC-a da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Drugim riječima, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

19. Odredbom čl. 81. st. 3. podstavak 4. ZC-a propisano je da predmet poslovanja društva Hrvatske autoceste d.o.o. (tuženika u ovoj parnici), uz ostalo čini i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. toga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama, a poslove održavanja koji, uz ostalo, čine predmet njegova poslovanja, a koji poslovi održavanja javnih cesta, prema čl. 26. toga Zakona, obuhvaćaju i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnju.

20. Odredbom čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33./2005., 64./2005., 155./2005., 14./2011. i 25./2015., dalje: Pravilnik) je propisano da zaštitne žičane ograde jesu: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, dok je čl. 94. Pravilnika propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: a) autoceste, b) brze ceste, c) ostale ceste prema potrebi.

21. Dakle iz navedenih odredbi Zakona o cestama i Pravilnika jasno proizlazi dužnost Hrvatskih autocesta d.o.o. da postave i održavaju zaštitne ograde na predmetnoj autocesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači.

22. Odredbom čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" 90./2014., dalje: POC), propisano je da su upravitelji cesta obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

23. Iz odredbe čl. 3. st.1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" 75./2014., u nastavku POJC), proizlazi da se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama.

24. Odredbom čl. 10. POJC-a propisano je da se ophodnja u pravilu na autocesti i brzoj cesti obavlja svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata, a iz čl. 12. POJC-a proizlazi da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica u duljini do 50 km prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati.

25. Uvidom u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Rep. Hrvatske, PU Sisačko-moslavačke, Postaja prometne policije Kutina broj 211-04/21-O/12347 od 3. ožujka 2022. utvrđeno da se dana 19. prosinca 2021. u 20,00 sati, na kolniku autoceste A3 na 131 kilometru + 950 metra dogodio štetni događaj naletom na divlju životinju – lisicu koja je pretrčavala kolnik iz smjera sjevera prema jugu, nakon udara životinja je odbačena naprijed te je uginula, a vozač PK zaustavio se na odmorištu Novska, u događaju nije bilo ozlijeđenih osoba i nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača, dok je uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu utvrđeno da vozač PK nije bio pod utjecajem alkohola.

26. Uvidom u Službenu bilješku broj 211-04/21-O/12347 od 9. ožujka 2022., uz podatke kao i u naprijed navedenoj Potvrdi, utvrđeno je da su na mjesto događaja pristupili djelatnici HAC-a koji su se pobrinuli za uginulu divljač, fotografirali mjesto događaja i razmijenili podatke s oštećenom osobom.

27. Iz Dnevnika rada i Ophodarskog dnevnika od 19/20. prosinca 2021. utvrđeno je da je u noćnoj smjeni kao ophodar bio djelatnik tuženika ŠK koji je na dionici Lipovljani-Nova Gradiška evidentirao nalet na lisicu. U naprijed navedenoj dokumentaciji nije zabilježeno bilo kakvo oštećenje ili popravak zaštitne ograde, nije upisano da bi bile uočene nikakve pukotine na ogradi autoceste ili rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi. I iz pisanog iskaza svjedoka ŠK (list 88 spisa) proizlazi da pregledom zaštitne žičane ograde nije pronađeno oštećenje ili mjesto koje bi omogućilo ulazak životinje na autocestu. Isto tako, uvidom u tuženikov Zapisnik o prometnoj nesreći utvrđeno je da je dana 19. prosinca 2021. na dionici autoceste A3 Novska Okučani evidentiran tip nesreće „nalet na divljač“, a kao uzrok nesreće navedena je nepredvidiva opasnost na cesti.

28. Zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Vinkovcima saslušan je vozač vozila PK i iz njegovog iskaza proizlazi da je obilazio kamion, da je lisica bila krenula preko ceste, ponajprije pod kamion, a potom se vratila i izletjela ispred njega, udario ju je desnim krajem auta. Odmah je stao na odmorištu Novska gdje je bio policajac koji je pozvao dežurnu patrolu i HAC. Iskazao je da je vozio brzinom od 120 km/h, pobrojao je koja su oštećenja nastala na vozilu i naveo da je šteta na vozilu iznosila tadašnjih 35.000,00 kuna.

29. U tijeku postupka provedeno je prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu po vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. U nalazu i mišljenju od 9. listopada 2025. (list 157 do 164 spisa) vještak navodi da se nezgoda dogodila oko 20,00 sati, u noći kada je bilo neosvijetljeno, a došlo je do naleta na lisicu koja je odbačena prema naprijed i uginula je. Vještak je pobrojao oštećenja na vozilu (uz naznaku koji su bili dijelovi bili za popravak i koji za zamjenu). Vještak je na temelju podataka iz spisa i utvrđenih oštećenja na vozilu utvrdio da je vozilo osiguranika tužitelja prednjim desnim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio tijela lisice koja mu je doletjela s lijeve strane, mjesto naleta nalazilo se na lijevoj prometnoj traci kolničke trake kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja, a koji je pretjecao kamion. Lisica je bila prešla lijevu prometnu traku i krenula prelaziti desnu traku, no okrenula se i vratila u lijevu traku i tada je vozilo osiguranika naletjelo na lijevu bočnu stranu lisice. Vještak je naveo, iako policija nije sačinila skicu mjesta štetnog događaja to nije poznat položaj pronađenih tragova (krvi lisice i otpadnih dijelova vozila) na kolniku pa nije moguće točno utvrditi gdje se točno nalazilo mjesto naleta po dužini niti po širini kolnika, da ukoliko se vozilo kretalo sredinom lijeve prometne trake tada je do naleta došlo oko 2,3 metra od lijevog (sjevernog) ruba kolnika autoceste. Isto tako, obzirom da nije poznato jesu li prilikom očevida na kolniku pronađeni tragovi kotača vozila to nije poznat niti konačni zaustavni položaj vozila nakon naleta na divljač pa tehničkim putem nije bilo moguće izračunati niti kojom brzinom se kretalo vozilo neposredno prije i u trenutku naleta na lisicu. Međutim, obzirom na nastala oštećenja, vještak navodi da je tehnički moguće da se vozilo neposredno i u trenutku naleta kretalo brzinom od oko 120 km/h, pri kojoj bi zaustavni put iznosio oko 102,5 metara, a to zaustavljanje bi vremenski trajalo oko 5.5 sekundi. Vještak je utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja opisujući da se južni kolnik dionice autoputa A3, na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja, sastoji se od dvije prometne trake i prometne trake za zaustavljanje vozila u nuždi koja se nalazi uz desnu prometnu traku. U trenutku štetnog događaja vozilo osiguranika tužitelja se kretalo lijevom prometnom trakom južnog kolnika, od zapada (Zagreba) prema istoku (Slavonskom Brodu), vršeći radnju pretjecanja teretnog vozila koje se kretalo desnom prometnom trakom južnog kolnika. Dok je bio u radnji pretjecanja, lisica je započela s prelaskom kolnika od sjevera prema jugu, dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane. Nakon što je prešla lijevu prometnu traku i zašla u desnu prometnu traku (može se procijeniti za oko 1 metar), lisica se vratila ponovno u lijevu prometnu traku kada je vozilo osiguranika tužitelja s prednjim desnim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio tijela lisice. Kako je u trenutku štetnog događaja bila noć, a kolnik neosvijetljen, vozač vozila osiguranika tužitelja je mogao vidjeti lisicu tek kada mu je ona ušla u domet svjetala vozila, a kako je u trenutku štetnog događaja bio u radnji pretjecanja, vozio je s upaljenim kratkim svjetlima pa je u tom slučaju lisicu koja mu je dolazila s lijeve strane mogao uočiti na oko 1,5 metara lijevo od lijevog ruba vozila. Vještak iznosi da je od trenutka kada je ušla u vidno polje vozaču vozila pa do mjesta naleta lisica prešla put od oko 7,9 metara, taj put lisica je mogla prijeći s prosječnom brzinom od oko 5 do 6 m/s u vremenu od oko 1,4 sekunde. Pa stoga kada se vozilo osiguranika tužitelja s iskazanom brzinom kretanja od oko 120 km/h vrati unatrag za ovo vrijeme, proizlazi da je u trenutku ulaska lisice u vidno polje vozača njegovo vozilo bilo udaljeno oko 46,6 metara od mjesta naleta. Da je vozač vozila osiguranika tužitelja u tom trenutku i poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta na lisicu bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od 46,6 metara dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja iz iskazane brzine kretanja bio duži i iznosio je oko 102,5 metara. Na raspoloživom putu od oko 46,6 metara vozač vozila osiguranika tužitelja bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 76 km/h. Na temelju podataka naknadnog izvida štete na vozilu osiguranika tužitelja nastala je djelomična šteta, izvidom su utvrđeni dijelovi vozila koje je potrebno zamijeniti i popraviti te vrsta radova s potrebnim brojem radnih sati djelatnika autostruke (limara – 12,9 sati, lakirera – 3,1 sati tj. ukupno – 16 sati) koji su potrebni da bi se vozilo osiguranika tužitelja dovelo u tehnički ispravno stanje. Vještak je naveo da je račun popravka vozila broj 304/11385/3 od 24. siječnja 2022. društva Auto Zubak (ovlašteni serviser Škoda vozila u RH) detaljno specificiran i u cijelosti je u skladu s naknadnim izvidom štete (pojasnio je da razlika od 0,3 sata više rada djelatnika autostruke otpada na radove punjenja klime koji nije obuhvaćen izvidom, ali je opravdan pa ovu razliku treba prihvatiti), te je isti realno obračunat. Stoga prema navedenom računu visina štete na vozilu osiguranika tužitelja iznosi (tadašnjih) 29.460,50 kn (bez PDV-a), odnosno 3.910,08 eura.

30. Slijedom navedenog, vještak je iznio mišljenje da je vozilo osiguranika tužitelja je s prednjim desnim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio lisice. Nakon što je lisica dolazeći vozilu s lijeve strane prešla lijevu prometnu traku i krenula prelaziti desnu, okrenula se i vratila u lijevu prometnu traku, kada je vozilo s prednjim desnim dijelom naletjelo na lijevu bočnu stranu lisice. Iz spisa nije moguće utvrditi gdje se nalazilo mjesto naleta po dužini niti po širini kolnika, no ukoliko se vozilo osiguranika tužitelja kretalo sredinom lijeve prometne trake, tada je do naleta došlo oko 2,3 metra od lijevog ruba kolnika autoceste, gledano u smjeru kretanja vozila. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nije bilo elemenata, ali s obzirom na oštećenja nastala na vozilu, tehnički je moguće da se vozilo neposredno prije i u trenutku naleta kretalo iskazanom brzinom od oko 120 km/h. Vozač vozila osiguranika tužitelja je pod upaljenim kratkim svjetlima svog vozila mogao ugledati lisicu kada se ona nalazila udaljena oko 1,5 m lijevo od lijevog ruba njegovog vozila. Od trenutka ulaska u vidno polje vozača pa do mjesta naleta, lisica je prešla put od oko 7,9 metara u vremenu od oko 1,4 sekunde i u trenutku kada je lisica ušla u vidno polje vozača, njegovo vozilo je bilo udaljeno oko 46,6 metara od mjesta naleta. Vještak je iznio mišljenje da je vozač vozila u tom trenutku i poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo jer je on za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 46,6 metara, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio je oko 102,5 metara. Vještak je iznio mišljenje i da na raspoloživom putu od oko 46,6 metara vozač vozila osiguranika tužitelja bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i do ovog štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 76 km/h. Prema mišljenju vještaka na vozilu osiguranika tužitelja nastala je djelomična šteta u iznosu od oko 3.910,08 eura (bez PDV-a).

31. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića prihvaća u cijelosti, budući sud nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno te u skladu s pravilima znanosti i vještine. Vještak je jasno iznio mišljenje da vozač nije mogao izbjeći nalet na lisicu pri brzini kojom se mogao kretati (od 120 km/h), da je to bilo moguće pri brzini od 76 km/h. Ovdje se pojašnjava da vještak svoje mišljenje o naletu na lisicu i brzini kretanja vozila osiguranika tužitelja temelji na oštećenjima na vozilu prema fotografijama i utvrđenom izvidu štete. Stoga je sud utvrdio nema krivnje vozača za predmetnu prometnu nezgodu budući isti nije mogao izbjeći štetni događaj. Vozač bi mogao izbjeći nalet na lisicu da se kretao brzinom od 76 km/h. Stajalište je suda da se ne može očekivati od bilo kojeg vozača kretanje brzinom od 76 km/h na autocesti gdje je zakonom dopuštena brzina kretanja od 130 km/h. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka da visina štete na vozilu Škoda Octavia iznosi 3.910,08 eura.

32. Dakle, provođenjem prometnog vještačenja sud je neprijepornim utvrdio da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač – lisicu vozeći brzinom od 120 km/h na autocesti na kojoj je dopuštena brzina kretanja 130 km/h. Pri toj brzini nije mogao izbjeći nalet na divljač. Dakle nema krivnje vozača za predmetnu prometnu nezgodu niti njegovog doprinosa da visina štete na njegovom vozilu bude veća ili manja.

33. Kao što je naprijed navedeno, nastanak štete na vozilu osiguranika tužitelja je u uzročno-posljedičnoj vezi s naletom vozila na divljač – lisicu.

34. Sud iskaz svjedoka PK prihvaća kao logičan, cjelovit i uvjerljiv jer je suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka koji je iznio mišljenje da je do kontakta između vozila došlo prednjim desnim dijelom vozila, a da je divljač pretrčavala kolnik s lijeve na desnu stranu, potom se vratila na lijevu stranu kolnika gdje je na toj lijevoj strani on vršio pretjecanje kamiona pa je na lijevoj strani kolnika došlo do naleta njegovog vozila na lisicu.

35. Kao što je naprijed navedeno, iz tuženikove dokumentacije - Ophodarskog dnevnika, Putnog radnog lista i Dnevnika rada i Zapisnika o prometnoj nesreći zajedno sa fotografijama vozila, koju dokumentaciju je dostavio tuženik kao dokaz da su njegovi ophodari vršili ophodnju predmetne dionice autoceste predmetnog dana, proizlazi da je pregledana zaštitna žičana ograda prije i poslije mjesta štetnog događaja i nije pronađeno oštećenje niti prokop.

36. Međutim, sama činjenica da se lisica našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je u žičanoj ogradi postojala rupa ili procjep ili da zaštitna ograda nije bila pravilno održavana, odnosno postavljena. To iz razloga jer ukoliko je žičana ograda pravilno postavljena i održavana, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na kolniku autoceste, dok činjenica što su ophodari tog dana izvršili ophodnju autoceste ne znači da ne postoji odgovornost tuženika niti pak da nije bilo propusta u održavanju zaštitne ograde.

37. Tuženik odgovara trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi pretpostavljene krivnje temeljem čl. 1045. ZOO-a upravo iz razloga što je tuženik propustio održavati zaštitnu ogradu uz autocestu na valjani način jer se divljač našla na kolniku autoceste. Budući da on nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, to nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj cesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici cesta kojima je namijenjena, odnosno da na njoj nije osigurao siguran promet.

38. Također odgovora i sukladno odredbi čl. 50. stavka 2. ZC-a, kojom je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta, o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.

39. U konkretnom slučaju tuženik ne tvrdi da bi na autocesti bilo znakova koji bi se odnosili na divljač već se na autocesti nalazi žičana ograda koja bi trebala sprječavati izlazak divljači na cestu. Međutim, nesporno je da je do prometne nezgode došlo na način da je pred vozilo osiguranika tužitelja izletjela divljač (lisica) te je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja prometnice, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo.

40. S obzirom na to da on upravlja predmetnom autocestom, bio je u obvezi održavati ju i naknaditi štetu korisniku ceste jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem postaviti takvu ogradu koja sprječava izlazak divljači na autocestu.

41. Kao što je naprijed navedeno, između stranaka je nesporno da je tužitelj na račun svojeg osiguranika Pbz leasing d.o.o. (list 55 spisa) , a prema računu radionice AUTO ZUBAK iz ZUBAK GRUPE d.o.o. (list 48 do 49 spisa) koja je izvršila popravak vozila Škoda Octavia dana 18. ožujka 2022. izvršio isplatu iznosa od 29.460,50 kuna, (bez PDV-a), a što sada iznosi 3.910,08 eura i koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom. Ovdje valja napomenuti da je tužitelj time postupio u skladu sa svojim Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska. Tuženik tijekom postupka nije osporavao takav način isplate. Visinu štete na vozilu sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji je utvrdio da je na vozilu osiguranika tužitelja nasrala šteta u iznosu od 3.910,08 eura.

42. Dakle, provođenjem dokaznog postupka sud je neprijepornim utvrdio da je 19. prosinca 2021. došlo do štetnog događaja naletom divljači (lisice) na vozilo osiguranika tužitelja i da postoji uzročno-posljedična veza između štete i štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik. Naime, tuženik je propustio održavati zaštitnu ogradu uz autocestu na valjani način jer se divljač našla na kolniku autoceste. Budući da on nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, to je utvrđeno da nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj cesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici cesta kojima je namijenjena, odnosno da na njoj nije osigurao siguran promet. Stoga je tuženik odgovoran tužitelju za naknadu štete koja je za tužitelja nastala isplatom iznosa od 3.910,38 eura, jer konkretno ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za štetu iz odredbe članka 1067. ZOO-a.

43. Odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Kako tuženik po dospijeću utužene tražbine istu nije platio, dužan je platiti i zatezne kamate od nastanka štete odnosno od prvog slijedećeg dana od kada je tužitelj izvršio plaćanje (tužitelj je izvršio plaćanje 18. veljače 2022.) stoga mu pripadaju zakonske zatezne kamate od 19. veljače 2022. do isplate, a ne kao što je tužitelj zatražio od 18. veljače 2022. (list 55 spisa). Stoga je tužbeni zahtjev djelomično odbijen u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

44. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Stavkom 8. istog članka propisano je da je referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a stavkom 9. je propisano da je Hrvatska narodna banka dužna u »Narodnim novinama« objaviti referentnu stopu iz stavka 2. ovoga članka koju je objavila Europska središnja banka, a koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja. Dakle, za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Pojašnjava se da se odluka o visini stope zatezne kamate primjenjuje propisana stopa za ostale odnose s obzirom se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

45. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr.54.) i to za trošak zastupanja na ročištu od 25. veljače 2026. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.1.), uvećano za PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr.42.), trošak plaćenog predujma za provedeno prometno vještačenje u iznosu od 350,00 eura i plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 42,78 eura i na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 119,45 eura. Dakle, tužitelju ukupno pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 762,23 eura. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Karlovcu, 10. travnja 2026.

Sudac:

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu ĆURKOVIĆ I ŠANJUG d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 25

2. Tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4

3. Mrežna stranica e-Oglasna ploča suda