REPUBLIKA HRVATSKA

p-1530/2021

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja [adresa], OIB: 87337402748, zastupan po stečajnom upravitelju, a on zastupan po punomoćniku Dinu Radiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika 1. TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje oboje zastupa punomoćnik Ivan Mirošević, odvjetnik iz Splita, Put Supavla 1/II radi , radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2026. u nazočnosti pun. tužitelja Dina Radića odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Ivana Miroševića, odvjetnika u Splitu, te po objavi dana 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju od 04. lipnja 2020.g, zaključen između tuženika ad. 1. TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ad. 2. CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren po javnom bilježniku Ante Zlokića dana 04. lipnja 2020.g., pod brojem OV-4390/2020, gubi učinak prema tužitelju ŠTEDIONICA MEDITERAN d.o.o. u Stečaju, [adresa], OIB: 87337402748, u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje i naplatu tužiteljevog potraživanja u iznosu od 1.186.882,80 kn uz kamate koje po stopi od 6% godišnje teku od 22.11.2001. pa do isplate, te kamata koje po stopi od 6% teku na dosuđeni:

- iznos od 2.522.845,00 kuna od 05.01.2001. do 14.01.2001,

- iznos od 969.071,08 kn. od 15.01.2001. do 28.02.2001.,

- iznos od 625.964,14 kn. od 01.03.2001. do 30.09.2001.,

- iznos od 1.204.379,14 kn. od 01.10.2001. do 21.12.2001.

kao i u djelu potrebnom za ispunjenje i naplatu tužiteljevog potraživanja na ime troškova parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Splitu u predmetu pod poslovnim brojem 12.P-8/201916 u iznosu od 142.039,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 10.12.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Dužni su tuženici, solidarno, dopustiti i trpjeti da tužitelj svoje potraživanje iz točke I. izreke ovog tužbenog zahtjeva prema tuženiku ad. 1. TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] namiri prodajom nekretnina označenih kao:

- čest. zem [katastarska čestica] opisane kao “pašnjak” površine 1463 m2,

- čest. zem [katastarska čestica] opisane kao “cesta” površine 88 m2, obe upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to za 4/8 dijela prava vlasništva ,

- 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), stan na V. (petom) katu, označen br. 7, u površini od 69,63 m2, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice sa WC-om, hodnika i lođe, anagrafske oznake [adresa]” a koji stan je sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to za ½ dijela prava vlasništva ali najviše do iznosa koji je dovoljan za namirenje tražbine tužitelja iz točke I. ovog tužbenog zahtjeva

III. Nalaže se tuženicima pod 1. i pod 2. solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak od 7.038,61 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenoj po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje na isti iznos teku od trenutka presuđenja pa sve do isplate, dok se sa više zatraženim od 461,39 eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22.travnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika pod 1. i 2. radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika tj tužitelja, navodeći u istoj kako temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu od 10.12.2020. br. 12.P-8/2019-16 s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti i odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 29.04.2020. br. 66 Pž-1785/2020-2, tužitelj Stečajna masa iza ŠTEDIONICA MEDITERAN d.o.o. u Stečaju, [adresa], OIB: 87337402748 ima potraživanje protiv tuženika TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to kako slijedi:

1/ Dosuđeni iznos glavnice od 1.186.882,80 kn uz kamate koje po stopi od 6% godišnje teku od 22.11.2001. pa do isplate

2/ Kamate koje po stopi od 6% teku na dosuđeni:

- iznos od 2.522.845,00 kuna od 05.01.2001. do 14.01.2001,

- iznos od 969.071,08 kn. od 15.01.2001. do 28.02.2001.,

- iznos od 625.964,14 kn. od 01.03.2001. do 30.09.2001.,

- iznos od 1.204.379,14 kn. od 01.10.2001. do 21.12.2001.

3/ Dosuđeni parnični trošak:

u iznosu od 142.039,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 10.12.2019. do isplate.

1.2. Dana 30.06.2020.g. tužitelj kao ovrhovoditelj je podnio zahtjev za izravnu naplatu pred Fina Split temeljem gornje presude. I dalje potraživanje egzistira u cijelosti budući da tuženik nema sredstava na računu. S danom podnošenja tužbe dug je već prešao 4.000.000,00 kn. Apostrofra se činjenica kako je pokušano nagodbom rješiti mirnim putem spor, međutim neuspješno.

1.3. Međutim, tuženik pod. 1. je sa tuženom pod. 2. svojom suprugom, zaključio Ugovor o darovanju od 04.06.2020.g., potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika Ante Zlokića dana 04. lipnja 2020.g., pod brojem OV-4390/2020, a predmet kojeg ugovora je darovanje 4/8 dijela prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem [katastarska čestica] opisane kao “pašnjak” površine 1463 m2 i čest. zem [katastarska čestica] opisane kao “cesta” površine 88 m2, obe upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te je istim ugovorom darovao nekretninu i to za ½ dijela prava vlasništva označenu kao:

“1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) stan na V. (petom) katu, označen br. 7, u površini od 69,63 m2, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice sa WC-om, hodnika i lođe, anagrafske oznake [adresa]” a koji stan je sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

1.4. Osim toga, na prijedlog tužene ad. 2. Odjel za zemljišne knjige Naslovnog suda je Rješenjem pod posl. br. Z-16524/20 izvršio i prijenos prava vlasništva sa tuženika ad.

1. na tuženu ad. 2., a sve navedeno bez ikakvih saznanja tužitelja.

1.5. Opisanim besplatnim raspolaganjem tuženika ad. 1. u korist vlastitog bračnog druga, isti je otuđio jedinu imovinu iz koje se tužitelj mogao naplatiti, a budući je već duže vrijeme bez ikakvih primanja i u potpunosti insloventan, to je tužitelju navedenom radnjom tuženika ad. 1. i ad. 2. apsolutno onemogućeno namiriti svoju dospjelu novčanu tražbinu prema tuženiku ad 1.

1.6. Radi svega navedenog, tužitelju je radi zaštite i ostvarenja svojih prava i interesa podnio ovopredmetu tužbu na temelju odredbe čl. 67. st. 2 i u skladu sa odredbama čl. 283. i 284. Zakona o obveznim odnosima, sa tužbenim zahtjevom o kojem je sud odlučio u izreci ove presude.

2. Tuženi su podnijeli odgovor na tužbu 31.05.2021. u kojoj tuženik pod 1. navodi kako nema nikakvo dugovanje koje bi se temeljilo na presudi Trgovačkog suda u Splitu br. 12. P-8/2019-16 od 10. 12. 2020. dok u odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 66 Pž-1785/2020-2 od 29. 04. 2020. za ukazati je da istom nije naloženo nikakva obveza tuženiku ad. 1.

2.1. Osim toga, zahtjev za izravnu naplatu koji je od strane ranijeg punomoćnika tužitelja izvjesno protokoliran FINI Regionalni centar Split dana 30. 06. 2020. god. Za primjetiti ti je da tužitelj je pogrešno ispunio zahtjev i to u bitnom dijelu, pa je stoga opravdano za očekivati da je zahtjev bio odbijen. Ovo stoga, što na poleđini zahtjeva jasno je navedeno da se cjelokupno potraživanje zatraženo zahtjevom ima isplatiti a račun punomoćnika ovrhovoditelja, što je izričito zakonom zabranjeno odnosno nedopušteno je. Dopušteno je jedino naplata dosuđenog iznosa parničnog troška i to pod uvjetom da punomoćnik - odvjetnik posjeduje posebnu (ovjerovljenu) punomoć koju je priložio kod podnošenja zahtjeva. Uslijed propusta tužitelja - ovrhovoditelja opravdano je za pretpostaviti da je zahtjeva bio odbijen odnosno vraćen ovrhovoditelju.

2.2. Uslijed gore iznijetih propusta tužitelja za pretpostaviti je da tužitelj u momentu podnošenja tužbe nema pravni interes za podnošenje ove tužbe jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 66. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.). dok pozivanje tužitelja na odredbe članka 283. i 284. ZOO-a su bezpredmetne u ovom parničnom postupku.

2.3. Radi navedenog tuženici predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženicima.

3. Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe, potvrđuje da je tijekom trajanja ovog postupka bilo pokušaja mirnog rješenja spor koji nije dao rezultata i to sve na prijedlog tuženika pod 1.

4. Tuženici tijekom postupka ustraju u navodima iz odgovora na tužbu ističe prigovor i to pod 1 zastare u odnosu na potraživanje zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice pa bi prema tužbenom zahtjevu potraživanje u odnosu na kojeg tužitelj potražuje da se utvrdi da ugovor o darovanju nema pravnu valjanost na tužitelja je 1.186.882,80 kn. Zastara potraživanja je sukladna praksi i VSRH kao i ŽS pa tako u odluci VSRH Rev- 87/22 od 12.4.2022. na koju se poziva ŽS u Osijeku u svojoj odluci kaže – Gž-363/24- 1 od 22.9.2002. Kako u svoj tužbi tužitelj traži da je nedopušteno odnosno da cijeli ugovor nema učinak prema tužitelju to istim su obuhvaćene dvije nekretnine dok je bez samo vrijednost zem. 652/7 pov. 1463 m2 K. O. [katastarska općina] dostatna za namirenje potraživanja odnosno glavnice potraživanja tužitelja. U odnosu na ovaj prigovor egzistira ustaljena sudska praksa kako županijskih tako i VSRH da je nepotrebno obuhvatiti više nekretnina ukoliko je za jednu nekretninu potrebno namirenje tužitelja.

5. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZkUl. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] ( str 4-7), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. ( kat.čest.) 652/7,/8 ZkUl [broj ZK uloška] KO. [katastarska općina], ( str 8-11), Zahtjev za izravnu naplatu protiv SS od 30.06.2020., ( str 12-17), Ugovor o darovanju zaključen između SS i CS od 04.06.2020. ( str 18-21) ovjerene u potpisu kod javnog bilježnika Ante Zlokića br. OV-4390/2020 od 04.06.2020., Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 66Pž-1785/2020-2 od 29.04.2020. ( str 21.29), presuda Trgovačkog suda u Splitu br. P-8/2020-16 od 10.12.2019. ( str 32- 48, potvrda pravomoćnosti od 19.06.2020. ( str 50), Potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava izdana od FINE 12.05.2023., Klasa:034-01/23-07/37, Urbr.:118-08-201-23-AK, ( str 70.), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje P-8/19 od 12.05.2023. Klasa: 034-01/23-08/2, Urbr.:118-08-54-23 ( str 71), saslušanje svjedoka ŽS, ( str 93,94), saslušanjem tuženih TS i CS od 14.05.2025.( str 99,100.).

6. Parnične stranke popisale su parniči trošak.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik pod 1. tuženoj pod 2. kao svojoj bračnoj supružnici Ugovor o darovanju od 04.06.2020. darovao 4/8 dijela prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem [katastarska čestica] opisane kao “pašnjak” površine 1463 m2 i čest. zem [katastarska čestica] opisane kao “cesta” površine 88 m2, obe upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te je istim ugovorom darovao nekretninu i to za ½ dijela prava vlasništva označenu kao: “1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) stan na V. (petom) katu, označen br. 7, u površini od 69,63 m2, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice sa WC-om, hodnika i lođe, anagrafske oznake [adresa]” a koji stan je sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji ugovor je ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Ante Zlokića br. OV-4390/2020 od 04.06.2020.

- da je tuženik ovo tužbu podnio 22.04.2021.

- da je tuženik pod 1. prije zaključenja ugovora o darovanju tuženoj pod 2. bio suvlasnik na predmetnim gore navedenim nekretninama, kako je to razvidno iz uvida u izvatke iz zemljišne knjige za iste nekretnine,

- da je tuženik pred Trgovačkim sudom u Splitu protiv tuženika pod 1. TS vodio spor radi isplate iznosa glavnice od 1.186.882,80 kn uz kamate koje po stopi od 6% godišnje teku od 22.11.2001. pa do isplate uz kamate koje po stopi od 6% teku na dosuđeni: iznos od 2.522.845,00 kuna od 05.01.2001. do 14.01.2001, iznos od 969.071,08 kn. od 15.01.2001. do 28.02.2001., iznos od 625.964,14 kn. od 01.03.2001. do 30.09.2001., iznos od 1.204.379,14 kn. od 01.10.2001. do 21.12.2001. pod poslovnim br. P-8/2019, u kojem predmetu je tuženik TS obveza tužitelju isplatiti gornji iznos, kao i da je isti obvezan na isplatu parničnog troška od 142.039,70 kuna, kako je to odlučeno presudom od 10.12.2019., što sve proizlazi iz uvida u navedenu presudu,

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom br. 66Pž-1785/2020-2 od 29.04.2020. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Splitu P-8/2019 od 10.12.2020. kako to proizlazi iz navedene presude Visokog trgovačkog suda RH-a,

- da je presuda Trgovačkog suda u Splitu P-8/2019 od 10.12.2020. postala pravomoćna 29.04.2020. a ovršna 18.06.2020. kako to proizlazi iz uvida u Potvrde pravomoćnosti,

- da je prethodni postupak zaključen na ročištu od 23.03.2023.

9. U ovoj pravnoj stvari radi se o tužbi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, pa je potrebno utvrditi je li tužba pravodobna u smislu odredbe članka 71. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 143/25, 155/23 - dalje ZOO), u svezi sa člankom 67.st.1. ZOO-a, je su li ispunjene kumulativne pretpostavka iz članka 66. ZOO-a.

9.1. Naime, propisano je odredbama Zakona o obveznim odnosima, i to :

- čl 66. st.1. da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, st.2. da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, ast.3. da se pod pravnom radnjom razumijeva i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza;

- čl. 67. st.2. da se ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno a st.3. da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato;

- čl. 71.st.1. da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, a st.2. da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

10. Slijedom prednjeg, obzirom da se pobija pravna radnja dužnika koju je isti napravio na štetu vjerovnika, i to baš u konkretnom slučaju pravna radnja u obliku Ugovora o darovanju koji je tuženik pod 1. napravio u korist tužene pod 2. svoje supružnice, zaključenog 04. 06.2020. pa kako je tužitelj tužbu podnio 22.04.2021., za zaključiti je da je tužitelj podnio tužbu unutar roka predviđenog u članku 71.st.1. i 2. ZOO-a jer se radi o besplatnom raspolaganju, pa se ima računati rok od tri godine.

11. Nadalje, obzirom da je zaključeni ugovor o darovanju kao besplatno raspolaganje dužnika tj tuženika pod 1. u korist tužene pod 2. koja je nesporno bračni drug tuženika pod 1. , jer su isti zaključili brak po njihovom kazivanju 2019., to je sukladno odredbi članka 67.st.2. , tuženoj pod 2. bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku osim ako dokaže suprotno, što ista nije dokazala. Naime, tuženici pod 1. i 2. kao razlog zaključenja navedenog ugovora o darovanju navode zdravstveno stanje tuženika pod 1. koje isti nije ničim potkrijepio, kao što je to medicinska dokumentacija ili pak medicinsko vještačenje koliko je njegovo stanje kritično da bi bilo osnove sačiniti ugovor o darovanju u korist tužene pod 2. radi njenog financijskog zbrinjavanja. Dakle, ovaj sud ocjenjuje te izvedene dokaze kao nedostatne da bi tužena pod 2. učinila dokazanim da nije znala prave razloge bez teretnog otuđenja predmetnih nekretnina, a na njoj je teret dokazivanja a ne na tužitelju, upravo iz razloga što je bračni drug tuženika pod 1. kao dužnika koji je poduzeo tu pravnu radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika.

11.1. Dakle, Ugovor o darovanju od 04.06.2020. je ona prava radnja koju je tuženik pod 1. poduzeo na štetu tužitelja kao vjerovnika.

12. Jedna od kumulativno potrebnih pretpostavki za uspješno pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika je postojanje dospjele tražbine. U ovom slučaju tražbina tužitelja postoji i ista je dospjela, u iznosu kako je to specificirao tužitelj u točki I izreke ove presude a proizlazi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu br. P-8/2019 od 10.12.2019. koja je potvrđena presudom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom br. 66Pž-1785/2020-2 od 29.04.2020., a koja presuda je postala pravomoćna 29.04.2020. a ovršna 18.06.2020.

12. Dakle, tužiteljeva tražbina prema tuženiku pod 1. postoji i ista je specificirana u točki I izreke ove presude.

13. Uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu protiv Draga TS od 30.06.2020., ( str 12- 17) i u Potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava izdana od FINE 12.05.2023., Klasa:034-01/23-07/37, Urbr.:118- 08-201-23-AK, ( str 70.), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje P-8/19 od 12.05.2023. Klasa: 034-01/23-08/2, Urbr.:118-08-54-23 ( str 71), razvidno je da je tužitelj na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu br. P- 8/2019. pokušao naplatu putem FINE koja se nije mogla provesti radi nedostatnih sredstava kako to proizlazi iz gore navedene Potvrde FINE od 12.05.2023.

13.1. Tuženik pod 1. u svom iskazu navodi kako drugih nekretnina osim darovanih nema, da nema nikakve imovine u Nizozemskoj, te da ostvaruje nizozemsku mirovinu, te da je mislio kako je potraživanje tužitelja u zastari u momentu darovanja tuženoj pod 2.

13.2. Slijedom prednjeg, za zaključiti je, da je tuženik pod 1. upravo pravnom radnjom tj. zaključenjem ugovora o darovanju sa tuženom pod 2. prenio sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, tj da drugih sredstva nema, na koji način se ispunila daljnja kumulativna pretpostavka za pobijanjem pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika iz čl. 66. ZOO-a, jer ne tužitelj dokazao da je tuženik insolvetan time da je zaključenjem ugovora o darovanju onemogućio vjerovnikovo namirenje.

14. Stoga, u ovoj pravnoj stvari za zaključiti je kako su ispunjenje sve kumulativne pretpostavka za osnovano i uspješno pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika temeljem odredbe članka 66. ZOO-a.

15. Istaknuti prigovor zastare koje je istakso tuženik na ročištu od 14.01.2026. je materijalno pravni prigovor koji je istaknut nakon zaključenja prethodnog postupak, radi čega tuženici nisu mogli iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi sve temeljem odredbe članka 288.a. Zakona o parničnom postupku osim izuzetka iz članka 299.st.2. ZPP-a.

15.1. Tuženik svoj prigovor zastare temelji na presudi VSRH-a br. Rev 87/2022-2 od 12.04.2022. i na pravnom shvaćanju koje je izrazio taj sud na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održanoj 21. studenog 2019. koje glasi:

"Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava."

15.2. Međutim, navedena presuda se ne odnosi na istovrsni spor tj ista se odnosi na spor proglašenja nedopuštenim ovrhe u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamate, a ne na spor pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika. Osim toga, taj trogodišnji zastrani rok povremenih tražbina se u konkretnom slučaju računa od ovršnosti presude , jer druge ovršne isprave nema. Osim toga, postoji dugovanje tuženika pod 1. spram tužitelju i u glavnici od 1.186.882,80 kn tj 157.526,42 eura, te parnični trošak od 142.039,70 kn tj 18.851,91 eura , sa zakonskim zateznim kamatama od 10.12.2019. do isplate, pa kako je sud utvrdio da je tuženik insolvetan a da postoji potraživanje tužitelja spram njega to se istaknuti prigovor u ovoj pravnoj stvari čini neosnovanim i bespredmetnim. Naime, tuženik pod 1. bi taj prigovor možda mogao sa uspjehom isticati u ovrsi tj naplati potraživanja tužitelja, ali je u ovom predmetu bespredmetan.

16. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I i II izreke ove presude. Naime, odredbom članka 70. ZOO-a kojom je propisano da ako sud prihvati tužbeni zahtjev , pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, a kako je to tužitelj pravilno tužbenim zahtjevom i tražio.

17. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

17.1. Priznati parnični trošak tužitelja prema VPS od 176.378,33 eura sastoji se od sastava tužbe od 22.04.2021., zastupanja na ročištu od 23.03.2023., 19.11.2024., 14.05.2025., 14.01.2026. za svaku radnju po 500 bodova, te za ročište objave od 10.04.2026. od 50 bodova što ukupno iznosi 2.550 bodova. Prema vrijednosti boda od 2,00 eura isti iznosi 5.100,00 eura koji valja uvećati za 25% pDV-a od 1.275,00 eura i sudsku pristojbu tužbe od 663,61 eura pa isti ukupno iznosi 7.038,61 eura. Obzirom da je tužitelj potraživao na ime troškova postupaka 7.500,00 eura to je sa više zatraženim od 461,39 eura ovo traženje tužitelja valjalo odbiti kao neosnovano.

17.2. Tužitelja pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem odredbe članka 151.st.3. ZPP-a u svezi sa čl. 29.st.2. ZOO-a.

17.3. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

U Splitu 10. travnja 2026.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelju

- pun. tuženiku

- u spis