REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-763/2021-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB:: 22694857747 da tužiteljici JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati:

- s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 20.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14.12.2018., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate,

- s osnova imovinske štete iznos od 2.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14.12.2018., pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1.835,67 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je stradala 11. prosinca 2018. u [adresa] na raskrižju Ulice kralja Zvonimira i Ulice primorske čete upravljajući osobnim automobilom marke „Citroen C2“ reg. oznake J kada je na nju naletjelo vozilo marke „Peugeot Partner“ reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao VT. Navodi da je u nesreći pretrpjela tjelesne ozljede te je daljnje liječenje nastavila u specijalističkim ordinacijama te je prisiljena liječiti se i koristiti analgetike. Slijedom navedenog potražuje na ime neimovinske i imovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje naknadu u iznosu od 22.000,00 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da se dana 11.12.2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika. Ne spori ni da je tužiteljica sudjelovala u svojstvu vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] na koje vozilo nalijeće osiguranik tuženika koji vrši radnju uključivanja sa sporednog kolnika s posljedicom udara u vozilo tužiteljice koja se kreće kolnikom na koji se osiguranik tuženika uključuje. Spori uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji, s obzirom na intenzitet udara i nastalih oštećenja na vozilima . Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer tužiteljica nije zadobila ozljedu u štetnom događaju, podredno navodi da iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala osnovu za dosudom novčane naknade.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu PU Šibensko-kninske PPP (listovi 5-6), cjelokupni spis MUP, PU Šibensko-kninske, PPP Šibenik (listovi 50- 58), medicinsku dokumentaciju (listovi 7-12, 13-15, 36-42, 70, 84-8596-98), Dopis tuženika od 19. prosinca 2018. (list 13), fotografije (listovi 121-137), saslušana je tužiteljica (listovi 158-159) te je provedeno kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje po vještacima Zvonku Ivašiću (listovi 62-66), Robertu Spudiću (listovi 109- 113) i Davoru Mayeru (listovi 79-80). Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka s obzirom na navode tužitelja na ročištu održanom 19. siječnja 2024. da je prijedlog omaškom naveden u tužbi. Sud nije izveo ni dokaz medicinskim vještačenjem s obzirom da se osnovanosti tužbenog zahtjeva može odlučiti na temelju dokaza izvedenih u postupku. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se izvede novo kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje s obzirom da je već provedenim vještačenjima, koje je sud prihvatio iz razloga koji će biti navedeni u daljnjem obrazloženju presude, činjenično stanje dovoljno razjašnjeno.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koja šteta je prema navodima tužiteljice nastala u štetnom događaju 11. prosinca 2018.

6. U konkretnom je predmetu sporna osnova i visina imovinske i neimovinske štete koju tužiteljica potražuje te s tim u vezi uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji.

7. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao tužiteljicu te je provedeno kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po vještacima Zvonku Ivašiću, Robertu Spudiću i Davoru Mayeru.

7.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se prometna nezgoda dogodila 11. prosinca 2018. nakon semafora gdje se nalazi križanje sa Ulicom Prve primorske čete te se iz te ulice u njezinu traku, a s lijeve strane, pokušao uključiti osiguranik tuženika. Navodi da on nije dobro procijenio da se može uključiti u njenu traku pa je udario u prednji lijevi dio njenog automobila. Navodi da se kretala u smjeru jug-sjever, a osiguranik tuženika se pokušao uključiti da se nastavi kretati istim smjerom. Ističe da se šteta na njenom automobilu sastojala od oštećenog lijevog blatobrana, branika, fara i vozačevih vrata, kao i haube. Navodi da nije mogla izaći na vozačeva vrata, pretpostavlja zbog udara, već je izašla na suvozačeva vrata. Nakon dolaska policije je htjela što prije otići kući jer je osjećala mučninu. Kada je došla kući je i dalje osjećala mučninu i povraćanje i strah zbog samog događaja te je popila tabletu za smirenje. Nakon toga je zaspala, a kad se probudila osjećala je ukočenost u vratu i vrtoglavicu. Tada je zamolila susjeda da ju odveze u bolnicu. Bila je na pregledu kod neurologa i kirurga te su joj dali okovratnik i dalje je osjećala slabost i to posebice u rukama . Kako je imala okovratnik mjesec dana u tom razdoblju joj je bila potrebna pomoć drugih osoba te joj je sestra pomagala u svakodnevnim obvezama jer ih nije mogla obavljati, primjerice kuhanje i osobna higijena. Nakon tih mjesec dana negd je kroz mjesec veljaču je išla na fizikalne terapije. I danas osjeća strah zbog predmetnog događaja i to posebice kod vožnje na duge relacije. Nakon tog događaja joj se kvaliteta života smanjila jer nije mogla ići na duge šetnje, planinarenje i fitness. U trenutku prometne nesreće je bila vezana te joj se u trenutku sraza tijelo pomaknulo prema suvozačevom sjedalu, a kretala se brzinom oko 20-30 km/h zbog gužve koja je tada bila na cesti. Ne može se očitovati o brzini kretanja vozila osiguranika tuženika. Nakon predmetne nesreće nije bila hospitalizirana već je samo išla na preglede. Navodi da osjeti svaku promjenu vremena kao posljedicu prometne nezgode.

7.2. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića proizlazi da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika lakše naletjelo svojim prednjim desnim vrhom na prednji lijevi bočni dio vozila tužiteljice, koje je u trenutku nesreće bilo zaustavljeno ili pred samim zaustavljanjem. U trenutku nesreće uzdužne osi oba vozila zatvarale su međusobno kut od oko 69°. Računajući sa masama oba vozila sa vozačima i putnicima te relativnom razlikom brzina kretanja vozila u trenutku naleta od 15 km/h, proizlazi uzimajući pri tome vrijednost koeficijenta elastičnosti od 0,1, da je nakon naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužiteljice, brzina kretanja vozila tužiteljice momentalno povećana odbačajem prednjeg dijela vozila tužiteljice udesno, za oko: Dv = 8,8 km/h ili 2,4 m/sek, što odgovara sili gravitacije od 2,2 g. Uslijed naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužiteljice tijelo tužiteljice imalo je tendenciju nabačaja ulijevo.

7.3. U nalazu i mišljenju vještak Robert Spudić je naveo da prema međusobnoj usporedbi oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja proizlazi da je teretno vozilo osiguranika tuženika (Peugeot Partner) prednjim desnim dijelom vozila naletilo na prednju lijevu bočnu stranu osobnog automobila tužiteljice (Citroen C2). Prema materijalnim tragovima ostalim na kolniku, može se zaključiti da je mjesto kontakta bilo na desnoj strani kolnika Ulice kralja Zvonimira, za smjer kretanja osobnog automobila tužiteljice. U odnosu na poprečnu os kolnika oko 1,0 m od središnje crte kolnika, a u odnosu na uzdužnu os kolnika oko 2,5 m od početne točke mjerenja (PTM). Kako na kolniku nisu ostali tragovi kočenja ili zanošenja vozila, a vozila su pomaknuta iz zaustavnih položaja, tehničkim putom nije moguće utvrditi brzine kretanja vozila neposredno prije kontakta. Intenzitet nastalih oštećenja na vozilima ukazuje da je naletna brzina teretnog vozila osiguranika tuženika na osobni automobil tužiteljice iznosila oko 15 km/h. Analiza dinamike nastanka prometne nesreće je pokazala da je naletom prednjeg desnog dijela teretnog vozila osiguranika tuženika na prednju lijevu bočnu stranu osobnog automobila u kojem se nalazila tužiteljica na mjestu vozača, ostvarena promjena brzine osobnog automobila u kojem se nalazila tužiteljica od oko 9,4 km/h, ili 2,4 gravitacije. U trenutku sudara tijelo tužiteljice se kretalo prema naprijed i u lijevo.

7.4. S obzirom na proturječnosti u nalazima i mišljenima prometnih vještaka te primjedbe tužiteljice, sud je saslušao vještaka Roberta Spudića na ročištu održanom 13. ožujka 2026. Vještak se osvrnuo na iskaz tužiteljice da nije mogla izaći na vozačeva vrata, navodeći kako prema oštećenjima na vozilu nisu nastala oštećenja prednjih lijevih vrata, kao i oštećenja tzv. "A" stupa, što je dozvoljavalo da vozačica može izaći kroz svoja vrata. U odnosu na oštećenja na vozilu tužiteljice navodi da je oštećenja na vozilu usporedio s Katalogom EES (energetski ekvivalent brzine) gdje se vide slična oštećenja na vozilu a sve se nalazi na stranici 4 nalaza. Procijenjena naletna brzina na temelju oštećenja na vozilu iznosila je oko 15 km /h. Navodi kako je iz nalaza vidljivo da je koristio zapisnik o očevidu, situacijski plan prometne nesreće i priložene fotografije, odnosno da je nalaz temeljio na stanju spisa. U odnosu na razlike u nalazu i mišljenju vještaka Zvonka Ivašića i njegovog nalaza, odgovara da je kod vještaka Ivašića došlo do pogrešnog izračuna gdje je kada se pomnože i podijele proračun vještaka Ivašića promjena brzine iznosi 2,56, što zaokruženo na jednu decimalu iznosi 2,6 m/s odnosno 9,4 km/h. Riječ je o matematičkoj grešci u izračunu s obzirom da je vještak Ivašić koristio istu formulu te iste dobivene vrijednosti .

7.5. Kako je vještak Spudić razjasnio proturječnosti u pogledu naznačene promjene brzine navodeći da je riječ o matematičkoj grešci, što je vidljivo i iz nalaza i mišljenja vještaka s obzirom da oba koriste istu matematičku formulu i zadane vrijednosti, to je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Spudića odnosno da je u konkretnom slučaju došlo do promjene brzine od 2,6 m/s što odgovara 9,4 km/h. U odnosu na proturječnosti glede iskaza tužiteljice koja navodi da su oštećenja na njenom vozilu bila puno veća, što bi ukazivalo i na veću brzinu kretanja vozila, valja reći da u tom dijelu sud nije prihvatio iskaz tužiteljice budući da je proturječan nalazu i mišljenju oba vještaka kao i fotografijama mjesta prometne nesreće koje je dostavila PU Šibensko - kninska, PPP Šibenik, na listu 58 spisa, na kojima nije vidljivo da bi na vozilu tužiteljice postojala oštećenja vrata i haube kako tužiteljica navodi. Kako je nakon razjašnjenja vještaka razvidno da su nalazi i mišljenja oba prometna vještaka suglasna te oba dovode do istih rezultata a to je da je procijenjena naletna brzina na temelju oštećenja na vozilu iznosila je oko 15 km/h, odnosno da je promjena brzine iznosila 2,6 m/s tj. 9,4 km/h, sud je takve nalaze prihvatio stoga nije bilo osnove za provođenje novog prometnog vještačenja po prijedlogu tužiteljice.

7.6. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera proizlazi da je tužiteljica sudjelovala u prometnoj nesreći kao vozačica osobnog vozila na čiji prednji dio lijevog boka je naletjelo drugo vozilo. Pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, došlo je do blažeg trzajnog gibanja tijela tužiteljice. Uz ovakvu dinamiku i utvrđenu promjenu brzine, tužiteljica nije mogla zadobiti ozljedu u vidu istegnuća vrata, ovo iz razloga što je njezino tijelo bilo izloženo minimalnim sudarnim silama čiji je intenzitet bio nedostatan za nastanak takve ozljede. Prema tome, između štetnog događaja i dijagnoze postavljene medicinskom obradom tužiteljice ne može se uspostaviti uzročno posljedična veza.

7.7. Radi otklanjanja primjedbi tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka Davora Mayera, sud ga je saslušao na ročištu 13. ožujka 2026., koji je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, navodeći da je istegnuće vratne kralježnice objektivizirano u medicinskoj dokumentaciji napetošću vratnog mišićja (list 12 spisa) te navedena ozljeda odgovara mehanizmu odvijanja prometne nesreće. Međutim, navodi da, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka Roberta Spudića, istegnuće vrata nije moglo nastati jer je vrijednost promjene brzine bila ispod praga potrebnog za njezin nastanak. Navodi da se sva oštećenja vratne kralježnice ne moraju dokazati radiološki. Ističe da je 10 km/h donja granica promjene brzine potrebne da bi došlo do ozljede vratne kralježnice. Navodi da je mogućnost postojanja ranijih oštećenja vratne kralježnice uzeta u obzir pri ocjeni mogućnosti ozljeđivanja tužiteljice. Ukoliko takva oštećenja nisu bila prisutna tada bi granična vrijednost bila 15 km/h promjene brzine.

7.8. Tužiteljica je prigovorila navedenom nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je izrađen protivno sudskoj praksi iz koje proizlazi da se pri utvrđenoj promjeni brzine može zadobiti ozljeda koju je tužiteljica zadobila uz prethodno oštećenje vratne kralježnice. Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se izvede novo kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje s obzirom da je provedeno vještačenje izrađeno stručno i obrazloženo te u skladu s pravilima medicinskih i prometnih znanosti a nalazi vještaka su jasni, potpuni, u suglasju sami sa sobom i sa izvedenim dokazima. Osobito imajući na umu da je vještak dr. Mayer uzeo u obzir ranija oštećenja vratne kralježnice kod tužiteljice. Naime, vještaci nalaz i mišljenje iznose savjesno u skladu s pravilima znanosti i vještine, u smislu odredbe čl. 258. st. 1. ZPP-a, stoga prigovori tužiteljice na nalaz i mišljenje nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i objektivnost navedenog vještaka. Na ovakav zaključak suda nisu od utjecaja ni činjenica da je u medicinskoj dokumentaciji tužiteljici postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata, s obzirom da ona nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem jer pri promjeni brzine vozila za oko 9,4 km/h ne može nastati takva sila na tijelo tužitelja koja bi bila dostatnog intenziteta da uzrokuje ozljeđivanje. Iako je tužiteljici postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata, iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi, da ista nije uzrokovana štetnim događajem.

8. S obzirom da je provedenim kombiniranim sudsko medicinskim vještačenjem utvrđeno da nema uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice, to sud nije izveo daljnji dokaz medicinskim vještačenjem na okolnosti visine pretrpljene neimovinske i imovinske štete. Kako nije došlo do ozljeđivanja tužiteljice onda tužiteljica zbog ozljede nije mogla trpjeti bolove, strah, niti imati smanjenje životne aktivnosti niti joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Prema tome nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. u vezi čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO).

9. Međutim, sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je pretrpjela strah zbog samog štetnog događaja te kasnije kada se vozi na duže relacije. Međutim, intenzitet i trajanje straha kako ga opisuje tužiteljica, a imajući u vidu okolnosti nastanka nesreće (udarac slabog intenziteta) sam za sebe ne predstavlja povredu koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

9.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Slijedom navedenog, težina povrede koju je tužiteljica zadobila a koja se očituje u primarnom kratkotrajnom strahu i kasnijem manjem strahu, nije takve naravi da bi u konkretnom slučaju opravdala dosuđenje pravične novčane naknade, slijedom čega je odbijen zahtjev tužiteljice na naknadu štete. (Tako i Županisjki sud u Zagrebu broj Gž-744/2021-2 od 5. srpnja 2022.)

10. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 13. ožujka 2026., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 eura te za sastav podneska od 19. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 28. lipnja 2022., 10. svibnja 2024 i 13. ožujka 2026., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 19. siječnja 2024. iznos od 100,00 eura (Tbr. 9.2.) te za zastupanje na ročištu 12. rujna 2025. iznos od 50,00 eura (Tbr. 9.5.), ukupno 1.150,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.437,50 eura. Tuženiku je priznat i trošak kombiniranog prometno sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura.

10.1. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 11. veljače 2026., koji je očito omaškom podnesem budući iz njegovog sadržaja proizlazi da se ne odnosi na ovaj predmet, jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

11. Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.835,67 eura, sve zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, prema stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 10. travnja 2026.

Sutkinja:

dr.sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika