REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-108/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja IRUNDO d.o.o., Zagreb, Petrinjska ulica 9, OIB 11349828057, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KVANTUM d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 24C, OIB 25978174316, kojeg zastupa punomoćnik Alan Balatinec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu BALATINEC I NIKOLIĆ d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1369/2022-36 od 17. studenog 2025., 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1369/2022-36 od 17. studenog 2025. u točki I. i dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„…Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 112,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., na dan isplate, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 10. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena…“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 424,59 eur sa zateznim kamatama od 10. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1369/2022-36 od 17. studenog 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 112,00 eur sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2022. do isplate. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 175,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 10. svibnja 2022. pa do isplate. U točki III. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 39,46 eur sa zateznom kamatom od 17. studenog 2025. do isplate.

2. Sud u obrazloženju presude navodi da je predmet spora zahtjev tužitelja za naknadom štete koja mu je, kao pružatelju usluge smještaja gostiju, nastala zbog protupravne radnje tuženika. Sud je utvrdio da je uslijed radova koje je tuženik izvodio u susjednoj zgradi oštećen apartman oznaka ZP6 u kojem su bili smješteni gosti kojima je tužitelj pružao uslugu smještaja, da je zbog sanacije oštećenja tužitelj goste smjestio u apartman oznaka ZA1 za koji je naknada za smještaj prema cjeniku tužitelja viša od one za apartman ZP6. S obzirom na to da su gosti tužitelju platili naknadu za smještaj u apartmanu ZP6, sud je neosnovanim ocijenio tužiteljev zahtjev za naknadu štete s osnove izmakle koristi za razdoblje u kojem zbog radova sanacije nije u apartmanu ZP6 bio moguć smještaj gostiju. Zahtjev tužitelja sud je, kao stvarnu štetu, ocijenio osnovanim u dijelu u kojem je on tražio isplatu razlike cijene po kojoj je iznajmljivao apartman ZP6 i cijene po kojoj se iznajmljivao apartman ZA1 u kojoj je smjestio goste. O glavnom zahtjevu sud je odlučio primjenom odredbi članaka 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), o zateznim kamatama primjenom odredbe članka 1086. ZOO-a a o troškovima postupka primjenom odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Protiv presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da presudu pobija u točki I. i dijelu točke III. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka. Smatra da izreka presude proturječi razlozima i nalazi proturječje u razlozima o odlučnim činjenicama i sadržaju izvedenih dokaza. S obzirom na to da je tužitelj naveo da iznos razlike cijene traži s osnove izmakle dobiti, a iz izvedenih dokaza proizlazi da je skuplji apartman bio slobodan cijelo to vrijeme i tužitelj nije niti pokušao dokazati da bi u tom razdoblju ostvario korist iznajmljivanjem tog apartmana, prema ocjeni tuženika pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Predlaže odluku preinačiti, traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 104,66 eur.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

8. S obzirom na utvrđene činjenice i razloge koje je o njima sud naveo u obrazloženju pobijane odluke ovaj sud ne nalazi počinjenu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik jer između istih nema proturječja, kao niti između izreke i obrazloženja pobijane presude.

9. Kako je predmet spora izvanugovorna naknada štete, odlučne činjenice utvrđene u prvostupanjskom postupku su da je tuženik poduzeo protupravnu radnju u vidu oštećenja zida apartmana u kojem tužitelj obavlja djelatnost pružanja usluge smještaja, da je zbog sanacije tog apartmana tužitelj goste koji su platili noćenje smjestio u drugi apartman, da je cijena naknade za noćenje prema cjeniku tužitelja u tom drugom apartmanu veća od one koji je oštećen.

10. Tužitelj je tražio naknadu štete koja se sastoji od iznosa noćenja u oštećenom apartmanu i razlike u visini naknade za noćenje u oštećenom i u apartmanu u koji je tužitelj smjestio goste zbog oštećenja apartmana za koji su platili naknadu.

11. Pobijanim dijelom presude sud je prihvatio tužiteljev zahtjev za isplatu razlike cijene apartmana, s obrazloženjem da se radi o stvarnoj šteti. Sud navodi da je odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta, između ostalog, i umanjenje nečije imovine (obična štete), da tužitelj tvrdi da mu je taj vid štete nastao u visini razlike u cijeni apartmana ZP6 i onog skupljeg ZA1 u koji je zbog štetnog događaja morao smjestiti goste. Sud je ocijenio kako su se ispunile sve pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu s obzirom da je taj vid štete uistinu tužitelju i nastao upravo zbog protupravne štetne radnje tuženika zbog koje je tužitelj kao pružatelj usluge kratkoročnog smještaja morao smjestiti goste u drugi adekvatni smještaj, a što je u konkretnom slučaju bio apartman ZA1 koji je i jedini apartman koji je u relevantnom razdoblju bio na raspolaganju, a cijena noćenja u kojem apartmanu premašuje cijenu noćenja u oštećenom apartmanu za koji su gosti platili smještaj. Ocjena je suda da postoji i uzročna veza između štetne radnje tuženika i štete u vidu razlike cijene tih apartmana kao posljedice.

12. Odluku o ovom dijelu tužbenog zahtjeva sud je donio pogrešnom primjenom materijalnog prava, i to odredbe članka 1046. ZOO-a. Prema toj odredbi obična šteta sastoji se u umanjenju nečije imovine. Razlika u najamnini koju tužitelj prema cjeniku naplaćuje za najam apartmana u kojem su gosti trebali biti smješteni i one koju on prema cjeniku naplaćuje za apartman u koji je, zbog štetnog događaja, premjestio goste, ne predstavlja umanjenje tužiteljeve imovine a stoga niti stvarnu, običnu štetu. Kod obične štete protupravnom radnjom mora biti p rouzročena promjena u imovini oštećenika, smanjenje njene vrijednosti, koja ju je odgovorna osoba dužna popraviti kako bi uspostavila stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Samo činjenicom da postoji razlika u iznosu naknade za noćenje prema tužiteljevom cjeniku i da je tužitelj goste smjestio u apartman za koji prema cjeniku u drugim slučajevima naplaćuje višu naknadu od one koju su oni platili, njegova imovina nije umanjena, nema štete koja bi se sanirala uspostavom stanja kakvo je bilo prije nastanka štete ili naknadnom umanjene vrijednosti imovine, jer stanje tužiteljeve imovine nije promijenjeno na način na koji to opisuje sud u pobijanoj odluci. Iz spisa proizlazi da tužitelj nije iznosio činjenice da su mu zbog korištenja skupljeg apartmana nastali dodatni troškovi, što bi predstavljalo stvarnu štetu.

13. Okolnost da postoji razlika cijene mogla bi dovesti do nastanka štete u vidu izmakle koristi, no iz spisa proizlazi da tužitelj nije ukazivao da bi iznos te razlike odgovarao dobitku koji bi on ostvario prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima da nije bilo štetne radnje, budući da on ne navodi da u tom razdoblju zbog štetne radnje nije apartman ZA1 mogao iznajmiti trećim osobama.

14. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe članaka 1045., 1046. i 1085. ZOO-a trebalo je tužiteljev zahtjev odbiti kao neosnovan, zbog čega je ovom odlukom prvostupanjska presuda preinačena primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

15. Kako je u sporu uspio u cijelosti, tuženik ima pravo na naknadu potrebnih troškova postupka u cijelosti, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP -a. Od zahtjeva tuženika sud je potrebnim ocijenio troškove u iznosu od 359,39 eur. Budući da je primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a u točki III. izreke pobijane presude naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 39,46 eur, primjenom odredbe članka 1254. stavka 1. ZPP-a tužitelju je ovom presudom trebalo naložiti da tuženiku naknadi i preostali iznos troška od 319,93 eur. Uz to, tuženik je uspio sa žalbom u cijelosti stoga ima pravo na naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 62,50 eur s PDV-om od 25% prema Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25) i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eur prema Tar.br. 3.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a riješeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 10. travnja 2026.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak