REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-501/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednika vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Marije Bakule Vugrinec, člana vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom RUNOLIST d.o.o. za promet, komunalno gospodarstvo i pogrebne poslove, Vrpolje, Ulica Josipa Jurja Strossmayera 34, MBS: 050012036, OIB: 89249510637, kojeg zastupa punomoćnik Alan Čurik, odvjetnik u Osijeku, Šetalište kardinala Franje Šepera 8D, odlučujući o žalbi vjerovnika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-55/2025-76 od 25. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5, i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-55/2025-76 od 25. studenog 2025. u točki I. njegove izreke u pobijanom dijelu A)36. te u pobijanoj točki III. njegove izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, točkom I. njegove izreke, potvrđen je plan financijskog i operativnog restrukturiranja od listopada 2025. koji je objavljen na mrežnim stranicama e-Oglasna ploča suda 22. listopada 2025. (točka I. izreke).
1.1. Točkom II. izreke rješenja, određeno je namirenje tražbine vjerovnika PBZ d.d. (uvjetnog) - nenaplaćene tražbine s osnove garancija, u slučaju nastanka obveze s osnove garancije.
1.2. Točkom III. izreke rješenja određeni su razlučni vjerovnici s pravom odvojenog namirenja i to:
Redni broj 1. Vjerovnik MINISTARSTVO FINANCIJA - razlučna prava, OIB 18683136487, Adresa vjerovnika KATANČIĆEVA 5, ZAGREB, Obveza 46.196,43 eura, Udio 100,00%, UKUPNO obveza 46.196,43 eura, udio 100,00%.
Pri tome se navodi da je razlučni vjerovnik RH MF u ovom predmetu u prijavama tražbine naveo da se ne odriče prava na odvojeno namirenje, kao i da ne pristaje na odgodu namirenja iz predmeta na kojem postoji njihovo razlučno pravo. Stoga se utvrđuje da u predmetnom slučaju Plan restrukturiranja ne zadire u prava razlučnog vjerovnika odnosno na namirenje iz predmeta na kojima postoje prava odvojenog namirenja te da samim time razlučni vjerovnik ne sudjeluje u Planu restrukturiranja, već mu se jamči namirenje njegove tražbine osigurane razlučnim pravom u cijelosti u opsegu u kojem je takvo namirenje osigurano razlučnim pravom te se Planom ni na koji način ne zadire u njegovo pravo odvojenog namirenja iz predmeta na kojemu postoji prava odvojenog namirenja.
1.3. Preostalim točkama izreke prvostupanjskog rješenja određeno je namirenje vjerovnika osporene tražbine (Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d., Zagreb, Oreškovićeva ulica 6D/1, OIB: 01475644302) u slučaju nastanka obveze plaćanja te u slučaju otklanjanja osporavanja (točka IV. izreke); određeno je da potvrđeni Plan restrukturiranja ima pravni učinak prema svim njegovim sudionicima (točka V. izreke); određeno je da se Rješenje o potvrdi Plana financijskog i operativnog restrukturiranja od listopada 2025. iz točke I. izreke tog rješenja, upiše u Registar pravnih osoba Trgovačkog suda u Osijeku za dužnika RUNOLIST d. o. o. za promet, komunalno gospodarstvo i pogrebne poslove, Vrpolje, Ulica Josipa Jurja Strossmayera 34, OIB: 89249510637, MBS: 050012036 te da se objavi na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča prvostupanjskog suda (točka VI. izreke), a da, nakon što rješenje o potvrdi plana restrukturiranja postane pravomoćno, sud isto dostavi Financijskoj agenciji (točka VII. izreke).
2. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da: je rješenjem prvostupanjskog suda od 21. veljače 2025. (pravomoćno 12. ožujka 2025.), otvoren predstečajni postupak nad dužnikom; da su tražbine vjerovnika ispitane na ročištu 11. lipnja 2025.; da je na ročištu za glasovanje o Planu financijskog i operativnog restrukturiranja od listopada 2025. (dalje: Plan) održanom 14. studenoga 2025., zakonska zastupnica dužnika izložila sadržaj Plana, kao i ponudu vjerovnicima, dok se povjerenica očitovala na način da se pridružila navodima zakonske zastupnice dužnika te je u cijelosti suglasna s Planom; da su na istom ročištu za glasovanje o Planu vjerovnici skupine A glasovali PROTIV Plana u iznosu od 2.586,13 EUR, a ZA u iznosu od 237.587,55 EUR, da je vjerovnik skupine B glasovao ZA Plan u iznosu od 88.960,40 EUR, a da je vjerovnik skupine C glasovao ZA Plan i to u iznosu od 235,72 EUR.
2.1. Budući je u skupini A većina vjerovnika glasovala ZA Plan te da zbroj tražbina vjerovnika skupine A koji su glasovali ZA Plan dvostruko prelazi zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali PROTIV Plana, kao i budući da su vjerovnici skupine B i C glasovali ZA Plan u cijelosti, prvostupanjski sud je u skladu s odredbom iz čl. 59. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) utvrdio da su vjerovnici prihvatili Plan restrukturiranja te je isti potvrdio u smislu odredbe iz čl. 61.a st. 2. SZ-a.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio vjerovnik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija. Žalbom pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu koji se odnosi na pravni položaj Republike Hrvatske, odnosno u točki A)36. te u točki III. njegove izreke. U žalbi u bitnome navodi da dio rješenja kojim je odlučeno o pravnom položaju vjerovnika Republike Hrvatske ne odražava ni stvarno ni pravno stanje tražbine Republike Hrvatske jer je opseg prava na namirenje Republike Hrvatske odlukom suda umanjen, a istovremeno je za isti iznos uvećan opseg prava na odvojeno namirenje, sve bez jasnog razloga. Ističe da je utvrđivanjem tražbine Republike Hrvatske u iznosu od 1.417,59 EUR (umjesto pravilno 4.406,50 EUR) izravno oštećen i stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na sve ostale vjerovnike. Ističe da je pravomoćnim rješenjem suda utvrđena tražbina Republike Hrvatske u iznosu od 47.614,02 EUR, da je podneskom od 1. listopada 2025. Republika Hrvatska dostavila izjavu prema kojoj se, kao razlučni vjerovnik, ne odriče prava na odvojeno namirenje te uskraćuje svoj pristanak na odgodu namirenja, a da je istovremeno izričito navedeno da dio utvrđene tražbine na koji predstečajni postupak ne utječe iznosi 43.207,52 EUR. Stoga smatra da je dio tražbine na koji predstečajni postupak utječe tražbina u iznosu od 4.406,50 EUR (dakle , razlika između utvrđene tražbine od 47.614,02 EUR i tražbine osigurane razlučnim pravom od 43.207,52 EUR). Smatra da je očitom pogreškom kao dio tražbine na koji predstečajni postupak utječe naveden iznos od 1.417,59 EUR. Ističe da na tu očiglednu pogrešku dužnik i povjerenik nisu reagirali, nego su je kao pravilnu i istinitu uvrstili u plan restrukturiranja, pri čemu su i iznos osiguranog dijela tražbine samoinicijativno povećali (46.196,43 EUR umjesto 43.207,52 EUR), zbog čega je vjerovnik Republika Hrvatska na ročištu za glasovanje o prihvaćanju plana predložio da se ta očigledna pogreška ispravi, što nije prihvaćeno zbog navodnih procesnopravnih zapreka. Budući da je sud propustio ispraviti plan restrukturiranja te je zbog toga vjerovnik Republika Hrvatska stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na ostale vjerovnike, predlaže ukinuti pobijani dio rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi otklanjanja nedostataka te donošenja pravilne i zakonite odluke.
4. U odgovoru na žalbu, stečajni dužnik je u cijelosti osporio žalbene navode ističući da se žalba temelji na pogrešnom tumačenju stečajnog vjerovnika vlastite prijave tražbine te naknadnim izmjenama iznosa koje vjerovnik nije prijavio niti obrazložio u zakonom propisanom roku. Ističe da je vjerovnik u svojoj službenoj prijavi tražbine jasno i nedvojbeno naveo ukupnu tražbinu u iznosu od 47.614,02 EUR i razlučno pravo u iznosu od 46.196,43 EUR te da u prijavi tražbine nije naveden iznos od 43.207,52 EUR kao razlučni dio, niti je dostavljena ikakva dopuna ili ispravak koji bi sud i dužnik bili dužni prihvatiti. Ističe da je razlika između ukupne i osigurane tražbine 1.417,59 EUR te da taj iznos predstavlja neosiguranu (redovnu) tražbinu, za koji iznos je i sam vjerovnik u podnesku od 9. listopada 2025. izričito potvrdio da u odnosu na taj iznos ima pravo glasa, čime je nedvojbeno potvrdio točnost iznosa iz vlastite prijave. Navodi da sud, povjerenik i dužnik nisu ovlašteni retroaktivno ispravljati prijavu tražbine temeljem naknadnih i neobrazloženih navoda vjerovnika, a uostalom da ne postoji „očigledna pogreška“, već pravno nevaljan pokušaj naknadnog mijenjanja prijave tražbine iako je razlučni dio tražbine vjerovniku priznat u punom iznosu kako je prijavljen, redovna tražbina je utvrđena taman onoliko koliko proizlazi iz prijave, vjerovnik je imao pravo glasa sukladno prijavljenoj tražbini te nije povlašten niti oštećen odlukom dužnika. Zbog svega navedenog, predlaže odbiti vjerovnikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe iz čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u vezi s čl. 10. SZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ustanovio da je pravilno i zakonito.
7. Neosnovani su žalbeni navodi u odnosu na utvrđenu tražbinu Republike Hrvatske jer iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u potvrđenom Planu financijskog i operativnog restrukturiranja od listopada 2025. (dalje: Plan) pravilno utvrdio da ukupan iznos tražbine žalitelja koji će se namiriti u skladu s Planom iznosi 1.417,92 EUR.
8. Uvidom u Prijavu tražbine žalitelja u ovom predstečajnom postupku (svežanj prvi, list 1. i 2. spisa) proizlazi da je žalitelj kao vjerovnik u ovom postupku prijavio svoju tražbinu prema dužniku u ukupnom iznosu od 47.614,02 EUR, s time da je za iznos tražbine od 46.196,43 EUR naznačio da postoji njegovo razlučno pravo odnosno da je navedena tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] livada vašarište površine 4440m2 u k. o. [katastarska općina].
9. Nadalje proizlazi da je podneskom od 3. listopada 2025. (svežanj drugi, list 2568. i 2569. spisa) Fina dostavila prvostupanjskome sudu Obavijest Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod od 26. rujna 2025. u kojoj se obavještava:
- da utvrđene tražbine prema dužniku iznose 47.614,02 EUR,
- da je u odnosu na tražbinu od 46.196,43 EUR prijavljeno razlučno pravo ,
- da je dio osiguranog duga izmiren te da na dan 26. rujna 2025. osigurana tražbina iznosi 43.207,52 EUR i to 43.038,00 EUR glavnica i 169,52 EUR kamate ,
- da se razlučni vjerovnik ne odriče prava na odvojeno namirenje te da ne pristaje da se odgodi namirenje iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo radi provedbe plana restrukturiranja.
10. Isti podnesak dostavio je prvostupanjskom sudu i žalitelj dana 7. listopada 2025. (svežanj drugi, list 2575. i 2576. spisa).
11. Podneskom od 9. listopada 2025. (svežanj drugi, list 2604. i 2605. spisa) žalitelj je podnio prijedlog za ispravak rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj St-55/2025 od 8. listopada 2025., podredno žalbu. U prijedlogu je u bitnome naveo da je Republika Hrvatska razlučni vjerovnik i da ima pravo na odvojeno namirenje tražbine u iznosu od 43.207,52 EUR, dok za dio tražbine u iznosu od 1.417,92 EUR nema pravo na odvojeno namirenje, nego je u odnosu na taj iznos vjerovnik na čiju tražbinu predstečajni postupak utječe. Stoga je predložio donošenje rješenja o ispravku rješenja od 8. listopada 2025. na način da mu se prijavljena i priznata tražbina ispravi i glasi na iznos od 1.417,92 EUR, umjesto na iznos 47.614,02 EUR.
12. Podneskom od 16. listopada 2025. (svežanj drugi, list 2666. i 2667. spisa) dužnik se očitovao na prijedlog žalitelja za donošenje rješenja o ispravku na način da se suglasio na namirenje prijavljene i priznate tražbine u iznosu od 1.417,92 EUR jer je vjerovnik kao razlučno pravo na odvojeno namirenje prijavio potraživanje u iznosu od 46.196,43 EUR, dok mu za preostali iznos prijavljene i priznate tražbine od 1.417,92 EUR treba priznati pravo glasa i pravo na namirenje.
13. Podneskom od 17. listopada 2025. (svežanj drugi, list 2672. i 2673. spisa) povjerenica ĆH se također suglasila s prijedlogom vjerovnika Republika Hrvatska (za tražbinu Ministarstva financija) za donošenje rješenja o ispravku rješenja od 8. listopada 2025. i to na način da se tom vjerovniku umjesto iznosa od 47.614,02 EUR prizna pravo iz rješenja od 11. lipnja 2025. na namirenje u iznosu od 1.417,92 EUR, navodeći da je taj vjerovnik prijavio razlučno pravo u visini od 46.196,43 EUR, a da mu za preostali iznos od 1.417,92 EUR treba priznati pravo na namirenje i dati mu pravo glasa.
14. Nakon toga, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-55/2025 od 20. listopada 2025. (svežanj drugi, list 2674. do 2677. spisa) ispravljena je izreka rješenja prvostupanjskog suda od 8. listopada 2025. tako da,
UMJESTO:
„Briše se s popisa prava glasa koje vjerovnicima pripadaju, vjerovnik iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-55/2025-16 od 11. lipnja 2025. pod brojem: 31. RH Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB 18683136487.“
IMA PISATI:
„Briše se s popisa prava glasa koje vjerovnicima pripadaju, vjerovnik iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-55/2025-16 od 11. lipnja 2025. pod brojem: 31. RH Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB 18683136487 za iznos utvrđene tražbine od 46.196,43 eura dok za preostali iznos prijavljene i priznate tražbine od 1.417,92 eura tom vjerovniku se priznaje pravo glasa te pravo na namirenje.“,
dok u ostalom dijelu uvod, izreka i obrazloženje navedenog rješenja ostaju nepromijenjeni.
14.1. Navedeno rješenje prvostupanjskog suda postalo je pravomoćno 6. studenoga 2025.
15. Nakon toga je punomoćnik dužnika podneskom od 22. listopada 2025. (svežanj drugi, list 2679. do 2732. spisa) dostavio u spis Plan restrukturiranja koji je ispravljen u dijelu koji se odnosi na utvrđenu i priznatu tražbinu Republike Hrvatske, Ministarstva financija (1.417,92 EUR umjesto 1.417,59 EUR).
16. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je iznos tražbine od 1.417,92 EUR na koji predstečajni postupak utječe i za koji je utvrđeno pravo glasa žalitelja u odnosu na Plan restrukturiranja, određen upravo u skladu s prijedlogom samog žalitelja za ispravak rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj St-55/2025 od 8. listopada 2025., a s kojim prijedlogom su se suglasili dužnik i povjerenica ĆH, nakon čega je prvostupanjski sud rješenjem od 20. listopada 2025. ispravio izreku rješenja od 8. listopada 2025. te je priznao žalitelju pravo glasa i pravo na namirenje za iznos prijavljene i priznate tražbine od 1.417,92 EUR.
17. Žalitelj u ovom drugostupanjskom postupku osporava iznos navedene tražbine, međutim rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj St-55/2025 od 20. listopada 2025. kojim je utvrđen predmetni iznos tražbine žalitelja postalo je pravomoćno dana 6. studenog 2025. i žalitelj više nema mogućnost s uspjehom osporavati iznos tako utvrđene tražbine jer je imao mogućnost pravnog lijeka protiv rješenja prvostupanjskog suda od 20. listopada 2025.
17.1. Žalitelj to, međutim, nije učinio, niti je reagirao nakon što su dužnik i povjerenica oboje dali suglasnost na njegov prijedlog da se kao iznos žaliteljeve tražbine na koju predstečajni postupak ne utječe utvrdi upravo iznos od 1.417,92 EUR, već tek sada pokušava osporiti navedeni iznos tražbine iako je isti utvrđen upravo u skladu sa žaliteljevim prijedlozima i očitovanjima tijekom postupka.
18. Zbog svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje neosnovanima žalbene navode o tome da je žalitelj Ć izravno oštećen i stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale vjerovnike.
19. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da ne postoji neka od pretpostavki za uskraćivanje potvrde plana restrukturiranja iz čl. 61. st. 3. t. 1. do 7. i st. 4. SZ -a te je pravilnom primjenom odredaba Stečajnog zakona donio pobijano rješenje.
20. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a.
Zagreb, 10. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Dubravka Matas