Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-137/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Siniši Baričeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o., Rijeka, Riva 4, protiv 1-tuženika ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Perici, odvjetniku u Zadru, Kovačka 1, 2-tuženika UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Blagdan, odvjetnici u Zadru, Mihovila Klaića 2/II i 3-tuženice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Buljan, odvjetnici u Zadru, Stomorica 1/3, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-60/2024-14 od 10. prosinca 2025., dana 10. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-60/2024-14 od 10. prosinca 2025. u dijelu točke I izreke kojom je tužitelju naloženo naknaditi trošak postupka 2-tuženom u iznosu od 3.800,00 eura i u dijelu točke II izreke kojim je tužitelju naloženo tuženiku isplatiti parnični trošak u iznosu od 2.600,00 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 331.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), 14. siječnja 2025. donio, u ovoj pravnoj stvari, presudu na temelju odricanja kojim je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 89.553,48 kn od 26. lipnja 1996. do isplate.
2. Pobijanim rješenjem od 10. prosinca 2025. naloženo je tužitelju da 1-tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.800,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev 1-tuženika za iznos od 3.723,80 eura kao neosnovan odbijen (točka I izreke) te II-tuženiku u iznosu od 2.600,00 eura dok je zahtjev 2-tuženika za više zatraženi iznos od 1.975,00 eura zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I izreke).
3. Protiv navedenog rješenja o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu žali se tužitelj ne pozivajući se na određeni žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno podredno isto u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
6. Naime, nakon što je u ovoj pravnoj stvari donesena presuda na temelju odricanja kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, sukladno podnesenim zahtjevima 1 i 2- tuženika za naknadu troškova postupka, sud prvog stupnja pobijanim rješenjem istima je dosudio troškove postupka. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa).
7. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno utvrdio datume podnošenja zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je 1-tuženik zahtjev za naknadu troškova postupka podnio sudu 12. veljače 2025. (list 193 spisa) a 2-tuženik 14. veljače 2025. (list 203 spisa), a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Kako su 1 i 2-tuženici presudu na temelju odricanja donesenu u ovoj pravnoj stvari zaprimili 30. siječnja 2025. svoje zahtjeve za naknadu troška, suprotno navodima žalbe, podnijeli su u roku od 15 dana propisanom čl. 164. st. 8. ZPP.
8. Isto tako niti žalbeni navodi kojima tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o visini predmeta spora odlučnog za određivanje troškova postupka nisu osnovani. Naime, pravilno je sud utvrdio da visina obračunatih zateznih kamata koje je tužitelj potraživao u ovoj fazi u ovoj pravnoj stvari predstavlja vrijednost predmeta spora. Nadalje pravilno je sud prvog stupnja, a što tužitelj niti ne osporava, utvrdio da iznos obračunatih predmetnih zateznih kamata iznosi 89.553,48 kn, koji iznos u konkretnom slučaju predstavlja vrijednost predmeta spora za izračun troškova postupka.
9. U žalbenoj fazi postupka sporno je da li je tužitelj navedeni iznos potraživao od svakog pojedinog tužitelja (kako zaključuje prvostupanjski sud) ili je tužitelj od svakog tuženika potraživao trećinu tog ukupnog iznosa (kako to tvrdi tužitelj u svojoj žalbi).
10. Suprotno navodima žalbe tužitelj, a kako to proizlazi iz svih njegovih podnesaka (od 10. listopada 2016. pa nadalje), potraživao je isplatu zateznih kamata na iznos od 89.553,48 kn od 26. lipnja 1996. pa do isplate od svakog pojedinog tuženika a ne sveukupni iznos zateznih kamata (89.553,48 kn) od sva tri tuženika u kojem slučaju bi od svakog tuženika potraživao trećinu tog ukupnog iznosa.
11. Niti navodi da su tuženi zloupotrijebili svoja procesna prava jer je svaki angažirao svog odvjetnika nisu osnovani budući isti imaju pravo izabrati svako svog punomoćnika a iz okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede načela racionalnog, svrsishodnog i pravednog raspoređivanja troškova (npr. da su različiti punomoćnici odvjetnici u istom odvjetničkom društvu ili iz zajedničkog odvjetničkog ureda i sl.).
12. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko dopunsko rješenje o troškovima postupka.
U Zagrebu 10. travnja 2026.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević
