Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-204/2023-13

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupani po punomoćniku Slavku Baotiću, odvjetniku u Županji, radi naknade štete, na ročištu, 10. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se oglašava stvarno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja, predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Osijeku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je on autor općepoznatog plakata „Osijek nikada neće biti Ocek“, a nakon što je uočio da se njegovo autorsko djelo koristi kao predložak za tisak majica s tekstom „Dublin nikad neće biti Osijek“ i stavlja u prodaju (bez njegova znanja ili odobrenja) podnio tužbu protiv osoba koje su navedeno idejno rješenje osmisle, vršile doradu (tisak), te osoba koje su vršile prodaju i distribuciju gotovog proizvoda. Tuženi u navedenom predmetu za povredu autorskog prava bili su : IC i EC, vl. [obrt], obrta za promociju i internet usluge iz [adresa], [obrt], [adresa] te FUTSAL OPREMA j.d.o.o. iz Osijeka. Rješenjem Trgovačkog suda broj: P-227/18 od 31. siječnja 2020. utvrđeno je da je nastupio prekid postupka jer je nad tuženikom [obrt] [adresa] otvoren stečajni postupak 21. siječnja 2020., a nad tuženikom FUTSAL OPREMA j.d.o.o. Osijek je 17. lipnja 2019. istovremeno otvoren i zaključen stečajni postupak. Oba tuženika su brisani iz registra Trgovačkog suda u Osijeku i prestali postojati kao pravne osobe. Obzirom da pravni sljednici gore navedenih tuženika u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka nisu preuzeli postupak u navedenoj pravnoj stvari, a niti je tužitelj predložio da ih sud pozove da to učine u navedenom roku, Trgovački sud je 5. siječnja 2023. sukladno čl. 215.b st. 2. ZPP obustavio postupak, u odnosu na sve tuženika, smatrajući ih jedinstvenim suparničarima. Tužitelj kao stranka u postupku nije imao saznanja da je doneseno rješenje o obustavi, obzirom da ga punomoćnica o istom nije obavijestila, niti je protiv istog podnijela žalbu te je isto postalo pravomoćno. Obustavom postupka tužitelj je onemogućen sudskim putem ostvarivati zaštitu svog autorskog prava, a za koju obustavu drži odgovornim upravo punomoćnicu koja ga nije obavještavala o tijeku postupka niti je izjavila pravi lijek. Da tužitelj nije znao da je postupak obustavljen i koje su posljedice takve odluke, odnosno da nema mogućnosti ostvarivati svoja prava sudskim putem govori u prilog i činjenica da je isti, odvjetnici Kristini Delfin Kanceljak otkazao punomoć o čemu je dostavio obavijest i Trgovačkom sudu u Osijeku u ožujku 2023., navodeći da će se u nastavku procesa zastupati sam. Nakon što je uvidio da nema mogućnosti daljnjeg vođenja parničnog postupka, tužitelj 13. travnja 2023. podnosi tuženiku zahtjev za naknadu štete temeljem police od odgovornosti odvjetnice Delfin Kanceljak, radi propusta u izvršenju obveza nastalih pri obavljanju odvjetničke djelatnosti. Tuženik je pisanim putem 6. lipnja 2023. obavijestio tužitelja da otklanja odštetni zahtjev, navodeći da u sudskom postupku pred Trgovačkim sudom nisu provedeni svi dokazi, odnosno nisu provedena vještačenja (gospodarsko, grafičko, financijsko) niti su saslušani svjedoci. Na navedeni dopis tužitelj je izjavio prigovor, ali tuženik je isti otklonio smatrajući ga neosnovanim. Tužitelj smatra da u konkretnom slučaju postoji odštetna odgovornost odvjetnice zbog propusta u zastupanju (neobavještavanje tužitelja o tijeku postupka, o donesenim procesnim odlukama i nepodnošenje žalbe na iste) obzirom da bi tužitelj uspio u parnici da ista nije obustavljena, te postoji uzročna veza između propusta odvjetnice Delfin Kanceljak i štete koja je nastala kao posljedica nepravilnog zastupanja, a to je nemogućnost vođenja postupka radi povrede svog autorskog prava i naknade štete. U konkretnom slučaju, valja osim činjenice da bi tužitelj uspio u sporu da isti nije obustavljen, za postojanje odštetne odgovornosti uz postojanje štetne radnje/propusta u poduzimanje dužne radnje, dokazati i uzročno posljedičnu vezu između propusta i nastale štete. Tužitelj smatra da je propust u konkretnom slučaju nesporan, obzirom da odvjetnica nije izjavila žalbu na Rješenje o obustavi od 5. siječnja 2023. (niti je obavijestila tužitelja o postojanju takve sudske odluke). Obzirom da je u konkretnom slučaju postupak obustavljen za sve tuženike jer ih je sud smatrao jedinstvenim suparničarima, žalba je mogla biti usvojena u odnosu na I. i II. tuženika IC i EC kao fizičke osobe. Sud je pogrešno zaključio da se obzirom na prirodu spornog odnosa spor može riješiti na jednak način prema svima, obzirom da je tužitelj jasno i detaljno obrazložio ulogu svakog od tuženika u radnjama povrede njegovog autorskog prava te naveo solidarnu odgovornost, baš zato što je nemoguće matematički utvrditi koliki je iznos štete u odnosu na svakog tuženika. Tužitelj nije mogao utjecati na činjenicu stečaja tuženika u postupku pred trgovačkim sudom niti istu spriječiti, a „koincidencija“ da su se stečajevi dogodili baš u vrijeme vođenja postupka sa zahtjevom za isplatu znatnog novčanog iznosa, nameće zaključak da su se isti proveli upravo kako bi zaustavili navedeni postupak i spriječili tužitelja u ostvarivanju svojih prava. Činjenica da se nisu proveli predloženi dokazni prijedlozi ne oslobađa tuženika odgovornosti u ovoj pravnoj stvari. Međutim, uspjeh u parnici za povredu autorskog prava prethodno je pitanje, na koje se za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari mora odgovoriti. Tužitelj smatra da otisnuto likovno rješenje na majicama teksta „Dublin nikada neće biti Osijek“ predstavlja neovlaštenu preradu i adaptiranu verziju autorskog djela tužitelja, koje fontom, bojom, rasporedom slova odgovaraju autorskom djelu tužitelja teksta: „Osijek nikada neće biti B“, te je došlo do ne samo do neovlaštene prerade već i do neovlaštene distribucije u svrhu stjecanja materijalne koristi od strane IC i EC. Autorska prava djeluju prema svima, a prema odredbi čl. 29. Zakona o autorskom pravu, izdavač, prerađivač, obrađivač itd. te svatko drugi tko javno iskorištava autorsko djelo dužan je pri svakom iskorištavanju djela označiti ime i prezime autora djela, te za svako iskorištavanje autorskog djela od druge osobe autoru uostalom pripada i naknada. Tužitelj ističe da je postupanjem tuženika u parnici koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Osijeku, kao osoba koje su naručile tisak i vršile distribuciju ovakvog proizvoda došlo do povreda tužiteljevih moralnih prava integriteta jer je djelo neovlašteno izmijenjeno, paterniteta jer su se majice reklamirale kao originalne, ne navodeći tužitelja u nikakvom kontekstu, te se navedenim postupanjem ujedno povređuje pravo na čast i ugled tužitelja kao autora, koji nikada ne bi pristao na ovakav način zloupotrebe njegovog autorskog rada. Tužitelj smatra da postupanje osiguranice tuženika ima karakter nesavjesnog postupanja jer ona kao odvjetnica u obavljanju profesionalne djelatnosti u zastupanju tužitelja nije postupala s pažnjom dobrog stručnjaka prema pravilima struke i običajima. Odvjetnička odgovornost nastaje ne samo poduzimanjem pogrešnih radnji ili pogrešnim poduzimanjem dopuštenih radnji, već i nepoduzimanjem istih. Jednako tako, tužitelj kao treće oštećena osoba koja nije stranke ugovora o osiguranju ima poseban položaj jer mu po samom zakonu pripada vlastito pravo i neposredno pravo prema osiguratelju (tzv. actio directa) na naknadu štete koju je pretrpio osiguranikovom odgovornošću u vezi s obavljanjem odvjetničke djelatnosti.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se prihvaća pasivna legitimacija, ali ne i odgovornost tuženika, odnosno postavljeni tužbeni zahtjev. Podnositelj ovog odgovora je osiguratelj odvjetnice koja je po mišljenju tužitelja prouzročila predmetnu štetu i osiguravajući odnos je uspostavljen izdavanjem police broj [broj police]-00062839. Parnične stranke su već vodile mirni postupak za naknadu ove vrste štete, ali se dogovor nije postigao i zato je i uslijedila ova parnica. Tuženik je još u prethodnom postupku ukazao drugoj parničnoj strani da u predmetu radi povrede autorskog prava kod Trgovačkog suda u Osijeku, današnji broj spisa P-3/2023 i raniji poslovni broj P - 227/2018, nije dokazana niti jedna činjenica koja bi bila odlučna za prihvat odgovornosti svih tuženika toga trgovačkog spora. A da su činjenice ostale nedokazane, odnosno sporna i visina štete, ukazuju i navodi iz historijata tužbe ovog predmeta gdje tuženik nije mogao sa sigurnošću odrediti štetu i svoju novčanu tražbinu, već je zadržao pravo na njeno uređivanje tijekom glavne rasprave. Tuženik se prije svega vraća na navod tužbe da je osiguranica tuženika BCĆ odvjetnica iz [adresa] svojim pasivnim odnosom prema klijentu, ovdje tužitelju počinila štetu koja se potražuje tužbenim zahtjevom. Prije svega, postavlja se pitanje da li uopće postoji odgovornost odvjetnice za postupanje u spisu pred trgovačkim sudom. Postojanje ove vrste odgovornosti za neobavještavanje klijenta ovisi o njihovom dogovoru, odnosno internoj praksi odvjetnika i stranke jer su to radnje koje nisu neophodne u sudskom postupku. Svako dopisivanje i razgovori odvjetnika i zastupane stranke se moraju posebno dogovori, a posljedično tome postaju i dio fakturiranog rada odvjetnika prema klijentu. Zbog toga se uglavnom ne dogovaraju ovakve neobavezne komunikacije u odnosu zastupanja. Kada bi odvjetnik za svaku procesnu radnju i neobavezno pismeno ili bilo koju drugu aktivnost zastupanja, slao obavijesti, pozivao stranku i s njom obavljao razgovore glede informiranja, troškovi zastupanja bi se udvostručili. Nije u pravu tužitelj kada smatra da je propust njegove odvjetnice bio i nepodnošenje žalbe. Odvjetnica je zaključila da nastavak postupka nema više smisla i neekonomičan je zbog prestanka postojanja dva tuženika i visokog rizika u nastavku dokaznog postupka. Odluku o žalbenom postupku donosi samo ona. Općenito stoji mišljenje da stranka davanjem odvjetničke punomoći bez navođenja posebnih ograničenja, odvjetnici prepustila vođenje pravnih radnji prema profesionalnoj i slobodnoj ocjeni same odvjetnice. Neuspjeh u postupku ne može biti odgovornost odvjetnice kao niti procjena je li potrebno ili ne poduzeti neku radnju u postupku. Radi se o profesionalnoj slobodi za izraženo stručno mišljenje pa i nečinjenjem, slično kao i kod slobodne ocjene suda i izražavanja mišljenja tj. stava suda o tumačenju prava (materijalnog i procesnog) – za to se ne odgovara. Stranka je također dužna komunicirati s odvjetnikom te se interesirati za svoj postupak. Da je odvjetnica podnijela žalbu, unatoč njenoj odluci o nemogućnosti uspjeha u sporu, povrijedilo bi se načelo ekonomičnosti parničnog postupka. Tuženik u ovoj pravnoj stvari je naprotiv mišljenja da je odvjetnica radila i zastupala stranku profesionalno i u njenom, ne smo procesnom, već i imovinskom interesu jer nije se nije željela „skrivala“ iza buduće i predviđene negativne sudske odluke kojom se ne donosi korist zastupanoj osobi. Tuženik posebno traži provjeru statusa tuženika u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda. Nije moguće da se radilo o jedinstvenim suparničarima, ali svakako će ova sporna okolnost biti predmet nastavka ovog postupka. Vezano za sam spor o povredi autorskog prava, kada bi sud u parnici povodom ove nove tužbe prihvatio zahtjev tužitelja da provjerava mogućnost uspjeha u autorskom sporu – u samom historijatu tužbe ističe da se radi o prethodnom pravnom pitanju. Tuženik ovdje upozorava i svakako će prigovarati ako o tome bude odlučivao redovni sud. Za ovakvu vrstu spora nadležan je jedino i isključivo trgovački sud i to ne bilo koji jer nisu svi trgovački sudovi nadležni za rješavanje u pravima intelektualnog vlasništva. Ako ovaj općinski sud želi rješavati prethodno pitanje, ističe se prigovor nadležnosti. Svakako je tužitelj prije podnošenja tužbe morao prvo dokazati da je bilo povrijeđeno autorsko pravo i ovu prethodno spornu činjenicu ne može dokazivati tijekom ovog parničnog postupka. Glede merituma spora, tuženik ničim nije dokazao da sporni slogan pripada baš njemu. Taj slogan „Osijek nikada neće biti Ocek“ je nastao u doba rata i to u narodu kao simbol otpora agresoru. Brojni su primjeni njegovoga korištenja neovisno od tužitelja - fasade u Osijeku, članci u raznim medijima, intervjui različitih istaknutih osoba koje ga koriste u javnim nastupima itd. Vezano za sam plakat, on se zapravo sastoji od pukog teksta s jednom crvenom crtom pri čemu je taj tekst javno dobro. akako će se već predloženi vještačenjem utvrditi da tužitelj nije autor spornog slogana. Taj slogan je mogao i može koristiti tko hoće. On je u sferi „smanjene pravne zaštite“ koji koristi geografsko područje, odnosno oznaku Osijek. S druge strane, drugi slogan se poziva na drugo geografsko okružje i koje je čak izvan Republike Hrvatske - Dublin. Težište slogana u prvom slučaju je bio Osijek, a u drugom Dublin. Isto tako, negativni prikazi u oba slogana su potpuno različiti. Ocek ima jedno značenje u smislu negativne formulacije, a Osijek iz drugog slogana više nego pozitivnu percepciju, sve iz jasnih pobude bilo kojeg kreatora. I jedan i drugi slogan može koristiti bilo tko, ovisno što se sloganom želi dokazati. Same formulacije koje se odnose na različita geografska područja se mogu koristiti po izboru autora za pojedini slogan. Zar je zabranjeno naglasiti da Zagreb nikada neće biti Osijek? Da li bi i to bilo prisvajanje autorskog prava. I posebno se ukazuje na kategoriju potrošača kojima su namijenjeni slogani iz tužbe. Tuženik je uvjerenja da će sudionicima parničnog postupka biti jasna ova rečenica. I tu se vidi razlika dva slogana. Postavlja se pitanja ako bi se zamijenili slogani, da li bi njihov smisao bio isti u javnosti. O tome će svakako odlučivati sud i vještak, ako se vještačenje uopće odobri, kao i sud koji će donijeti konačnu odluku. Sve ovo ukazuje da tužitelj u onom trgovačkom sporu ne bi uspio i to odvjetnica tužitelja, ovdje osiguranica tuženika, dobro i stručno shvatila te nije nastavila postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu. Posebno se ukazuje da je tužitelj napravio i svojevrsni pravni propust kada nije zatražio registraciju prava žiga i prava industrijskog dizajna (plakat i/ili drugi predmeti, npr. majica) što bi sigurno učinio da je imao namjeru gospodarski (industrijski) iskorištavati svoj navodni slogan ili svoje navodno autorsko djelo jer bi to ukazivalo na savjesno poslovanje i traženu povećanu dužnu pažnju koja se traži za sudjelovanje u trgovačkim odnosima (želi zarađivati i traži neku štetu od propuštene dobiti). Konačno, očito ne stoji tvrdnja tužitelja da je izgubio pravnu mogućnost utvrđivanja i ostvarivanja svojih prava korištenjem njegova slogana od strane drugih osoba. Postavlja se pitanje zašto nije sam pokrenuo novu i posebnu parnicu protiv sljednika i zatražio proboj pravne osobnosti kao prethodno pitanje. Tužitelj je imao pravo i na tzv actio directa nakon saznanja za navodni propust odvjetnice. On nije pokrenuo nikakav postupak, nije poduzeo sam nikakvu radnju kojom bi ostvario svoje propušteno pravo. Na kraju tuženik ukazuje na najbitniji dio ovog odgovora na tužbu. Tužitelj nije i ne može dokazati da su poruke oba slogana identične. Veličina i izgled slova, boje podloga i samog pisanja nisu odlučne činjenice kojim bi se dokazalo autorsko pravo, ali skupina ljudi na koje se odnosi slogan, teritorijalno područje i cjelokupni smisao, nemaju veze jedno s drugim.

3. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti, ovaj sud je radi raspravljanja o istom održao pripremno ročište.

4. Stvarna nadležnost trgovačkih sudova propisana je člankom 34.b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - dalje u tekstu: ZPP). U stavku 1. točki 8. tog članka propisano je u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Člankom 17. stavkom 2. ZPP-a je propisano u povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

5. U ovom postupku se radi o sporu radi naknade štete odvjetnice BCĆ u postupku radi povrede autorskog prava, a koji predmet se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku, broj P-3/2023 (ranije P-227/2018). Stoga da bi se u konkretnom slučaju odlučilo o sporu za naknadu štete mora se, kao o prethodnom pitanju, raspraviti o sporu koji se odnosi na povredu autorskog prava. Tužitelj iako je fizička osoba, valja istaknuti kako u smislu odredbe članka 34.b točke 8. ZPP-a trgovački sudovi sude sporove iz autorskog prava, neovisno o svojstvu parničnih stranaka (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Gr1- 305/2023-2 od 26. listopada 2023., Gr1-126/2018-2 od 10. prosinca 2018., Gr1- 294/10-2 od 16. rujna 2010.)

5.1. Činjenica da se radi o postupku radi naknade štete ne utječe na činjenicu da se u konkretnom predmetu mora raspravljati i odlučivati zapravo u sporu radi povrede autorskog prava, pa tako u konkretnom slučaju spor stranaka proizlazi iz ugovora o nalogu u sporu iz autorskog prava, a o kojoj osnovanosti se mora i prethodno raspraviti (slično i u svojoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Gr1-28/03-2 od 4. ožujka 2003. i Gr1-17/06-2 od 26. siječnja 2006. i Gr1-802/02-2 od 11. prosinca 2002.)

6. Budući da nije riječ o sporovima u kojima prema Zakonu o parničnom postupku uvijek sudi općinski sud, to je primjenom članka 34.b. stavka 1. točke 8., valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

Osijek, 10. travanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka istog. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

Nakon pravomoćnosti:

3. Trgovačkom sudu u Osijeku