REPUBLIKA HRVATSKA

P-10/2026

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ĐH, vl. obrt za usluge [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 234,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,66 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 5. siječnja 2026. radi isplate iznosa od 234,90 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu u vlasništvu Condor Technics d.o.o. Navodi da tuženik ima sklopljen ugovor o obveznom osiguranju sa štetnikom. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 2.189,83 eura bez pdv-a. Tuženik je platio račun u iznosu od 1.954,93 eura, a razliku od 234,90 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni sata rada limara i lakirera koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s vlasnikom vozila sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost za štetu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da na temelju sadržaja tužbe i u njoj iznesenih činjenica nije moguće utvrditi na koji način je nastala šteta na vozilu i tko je odgovoran te po kojoj osnovi bi tuženik odgovarao za štetu. Osporava tužiteljev cjenik. Navodi da cijene sata rada iz cjenika ne predstavljaju tržišnu vrijednost. Navodi da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račune (list 10 spisa), izvid štete (list 12 spisa), dopis (list 11, 28 spisa), e-mail korespondenciju (list 14-15, 20, 29, 70- 71 spisa), potvrdu o plaćanju (list 16, 18 spisa), cjenik (list 22 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 24-27 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 60-63 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 230,94 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 28. srpnja 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu Condor Technics d.o.o.

7. Tuženik općenito navodi da osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost. Iz izvida štete broj 252210510193/1 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, pa je logično da je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju s tuženikom jer u protivnom ne bi imalo nikakvog smisla da tuženik radi izvid štete. U izvidu je navedeno da je oštećenik Condor Technics d.o.o., naveden je datum prometne nesreće, datum pregleda, kao i oštećenja na vozilu. Također, tuženik samo općenito osporava odgovornost za štetu, a ne iznosi nikakve činjenice iz kojih bi proizlazila odgovornost oštećenika za nastanak prometne nesreće. Iz e-mail korespondencije od 19. svibnja 2025. (list 14 spisa) proizlazi da je oštećenik dostavio tuženiku račun popravka vozila, a tuženik mu je odgovorio kako dostavljeni račun nije u skladu s tržišnim cijenama rada te da je obveza osiguranja nadoknaditi štetu sukladno prosječnim cijenama rada i materijala te je ista ispunjena 30. travnja 2025. plaćanjem iznosa od 1.954,93 eura . Prema tome, upravo tuženik je sačinio izvod štete. Nakon toga, tuženik je račun za popravak vozila osporavao samo u pogledu cijene sata rada, a također, platio je oštećeniku iznos od 1.954,93 eura, odnosno nadoknadio je cijelu štetu osim za razliku cijene sata rada koju je naplatio serviser i prosječene cijene sata rada kako ju smatra tuženik. Bilo bi nelogično da tuženik vrši plaćanje i radi izvid štete ako nije odgovoran za štetni događaj. Tuženik tijekom postupka nije dao nikakvo objašnjenje zašto je sačinio izvod štete i izvršio plaćanje cjelokupne naknade štete osim razlike u cijeni sata rada, ako njegov osiguranik ne bi bio odgovaran za nastanak štetnog događaja ili ako nije sklopio ugovor o obveznom osiguranju sa štetnikom . Tuženik na navodi nikakve okolnosti iz kojih bi proizlazilo da bi oštećenik bio kriv za prometne nesreću. Ocjenjujući dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a te uzimajući u obzir i navedene okolnosti i rezultate postupka, to je sud utvrdio da je za predmetni štetni događaj odgovaran osiguranik tuženika.

8. Iz računa broj 69/V01/1 od 4. travnja 2025. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila, koji popravak je naručio Condor Technics d.o.o. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 2.189,93 eura bez pdv-a. Pogrešno tuženik smatra da je popravak vozila izvršen različito od izvida štete. U izvidu štete navedeno je da je za popravak potreban rad limara od 14,50 sati i lakirera od 8,30 sati, a uprava ta količina rada je i utrošena za popravak vozila, odnosno upravo ta količina rada je obračunata u tužiteljevom računu. Iz toga proizlazi da se šteta u vidu popravka vozila koja je obračunata predmetnim računom odnosi na štetu iz predmetne prometne nesreće s obzirom na to da je sam tuženik sačinio izvid štete i u njemu naveo količinu potrebnog rada lakirera i limara, a upravo ta količina rada je i obračunata u računu za popravak vozila. Tuženik niti ne iznosi određeno činjenicu da bi vozilo imalo i neka druga oštećenja pa da bi ta druga oštećenja bila popravljena, a uzimajući u obzir da je količina rada limara i lakirera obračunata u računu jednaka količini rada limara i lakirera koju je tuženik predvidio u izvidu štete, to je utvrđeno da se popravak vozila odnosi upravo na štetu iz predmetnog štetnog događaja.

9. Kako je već navedeno, tuženik je platio iznos od 1.954,93 eura po osnovi naknade štete iz predmetne prometne nesreće. To proizlazi i iz e-mail korespondencije, a i iz potvrde o plaćanju (list 16 spisa) iz koje proizlazi da je tuženik platio 1.954,93 eura 30. travnja 2025.

10. Preostali iznos od 234,90 eura odnosi se na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata za koju tuženik smatra da predstavlja prosječnu cijenu na tržištu.

11. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata lakirerskih radova u količini od 8,30 sati u iznosu od 41,44 eura uvećano za pdv po sati i cijenu sata limarskih radova u količini od 14,50 sati u iznosu od 41,44 eura uvećano za pdv po satu. Količina radova obračunata je u skladu s tuženikovim izvidom štete.

12. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, kako to tvrdi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata u iznosu koju redovno naplaćuje na tržištu jer je u njegovom cjeniku od 20. travnja 2023. navedeno da cijena sata servisa iznosi 41,44 eura uvećano za pdv. Dakle, tužitelj oštećeniku nije naplatio cijenu koja bi bila viša od cijene koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom. Oštećenik je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.

13. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka te provođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku jer se odlučne činjenice u pogledu nastanka štetnog događaja mogu utvrditi iz isprava u spisu. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenik popravio vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenik svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupio tužitelju. Sud je odbio tužiteljev prijedlog da se tuženika pozove dostaviti policu obveznog osiguranja štetnika s obzirom na to da nije naveo ime štetnika ili registracijski broj vozila ili broj police pa nisu sadržani elementi kojima bi taj dokazni prijedlog bio dovoljno određen.

14. Sud je odbio tuženikov prijedlog za izvođenjem prometnog i financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja prosječne cijene sata lakirera i limara. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome je li ta cijena viša, jednaka ili niža od prosječne tržišne cijene. Sud je odbio tuženikov prijedlog da se tužitelja pozove dostaviti račune za popravak vozila za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 1. lipnja 2025. jer nije bio potreban za donošenje odluke jer se u spisu nalazi cjenik koji sadrži cijenu sata rada lakirera i limara te je svaki poduzetnik na tržištu ovlašten samostalno formirati cijene po kojima pruža usluge.

15. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su Condor Technics d.o.o. i tužitelj sklopili taj ugovor 17. lipnja 2025. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da Condor Technics d.o.o. ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 69/V01/1 i izvidu štete broj 252210510193/1 u iznosu od 234,90 eura. Iz toga proizlazi da je oštećenik ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 1.954,93 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 234,90 eura.

16. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 234,90 eura.

18. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina oštećenika prema tuženiku u iznosu od 230,94 eura po osnovi naknade štete pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 20. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz izvida štete proizlazi da je on izvršen 11. ožujka 2025. pa je u svakom slučaju najkasnije tog dana podnesen odštetni zahtjev. Tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg datuma od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik ZH i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

21. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

22. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

23. Vrijednost predmeta spora je 234,90 eura.

24. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,000 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, podneska od 27. veljače 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 19. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, što ukupno iznosi 175,00 eura. Tužitelju su priznati i troškovi PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura u kojem iznosu je je platio kako to proizlazi iz potvrde na list 72 spisa i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 238,66 eura.

Zagreb, 10. travnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku