Poslovni broj: P-78/2025-22

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Rijeke, Školjić 8, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Snježane Jovanović Pucek, odvjetnice iz Rijeke i punomoćnika tuženika IE, dipl. pravnika i zaposlenika tuženika, a objavljene dana 10. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.550,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 26. lipnja 2024. godine pa sve do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se od dospijeća do isplate određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 10. veljače 2025. godine tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 1.550,00 EUR kojeg je isplatio po polici kasko osiguranja br. 004295096935 za oštećeno vozilo marke BMW serije 3 reg. oznake [registarska oznaka]. Oštećenja na predmetnom vozilu da su nastala zbog naleta na odron kamenja dana 17. travnja 2024. godine oko 15:20 sati, na cesti D 23 Duga Resa (D3) – Josipdol – Jezerane – Senj (D8) na 16 km + 800 m u mjestu Senjska Draga, kojeg vozač nije mogao ni na koji način izbjeći, a zbog čega da je prednjim dijelom i podvozjem vozilo zapelo za kamenje. Očevid da su izvršili djelatnici Policijske postaje Senj, a da je na očevid pozvan i djelatnik Lika ceste d.o.o. TE kao odgovorna osoba u društvu Lika ceste d.o.o. na koje društvo je tuženik prenio poslove održavanja predmetne dionice javne ceste. Tužitelj da se obratio društvu Lika ceste d.o.o. sa zahtjevom za refundaciju isplaćenog iznosa no da je to društvo odbilo isplatiti tužitelju potraživani iznos. Isplatom osigurnine po polici kasko osiguranja, po sili zakona, da su na tužitelja kao osiguravatelja prešla prava potraživati isplaćeni iznos od osobe koja je odgovorna za štetu. Odgovornim za štetu tužitelj smatra tuženika budući da je tuženik zadužen upravljati predmetnom državnom cestom. Odgovornost tuženika da se temelji na načelu presumirane krivnje u smislu odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO-a, a tuženik da se može osloboditi te odgovornosti ukoliko dokaže da je do nezgode došlo zbog nekog drugog razloga, a ne zbog stanja na cesti. Predložio je da se provede uvid u isprave dostavljene uz tužbu, sasluša svjedok TE, svjedok KE kao i da se provede prometno-tehničko vještačenje s očevidom na licu mjesta na okolnost dokazivanja dinamike prometne nezgode i osnovanosti visine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što se radi o javnoj cesti koja prolazi kroz naselje zbog čega da pravna osoba koja upravlja javnom cestom ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta osim čišćenja snijega pozivom na odredbu čl. 27. st. 2 Zakona o cestama. Istaknuo je činjenicu da te poslove obavljaju nadležne jedinice lokalne samouprave (čl. 27. st. 5 Zakona o cestama). Čišćenje javnih cesta da je propisano čl. 30. Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14) kojim da se pod poslove čišćenja javnih cesta podrazumijeva odstranjivanje s ceste svega što može utjecati na sigurnost prometa. Podredno, tuženik da nije dužan vršiti posao čišćenja i odstranjivanja kamena s kolnika ceste jer da je to dužnost i obveza jedinice lokalne samouprave na cesti koja prolazi kroz naselje. Pozvao se na sudsku praksu u prilog iznijetom stajalištu. Naveo je da ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj. Istaknuo je prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja jer da se vozač očigledno kretao brzinom koja nije bila prilagođena konkretnim prometnim uvjetima (ograničenje brzine na 50 km/h). Osporio je nastanak štete i visinu tužbenog zahtjeva kao i činjenicu da je tužitelj izvršio isplatu po polici.

3. U podnesku od 11. lipnja 2025. godine tužitelj je osporio osnovanost tuženikovih prigovora. Pozvao se na izvadak po transakcijskom računu u prilog dokazivanja isplate iznosa od 1.550,00 EUR dana 26. lipnja 2024. godine po polici automobilskog kaska br. 004295096935, a koji da predstavlja vjerodostojnu ispravu. Prigovor promašene pasivne legitimacije osporio je navodom da se štetni događaj dogodio na državnoj cesti (DC-23), da je tuženik društvo registrirano za održavanje državnih cesta i da se ne može osloboditi zakonske odgovornosti za štetu koju pretrpe treće osobe zbog neodržavanja ceste i zaštitnog pojasa. Tuženika smatra odgovornim za nastanak štetnog događaja iz razloga što se radilo o odronu kamene grote koja je pala ispred vozila tuženikovog osiguranika budući da nije bila zaštićena od odrona zaštitnom mrežom. Tuženik da odgovara za štetu kao pravna osoba koja je po zakonu dužna održavati državnu cestu pozivom na odredbu čl. 82. st. 1 i 3 Zakona o cestama te u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a. Pozvao se na odredbu čl. 45. Pravilnika o održavanju cesta i okolnost da izvanredno održavanje cesta obuhvaća postavljanje zaštitne mreže koja sprječava odron kamenja.

4. Na pripremnom ročištu održanom 2. srpnja 2025. godine tuženik je ustrajao kod prigovora promašene legitimacije zbog mjesta štetnog događaja koji da se nalazi u naseljenom mjestu. Nakon što je strankama dana mogućnost izjašnjavanja sud je donio plan upravljanja postupkom (str. spisa 115-116).

5. Na ročištu za glavnu raspravu od 22. listopada 2025. godine tužitelj je naveo da je iz dokumentacije koju je dostavila PP Senj vidljivo da se prometna nesreća dogodila izvan naseljenog mjesta.

6. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. veljače 2026. godine tužitelj je ustrajao kod predloženih dokaznih prijedloga.

7. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem svjedoka TE (str. spisa 179) i svjedoka KE (str. spisa 185 - 186).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Tužitelj je aktivno legitimiran budući da je utvrđeno postojanje police kasko osiguranja br. 004295096935 (str. spisa 26) za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja (17. travnja 2024. g.) kao i okolnost da je po prijavi štete tužiteljevog osiguranika SE (str. spisa 13-14) po predmetnoj polici izvršena isplata osigurnine prema izvidu štete broj N615385124 i oznaci štete 29 -AK- 15385/2024 (str. spisa 19-20) u korist osiguranika SE u iznosu od 1.550,00 EUR dana 26. lipnja 2024. godine (str. spisa 23). Isplatom osigurnine iz osiguranja, na tužitelja kao osiguratelja su prešla sva prava osiguranika prema odgovornoj osobi (čl. 963. st.1 ZOO-a - subrogacija).

10. Sporna je tuženikova pasivna legitimacija s obzirom na tuženikov prigovor da se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu.

11. Sporna je okolnost postoji li krivnja vozača odnosno je li vozač načinom vožnje doprinio odnosno izazvao nastanak predmetnog štetnog događaja.

12. Sporna je osnovanost visine tužbenog zahtjeva s obzirom na osporenu činjenicu izvršene isplate po polici automobilskog kaska kao i osporenu činjenicu nastanka štete u predmetnom događaju.

13. Tuženik je pasivno legitimiran budući da je iz potvrde PP Senj Klasa 211 -08/24- 4/11874 Ur.br. 511-04-09-24-3 od 25. travnja 2024. godine (str. spisa 9-10) utvrđeno da se prometna nesreća dogodila na državnoj cesti D23-Duga Resa (D3) – Josipdol – Jezerane – Senj (D8). Iznijeto utvrđenje temelji se na primjeni čl. 26., 31. i 82. Zakona o cestama prema kojima je posao održavanja (redovitog i izvanrednog) državnih cesta te ustupanja tih radova kao i upravljanje državnim cestama obveza tuženika.

14. Nije sporna okolnost da su poslovi održavanja na predmetnoj državnoj cesti ustupljeni društvu Lika ceste d.o.o. Iz iskaza svjedoka TE (str. spisa 179) zaposlenika društva Lika ceste d.o.o. na radnom mjestu nadcestara, proizlazi da se mjesto nezgode nalazilo izvan naseljenog mjesta na kojem zaštitna mreža još uvijek nije bila postavljena. O štetnom događaju da je bio obaviješten od strane ophodara GE kojeg je o prometnoj nesreći obavijestila policija. Izjavio je da on na mjesto nezgode nije izlazio no da mu je ophodar prenio da je toga dana padala kiša i da je prema izjavi vozača, vozač naišao na padajući odron. Izjavio je da se na predmetnoj dionici ceste nisu često događali odroni i da za tekuću godinu (2025.g.) nije bilo predviđeno postavljanje zaštitne mreže. Pojasnio je da se planovi za postavljanje mreže donose na godišnjoj razini i da se u zadnje vrijeme puno mjesta pokrivalo zaštitnim mrežama. Društvo Lika ceste d.o.o. tuženiku da daje prijedloge za postavljanje, ali da društvo Lika ceste ne može samoinicijativno postavljati mreže. Ističe da nije platio kaznu vezano za predmetni događaj i da društvo Hrvatske ceste nije ukazalo da se radi o mjestu na kojem bi trebala biti postavljena zaštitna mreža.

15. Sud je iskaz saslušanog svjedoka TE nadcestara društva Lika ceste d.o.o. ocijenio uvjerljivim u dijelu navoda da se mjesto nezgode nalazilo izvan naseljenog mjesta i to između mjesta Sv. Križ i Donji Lopci na kojem da nije bila postavljena zaštitna mreža koja bi štitila od odrona kamenja na kolnik.

16. Iz iskaza vozača KE, saslušanog u svojstvu svjedoka (str. spisa 185- 186), proizlazi da se na dan štetnog događaja kretao iz smjera Senja prema Žutoj Lokvi i da mu je na predjelu od nekih 400 m od gostione "Luka" na magistralnoj cesti u trenutku vožnje počelo s lijeve strane padati kamenje pred auto. U tom trenutku da je zakočio i da je najveći kamen koji se odronuo podletio ispod auta. Prethodno da je padala kiša. Prije naleta na odron da je vozio nekih 50-60 km/h unutar ograničenja brzine. Zbog naleta na odron auto da nije bio u voznom stanju jer da je od kamena ispod podvozja pukla guma i vilice. Pozvao je policiju te naveo da se dugo vremena raščišćavalo stanje na kolniku. Prisjetio se da je policajac koji je došao na lice mjesta izjavio da je na tom mjestu trebala biti postavljena zaštitna mreža. Izjavio je da je ta dionica puta njemu poznata i da je prethodno na par mjesta vidio odrone na cesti. Mjesto štetnog događaja da nije bilo baš na preglednom dijelu ceste. Na dan štetnog događaja da je upravljao vozilom u vlasništvu njegova sina i da je šteta po kasku bila isplaćena no naknadno da su se na vozilu uočila i daljnja oštećenja. Kočenjem da nije mogao spriječiti nalijetanje vozila na kamen jer da se radilo o odronu upravo u trenutku kada je prolazio tom dionicom ceste.

17. Iskaz vozača KE sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz budući da je svjedok iznio uvjerljivu količinu detalja vezano za predmetni štetni događaj. Osim toga, sud je iskaz ocijenio istinitim i u dijelu navoda o brzini kretanja unutar propisanog ograničenja brzine budući da iz zapisnika o očevidu od 24. travnja 2024. godine (str. spisa 125-127) ne proizlazi da bi protiv vozača bile poduzete mjere zbog sumnje u počinjenje prekršaja. Stoga je sud zaključio da vozač načinom vožnje nije doprinio nastanku štetnog događaja. Isto tako nema temelja niti za zaključak o isključivoj odgovornosti vozača osobito s obzirom na utvrđenje da se radilo o odronu kamenja na kolnik upravo u trenutku prolaska tim dijelom kolnika, a zbog čega je sud ocijenio uvjerljivim navod svjedoka KE da kočenjem nije mogao spriječiti nalijetanje vozila na kamen.

18. Slijedom iznijetih utvrđenja, stav je ovoga suda da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj. Takav zaključak sud je utemeljio na činjenici da tuženik kao osoba odgovorna za upravljanje i održavanje državnih cesta u ostvarenju zakonom propisanih obveza ima dužnost postupati s pažnjom dobrog stručnjaka. U pogledu poslova održavanja (čl. 26. st. 1 Zakona o cestama - "Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) tuženik je u obvezi poduzimati mjere zaštite javnih cesta i prometa na njima te planirati mjere zaštite. U vezi poslova upravljanja tuženik ima obvezu pratiti i analizirati stanje sigurnosti prometa na javnim cestama, a kako to propisuje odredba čl. 31. st. 1 alineja 6 Zakona o cestama. Iako tuženik izravno ne izvodi radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta (već te radove ustupa specijaliziranim pravnim odnosno fizičkim osobama koje su opremljene za tu vrstu poslova - čl. 33. st. 2 Zakona o cestama) navedeno ne oslobađa tuženika od odgovornosti ukoliko se utvrdi propust u obvezi redovitog i izvanrednog održavanja ceste te praćenja i poduzimanja svih aktivnosti koje dovode do sigurnijeg odvijanja prometa na javnim cestama.

19. Tuženik je propustio pratiti i analizirati stanje sigurnosti na cesti (čl. 31. alineja 6 Zakona o cestama) odnosno nije dokazao da je na adekvatan način vršio planiranje postavljanja zaštitnih mreža na dijelovima prometnica na kojima je postojala objektivna opasnost od odrona te je propustio planirati radove na zaštiti od erozije materijala na kolnik ceste. Navedeno stoga što je sud ocijenio uvjerljivim navod iz iskaza svjedoka KE u dijelu u kojem je naveo da je policajac dolaskom na lice mjesta reagirao navodom da je na tom mjestu trebala biti postavljena zaštitna mreža. Zbog navoda svjedoka TE koji je naveo da se na predmetnom predjelu nije planiralo postaviti zaštitne mreže jer da se na predmetnoj dionici ceste nisu često događali odroni, a istodobno je uvidom u dostavljene fotografije pohranjene na CD -u (str. spisa 131-135, isprintane na str. spisa 136-170) utvrđeno da se radi o predjelu ceste koji sječe kameni predio s lijeve strane s kojeg se i odronulo kamenje odnosno da se radi o kamenom zasjeku, sud je utvrdio da je tuženik kao upravitelj ceste propustio ispuniti obvezu da osigura da izvođač radova (Lika ceste d.o.o.) pokose zasjeka održava tako da osigura zadani nagib i oblik tako da je na njima stalno osiguran i odstranjen nestabilni materijal (uz pomoć zaštitnih mreža ili drugih naprava i mjera za zadržavanje nestabilnog materijala) odnosno da održava u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste u smislu obveze propisane čl. 24. Pravilnika o održavanju cesta ( NN 90/14 i 3/21) koja se odnosi na redovito održavanje pokosa. Isto tako tuženik je propustio uredno ispuniti svoju obvezu izvanrednog održavanja predmetne ceste budući da nije dokazao da je planirao poduzeti opsežnije radove održavanje predmetne dionice ceste u svrhu povećanja sigurnosti prometa planiranjem radova na zaštiti kosina koji se uzdižu iznad kolnika od erozije (čl. 42. i 45. Pravilnika o održavanju cesta).

20. Stoga je, zbog utvrđenih propusta u redovitom i izvanrednom održavanju državne ceste, utvrđena krivnja tuženika zbog koje se tuženik za predmetnu dionicu ceste ne može ekskulpirati od odgovornosti. Tuženikova odgovornost proizlazi iz primjene odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23) s obzirom na okolnost da je do štetnog događaja došlo na kolniku državne ceste.

21. Tuženik nije dokazao okolnosti koje bi upućivale na odgovornost vozača kao niti činjenicu da bi se radilo o propustu u ispunjenju obveza jedinica lokalne samouprave s obzirom na utvrđenje da se mjesto štetnog događaja nalazilo izvan naseljenog mjesta kao i okolnost iznenadnog odrona u trenutku prolaska vozila.

22. Osporavanje nastanka štete u predmetnom događaju sud je ocijenio neutemeljenim budući da je uvidom u fotografije koje je dostavila Policijska postaja Senj utvrđeno da je zbog odrona kamenja na vozilu nastala šteta, a kako je to vidljivo iz fotografija na str. spisa 153,158 i 160 kao i da vozilo nije bilo u voznom stanju zbog čega su s istog skinute registarske pločice (str. spisa 129).

23. Osporavanje osnovanosti visine ocijenjeno je neutemeljenim. Činjenicu isplate tužitelj je u dovoljnoj mjeri dokazao dostavom izvatka po transakcijskom računu iz kojeg je utvrđena činjenica isplate iznosa od 1.550,00 EUR po oznaci štete koja je dovedena u vezu s predmetnim štetnim događajem prema ispravama na str. spisa 13- 14 i 19-20, a koje dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne i istinite. Budući da su u postupku utvrđene sve bitne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem prometnog vještačenja s očevidom na licu mjesta kao i financijskog vještačenja, a imajući u vidu i ekonomičnost postupka s obzirom na vrijednost predmeta spora.

24. Slijedom iznijetih utvrđenja, valjalo je tužbeni zahtjev ocijeniti pravno osnovanim i primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučiti kao u točki I. izreke. Odluka o zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 1086. ZOO-a i utvrđenju dospijeća 26. lipnja 2024. godine (str. spisa 23).

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 151., 154. st. 1 i 155. st. 1 ZPP-a. Zbog tužiteljevog uspjeha u sporu valjalo je tužitelju priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 11. lipnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 2. srpnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.) , zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 22. listopada 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 24. veljače 2026. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 200,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu 26,55 EUR i za presudu 53,09 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18,51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 10. travnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).